Car Upravda - lažni Sloven

Tamo pise da je komentare na fragmente dao Marnavic, kakav ti je to dokaz pobogu sa je on pisao I fragmente? Smesno. Cuj, isto mastilo, pa svako ko prepisuje nekog autora daje I komentare, istim mastilom.
Sam si napisao da je Marnavic imao drugaciju verziju VJ.
Jednostavno, ocajnicki pokusavate da autorstvo nad sazetkom VJ pripisete Marnavicu.
 
Ali to sto radite sa Marnavicem je od minornog znacaja, zato sto je Alemani imao pred sobom drugi izvor, tako da je Brajsova egzibicija propala, nazalost tek nakon 150 godina.
Mada kada ste toliko najahali na tog pustog Marnavica, ima ti nesto, iskustvo mi govori da ste mnogce cestite ljude spalili na pripjatskoj lomaci.

Bas cu proveriti sta je pisao Marnavic :per:
 
Tamo pise da je komentare na fragmente dao Marnavic, kakav ti je to dokaz pobogu sa je on pisao I fragmente? Smesno. Cuj, isto mastilo, pa svako ko prepisuje nekog autora daje I komentare, istim mastilom.

Ne samo što je reč o istoj hartiji (identičnog kvaliteta i formata) i istom mastilu, reč je i o potpuno identičnom rukopisu. Osim toga, VJ u potpunosti odgovara i Marnavićevom stilu pisanja. No, možda najbitnije od svega, a što bi znao da si pročitao šta je Brajs pisao, u zaglavlju Marnavićevih komentara on se doslovno identifikuje kao autor sažetka.

Explicationes quorundam nominum quae leguntur in praecedenti fragmento observatae per Joannem Tomco Marnavich Canonicum Sibensem fragmenti interpretem.

Sam si napisao da je Marnavic imao drugaciju verziju VJ.

Ne znam na šta ovde misliš. Biće da si nešto pomešao.

Jednostavno, ocajnicki pokusavate da autorstvo nad sazetkom VJ pripisete Marnavicu.

Pa ti me bukvalno zabušavaš. U Marnavićevim komentarima piše da je on autor sažetka žitija, koje je pisano istom rukom, istim stilom, istim mastilom na istom papiru kao i Marnavićevi komentari. Šta ti je još potrebno kao dokaz?
 
No, možda najbitnije od svega, a što bi znao da si pročitao šta je Brajs pisao, u zaglavlju Marnavićevih komentara on se doslovno identifikuje kao autor sažetka.
On se identifikuje kao osoba koja prevodi i komentarise fragmente VJ, koje je napisao Teofil.
Prema vasem vidjenju osobe koje su prevele I komentarisale Prokopija, Malalalu I ostale bi trebalo da su istovremeno I autori?

Jbt, cudna ste vi neka organizacija, ponasate kao da je bas svaki citalac idiot...
 
On se identifikuje kao osoba koja prevodi i komentarise fragmente VJ, koje je napisao Teofil.
Prema vasem vidjenju osobe koje su prevele I komentarisale Prokopija, Malalalu I ostale bi trebalo da su istovremeno I autori?

Jbt, cudna ste vi neka organizacija, ponasate kao da je bas svaki citalac idiot...

Nije reč o prevodu, već (navodno) skraćenom prepričavanju.

Ja sam tebe onda potpuno pogrešno razumeo, jer sam mislio da ti negiraš apsolutno ikakve veze Marnavića sa ovim, tvrdeći da on uopšte nije ni autor sažetka (prevodilac, prepisivač, kako god).

Naucnice, nisi objasnio zasto je Marnavic bitan za ovu temu.

Sam si napravio zabunu jer si se pogrešno izrazio, kontinuirano tvrdeći da je Marnavić navodno u potpunosti nebitan.
 
Ali to sto radite sa Marnavicem je od minornog znacaja, zato sto je Alemani imao pred sobom drugi izvor, tako da je Brajsova egzibicija propala, nazalost tek nakon 150 godina.
Mada kada ste toliko najahali na tog pustog Marnavica, ima ti nesto, iskustvo mi govori da ste mnogce cestite ljude spalili na pripjatskoj lomaci.

Bas cu proveriti sta je pisao Marnavic :per:

Je li to taj citat koji iz nekog razloga kriješ i još uvek nikako da postaviš na temu? :namcor:

Evo šta kaže Brajs:

I. The first of these questions is: Is this the 'Life of Justinian' by Theophilus which Alemanni quotes in the notes to his edition of the 'Anecdota' of Procopius, and for whose existence he has hitherto been the sole authority?

On this it may be observed that all the facts which Alemanni gives in his notes on the authority of Theophilus are found in this manuscript. They are:
1. That a church was erected by Justin and Justinian at Skodra (or Scutari) on the river Barbena (Boyana) (in northern Albania) to SS. Sergius and Bacchus.
2. That Justinian was born in the reign of Zeno and patriarchate of Acacius.
3. That Justinian was over thirty years of age when he came to Byzantium near the end of the reign of Anastasius.
4. That Justinian contracted the rite of fraternitas with Theodoric the Ostrogothic king.
5. That Justinian was as a youth a hostage at Ravenna with Theodoric.
6. That Bigleniza, the mother of Justinian, opposed his betrothal to Theodora.
7. That Bigleniza distrusted the character of Theodora, having been warned by an aged female soothsayer that she would prove not a gift of God but a gift of the devil.
8. That the original names of the mother of Justinian, of Sabatius, his father, and of Justinian himself were Bigleniza, Istok, and Vpravda respectively.
9. That Justinian before he ascended the throne was instructed in theology by the abbot Theophilus.

Alemanni does not quote Theophilus for a few other facts stated in the manuscript. But these are mostly facts in themselves improbable, which he may well have doubted, e.g. that 'Istok,' father of Justinian, was a prince among his own people, that Justinian killed Rechirad in single combat, that Justinian's mother died after his marriage with Theodora but before the accession of her brother Justin. It might perhaps have been expected that he should also mention that Theophilus calls the empress Euphemia, the wife of Justin I, Vukcizza. But as Alemanni quotes Theodorus Lector and Theophanes (p384 of his notes) for the statement that her real name had been Lupicia, he may have thought it undesirable to quote Theophilus for a less well-attested name, although one which Marnavich, the fragmenti interpres, explains as the Slavonic equivalent of Lupicina.

From this it may be concluded that Alemanni had before him our present manuscript of Theophilus and nothing else. If any one suggests that there may then have existed and been read by him a full life of Justinian bearing the name of Theophilus which has now disappeared, and which contained all that the present manuscript contains together with other matters, the answer is not only that Alemanni would probably have quoted from it some of those matters, not appearing in our manuscript, but also that the passage (beginning licet reclamante) which he copies in full from Theophilus (p415 of his notes in Bonn edition) tallies word for word with the present manuscript, except that Alemanni gives levioris where the word in the manuscript (which is obscurely written) seems to be sevioris or sævioris. Considering these facts, and considering that no trace has ever been discovered of any other life of Justinian by any Theophilus, although repeated searches have been made, and considering also that the manuscript is of the same date as Alemanni, was among the books belonging to Suares, the friend of Alemanni, and was placed in the library of the Barberini, patrons of Alemanni, it seems practically certain that we have here the materials, and all the materials, which Alemanni possessed, and that no further authority is therefore attributable to his statements quoted from Theophilus than can be shown to belong to this present manuscript; although it is of course possible that Alemanni may have had stronger grounds for attaching value to the manuscript than those which we now possess. Apparently he did value it. He quotes it with respect, and he seems to have rather expected that 'Theophilus' would, like a regular historian, have given the date of Justinian's birth by reference to the consul of the year (consulem reticet Theophilus, see above, note 1, p658).

That is to say, we have in this manuscript the Theophilus of Alemanni, the biographer of Justinian, and there is no other. If there be any Theophilus who wrote Justinian's life, this is he.


https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/2/Life_of_Justinian_by_Theophilus*.html
 
@Kole11, @Aranko Опет, треба ли да ставим дебелу тачку у данашњи спор:

Zavorovic_1.jpg
Mrnavic_1.jpg
Mrnavic_2.jpg
 
@Aranko, @Kole11
Кажеш да није имао интернет - одакле је чуо? - па га је узео и записао у своју књигу ... чудно ...
и сада питање - да ли је овај горњи узорак довољан да се види да је Мрнавич врло добро знао за Бонифинија - не могу да се сетим ничег другог - осим да вам то писмено потврди ....
 
Poslednja izmena:
@Aranko, @Kole11
Кажеш да није имао интернет - одакле је чуо? - па га је узео и записао у своју књигу ... чудно ...
и сада питање - да ли је овај горњи узорак довољан да се види да је Мрнавич врло добро знао за Бонифинија - не могу да се сетим ничег другог - осим да вам то писмено потврди ....

Tako je; @Boris T, naleteo sam pre par sati i ja pre par sati na nesporne dokaze da je Mrnavić imao pristup Bonfiniju, ali sam želeo da se strpimo i vidimo šta novo ima @Aranko da smisli. :) Želeo sam da dalje secirmo, prikažemo i ogolimo njihov način logičkog rezonovanja, zaključivanja i suočavanja sa nekompatibilnim argumentima; tj. da bihejvoristički to ispitamo. Moj projektovani ishod Arankoovog ponašanja, u skladu sa dosadašnjim iskustvom, kaže da je za očekivati da bi Arankoov sledeći odgovor bio da Orbini i Lukari nisu dovoljni jerbo su samo dva autora, pa bi onda postepeno povećavao potrebu za novim autorima, a sledeći korak bi bio, primera radi, tvrdnja da se ja skoncentrišem isključivo na Dubrovčane. Na kraju ogleda, poslednji novi stav koji bi bio zauzet jeste da zapravo ništa nije bitno sem samoga Marnavića, lično.

Namera ovog malog eksperimenta da, empirijski i eksperimentalnim metodom, detaljno ispitamo kognitivne procese koje upotrebljavaju simpatizeri pseudoistorijskih narativa. Iliti, kako se tačno konstruiše taj narativ na početku, usvaja kao istina koja se ne može dovesti u pitanje (autentičnost Justinijanovog žitija je „arheološki dokazano” — neko je to izjavio; tvrdnja je usvojena i prenosi se dalje; to je podatak koji se ne dokazuje, već u koji se veruje, zato što navodni rezultati zvuče vrlo poželjno za uši), a onda svakom sledećom informacijom se javlja (i to kontinuirano) kognitivna distorzija, jerbo priliv novih saznanja nema nikakvog uticaja na prvobitno usvojenu činjenicu, koja se percipira kao dogma.

Međutim, pošto si Borise završio eksperiment prevremeno, mada srećom u kasnijoj fazi; da, tako je.

content

content


Mrnavić je, potpuno nesporno, imao pristup Bonfiniju i koristio ga prilikom pisanja svojih dela. To znači, svakako, i da je nesporno imao pristup zapisanoj predaji o crkvi u Sofiji iz Justinijanovog vremena.

Naravno, ostaje vrlo interesantno za čuti kakav će sad odgovor sledeći biti. :namcor: Aranko je već doneo posle citiranja Lukarija odluku da napusti samu diskusiju na temu je li Mrnavić mogao znati nekako za tradiciju o Justinijanovoj crkvi; razlozi za to mogu biti razni, može biti iz dosade, da mu je postalo previše naporno da participira u diskusiji, ali moguće je i da je došlo u njegovom procesu razmišljanja i do spoznaje; do polakog prihvatanja da se priča u koju veruje postepenom dekonstrukcijom urušava u samu sebe, te da onda u takvoj poziciji mozak, birajući flight or fight — gubeći bitku ili procenjujući da se on ne može dobiti — optira beg kao jedinu preostalu opciju, radi zaštite kako ličnog identiteta, tako i jedini preostali resurs na raspolaganju da se narativ ne odbaci (odnosno da se, suprotno principima zdravorazumskog razmišljanja, veštački i dalje održava kroz veru).

Hipotetički govoreći, neko bi mogao kazati, naravno, da nemamo 100-postotne neporecive dokaze da je Marnavić direktno Bonfinija iskoristio prilikom falsifikovanja tzv. sažetka opisa Justinijanovih ranijih dana, međutim u ovakvoj situaciji postaje potpuno nemoguće tvrditi da nikako nije mogao to znati. I, da se vratim natrag na ono što sam napisao kada sam već pričao o tvrdnjama Brajsa i Jirečeka, zaključci Đorđa Jankovića u ovom slučaju potpuni su promašaj, jerbo arheološka istraživanja u Sofiji ni na koji način ne utiču na Brajsov rad o tzv. Teofilu, niti na celo pitanje Marnavićevog falsifikovanja (što uopšte nikada ni bio centralni Brajsov argument — dotično se pominje u raspravi od 30-ak stranica bukvalno samo u jednoj fusnotici, u dnu, i nije čak ni deo zaključka — već pojedini zastupnici alternativne istorije krivo i prilično tendenciozno tumače Brajsov rad, delegirajući ga u celosti na tu jednu napomenu koja uopšte ni nije ni od kakvog presudnog značaja), već se samo došlo do zaključka da Jireček nije baš bio u pravu na kraju, odnosno da je zapisao predanje o sredečkoj crkvi, očigledno, imalo svoj stvaran istorijski osnov.
 
Poslednja izmena:
Nije reč o prevodu, već (navodno) skraćenom prepričavanju.
Marnavic je priredio fragmente VJ za koje je on smatrao da imaju vrednost kada je istorija Slovena u pitanju. Marnavic nije nista prepricavao, Marnavic je samo prepisao relevantne delove VJ.
Autor VJ je Teofil. Marnavic je u tom smislu potpuno nebitan
Alemani je Teofila stavio na listu autora bitnih za licnost Justinijana, zajedno sa Prokopijem, Menandrom i ostalima.

Sada dolazimo na temu falsifikata. Jedini argumenat koliko ja vidim u tom smislu je taj da Teofil nije poznati autor. Ali Alemani je bio ubedjen da jeste, jer u nabrajanju autora on pominje i Teofila. Veoma bi bilo neobicno da upravnik vatikanske biblioteke pogresno uvrsti nekog autora.

A ova konstrukcija, Marnavic prevario Alemanija, pa ja ne znam, to je zaista prica za idiote, mada kod vas nista nije nemoguce

Uostalom, Alemani uvrstava citate kojih nema u Marnavicevim fragmentima i tu je svaka dalja prica gubljenje vremena. I to je dokaz da Marnavic nije cak ni prevodilac vec samo prepisivac pojedinih fragmenata.
 
Uostalom, Alemani uvrstava citate kojih nema u Marnavicevim fragmentima i tu je svaka dalja prica gubljenje vremena. I to je dokaz da Marnavic nije cak ni prevodilac vec samo prepisivac pojedinih fragmenata.

Da je to istina, postavio bi ti te citate kao što si bio nebrojeno puta zapitan, a ovako samo ponavljaš "uostalom, ovo što nikada nisam dokazao treba imati na umu". :lol: Ispada da ti uopšte nemaš pojma za te citate i da samo kao papagaj ponavljaš isprazno...

Marnavic je priredio fragmente VJ za koje je on smatrao da imaju vrednost kada je istorija Slovena u pitanju. Marnavic nije nista prepricavao, Marnavic je samo prepisao relevantne delove VJ.
Autor VJ je Teofil. Marnavic je u tom smislu potpuno nebitan
Alemani je Teofila stavio na listu autora bitnih za licnost Justinijana, zajedno sa Prokopijem, Menandrom i ostalima.

Sada dolazimo na temu falsifikata. Jedini argumenat koliko ja vidim u tom smislu je taj da Teofil nije poznati autor. Ali Alemani je bio ubedjen da jeste, jer u nabrajanju autora on pominje i Teofila. Veoma bi bilo neobicno da upravnik vatikanske biblioteke pogresno uvrsti nekog autora.

A ova konstrukcija, Marnavic prevario Alemanija, pa ja ne znam, to je zaista prica za idiote, mada kod vas nista nije nemoguce

Argument nije jedini. Vrati se na prvu poruku ove teme.

Doslovno to što ti smatraš pričom za idiote, osnovni je temelj naučne metodologije. Proučavanje istorije je kao detektivska istraga, u kojoj se sa lupom prati svaki trag, rekonstruiše svako delo, svaki potez. I utvrđuje svaki krivac. Krajnje je zastrašujuće što to ne razumeš i dalje posle ovoliko vremena, a u isto vreme misliš da su neke teorije zavere (sic!) legitimne, iako su propraćene sa mnogo manje dokaza kao činjenica o Marnavićevom falsifikatu.

No dobro, istorija ni nije za svakog. Nemoj samo samog sebe slagati da će sad zbog toga što piše Vesela Trajkova ili ti na Forumu Krstarice to mišljenje zaživeti i ikada biti prihvaćeno...
 
Da je to istina, postavio bi ti te citate kao što si bio nebrojeno puta zapitan, a ovako samo ponavljaš "uostalom, ovo što nikada nisam dokazao treba imati na umu". :lol: Ispada da ti uopšte nemaš pojma za te citate i da samo kao papagaj ponavljaš isprazno...



Argument nije jedini. Vrati se na prvu poruku ove teme.

Doslovno to što ti smatraš pričom za idiote, osnovni je temelj naučne metodologije. Proučavanje istorije je kao detektivska istraga, u kojoj se sa lupom prati svaki trag, rekonstruiše svako delo, svaki potez. I utvrđuje svaki krivac. Krajnje je zastrašujuće što to ne razumeš i dalje posle ovoliko vremena, a u isto vreme misliš da su neke teorije zavere (sic!) legitimne, iako su propraćene sa mnogo manje dokaza kao činjenica o Marnavićevom falsifikatu.

No dobro, istorija ni nije za svakog. Nemoj samo samog sebe slagati da će sad zbog toga što piše Vesela Trajkova ili ti na Forumu Krstarice to mišljenje zaživeti i ikada biti prihvaćeno...
Pa vi ste izmisli teorije zavere i optuzili desetine ljudi za taj zlocinacki poduhvat.
Prema vasem misljenju generacije istoricara u razdoblju od nekoliko stotina godina uvestvuju u teoriji zavere.

Posto se pravis blesav u vezi VJ ajde bar odgovori na sledece pitanje: Na sta je to Prokopije mislio kada je Justinijana i clanovr njegove porodice nazvao vavarima, pa cak isao u detalje kako je Justinijan latinski jezik pricao varvarskim akcentom.

Ajde prosvetli me i kazi kako becka skola tumaci ove redove, odnosno ko su bili ti varvari kojima je Justinijan pripadao?
 
A ova konstrukcija, Marnavic prevario Alemanija, pa ja ne znam, to je zaista prica za idiote, mada kod vas nista nije nemoguce

Ja ne razumem kako je tebi problem da shvatiš da je Marnavić baron Minhauze svog vremena. Sve same falsifikate on je plasirao; pleo takve fantazije da su ljudi sa mukom se trudili kroz godine da ih sve identifikuju i pročiste.

Nije Justinijanovo žitije ni izbliza doseg Marnavićevog uticaja. Čitavi je zapad on prevario svojim Žitijem Sv. Save. Zahvaljujući njemu Rimokatolička crkva zvanično priznaje Sv. Savu kao katoličkog sveca, što je ostalo do današnjeg dana. Celi niz latinskih autora ubedio je da Sveti Sava nije išao u Nikeju, već u Carigrad, gde je, uz blagoslov pape, od latinskog cara dobio mandat da sredi Crkvu, koja je bila jasnog zapadnog obreda. Svuda su se raširili njegovi podaci, čak i do Di Kanža, da je Sveti Sava bio vatreni katolik. Cele generacije istoriografa pisale su o tome da je nemanjićka država bila katolička, zbog Marnavića.

Bilo je potrebno tek u XIX stoleću da se utvrdi da u to čiste Marnavićeve fantazmagorije i da se krene sa čišćenjem cele mreže laži koju je on ispleo i kojom je uspeo čitavi svet ta obmane. I pošto se sve pojedinačno uvek istražuje, toliki je posao Marnavić ostavio iza sebe da se mora sve što je pisao proveravati i pažljivo dokazivati šta je falsifikat, a šta ne. Mnogi su tek u XX st. dokazani; tipa 1911. godine Jagić je dokazao da je glagoljički psaltir iz 1222. godine samo Marnavićev falsifikat.

Ti bukvalno nemaš predstave o kakvoj personi ovde govorimo; to ti je možda najveći prevarant, najveći falsifikator istorije čitavog ovog podneblja.
 
Posto se pravis blesav u vezi VJ

Pa čoveče, upravo si ti taj ko se ponaša blesav. Neodgovoreno pitanje:

------------------------------

Jedna stvar mi je sinula još vezano za Vita Justiniani. Ono počinje ovako:

Ex opusculo continenti Vitam Justiniani Imperatoris scripto literis et characteribus Illyricis usque ad annum imperii eius 30 per Bogomilum Pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri Martyris in Dardania prope Prizrienam civitatem, natale solum eiusdem Justiniani, quod opusculum asservatur in bibliotheca monacorum Illyricanorum regulam S. Basilii profitentium in monte Atho seu sacro in Macedonia supra Aegaeum mare.

Dakle, stoji da je ovo žitije napisano 30. godine Justinijanovog vladanja, što će reći 557. ili 558. godine. Car Justinijn je vladao do svoje smrti, 14. novembra 565. godine.

Bogumil je bio vladika serdički (sofijske eparhije), prema tvrdnjama sažetka postavljen 513. godine za cara Anastasija I. Kao učitelj budućeg cara, morao je svakako biti značajno stariji od svog đaka (rođenog 483. godine), barem nekoliko decenija; to će reći da se Bogumil morao roditi negde sredinom V stoleća, po svemu sudeći.

Šta je, onda suština? Slika koju mi imamo jeste da jedan 100-godišnjak, episkop koji iz nekog razloga nalazi se prilično daleko od sopstvene eparhije (Prizren je pripadao Dardaniji, sa sedištem u Skoplju), piše žitije о čoveku koju je i dalje živ i zdrav (i biće još skoro celu deceniju). .

:mazipsa:

------------------------------

Da li možemo u jednoj rečenici rezimirati u šta ti veruješ? Evo: Ti veruješ da jedan možda i skoro 100-godišnjak, iguman jednog manastira za koji niko nikad nije spomenuo sem Marnavića, pa niti hipotetičke ruševine pronašao, koji je u nekom momentu iz nekog razloga prestao da bude episkop sredečke eparhije (ukoliko Mrnavić nije želeo da kaže da je Prizren pripadao njoj), piše na slovenskom pismu u skladu sa izmišljeom tradicijom da je glagoljicu svorio Sv. Jeronim, tri veka pre nego što će slovensko pismo nastati, žitije posvećeno čoveku koji je živ i zdrav (kada si čuo da se piše žitije nekome ko je i dalje živ i na poziciji?), koje se javlja prvi put u XVII stoleću, 1.050 godina (sic!) nakon što je navono nastalo, prepuno detalja satkanih iz izvora nastalih davno posle VI stoleća, iz pera jednog naših najvećih falsifikatora u istoriji, koji je prvi i poslednji čovek koji je u životu video to žitije, iako su ga mnogi tražili i koji je kompletni sažetak sastavio u potpunosti u stilu svojih falsifikata?

Helloooo...Zemlja zove mozak!

st,small,507x507-pad,600x600,f8f8f8.jpg
 

Ovo nije tema o caru Justinijanu, niti o njegovom poreklu. To je jedna sasvim druga epoha; drugi svet, koji nikakve veze sa ovim nema. Prokopije pripada bukvalno hiljadu godina starijem svetu. I da se složimo, tj. mogao bi Justinijan lično biti etnički slovenskog porekla, apsolutno bi bilo potpuno irelevantno po sve o čemu ovde diskutujemo.

Ovo je tema o caru Upravdi, a ne caru Justinijanu; o pričama iz XVII stoleća i o Ivanu Tomki Mrnaviću.
 
Moj projektovani ishod Arankoovog ponašanja, u skladu sa dosadašnjim iskustvom, kaže da je za očekivati da bi Arankoov sledeći odgovor bio da Orbini i Lukari nisu dovoljni jerbo su samo dva autora, pa bi onda postepeno povećavao potrebu za novim autorima, a sledeći korak bi bio, primera radi, tvrdnja da se ja skoncentrišem isključivo na Dubrovčane. Na kraju ogleda, poslednji novi stav koji bi bio zauzet jeste da zapravo ništa nije bitno sem samoga Marnavića, lično.
Знаш да није тешко пронаћи податке о Мрнавићу у хрватским изворима. Да ли Аранко заиста не може да користи интернет?..сумњам - нисам хтео да докажем нешто што је очигледно - али требало ми је 3 минуте да пронађем чланак Иве Курелац са университету у Загребу на ову тему.
Oво само показује да су циљеви неких људи овде далеко од научних или конструктивних, већ једноставно чиста пропаганда. Али ти то знаш. Аранко и Коле, и њихове присталице то такође знају.
 
Posto se pravis blesav u vezi VJ ajde bar odgovori na sledece pitanje: Na sta je to Prokopije mislio kada je Justinijana i clanovr njegove porodice nazvao vavarima, pa cak isao u detalje kako je Justinijan latinski jezik pricao varvarskim akcentom.
Прокопије је исмејавао како је Јустинијан говорио грчки, а не латиснки.
 
@Boris T и @Slaven777
После ове тираде глупости не знам та да вам кажем, али мора се одговорити бар мало да форум схвати колико спамујете са небитним стварима.
Дакле суштина приче о цркву у Сердици, је да су Брајс и Јиречек у 19. веку закључили како је црква о којој се говори саграђена у 11. веку и да ју је народно предање погрешно везало за Јустинијана.
И то им је био кључни доказ да је Марнавић измислио целу причу.
Сви остали докази су тако невероватно наивни и смешни, прочитајте рад па ћете сами видети.

Шта мења на ствари да ли је Марнавић могао знати за цркву из Бонифијевог дела или не? Ваши хероји чије дело нисте критички анализирали ни најмање закључили су да је прича измишљена, да је народо предање погрешно. Ако се испоставља да њихош закњучак уопште није тачан, да не бисте мало подигли обрве и прорешетали дело па погледали шта још није тачно у њему уместо да га браните као свето писмо...
а да заборавио сам критичка историографија не фукционише тако, неке ствари су догме које се не дирају али са другим стварима је све дозвољено и потпуно погрешне интерпретације, и сецкање и вађење из контекста и што више аргумената ad hominem итд...
Славену чак није проблем да постави цитат у коме пише једно и да у истој поруци каже да ту пише нешто сасвим супротно томе...
 

Back
Top