Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Cao svima! :) ...ne znam da li sam pogodio topic ali ako sam promasio molio bih nekog da me usmeri na pravi..voleo bih ako ima neko da mi pomogne, neko ko je eventualno prosao kroz istu situaciju..ja pretpostavljam da patim od depresije jos od 1.god srednje (pre toga sam samo bio stidljiv) koja se ogledala u stalnom losem raspolozenju (sa izuzetkom kada se nashikam alokoholom -.- )..za taj period nikad nisam imao devojku i vrlo slabo sam kontaktirao sa istima.. prvu devojku sam nasao sa tek 19 i ostali smo 3 godine zajedno..u toj vezi sam zapravo i shvatio koliko je veliki moj problem..tokom citave veze (posle nekih 6 meseci) ona mi je prebacivala kako nisam inicijativan, kako sam nezanimljiv, vrlo nekomunikativan, bezvoljan lenj itd..to je zapravo sve i bilo tacno..hteo sam za te 3 godine da se promenim, trudio sam se neverovatno ali nikako nije islo, nista se nije menjalo..i dalje sam bio mutav...na kraju sam zbog svih tih frustracija i raskinuo sa njom jer nisam to ni mogao vise da slusam (dobro bilo je tu jos necega, nekog obostranog svrljanja sa strane, ali to sad nije bitno)..elem kad se ta veza zavrsila postavio sam sebi cilj da krenem sve iz pocetka da razmislim i lociram gde je problem i da pokusam da resim..i dalje nije islo, stavise postajalo je sve gore..depresije se produzila i kroz sve 4 godine fakulteta do dan danas kada mi je najgori period u zivotu :( ..meni nisu najbitnije samo devojke, nego jedna opsta komunikacija sa svim ljudima koja mi je ravna nuli.. ni sa kim nemam o cemu da razgovaram.. imam to drustvo od oko 10 drugara i par poznanica, neke od njih poznajem citav zivot iz istog smo kraja i ponekad se desi da ne mogu da beknem pa onda pitam neke gluposti cisto da bih pitao.. Bio sam kod psihijatra pre pola godini i on mi je rekao da je to neka vrsta depresije sa veoma cestim padom raspolozenja; prepisao mi je flunisan/rivotril i eftil.. to sam pio nekih mesec, mesec i po medjutim nije davalo rezultate..cak sam u pojedinim trenucima pio sa alkoholom.. i problem se i dalje nastavljao i pogorsavao.. Sada sam zaposlen u nekoj trgovini (koja inace zahteva odlicnu komunikaciju i da kazem malo duhovitosti), namerno sam se tu ubacio ne bi li se nesto promenilo.. medjutim i dalje je isto, ima tu nekih klinaca '91 (ja inace imam 25 god) sa kojima bi po defaultu bilo normalno da se uklopim.. znaci debakl, klinci se sprdaju, razgovaraju normalno dok sam ja nem..ponekad se ubacim cisto da ne pomisle da sam retard ili sta vec (mada mozda i jesam o.O ) ..da ne pominjem komunikaciju sa starijim osobljem (devojkama u kancelariji) ili jos gore sa gazdaricom..katastrofa, zacrvenim se izustim 2-3 reci i pobegnem shatro za nekim poslom :S ..u poslednje vreme (ovde radim oko 3 meseca) izbegavaju da uopste i pricaju nesto sa mnom..I samo da pomenem jos da u poslednje vreme ono sto me najvise ubija je sto vec vise od godinu dana nemam devojku (osim jedne kombinacije sa kojom je stvarno mucenje i to cu morati ubrzo da prekinem)a komunikacija sa devojkama kad izadjem negde je uzasna, razgovor se zavrsi pre nego sto pocne ..Nego da ne duzim pricu vise.. voleo bih ako ima neko da me savetuje ili da mi preporuci nekog dobrog psihijatra jer me zanimaju ISKLJUCIVO razgovori sa njim a ne da mi prepisuje lekove koji pretpostavljam samo umrtvljuju (ok kapiram da su oni dobri mozda u kombinaciji sa razgovorima, kao i uz suocavanje sa problemom, u mom slucaju u razgovoru sa ljudima uopste)..mozda vam zvucim formalno, ili na momente kao i da nemam problem ali ja ne mogu vise ovako, nesto mora da se promeni, imam u poslednje vreme i ceste suicidne misli......
Ako ima neko da mi da dobar odgovor bio bih mu zahvalan do neba?!
 
Cao svima! :) ...ne znam da li sam pogodio topic ali ako sam promasio molio bih nekog da me usmeri na pravi..voleo bih ako ima neko da mi pomogne, neko ko je eventualno prosao kroz istu situaciju..ja pretpostavljam da patim od depresije jos od 1.god srednje (pre toga sam samo bio stidljiv) koja se ogledala u stalnom losem raspolozenju (sa izuzetkom kada se nashikam alokoholom -.- )..za taj period nikad nisam imao devojku i vrlo slabo sam kontaktirao sa istima.. prvu devojku sam nasao sa tek 19 i ostali smo 3 godine zajedno..u toj vezi sam zapravo i shvatio koliko je veliki moj problem..tokom citave veze (posle nekih 6 meseci) ona mi je prebacivala kako nisam inicijativan, kako sam nezanimljiv, vrlo nekomunikativan, bezvoljan lenj itd..to je zapravo sve i bilo tacno..hteo sam za te 3 godine da se promenim, trudio sam se neverovatno ali nikako nije islo, nista se nije menjalo..i dalje sam bio mutav...na kraju sam zbog svih tih frustracija i raskinuo sa njom jer nisam to ni mogao vise da slusam (dobro bilo je tu jos necega, nekog obostranog svrljanja sa strane, ali to sad nije bitno)..elem kad se ta veza zavrsila postavio sam sebi cilj da krenem sve iz pocetka da razmislim i lociram gde je problem i da pokusam da resim..i dalje nije islo, stavise postajalo je sve gore..depresije se produzila i kroz sve 4 godine fakulteta do dan danas kada mi je najgori period u zivotu :( ..meni nisu najbitnije samo devojke, nego jedna opsta komunikacija sa svim ljudima koja mi je ravna nuli.. ni sa kim nemam o cemu da razgovaram.. imam to drustvo od oko 10 drugara i par poznanica, neke od njih poznajem citav zivot iz istog smo kraja i ponekad se desi da ne mogu da beknem pa onda pitam neke gluposti cisto da bih pitao.. Bio sam kod psihijatra pre pola godini i on mi je rekao da je to neka vrsta depresije sa veoma cestim padom raspolozenja; prepisao mi je flunisan/rivotril i eftil.. to sam pio nekih mesec, mesec i po medjutim nije davalo rezultate..cak sam u pojedinim trenucima pio sa alkoholom.. i problem se i dalje nastavljao i pogorsavao.. Sada sam zaposlen u nekoj trgovini (koja inace zahteva odlicnu komunikaciju i da kazem malo duhovitosti), namerno sam se tu ubacio ne bi li se nesto promenilo.. medjutim i dalje je isto, ima tu nekih klinaca '91 (ja inace imam 25 god) sa kojima bi po defaultu bilo normalno da se uklopim.. znaci debakl, klinci se sprdaju, razgovaraju normalno dok sam ja nem..ponekad se ubacim cisto da ne pomisle da sam retard ili sta vec (mada mozda i jesam o.O ) ..da ne pominjem komunikaciju sa starijim osobljem (devojkama u kancelariji) ili jos gore sa gazdaricom..katastrofa, zacrvenim se izustim 2-3 reci i pobegnem shatro za nekim poslom :S ..u poslednje vreme (ovde radim oko 3 meseca) izbegavaju da uopste i pricaju nesto sa mnom..I samo da pomenem jos da u poslednje vreme ono sto me najvise ubija je sto vec vise od godinu dana nemam devojku (osim jedne kombinacije sa kojom je stvarno mucenje i to cu morati ubrzo da prekinem)a komunikacija sa devojkama kad izadjem negde je uzasna, razgovor se zavrsi pre nego sto pocne ..Nego da ne duzim pricu vise.. voleo bih ako ima neko da me savetuje ili da mi preporuci nekog dobrog psihijatra jer me zanimaju ISKLJUCIVO razgovori sa njim a ne da mi prepisuje lekove koji pretpostavljam samo umrtvljuju (ok kapiram da su oni dobri mozda u kombinaciji sa razgovorima, kao i uz suocavanje sa problemom, u mom slucaju u razgovoru sa ljudima uopste)..mozda vam zvucim formalno, ili na momente kao i da nemam problem ali ja ne mogu vise ovako, nesto mora da se promeni, imam u poslednje vreme i ceste suicidne misli......
Ako ima neko da mi da dobar odgovor bio bih mu zahvalan do neba?!

Pomoci cu ti ja, obilazi forum, samo ne mogu bas sada, u guzvi sam sa vremenom. Mzoda ti pisem u ponedeljak, s' obzirom da je drzavni praznik i da se ne radi :mrgreen:
 
idu tmurni dani. mračni dani. sivi oblaci. kiše koje ne znaju da stanu. za one smorene, usamljene, depresivne...vreme koje dolazi pojačava muku. mogli bi na ovoj temi da postavljamo pozitivne stvari. fotke, klipove, muziku, tekstove...sve ono što može da nas oraspoloži, da nam prenese dozu pozitivne vibracije. samim tim što ćemo da podelimo nešto lepo, osećaćemo se bolje; a kad nam dan bude loš, dođemo ovde i pokupimo pozitivnu energiju :D pa nek je to i milipomak. možemo i da napišemo šta smo uradili danas da bi se osećali bolje i time dali ideju drugim ljudima da poprave svoje raspoloženje. znači antidepresiv tema, konkretni postovi, bez puno polemike. evo ja ću da počnem sa pozitivnom muzikom.



 
idu tmurni dani. mračni dani. sivi oblaci. kiše koje ne znaju da stanu. za one smorene, usamljene, depresivne...vreme koje dolazi pojačava muku. mogli bi na ovoj temi da postavljamo pozitivne stvari. fotke, klipove, muziku, tekstove...sve ono što može da nas oraspoloži, da nam prenese dozu pozitivne vibracije. samim tim što ćemo da podelimo nešto lepo, osećaćemo se bolje; a kad nam dan bude loš, dođemo ovde i pokupimo pozitivnu energiju :D pa nek je to i milipomak. možemo i da napišemo šta smo uradili danas da bi se osećali bolje i time dali ideju drugim ljudima da poprave svoje raspoloženje. znači antidepresiv tema, konkretni postovi, bez puno polemike. evo ja ću da počnem sa pozitivnom muzikom.




Pohvala za temu, ali OVO nazvati muzikom???
Jadno i bedno, a uz to i depresivno.
Ako ti se samo spot svidja pa te to veseli, onda mogu da razumem.

Kud je nestao osecaj za prave stvari :think:
 
I ja volim Royksopp.;)

Pohvala za temu, Fixa.

Moj otac je imao običaj da citira jednu poslovicu: "Svaki dan bez osmeha je izgubljen dan."
Ne morate se smešiti na silu, dovoljno je da pomislite da - ukoliko je jutro sumorno - taj dan možda donosi neko prijatno iznenađenje. Ako ne taj dan, onda sutradan, ili prekosutra ... jer nas iščekivanje lepog, kao i pronalaženje lepote u naizgled običnim stvarima, oplemenjuje. Naravno, tu je i ona stavka o tome koliko je život zapravo divna avantura.

Ovo slušam ujutru, bez obzira na vremenske prilike ... napolju:


Dobro vam jutro.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top