isečak iz dnevnika za 24.05.2018
Prolaze dani i nedelje, ono sranje postaje malo po malo sve veće i ja rešavam da moram da kažem roditeljima da imam nešto na ledjima i idemo kod doktora da vidi šta je to. odemo kod doktora, on kaže, a, ovo je krvni mladež, idite u institut za majku i dete na operaciju, sranje, pomislih, ali sam bio srećan što će mi neko ukloniti to sranje sa ledja.... dok doktor to gleda i zakazuje mi operaciju, neka tu ne znam šta je kaže mi onako strogo: "Jesi li se bušio sa iglom???" , ja kao mrdam glavom levo desno i kažem ne, a lažem ko pas. To sranje je nastalo tako što sam sa iglom izbušio neki krvni sud. Pre nego što su me operisali dali su mi anesteziju i tu je bila neka sestra što me je pomazila dok sam ležao na stolu, nešto mi je rekla utešno i sećam se kristalno jasno da me je na kraju rečenice oslovila sa LEPI. To mi je zaparalo uši jer mi do tada niko nikad u životu nije rekao da sam lep, čak štaviše bio sam kompleks jer sam smatrao da sam klempav i mršav. Razmišljao sam da li je to rekla da me uteši ili je stvarno mislila da sam lep, baš me je to bacilo u razmišljanje, mada moram da priznam da je preovladalo mišljenje da je to rekla samo zato da bih se opustio. Nisam mogao ni da sanjam da će sudbina tako udesiti da će mi to kroz nekoliko meseci postati srednje ime. Izvadiše prokletinju, čini mi se dimenzija 2x3 cm ili tako nešto. Još mislim da su mi to što su izvadili dali ali ne sećam se šta se dalje dešavalo sa tim. Za uspomenu na tu zajebanciju mi ostade rupa na ledjima...
....
Uveče kad sam stigao kući sa posla ukucam u jutjub "iggy pop exit" i izadje "the snimak" nastupa iggy popa tokom kojeg se odigravala agonija u mom ve ceu. steglo mi se nešto u grudima, kao da sam juče to gledao, čak sam zapamtio i gitarstu u maskirnoj jakni. ko će razumeti čoveka...
konec