Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sama si dala odgovore kada kazes...
Rekla si da si povucena i cutljiva, sta je tu lose?
Imas pravo biti povucena i cutljiva ...dalje...
Kazes ne umes se ponasati prema cijim kriterijumima???
Razmisli o tome... Neko je povuceniji neko ne... sve je to svar licnosti karaktera i sve je to normalno...
Evo sama kazes da mislis da previse razmisljas o stvarima koje bi trebala biti spontane...
Jednostavno nemoj previse razmisljati o tome.... ponasaj se spontano...
Zasto unapred razmisljas o tako banalnim stvarima...
prica treba isto biti spontana...
ako ti se ne prica cuti slusaj...
Zasto mislis da ces ispasti dosadna nezanimljiva?
Pa i da ja tako sta te briga
Ceni sebe ....
Ako se najbolje osecas kaqo sam mozda jesi asocijalna...
Ili imas strah od ljudi???
cega se plasiti uvek ce biti ljudi boljih i gorih od tebe :D
Evo pa razmisli :)

pozz

Generalno gledajući ljudi koji su šutljivi i povučeni, koji ne znaju iznjeti svoje mišljenje ostavljaju loš utisak kako na sagovorika tako i okolinu. Nikada se nisam osijećala kao takva osoba, do prije izvesnog vremena kad sam shvatila da sam ja jedna od njih. Mislim znam, sve je to u mojoj glavi. Sreća je stvar izbora. Ali ne mogu da se otrgnem tih misli. Znam ja da trebam da budem opuštena i spontana, da ne razmišljam o banalnim stvarima. Ali kako??
Dobro si pitanje postavila: "Imas strah od ljudi?" Mislim da imam. Osijećam se totalno nelagodno kad sam u nekom društvu. Samo želim da završim razgovor što pre, da nestanem. Uvijek nadjem za sebe neki razlog ili izgovor što se nisam više potrudila (tipa boli me glava, gladna sam, nisam raspoložena ovaj put) ali shvatila sam da je tako svaki put i da je problem u meni, mome stavu.
E sad meni treba nešto da odagnam te misli, da budem spontana.
 
Pozdrav ekipa. Relativno sam nova ovdje na forumu iako već duže vrijeme čitam vaše komenatre, skoro sam se odlućila registrovati da mogu i sama diskutovati i komentarisati.

Ova tema mi se učinila zgodnom da iznesem svoj problem, pa bih voljela da me ozbiljno shvatite i ne zbijate neke šale i da mi date neki svoj komentar, sugestiju, mišljenje.
Dakle imam problem komunikacije i afirmacije među ljudima. Jednostavno se ne znam ponašati (tu mislim uvijek sam nekako povučena i šutljiva, i onda kad se sve završi bude mi krivo što nisam nešto rekla a mogla sam) u velikom društvu i time gubim samopouzdanje što se odražava i na druženje sa mojim prijateljima. Mislim da previše razmišljam o stvarima koje bi trebale biti spontane. Npr. kad se idem naći sa nekim na kafu već me hvata panika šta ću ja sa njima pričati, dal ću imati šta reći, biće bzvz, ispašću dosadna, nezanimljiva. :roll:
Svoj problem sam skoro počela primjećivati iako kad pogledam unazad to duže vrijeme traje. Uvijek sam mislila da je to do drugih osoba, al kad stanem i zapitam se shvatim da je ipak do mene.
Ne bi rekla da sam asocijalna osoba, da se ne volim družiti al nekako najljepše se osjećam kad sam sama.
Nadam se da ćete me svojim pitanjima i komentarima navesti da nađem sama odgvor.

Сујета ти не да да ризикујеш, ти си оно што се каже - зихераш.

Знаш да не можеш да доминираш и онда радије ћутиш.
 
Generalno gledajući ljudi koji su šutljivi i povučeni, koji ne znaju iznjeti svoje mišljenje ostavljaju loš utisak kako na sagovorika tako i okolinu. Nikada se nisam osijećala kao takva osoba, do prije izvesnog vremena kad sam shvatila da sam ja jedna od njih. Mislim znam, sve je to u mojoj glavi. Sreća je stvar izbora. Ali ne mogu da se otrgnem tih misli. Znam ja da trebam da budem opuštena i spontana, da ne razmišljam o banalnim stvarima. Ali kako??
Dobro si pitanje postavila: "Imas strah od ljudi?" Mislim da imam. Osijećam se totalno nelagodno kad sam u nekom društvu. Samo želim da završim razgovor što pre, da nestanem. Uvijek nadjem za sebe neki razlog ili izgovor što se nisam više potrudila (tipa boli me glava, gladna sam, nisam raspoložena ovaj put) ali shvatila sam da je tako svaki put i da je problem u meni, mome stavu.
E sad meni treba nešto da odagnam te misli, da budem spontana.
Opet moram da te ispravim to nije tacno....da cutljivi i povuceni ostavljaju los utisak i kome?
Budi to sto jesi...
i naravno treba raditi na sebi i swvojim osobinama zbog sebe...
Zasto mislis da moras biti opustena i spontana...
Budi koliko mozes
Pa to strah od ljudi toga se oslobodi...
U nekom drustvu ak ose osecas nelagodno mozda ti ne prija to drustvo
mozda nije do tebe
radi na samopouzdanju onda ces se osecati bolje u drustvu
da problem je u tvom stavu sama to moras promeniti
bitno da si svesna sta ti je problem
pozdrav :)
 
dancing-smiley04.gif
 
Dobro sad dali je tačno ili nije je relativna stvar. Neki bi se složili sa tobom neki sa mnom, neki vijerovatno bi iznjeli i treće mišljenje drugačije od naših. Dalje, radim na svojim osobinama, tj na samousavršavanju ako se može tako reći, na razne načine. Čitam raznu literaturu, zanima me psihologija, pratim sport pomalo, čitam dnevne novine, pohađam kurs stranog jezika. Ali i pored svega toga osijećam se nesigurno. Možda radim pogrešno, i baš zato sam se prijavila na ovaj forum da čujem mišljenje ostalih članova.
Slažem se da ću se bolje osijećati ako li budem samopouzdanija. Da li možda imaš neki prijedlog kako?? I ako mi možeš pojasniti tvoj savijet "budi to što jesi" a onda "problem je u tvom stavu sama to moras promeniti" malo mi je to kontradiktorno. Slažem se sa većinom tvojih savijeta ali meni bi trebalo nešto konkretnije, možda neke viježbe za samopouzdanje gdje bih mogla primjenjivati i upoređivati promjene.
 
Dobro sad dali je tačno ili nije je relativna stvar. Neki bi se složili sa tobom neki sa mnom, neki vijerovatno bi iznjeli i treće mišljenje drugačije od naših. Dalje, radim na svojim osobinama, tj na samousavršavanju ako se može tako reći, na razne načine. Čitam raznu literaturu, zanima me psihologija, pratim sport pomalo, čitam dnevne novine, pohađam kurs stranog jezika. Ali i pored svega toga osijećam se nesigurno. Možda radim pogrešno, i baš zato sam se prijavila na ovaj forum da čujem mišljenje ostalih članova.
Slažem se da ću se bolje osijećati ako li budem samopouzdanija. Da li možda imaš neki prijedlog kako?? I ako mi možeš pojasniti tvoj savijet "budi to što jesi" a onda "problem je u tvom stavu sama to moras promeniti" malo mi je to kontradiktorno. Slažem se sa većinom tvojih savijeta ali meni bi trebalo nešto konkretnije, možda neke viježbe za samopouzdanje gdje bih mogla primjenjivati i upoređivati promjene.

Pa eto citaj psihologiju moze ti pomoci
Preporucujem Erich Fromm " Umece ljubavi "
Anthony De Mello "Bedjenje pa " Novi Dan" tim redosledom...
Moras ceniti sebe i voleti da bi se osetila vrednom...
Takodje neznam nista o tebi tvom okruzenju da li imas u porodici nekoga ko ti pruza podrsku
ili prijatelje
da budi to sto jesi u smislu karaktera
nista ne fali povucenosti samo da nije pretarana
a problem u tvom stavu da se osecas lose to menjaj
niko se ne moze osecati bolje umesto tebe...
citala sam u jednoj knjizi kada se prica q deci da je prirodno stanje deteta sreca
ona nisu opterecena time sta drugim misle o njima
toga se oslobodi

ima i ono parvilo kada ti mislis da si lepa i pametna i drugi ce to misliti
prenosimo svoju pozitivnu ili negativnu energiju na druge
to vezbaj
budi zadovoljna sobom
raspolozena
nasmejana
to svima treba osmeh dobro raspolozenje za drustvo
kada nisi raspolozena nista ne mozes uvek ali radi na tome
a samopouzdanje dolazi vremenom polako
kada ostvaris nesto bilo sta
osecaces se bolje
takodje ne znam nista o tebi da li si religiozna na primer
mozes i Bibliju sama citati i to pomaze
i raditi na svojim osobinama vrlinama
tako se jaca samopouzdanje...
takodje neki hobi u cemu si dobra koji su ti talenti
bilo sta sto radis dobro pomaze samopouzdanju
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top