Pozdrav ekipa. Relativno sam nova ovdje na forumu iako već duže vrijeme čitam vaše komenatre, skoro sam se odlućila registrovati da mogu i sama diskutovati i komentarisati.
Ova tema mi se učinila zgodnom da iznesem svoj problem, pa bih voljela da me ozbiljno shvatite i ne zbijate neke šale i da mi date neki svoj komentar, sugestiju, mišljenje.
Dakle imam problem komunikacije i afirmacije među ljudima. Jednostavno se ne znam ponašati (tu mislim uvijek sam nekako povučena i šutljiva, i onda kad se sve završi bude mi krivo što nisam nešto rekla a mogla sam) u velikom društvu i time gubim samopouzdanje što se odražava i na druženje sa mojim prijateljima. Mislim da previše razmišljam o stvarima koje bi trebale biti spontane. Npr. kad se idem naći sa nekim na kafu već me hvata panika šta ću ja sa njima pričati, dal ću imati šta reći, biće bzvz, ispašću dosadna, nezanimljiva.

Svoj problem sam skoro počela primjećivati iako kad pogledam unazad to duže vrijeme traje. Uvijek sam mislila da je to do drugih osoba, al kad stanem i zapitam se shvatim da je ipak do mene.
Ne bi rekla da sam asocijalna osoba, da se ne volim družiti al nekako najljepše se osjećam kad sam sama.
Nadam se da ćete me svojim pitanjima i komentarima navesti da nađem sama odgvor.