Car Upravda - lažni Sloven

Kole, kakva je to slovenska provincija, po tvojim tvrdnjama, postojala u južnoj Francuskoj u VI st.?
Osim činjenice da prezireš istorijske izvore, ni geografija ti nije jača strana. Prvo nauči gde se nalazi grad Livno pa se javi :per:

Uzgred, zašto imaš emotivni problem sa pojavom pravoslavlja u srednjevekovnoj oblasti Livna i okolini?
 
Osim činjenice da prezireš istorijske izvore, ni geografija ti nije jača strana. Prvo nauči gde se nalazi grad Livno pa se javi :per:

Uzgred, zašto imaš emotivni problem sa pojavom pravoslavlja u srednjevekovnoj oblasti Livna i okolini?

Nemam nikakav problem ni sa izvorima niti pravoslavljem.

Lištani nisu isto što i Livno; to selo se nalazi jedno dvadesetak kilometara zapadnije, dakle prema samim zapadnim obroncima Livanjskog polja, nego hajde reci ti meni odakle tebi da je to Hercegovina?

Možda zapravo ti treba da naučiš bolje geografiju tog kraja? :kafa:

A sad bi mogao odgovoriti i povodom Provincia Sclavorum.
 
Postoji još jedan latinski svetac iz današnje Francuske koji nosi vukovsko ime. Sv. Lupikin iz Lipidijaka, u Overnj, iz prve polovine VI stoleća.

http://csla.history.ox.ac.uk/record.php?recid=S00104

Njemu je Grgur Turski napisao žitije.

5269_900.jpg


Tvrdnje da je Teodora po carskom venčanju promenila ime zbog toga što je bila baš slovenske etničke propadnosti, što bi pružilp nekakav kredibilitet Mrnavićevoj Vukčici, bez osnove su.
 
Car Justinijan nije nikakva ličnost koja je u nekom trenutku bila iskopana. To je jedan od najpoznatijih vladara ovog podneblja, pa možda i čitavog sveta. O njemu se kroz hiljadu godina nakon njegove smrti pisalo uveliko, uključujući i u slovenskom svetu.

IMG_20210826_190410.jpg


Ovo iznad je pismo patrijarha Arsenija Čarnojevića (1674-1706) s kraja XVII stoleća. U njemu srpski patrijarh govori i o našim vladarima, govori o svom srpskom narodu, za koji hipotise da se možda još u Justinijanovo vreme bio doselio čak na balkanska podneblja. O Justinijanu govori kao stranom vladaru, a ne našem.

Ovo iznad nastalo je čak i skoro jedan čitavi vek nakon što je Orbini obelodanio svetu Justinijanovo Slovenstvo, Lukari slovensko ime, a Mrnavić misteriozno prvi pronašao skoro 1000 godina staro zitije. Puno puta Srbi i drugi slovenski narodi pišu o velikom rimskom caru. Zašto, ne samo niko, već posebno ni Sloveni, ništa ne znaju o Justinijanovom Slovenstvu? U vreme dok prisvajaju pojam Ilirika i govori se o prvim nacionalnim projektima čak, gde je Justinijan Upravda?

Kako je moguće da niko to živ ne zna dok ne otkrije par Dubrovčana tek tamo u XVII stoleću? :dontunderstand:
 
Kako je moguće da niko to živ ne zna dok ne otkrije par Dubrovčana tek tamo u XVII stoleću?
Anatema beogradske filijale bečke škole treba da ide prema Iliji Crijeviću. Ostavite Marnavića da počiva u miru..

Ilija Lamprice Crijević, Posmrtni govor svom ujaku Juniju Sorkočeviću, pocetak 16.veka, 100 godina pre Orbinija i Marnavica
http://www.mlat.uzh.ch/MLS/xfromcc....Oratio funebris in Ioannem Gotium (fragmenta)

Illuriam autem ab Illuro et suis posteris denominatam omnium provinciarum amplissimam et numero gentium et dilluvio quondam populorum afluentissimam esse, nemo est qui nesciat. Nam quicumque Moscum interiacet ultimum Tethymque Germanam et mare Ponticum et Dalmatarum australe litus, Illuriae imperio superbit. Neque vero illa unquam procreandis illustribus viris effoeta fuit; siquidem tot imperatores, tot reges, tot excellentes in omni doctrina et sanctitate viros et quorum memoria numquam interitura est genuit. Quis Claudium, quis Diocletianum, quis Aurelianum, Maximum improbum, Constantinum, et ex Triballis Iustinum, Romanos duces et imperatores maximos, Illuriciano sanguine procreatos non meminit? Quis Orpheum, quis Zamolxidem, quis Anacharsim, quis sanctissimum virorum Hieronymum, ut linguarum ita doctrinae et integritatis et omnium virtutum genere cumulatissimum, non admiratur? Ut taceam Gothos nobis conterraneos qui rerum potiti sunt, ut pontificem maximum Romanum Caium et Ioannem. Quis sanctissimum regem Wladislavum, cui caelitus corona delapsa est, quis illum, qui se victimam pro re christiana devovit, nostri regis patruum, satis praedicare potest, ut innumerabiles omittam? Hunc nostrum regem Wladislavum cum bello tum pace clarum, qui suis maioribus non tam nomine quam similitudine et cognatione virtutis respondet, quis orbis imperio dignum non iudicet? Sed taceo nostri temporis homines, ne cuius adulandi capere videar occasionem.

Što da kažem o poslovima izvan rodne zemlje, o otadžbini, roditeljima, nasledstvu? Njegova je domovina prestonica Ilirije, u Jadranskom moru, druga pored Mletaka, jer ja Mlecima uvek dajem prvo mesto. Ne postoji, naime, niko ko ne bi znao da je Ilirija u svetu poznata još od potopa i da je nazvana po Iliru i njegovim potomcima, da je najprostranija od svih provincija i najbogatija po broju plemena i naroda: Ko god živi između dalekog Moskovljanina | Atlanskog i Crnog mora | I dalmatinske tople obale | Vladavinom Ilirije se diči.| Nikad njeno telo nije ostarelo da ne bi rađalo slavne ljude, jer je dala, kao što se zna, tolike careve, toliko kraljeva, toliko znamenitih ljudi u svim naukama i među svecima, o kojima uspomena neće nikad propasti. Ko se ne seća da su iz ilirske krvi nastali rimske vojskovođe i carevi, kao Klaudije iz dalmatinskog roda, ko se ne seća Dioklecijana, Aurelijana Maksima, Proba, Konstantina i Justina iz tribalskog plemena? Ko bi se bacio blatom na Orfeja, Zamolksida, Anaharza, Demokrita, ko na samoga Marsa, sugrađane iste provincije? Ko se ne bi divio pobožnomu i slavnom sisačkom biskupu s mučeničkom krunom, ko se ne bi divio presvetom čoveku Hijeronimu koji savršeno poznaje jezike i sveopštu nauku, a obdaren je svakom vrstom vrline? Da ne govorim o Gotima, našim zemljacima, koji su se dokopali vlasti, a priča se da su čak i njihove žene bile ratoborne i da su iz roda Amazonki. Propustiću i rimske pontifike Gaja i Jovana koji su isto tako krunisani mučeništvom. Ko bi mogao dovoljno reči da iskaže o najsvetijem kralju Vladislavu kojem je kruna pala sa neba? A ko o stricu našeg kralja koji je sebe prineo na žrtvu za hrišćansku stvar? Da prećutim mnoge druge
 
Anatema beogradske filijale bečke škole treba da ide prema Iliji Crijeviću. Ostavite Marnavića da počiva u miru..

Ilija Lamprice Crijević, Posmrtni govor svom ujaku Juniju Sorkočeviću, pocetak 16.veka, 100 godina pre Orbinija i Marnavica
http://www.mlat.uzh.ch/MLS/xfromcc....Oratio funebris in Ioannem Gotium (fragmenta)

Illuriam autem ab Illuro et suis posteris denominatam omnium provinciarum amplissimam et numero gentium et dilluvio quondam populorum afluentissimam esse, nemo est qui nesciat. Nam quicumque Moscum interiacet ultimum Tethymque Germanam et mare Ponticum et Dalmatarum australe litus, Illuriae imperio superbit. Neque vero illa unquam procreandis illustribus viris effoeta fuit; siquidem tot imperatores, tot reges, tot excellentes in omni doctrina et sanctitate viros et quorum memoria numquam interitura est genuit. Quis Claudium, quis Diocletianum, quis Aurelianum, Maximum improbum, Constantinum, et ex Triballis Iustinum, Romanos duces et imperatores maximos, Illuriciano sanguine procreatos non meminit? Quis Orpheum, quis Zamolxidem, quis Anacharsim, quis sanctissimum virorum Hieronymum, ut linguarum ita doctrinae et integritatis et omnium virtutum genere cumulatissimum, non admiratur? Ut taceam Gothos nobis conterraneos qui rerum potiti sunt, ut pontificem maximum Romanum Caium et Ioannem. Quis sanctissimum regem Wladislavum, cui caelitus corona delapsa est, quis illum, qui se victimam pro re christiana devovit, nostri regis patruum, satis praedicare potest, ut innumerabiles omittam? Hunc nostrum regem Wladislavum cum bello tum pace clarum, qui suis maioribus non tam nomine quam similitudine et cognatione virtutis respondet, quis orbis imperio dignum non iudicet? Sed taceo nostri temporis homines, ne cuius adulandi capere videar occasionem.

Što da kažem o poslovima izvan rodne zemlje, o otadžbini, roditeljima, nasledstvu? Njegova je domovina prestonica Ilirije, u Jadranskom moru, druga pored Mletaka, jer ja Mlecima uvek dajem prvo mesto. Ne postoji, naime, niko ko ne bi znao da je Ilirija u svetu poznata još od potopa i da je nazvana po Iliru i njegovim potomcima, da je najprostranija od svih provincija i najbogatija po broju plemena i naroda: Ko god živi između dalekog Moskovljanina | Atlanskog i Crnog mora | I dalmatinske tople obale | Vladavinom Ilirije se diči.| Nikad njeno telo nije ostarelo da ne bi rađalo slavne ljude, jer je dala, kao što se zna, tolike careve, toliko kraljeva, toliko znamenitih ljudi u svim naukama i među svecima, o kojima uspomena neće nikad propasti. Ko se ne seća da su iz ilirske krvi nastali rimske vojskovođe i carevi, kao Klaudije iz dalmatinskog roda, ko se ne seća Dioklecijana, Aurelijana Maksima, Proba, Konstantina i Justina iz tribalskog plemena? Ko bi se bacio blatom na Orfeja, Zamolksida, Anaharza, Demokrita, ko na samoga Marsa, sugrađane iste provincije? Ko se ne bi divio pobožnomu i slavnom sisačkom biskupu s mučeničkom krunom, ko se ne bi divio presvetom čoveku Hijeronimu koji savršeno poznaje jezike i sveopštu nauku, a obdaren je svakom vrstom vrline? Da ne govorim o Gotima, našim zemljacima, koji su se dokopali vlasti, a priča se da su čak i njihove žene bile ratoborne i da su iz roda Amazonki. Propustiću i rimske pontifike Gaja i Jovana koji su isto tako krunisani mučeništvom. Ko bi mogao dovoljno reči da iskaže o najsvetijem kralju Vladislavu kojem je kruna pala sa neba? A ko o stricu našeg kralja koji je sebe prineo na žrtvu za hrišćansku stvar? Da prećutim mnoge druge

A da li je Ilija Lamprice poistovećivao Tribale sa Slovenima? :think:
 
A da li je Ilija Lamprice poistovećivao Tribale sa Slovenima? :think:
Ah da, zaboravih da ti ne priznaješ ni da je momah Nikodim Tribale smatrao Srbima stotinak godina pre Crijevića, tako da je rasprava po tom pitanju bespredmetna.

No da se vratimo na Justinijana, zanimljivo je da je Marin Barleti, kažu da je on bio Albanac iz Skadra, poreklo loze Nemanjića vezao takođe za cara Licinija. Za Justinijana nije rekao ništa, ali Justinijan II je po njemu bio sestrić nekog Stefana Nemanje Silvija, i zajedno su vladali 10. godina

Justinianus 2. Imperator 70. fit anno Chrſti 686.Cum Stephano Nemagneo Syluio ſuo auunculo chriſtianiſſime regnat annos 10.

Bilo bi zanimljivo čuti odakle ovakve informacije jednom Skadraninu stotinak godina pre prokazanih dalmatinskih romantičara?
 
@Kole11
Ali vidis Safarik je znao da je Teofil preminuo 534. godine. Ko mu je podmetnuo tu informaciju, da vidimo🤔?

Nije niko podmetnuo tu informaciju. Postoji Teofil kao istorijska ličnost, stručnjak za pravo u tadašnjem Carigradu. On je bio jedan od dvojice glavnih astatenata na polju jednog dela Justinijanove kodifikacije.

Štaviše, vrlo je izvesno da je upravo istorijskog profesora prava Mrnavić i iskoristio da izmisli ovog našeg Bogumila. O Teofilu se strašno malo zna; znamo samo da je predavao pravo u Carigradu, bio stručno angažovan na Justinijanovim institucijama i preminuo negde 534. godine. Oskudnost u preciznijim informacijama, koja je po ovom pitanju početkom XVII stoleća vrlo verovatno bila još veća nego danas, činila je Mrnaviću ovog Teofila (ili slično tako Doroteja) savršenim kandidatom za tobožnjeg autora žitija. :ok:
 
@Kole11
Ali vidis Safarik je znao da je Teofil preminuo 534. godine. Ko mu je podmetnuo tu informaciju, da vidimo🤔?

Nije niko podmetnuo tu informaciju. Postoji Teofil kao istorijska ličnost, stručnjak za pravo u tadašnjem Carigradu. On je bio jedan od dvojice glavnih astatenata na polju jednog dela Justinijanove kodifikacije.

Štaviše, vrlo je izvesno da je upravo istorijskog profesora prava Mrnavić i iskoristio da izmisli ovog našeg Bogumila. O Teofilu se strašno malo zna; znamo samo da je predavao pravo u Carigradu, bio stručno angažovan na Justinijanovim institucijama i preminuo negde 534. godine. Oskudnost u preciznijim informacijama, koja je po ovom pitanju početkom XVII stoleća vrlo verovatno bila još veća nego danas, činila je Mrnaviću ovog Teofila (ili slično tako Doroteja) savršenim kandidatom za tobožnjeg autora žitija. :ok:
Pitanje Marnavića uveliko proučavam, zanima me da li bečka anatema na njega bačena tek posle Brajsovog čuvenog otkrića, u cilju pojačavanja Brajsovih tanjušnih argumenata :)

No pitao sam te za komentar u vezi Barletija, ko je tog albanskog istoričara prevario pa je on uvezao Nemanjiće sa rimskim carevima?
 
Ah da, zaboravih da ti ne priznaješ ni da je momah Nikodim Tribale smatrao Srbima stotinak godina pre Crijevića, tako da je rasprava po tom pitanju bespredmetna.

Ne, brale; ovo što si citirao je pre razvoja autohtonističkog narativa u dubrovačko-dalmatinskom kulturnom krugu. Mi znamo šta se tada pričalo, pre toga...pa imamo čak i iz same familije Crijevića, doslovno:

Slaveni pak, kako je rečeno, potomci Rusa i Gota, oko šestote godine od Kristova rođenja navale na Ilirik, te kako to biva, zajedno s jarmom prisile pobjeđene da preuzmu i jezik. I tako je dobar dio njih postao Slavenima. Na to ukazuje osobito zvuk jezika kojim se sada stanovništvo Ilirika služi. Gotovo da se ništa po nazivima stvari ne razlikuje od ruskog, osim što napose Dalmatinci, budući da žive u toplom podneblju, riječi izgovaraju mekše, zadržavajući k tomu neki prizvuk latinskog jezika, te tragove običaja. I uistinu, prije provale Slavena u Ilirik ne samo da su se Dalmatinci služili latinskim jezikom, kojim se mnogo i sada služe, nego su latinski govorili i svi Iliri. Naime, po čitavu su Iliriku bile osnivane rimske kolonije, zbog čega i sada također ostali narodi koji naseljavaju kontinentalne krajeve Ilirika primorske Dalmatince nazivaju Latinima. A to ne zato što se pokoravaju rimskom papi, nego zato što se služe latinskim jezikom, što žive kao romanski svijet i upotrebljavaju latinska slova.

Ovo piše Ilijin najdirektniji savremenik i član njegove porodice, Ludovik, na samom početku XVI stoleća (kako i sam potenciraš)...i ti to vrlo dobro znaš jer je već puno puta bilo reči o tome, samo si izgleda odlučio da to ignorišeš. :roll:

Dakle, prema jednom Crijeviću, članu iste familije, možemo videti klasični kako bi ti kazao BB narativ, sa jezikom koji je latinski i koju smenjuju slovenski doseljenici. Ne može biti manje dvosmisleno šta piše.

I na osnovu čega sad tvrditi da je Ilija, i to koji razlikuje Dalmate od Tribala npr., tribalski etnonim povezao sa Slovenima? :dontunderstand: Na temelju čega bismo tako nešto mogli pretpostaviti?
 
Poslednja izmena:

Spisak pitanja na koja nisi dao nikakav odgovor dao...sve je veći i veći, jerbo su očigledno brojne teme za tebe zabranje i nemaš hrabrosti da se oglasiš, tako da je ignorisanje jedino sredstvo koje koristiš...pa nemoj zanovetati ako na neko pitanje ne dobiješ odgovora.

Pre svega, a to je konzistentni tvoj problem, moraš da prestanem tretirati druge ljude kontinuirano drastično gore nego što se oni ophode prema tebi. Ne samo što je to fundamentalno bezobrazno da tvoje strane, no to postavlja pitanje zašto bi te iko uvažavao ako ti nemaš elementarne pristojnosti da se ponašaš kao zrelo ljudsko biće (ako si još uvek dete, što je vrlo moguće, onda ne mari...odrašćeš i ti jednom).

Što se tiče tvog pitanja, tu imamo problem da to izgleda konstantno zaboravljaš ranije diskusije, i onda otvaraš jedne te iste teme, da je vrlo naporno stalno ponavljati činjenice. Ne ulazim u to da li se samo praviš da neke stvari ne znaš, ili da o njima nikada pre nije bilo govore (a što je, naravno, itekako moguće) ali ovo ovde je još jedan primer toga. Dakle već smo vrlo temeljno prošli kroz izmišljanje legende koja dovodi Nemanjiće u vezu sa carem Likinijem; do tančina smo to raspravili, mnoge si citate i ti sam postavljao. Tako da vrlo dobro znaš da je to nastalo oko 1400. godine, dakle celi vek pre nego što je Barleti pisao. I kakav je smisao onda postavljanja takvog pitanja? :dontunderstand:

Razmišljaj!

5KnG.gif
 
Spisak pitanja na koja nisi dao nikakav odgovor dao...sve je veći i veći, jerbo su očigledno brojne teme za tebe zabranje i nemaš hrabrosti da se oglasiš, tako da je ignorisanje jedino sredstvo koje koristiš...pa nemoj zanovetati ako na neko pitanje ne dobiješ odgovora.

Pre svega, a to je konzistentni tvoj problem, moraš da prestanem tretirati druge ljude kontinuirano drastično gore nego što se oni ophode prema tebi. Ne samo što je to fundamentalno bezobrazno da tvoje strane, no to postavlja pitanje zašto bi te iko uvažavao ako ti nemaš elementarne pristojnosti da se ponašaš kao zrelo ljudsko biće (ako si još uvek dete, što je vrlo moguće, onda ne mari...odrašćeš i ti jednom).

Što se tiče tvog pitanja, tu imamo problem da to izgleda konstantno zaboravljaš ranije diskusije, i onda otvaraš jedne te iste teme, da je vrlo naporno stalno ponavljati činjenice. Ne ulazim u to da li se samo praviš da neke stvari ne znaš, ili da o njima nikada pre nije bilo govore (a što je, naravno, itekako moguće) ali ovo ovde je još jedan primer toga. Dakle već smo vrlo temeljno prošli kroz izmišljanje legende koja dovodi Nemanjiće u vezu sa carem Likinijem; do tančina smo to raspravili, mnoge si citate i ti sam postavljao. Tako da vrlo dobro znaš da je to nastalo oko 1400. godine, dakle celi vek pre nego što je Barleti pisao. I kakav je smisao onda postavljanja takvog pitanja? :dontunderstand:

Razmišljaj!
Dakle, Albanci preuzimaju srpsku romantičarsku priču i bogami dodaju nove detalje. Dobro je da smo i to videli......

Nego Toma Sloven je živeo 600 godina pre nego što će neko izmisliti priču o Justinijanu i Konstantinu. I znaš šta, Toma Sloven je lično tvrdio da je on Konstantin VI, oslepljeni i nestali sin carice Irene.

E sad jasno je meni da je Toma Sloven lagao, ali nije mi jasno kako su mu svi verovali. Antiohijski patrijarh ga je proglasio za cara, a bogami i narod ga je podržao, da se Bugari nisu umešali bio bi proglašen i za cara u Konstantinopolju.

Kako Slavene, kako je moguće da se migrant proglasi za rimskog cara iz isaurijske dinastije i da mu svi veruju? Kako osoba može biti istovremeno pripadnik stare romejske dinastije i pripjatski migrant?
 
Dakle, Albanci preuzimaju srpsku romantičarsku priču i bogami dodaju nove detalje. Dobro je da smo i to videli......

Nego Toma Sloven je živeo 600 godina pre nego što će neko izmisliti priču o Justinijanu i Konstantinu. I znaš šta, Toma Sloven je lično tvrdio da je on Konstantin VI, oslepljeni i nestali sin carice Irene.

E sad jasno je meni da je Toma Sloven lagao, ali nije mi jasno kako su mu svi verovali. Antiohijski patrijarh ga je proglasio za cara, a bogami i narod ga je podržao, da se Bugari nisu umešali bio bi proglašen i za cara u Konstantinopolju.

Kako Slavene, kako je moguće da se migrant proglasi za rimskog cara iz isaurijske dinastije i da mu svi veruju? Kako osoba može biti istovremeno pripadnik stare romejske dinastije i pripjatski migrant?

'srpska romantičarska priča' je tvoja sintagma.

To sad već nikakve veze nema sa Justinijanom.
 
@Kole11 pročitaj ovu raspravu od Luke Špoljarića: Hrvatski renesansni velikaši i mitovi o rimskom porijeklu. Citiraću jedan pasus:

Međutim, kao što to pokazuju brojne studije, mitovi o porijeklu bili su moćna sredstva srednjovjekovne propagande. U tradicionalnim društvima poput srednjovjekovnih, mitovi o porijeklu nudili su sliku izvornoga stanja obitelji ili širezajednice oblikovanu s ciljem legitimiranja suvremenoga položaja i suvremenih želja. Antika je pritom, zbog kontinuiteta latinske književne kulture i svijesti o pripadnosti jedinstvenome kršćanskom carstvu, i dalje bila plodnim izvorom legendarnoga materijala. Genealoška je veza s Trojom i kraljem Prijamom bila važan element u kroničarskoj legitimaciji Merovinga i Karolinga, a nakon raspada Franačkoga Carstva, i velikoga broja zapadnoeuropskih kraljeva i velikaša koji su svoju vlast i plemenito porijeklo legitimirali ističući veze s Karlom Velikimi trojanskim junacima. Antika je ipak uživala poseban status u sjevernoj Italiji. Naime, nakon kolapsa carske vlasti u Italiji krajem 12. stoljeća, talijanske su komune novostečenu autonomiju doživljavale kao povratak antike i sretnih početakasvoje povijesti. Zahvaljući zalaganjima crkvenih i laičkih učenih elita, školovanih u sveučilištima koja su počela nicati diljem poluotoka, legende o antičkoj prošlosti gradova isticale su se ne samo u brojnim kronikama, nego su promovirane inovcem, natpisima, skulpturama, freskama i javnim ritualima. Drugim riječima, antika je bila sastavnim dijelom sjevernotalijanskoga komunalnog diskursa. Čak je i sama pojava humanizma kao klasicističkoga književnog smjera predstavljala tek najelitniji oblik šireg zanosa antičkom prošlošću. Transformacijom humanizma udominantni intelektualni i obrazovni pokret početkom 15. stoljeća, te njegovim usporednim prodiranjem u diplomatsku sferu, mitovi o antičkom porijeklu dobilisu novi zamah. Dok je ranije kult antike bio ograničen uglavnom na komunalna društva, humanisti su sada počeli stupati i u službu talijanskih velikaša i isticati njihovo porijeklo od obitelji staroga Rima. Paradigmatičan je primjer Sigismonda Malateste, vladara Riminija i proslavljenoga kondotjera, koji je u humanističkoj imaginaciji postao potomkom slavnoga rimskog generala Scipiona Afričkog, štomu je trebalo dati ne samo antički »pedigre«, nego potvrditi i ugled prekaljenog ratnika.

Frankopani su tako postali drevna rimska porodica. Njihov rođak postaje niko drugi do Sv. Grgur Veliki. Hrvatska velikaša kuća će zapravo vremenom postati i trojanska, odnosno direktni potomci Eneje koji beži iz Troje na zapad. I ne samo to, nego postaju i nasleđe drevnih Frižana. :D

Dakle, to sve treba razumeti u kontekstu geneze mita o potomstvu od cara Likinija. Jeste, postojao je jedan stvaran osnov; kroz prevodilačku književnost Likinije je bio proglašen za Srbina, a bogame i drevni Dačani, ali to je (1) upravo poslužilo i kao dobar temelj za genezu ovog mita; mita koji je imao s jedne strane i (2) važne političke dimenzije, jerbo najbliži rođaci carske familije svakako zaslužuju despotsku titulu, a ukoliko bi srpski despoti bili i potomci rimskih careva, to znači da bi despotsku titulu zapravo sami Srbi s puno prava svojim vladaocima dodeljivati; ali s druge (3) u pravom smislu predstavlja i ono na šta istoričari književnosti misle kada govore o tome da su to na tadašnjem srpskom dvoru bile prave renesansne tendencije, a koje, slično kao i na zapadu, traže u antici konstrukciju veze, nadahnuće i svojevrsno izvorište savremene stvarnosti. Eto, tako su (i zato) Nemanjići postali Konstantinovog roda. A tu eru, despota Stefana Lazarevića, zaista treba percipirati u jednom modernom duhu; viteških igara, Srpske Aleksandrida, Romana o Troji; jednog zaista u izvesnoj meri renesansnog duha.
 
Flavije Lupikin; rimski vojni magistrat iz IV stoleća.

Magister konjice u Galiji 359. i 360. godine; sa cezarom Julijanom (budućim čuvenim carem Julijanom Otpadnikom). Pominje ga Amijan Markelin:

While these works were being pushed on with diligence and success, Hariobaudes returned after examining into everything, and reported what he had learned. After his arrival all came at top speed to Mayence; and there, when Florentius and Lupicinus (successor to Severus) strongly insisted that they ought to build a bridge at that place and cross the river, Caesar stoutly opposed, declaring that they ought not to set foot in the lands of those who had submitted, for fear that (as often happens) through the rudeness of the soldiers, destroying everything in their way, the treaties might be abruptly broken.

Our soldiers, however, on coming to the appointed place rested, protected by a rampart and a trench, and Caesar, after taking counsel with Lupicinus, ordered trusty tribunes to provide with stakes three hundred light-armed troops, who as yet were wholly unaware what was to be done or where they were to go.


Godine 360. Julijan prebacuje Lupikin preko mora, u Britaniju:

Therefore he decided that Lupicinus, who was at that time commander-in-chief, should be sent to settle the troubles either by argument or by force; he was indeed a warlike man and skilled in military affairs, but one who raised his brows like horns and ranted in the tragic buskin (as the saying is), and about whom men were long in doubt whether he was more covetous or more cruel. herefore, taking the light-armed auxiliaries, to wit the Aeruli, the Batavians, and two companies of Moesians, in the dead of winter the leader aforesaid came to Boulogne, and after procuring ships and embarking all his troops, he waited for a favourable breeze and then sailed to Richborough, which lay opposite, and went on to London, intending there to form his plans according to the situation of affairs and hasten quickly to take the field.

U Britaniji, Lupikin prelazi više na saradnju sa carem Konstancijem II (337-361). Lupikin dobija zadatak da razoruža Julijana, tj. preuzme njegove vojske i tako se ovaj vraća u Galiju. Car Konstancije na njegovo mesto u Britaniju postavlja Gomoarija, a u svom zadatku Lupikin ne uspeva, jerbo ga Julijan baca u zatočeništvo. Međutim, pominje se u natpisim u severoistočnoj Galiji, tako da je po svemu sudeći bilo došlo do sporazuma između nekadašnjih saradnika.

Flavije Lupikin će docnije, za cara Jovijana (363/4) biti 364. godine postavljen za magistra konjice u istočnim provincijama, gde će u toj službi ostati i za vreme cara isto Flavija, Valensa (364-378), pod kim 367. godine dobija i konzulsku titulu. Tu je počast Lupikin zaslužio zahvaljujući ključnom učešću u suzbijanju uzurpatora Prokopija u Aziji, 366. godine.

Iako je nominalno bio Rimljanin, pa i dosta veran toj državi, Lupikin je imao neskrivene simpatije prema čuvenom grčkom besedniku, Libaniju. Čoveku koji je bio otvoreni helenski paganin i koji je prezirao latinštinu. Dok kod Amijana vidimo da je Lupikin bio izuzetno vojno sposoban čovek, čije su obrve krile štošta, Libanije prenosi utisak mecene, predanog književnosti i filozofiji. Tim je potezima Flavije Lupikin iskazao jasne simpatije prema helenističkom, prethrišćaskom svetu, uprkos tome što je bio kršteni hrišćanin i sam. Učestvovao jeste u progonu hrišćanskih sekti u istočnim provincijama.

Svakako, jedna od manje poznatih i prilično fascinantnih ličnosti rimskog sveta. :)

@Khal Drogo
 
Ufff...recimo, Teze Vesele Trajkove o Marnavićevom 'sažetku' Žitija Justinijanovog od Bogomila?

Znaš šta bi mogao da ti bude i povod. Bukvalno dok razgovaramo o Trajkovoj, dakle svega doslovno pre nekoliko dana, izašlo je novo (dopunjeno i izmenjeno) izdanje te knjige. :D

https://www.academia.edu/50405378/Ранното_християнство_Юстиниан_и_Юстиниана_Прима_Извори_историческа_памет_и_нейната_употреба_Второ_преработено_и_допълнено_издание_2021_година

Дакле, за Веселу Трајкову - одговори које сам до сада добио показују да већина људи на форуму (forumnauka.bg) није упозната с њом, а неколицина који знају изразито негативно гледају на њену историјску нарацију и тумачења.
Односно, као што сам и претпоставио - књига Весселе Трајкове нема популарност у Бугарској, чак ни међу алтернативним фановима, јер теза коју брани није нова позиција. Бугарске алтернативне теорије сада су оријентисане да покажу да Бугари нису баш туркијски народ, већ северно -кавкаски народ.
 
Poslednja izmena:
Дакле, за Веселу Трајкову - одговори које сам до сада добио показују да већина људи на форуму (forumnauka.bg) није упозната с њом, а неколицина који знају изразито негативно гледају на њену историјску нарацију и тумачења.
Односно, као што сам и претпоставио - књига Весселе Трајкове нема популарност у Бугарској, чак ни међу алтернативним фановима, јер теза коју брани није нова позиција. Бугарске алтернативне теорије сада су оријентисане да покажу да Бугари нису баш туркијски народ, већ северно -кавкаски народ.

Dobro, ti što ne znaju nas ne interesuju.
 
Dobro, ti što ne znaju nas ne interesuju.
Update:
За Веселу Трајкову нема промена - само што људи упознати са Византијом и раним средњим веком - непристрасно називају њену књигу "историографском манипулацијом".
 
Дакле, за Веселу Трајкову - одговори које сам до сада добио показују да већина људи на форуму (forumnauka.bg) није упозната с њом, а неколицина који знају изразито негативно гледају на њену историјску нарацију и тумачења.
Односно, као што сам и претпоставио - књига Весселе Трајкове нема популарност у Бугарској, чак ни међу алтернативним фановима, јер теза коју брани није нова позиција. Бугарске алтернативне теорије сада су оријентисане да покажу да Бугари нису баш туркијски народ, већ северно -кавкаски народ.
То не мора бити лоше може бити и искорак у науци. Читајући скоро нешто са бугарског византолошког скупа занемео сам нисам могао да читам.
Дакле доктори наука , уважени научници представљају бугарску азбуку глагољицу , онда је направљена чирилица према говору бугарских Словена у околини Солуна. Први писани траг на бугарском потиче из 12 или 13 века (повеља) али ко су били ти монаси у Зографу од 8-9, века? Лако ћемо схватити ,
на документима на старогрчком се често јако користи реч ВИР то је чисто бугарска реч на основу чега можемо претпоставити ко су били монаси у Зографу од 8.-9. века......:eek:
Нисам могао даље да читам...:hahaha:
 
Poslednja izmena:

Back
Top