Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zlozi je sklona svašta da sanja,Covi te još nije...:hahaha::rotf::rotf:

ne, zlozi je samo sklona da se seca snova. a covi nije. i covi sanja crno belo, a zlozi u boji.
inace, kazu da se senzibilniji ljudi cesce secaju svojih snova.

moderatorku jos nisam sanjala...da ne kazem hvala bogu, najverovatnije u tom slucaju bih bila crnkinja u sopstvenom snu. :malav: :lol:
 
Sećate se priče o malom Albertu, iz srednje škole? To je ona beba što su je emocionalno uslovljavali da se plaši belih krznenih životinja uz pomoć jakog zvuka...e pa godinama se nije znalo šta se sa njim dogodilo kasnije i da li je nastavio da se plaši svega što je belo...ali se pojavila grupa koja je sedam godina istraživala i pre par godina su objavili svoje nalaze...inače, zvao se Daglas...

Šta se dogodilo sa malim Albertom

Pozdravi!
 
Poslednja izmena:
Verovatno ovo niko nece citati,ali moram bar negde da se olaksam.Vec skoro dva meseca uopste ne izlazim iz stana,a iz sobe samo po hranu(ako uopste i jedem) ili do kupatila.Nemam nikog ko bi me razumeo ili bio uz mene,samo predrasude,pa sam se nadala da cu bar ovde da naidjem na neku podrsku jer mi je stvarno tesko...Mnogo sam se borila da ne popustim pod stresom i da se izvucem iz depresije koja me je hvatala,ali sam pre dva meseca pukla.Lose stvari su se nizale jedna za drugom i nista mi nije islo i nisam vise izdrzala.Prvo sam morala da uspavam mog pekinezera koji je bio samnom od moje sedme godine,zatim sam saznala da me moj decko(sada bivsi) koga volim vise od svega i sa kojim sam potracila tri ipo godine konstantno laze i verovatno vara.To me je skoro unistilo,ali sam gutala to u sebi,nasla novog decka da me bivsi ne bi trazio jer da sam se videla sa njim pomirila bih se jer uprkos svemu ja ga jako volim.Medjutim novi decko mi je nabio uzasne komplekse(zapravo on je narcis i iskompleksiran tipa ide u teretanu,vise vremena od mene provodi u kupatilu spremajuci se itd),ali mi je tokom 4 meseca neprestano pa cak i pred drugima isticao moje mane koje je samo on video,ali opet sad sam i to uvrtela sebi u glavu kako sam debela,ruzna itd.Sva sreca raskinula sam sa njim i dalje svu tugu trpela u sebi,medjutim pokusavajuci da glumim da sam sretna i da se izborim sa stresom popustila mi je koncentracija i dala sam samo tri ispita i time bila pod jos vecim pritiskom.Ali i dalje sam se borila i nisam davala da iko primeti kako mi je sve do pre dva meseca kad je jedna moja drugarica koja je ljubomorna na mene(mada sam ja uvek bila uz nju i pomagala joj) mom bratu ispricala uzasne stvari o meni(izmislila),a on je sve to preneo mojoj mami.Mama mi je svasta rekla da sam k***a,narkoman(mada nikad nisam ni probala drogu),lopov,da joj nisam cerka i jos mnogo uzasnijih stvari.Od tada samo iz nuzde pricam sa tatom,a sa mamom i bratom uopste ne,iskljucila sam mobilni,ne idem na fb da me niko ne bi mogao kontaktirati i ne izlazim iz sobe osim iz gore navedenih razloga,ali bilo bi bolje i da ne izlazim jer kad god izadjem brat me prezrivo gleda i govori lose o meni,mama svima prica lose o meni(cujem iz svoje sobe kad prica komsijama i rodbini) i vidno me ismevaju i rugaju mi se.Postala sam im samo sprdnja.Pocela sam da se samopovredjujem i imam suicidne misli.Nedavno sam popila lekove za srce i neke antibiotike(to je sve sto je bilo u mojoj sobi),ali sam ispovracala,a tata je mislio da sam samo pokvarila stomak.Zbog toga sam pala u dublju depresiju jer sam cak i za to nesposobna.Sad se vise ni ne tusiram,cak ni zube ne perem,a muci me i nesanica(i po 2-3 dana ne mogu da zaspim).Moracu da se ispisem sa faxa jer nisam u stanju da ucim i ne vidim smisla da bih nastavila zivot s obzirom da sam izgubila sve sto mi je bilo vazno u zivotu.Oduvek sam odlicna i od malena zelim na fax i obozavam ovo sto sam upisala,a moram da se ispisem jer nisam u stanju ni prvu godinu da zavrsim.Da imam sredstva i mogucnosti sigurno bih se ubila,cak sta vise pokusavam sebe da nateram da izadjem samo da bih skocila sa mosta jer sam cak sve i isplanirala(da vezem sebi noge i ruke,da torbu napunim kamenjem,da bude oko 2-3 ujutru tj da vrebam kad nema nikog itd).Eto morala sam da se olaksam jer me cak i najbolji drug prestao zvati jer vise nisam u stanju da govorim i da izadjem napolje,a ocigledno da je cak i on bio samnom samo iz koristi kao i svi drugi jer mi je rekao kako sam glupa sto ne izadjem i ne borim se itd a zapravo izderao se na mene jer je veceras mora sam da ode na rodjendan s obzirom da ja zaista ne mogu da izadjem iz stana.Celog zivota pomazem drugima,podrzavam ih,uvek sam tu kad im trebam,a sad kad je meni potrebna podrska svi su me napustili :sad2:
 
Sećate se priče o malom Albertu, iz srednje škole? To je ona beba što su je emocionalno uslovljavali da se plaši belih krznenih životinja uz pomoć jakog zvuka...e pa godinama se nije znalo šta se sa njim dogodilo kasnije i da li je nastavio da se plaši svega što je belo...ali se pojavila grupa koja je sedam godina istraživala i pre par godina su objavili svoje nalaze...inače, zvao se Daglas...

Šta se dogodilo sa malim Albertom

Pozdravi!

Heh.. vrlo zanimljivo...
Da znaš da sam se pitao.
A ni ova priča mi nije nesumnjiva.
 
Hvala ti Hertfield girl na savetu samo neprijatno mi je da odem,a i nznm kako bi mi mogao pomoci kad ne moze promeniti situaciju u kuci...Ali mozda ipak pokusam,znas li da li su psihijatri dobri u studentskoj sluzbi? Hvala ti jos jednom!!! Pozz :)

Radi jedna doktorka, skroz je dobra. Nema razloga da ti bude neprijatno, i ja sam isla, posto imam problem s depresijom. Ima nas dosta tamo, videces nisi jedina :)
Ja studiram na medicinskom faksu, i ucila sam dosta o svemu tome iz psihijatrije tako da sam vec i sama znala sta mi se desava. U nekim periodima zivota je stvarno ok potraziti pomoc!
 
Godinu ipo dana mozda 2 mi nista ne ide ne mogu da nadjem poso nikako i kad bude prilika nesto iskrsne i ljubav stoji u mestu zadnjih godinu ipo sve se stvore neke ekstremne situacije kad pocnem da muvam neku i nikako da nadjem neku devojku za duzu vezu ne znam zasto to zelim verovatno mi dosadilo ovako na kraci period ili je moguce zato sto svi moji drugovi skoro imaju duge veze ili studiraju ili imaju neki poso i kad se okupmo osecam se ko luzer...
Znaci tapkanje u mesto ni napred ni nazad...
Znaci dosadilo mi je da vise zavisim od nekog i zivim s roditeljima, raspravljam se s njima, trudim se da nadjem neki poso da npr odem u neki drugi grad pod stan tamo da radim ali nikako ne ide...
Ne znam da li tripujem ali posle tolikog tapkanja u mestu imam neki osecaj da me prijatelji gledaju kao luzera pa cak u zadnje vreme kao da me izostavljaju zaborave na mene kad bude neka oraganizacija sto je ranije bilo nezamislimo...
I osecam se kao da je neko uperio pusku u mene i ako ne uspem da nadjem poso i duzu vezu sto pre kao da ce da opali i sve sam nesto napet i zuri mi se i kad opet omasim ja se opasno razocaram i sve tako...

I evo sad one ekstremne situacije...


Svidja mi se jedna devojka i evo muvam je vec nedelju dana i nikako se neda a siguran sam i vidim da sam joj interesantan i dae da bude nesto jedino ako se nisam utripovao nesto!


E sad posle toliko okupljanja sviranja kejom gde je bilo skoro uvek bar 10 coveka mislim da su je muvali dvoje a jedan se samo nabacivao po njenim recima i da su svi bili totalno ludi i stariji od nje po 8 ili 14 godina dok za jednog koliko sam ja znao on je obican zezator cak je i ozenjen i rekla je da sam joj bas interesantan i jedini normala ali kao joj je previse!!!
To mi je rekla posle dva tri predloga da izadjemo i ja sam joj naravno rekao da drukcije nisam mogo da joj pokazem moje namere i da je glupo sto je pocela pokrece ovakvu temu preko fejsa i da je bolje da izadjemo i ona ce na to kao nisi se pitao da li mi se mozda neko drugi svidja!Jao te gluposti morao sam da joj kazem i meni se neke svidjaju ali me ne sljive 5% i neke su i zauzete i uvek gledam koje su mi blizu, interesantne i koje su mi dostupne i da rekao sam joj svidja mi se i Liv taylor ali ne moze ne ide...

I tako posle vise razgovora dopisivanja ja zakljucim da iz njene neke price da joj se svidja moj brat od ujke!
Ne znam ali nadam se da nije tako ali siguran sam da je tako 95%!!!

Sad ne znam mozda se varam ali sam 95% siguran da je tako i mislim da to moj brat jos ne zna a ne znam da li da mu kazem ili ne, sta da radim ne znam ceo dan pucam a imam osecaj da ako mu kazem verovatno ce da mi kaze ima brate devojke koliko hoces ne budi papucar i mislim da bi je smuvao poznavajuci njega jer on ih bas menja nesto kao Carli Sin iz serije dva ipo coveka a ja se natezam za godinu dana jedva smuvam jednu ili dve...

A ovo nije prvi put da mi se desava bilo je nesto slicno...

Ja otiso pre godinu mozda 2 na jezero par dana a pre toga taman poceo da muvam jednu i dok sam bio odsutan tih par dana ona se oladila ja se vratio poceo da je muvam da dovrsim sto sam naumio ona mi da korpu i kaze mi da joj se posvidjao moj brat i ja odustanem razocaram se gadno...
I posle moj dobri brat kaze e ti sta s onu napravi ja sam je video nekoliko puta u grad samo da ti kazem nesto na pocetak pitala za tebe a posle mi se malo nabacivala pa mislim ako nemas nista protiv i ako neces da je muvas ja da se ubacim!!!

Ja onako razocaran se naso u cudu i kazem radi sta oces zabo le me vise za tu fuksu i sutra dan eto on s njom seta li seta pa cak je kuci dovodio ja mislim da je to gore nego da te ostavi cura...

Znaci noz u ledja rodjeni brat, nece valjda i sad ovaj!

Sledece ne bi me cudilo da naletim i pocnem da muvam neku lezbejku i mucim se duze vreme i da saznam da joj se svidja moja sestra od tetke!
 
Poslednja izmena:
Pitanje je Suncica dal ti njega jos nekako volis...jer kako vidim patis se a nemas snage da napravis odlucujuci korak....
misli o tome da dolazi i period zivota kad naviknes se na neko stanje kakvo god bilo i posle si nemocan nevoljan da bilo sta uradis....
a onda razmisli dobro kolko je uopste dobro podizati dete u takvim okolnostima....za mene je uvek bolja opcija pristojan razvod nego nepristojan brak ,pa ti vidi u cemu se vise nalazis...ne osudjujem te ...naprotiv cenim to sto se boris,pozdravljam te u nadi da ces uciniti ono pravo za tebe i tvoje dete
 
Radi jedna doktorka, skroz je dobra. Nema razloga da ti bude neprijatno, i ja sam isla, posto imam problem s depresijom. Ima nas dosta tamo, videces nisi jedina :)
Ja studiram na medicinskom faksu, i ucila sam dosta o svemu tome iz psihijatrije tako da sam vec i sama znala sta mi se desava. U nekim periodima zivota je stvarno ok potraziti pomoc!

E hvala ti puno na informacijama!!! Videcu da se nateram ovih dana da izadjem i odem do studentske sluzbe jer bih bas volela da se izvucem iz ovog stanja... Hvala jos jednom :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top