Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ako mi fali empatije da nisam ja psihopata???

Ja ne mislim da ti fali empatija. Da ti fali empatija, ne bi imala ni savest... a čim si ovde izložila problem, to znači da te tvoji postupci ipak muče.
Još uvek si u fazi odrastanja i još uvek osvetoljubivo reaguješ na poniženja koja si trpela ranije. Mršavljenje ti nije povratilo samopouzdanje, zato što, verovatno, nedostatak samopouzdanja ima veze sa nečim drugim; kilogrami su bili samo propratni simptom. Ti si "nova osoba" samo spolja; suština tvoje - kako sama kažeš - depresivnosti i osećanja bezvrednosti, leži ko zna gde. Predstava savršene sigurnosti kada si van kuće nastaje kada stekneš (lažan) utisak o svojoj nadmoći koja se manifestuje kroz razne nefer smicalice. To je jedan od vidova ispoljavanja kompleksa niže/više vrednosti.
Želiš li da ostaviš trag o sebi kao o lošoj drugarici? Na kraju svi bivamo upamćeni po tome kakvi smo ljudi a ne kako izgledamo.
Za utehu: ova tvoja faza sigurno će proći - onda kada prevaziđeš potrebu da se svetiš i onima kojima su ti se rugali, kao i onima koji stradaju ni krivi ni dužni. A to ćeš postići boljom socijalizacijom, upoznavanjem sopstvene prirode i pokušajem da poradiš na sebi.
Tvoje godine spadaju u pubertetske, kada je sve dramatično i najčešće podložno pogrešnim analizama proisteklim iz nedostatka iskustva.
Za početak: pokušaj da zamisliš kako bi se osećala tvoja drugarica kada bi znala šta joj misliš, tj želiš. Da li bi ti okrenula leđa? Da li bi ti bilo teško da izgubiš drugaricu s kojom se "savršeno" družiš?
Ako u kući/porodici imaš nekog ko bi te saslušao i s tobom porazgovarao, obrati mu se. Ponekad je dovoljan jedan jedini razgovor da reši problem.
Nije strašno, nije opasno ... a ti si pokazala dovoljno odgovornosti samim tim što si uočila manjkavost u sopstvenom ponašanju - što je znak da odrastaš. Biće sve u redu.
 
Dok sam ja bila sama, moja drugarica je bila u stabilnoj vezi. I tako ona je ponekad kukala jer njen dečko ne ide sa njom na more, jer je nekad ostavi, izađe bez nje, itd. Ja sam joj govorila da je luda, da treba da uživa u životu i malo sa društvom, zašto cura mora sve sa dečkom da radi. Neko vreme kasnije, ja nađem dečka, uđem u stabilnu vezu i ukapiram kako joj je. Bude mi krivo ponekad, kada mi obeća da odemo negde, pa zabroavi, krivo mi je što nismo zajedno otišli na more, tešim se nekim izgovorima, ali jednostavno ne ide mi. Ne treba mi savet,znam da sam budala, samo, da malo sebi olaksam.
 
Dosta toga sam procitala ovde.Zinteresovao me je poslednji post .Mislim da ti je naneta teska steta ali da si 80 posto pregurao sam iz mnogo razloga.Prvo;suprotstavio si se ,sto je najbolji i najveci vid ozdravljenja.Znaci,poneo si se hrabro!
Nadalje,snovi te opominju ali ti nece nanositi vecu stetu od ove poslednje.Promenio si skolu ali ne zaziri od novog drustva,naprotiv! Budi im vodja.Ponasaj se hrabrije ali nikako besprizorno jer niko ne voli copor divljaka.
I na kraju,moj savet uzmi linorez .Radi bilo kakvu vrstu duboreza ili slikaj na staklu...to ce pomoci najvise.Bice tesko samo trenutak ali ce svaki buduci rez ostati samo tvoje umetnicko delo dok ce ruzan dozivljaj kroz ovakav oblik totalno nestati .
Ja se necu mesati u poslove pravog psihologa ili bilo kakve pp sluzbe ali znam da moj savet nije na odmet i da ako zelis da ga pazljivo p[rocitas,shvatis sta sam zelela napisati i poruciti .Pozdrav draga duso i ne brini .Zivot je prva stepenica pakla,ako to shvatis onda ces znati da samom sebi i sopstvenom hrabroscu mnogo vise pomognes od nadleznih.
 
:) Сложићу се потпуно са уводом у тему. Депресија је на прагу код већине људи са којима контактирам. На крају живаца, некако се и сама батргам, не желим се предати, а све дубље тонем. Свако је јутро све теже, не могу се натерати да се тргнем, само ме инерција води. Тотално запуштена, отупела, замрлих осећања... Бљак, не подносим се у овом издању, а немам снаге да се по ко зна који пут дижем из пепела....:eek:

Svaki put kad se se nadjes u tom stanju predlazem da odes da prosetas negde pored reke na neko mesto koje te opusta izvedes psa ako imas kucnog ljubimca jer je poznato da psi kucni ljubimci pozitivno deluju na coveka, poneses sluske za mob i slusaj ove dve pesme obavezno...


Ja cim osetim da nadolazi takvo stanje kod mene odmah primenjujem ovu moju metodu i bude mi mnogo lakse...
 
Udala sam se vrlo mlada,povela sam svog muza u inostranstvo pre 12 godina.Moja agonija je tada pocela,kako je vreme prolazilo videla sam sta sam uradila.....Dovela sam obicnog alkoholicera i coveka koji nema ni rec ni karaktera.Ne brine se o nasoj prodici,imamo jednog sina koji ima 10 godina.Jako je vezan samo za njegovu bracu koji su isto kao i on alkoholicari i jako primitivna stvorenja.Stvarno je tesko naci deskriptivnu a neuvredljivu rec da opise njihov karakter.Ocajna sam,mnogo sam zrtvovala u zivotu,novca i novca sam dala da bi njemu zivot ulepsavala..Koja budala sam bila.....i jos uvek jesam......Njegovi nam se non stop mesaju u kuci....novac mu uzimaju, nagovarvaju ga.Cak pokusavaju da manipulisu dete.To je pakosna pordica.Nemam vise snage da se borim sama sa tim,depresivna sam......nocima ne spavam vise....osecam veliku mrznju prema njemu njegovoj familiji.Zasto mi sve to rade?! Shvatila sam da je to samo inat sa njihove strane.Kad sam se udala za njega sa moje strane se svi cudili.....mogu reci da sam jako lepa devojka bila, i dan danas atraktivna zena....i to je tacka koja ih jako boli....Ljubomorni su i pokusavaju da se rasture sto sam se mucila godinama da stvorim.Oni su sa juga srbije.....ne zelim da podcenjujem taj kraj ali nisam srela veci idioti.Moj suprug ne zeli da odem od njega ali i ne misli da promeni svoje ponasanje..Kad njegovi intrige izmisljaju,dogovaraju se kako opet da ga odvucu od kuce....samo da bi nam svadju napravili....On ne shvata da mu najblizi najveci dusmani.Braca imaju skoro 50 godina nikad nisu bili ozenjeni,tesko im pada da nadju zenu .....mogu da razumem opticki kao i po karakteru su uzasni.Zasto brat da ima brak kad oni nisu sposobni da imaju......Sta da radim?
 
E evo ovako...izanalizirao sam sve,i svi moji problemi potiču od jednog doživljaja pre godinu i po dana(staviću u spoiler)
Naime,pre godinu i po dana,dok sam lutao jednom ulicom,neki iz mog bivšeg razreda su me uhvatili,zbacili mi stvari i isekli leđa staklom.Probao sam urlati,ali niko nije primetio,pošto su me držali,ali pošto je neko nailazio,pustili su me i ja sam uzeo torbu i sjurio se tamo.Sad,bio sam jako uplašen,drugarica od poverenja mi je pomogla,previla rane,ali bili smo jako uplašeni tada.Naime,to su bila deca jako uticajnih roditelja,i nismo znali šta bi bilo,ako bi se obratili.Otišao sam do dispanzera ujutro,rekao sam da sam imao nezgodu,oni su mi dodatno previli ranu,tako da ne bude pitanja.I tako,stalno sam zazirao od te grupe,društveno sam se isključio i sve.Zaebancije su počele u septembru,tada sam odbio da ,,glanom,, platim 500 dinara kao za moju zaštitu,pa me počeo zjb jako,ja sam mu bez problema uzvraćao,i još sam mu počeo prozivati voljeni klub(pred njim samo).Sad,nakon tog događaja,sve je naprosto otišlo u nepovrat.Tada su neometano zyb,i pretili tipa ubiće me,prebiće me itd.No,posle dva meseca,obratio sam se školskom psihologu i sve sam rekao.Sve je krenulo nagore.Osim par ljudi,niko mi nije verovao,svi su mislili da sam patološki lažov i lud.Mama me je iz bezbednosnih razloga prepisala u drugi školu,pošto se suočila sa psihologicom i roditeljima tih likova.No,celo leto sam onda provodio u kući i strepnji,pred kompijuterom,počeo je novi razred,sa novim ljudima,ali naprosto sam zaboravio kako da se družim,i izgubio sam svaki smisao za humor.Počeli su se javljati tada problemi sa srcem,a samo moje samopouzdanje je slabašno i razvio sam gomilu tikova,i palim se bez problema kao buktinja.Od tog događaja,skoro svaku noć imam košmare,sa prizorima da mi voljene osobe zapravo urezuju.Uskoro počinje 3 razred.

Sad,da li je moguće da se vrati stanje na prethodno što je bilo,da sve aspekte svoje stare ličnosti nekako...vratim,uz ponovno dizanje samopouzdanja?Ponekad,zaboravim na sve to,ali tu postoji taj ožiljak,koji kada pipnem,sve vrati :confused: .Muka mi je više da živim ovako,i da li bi bilo pametno da pitam zašto su to uradili,da ih nekako uhvatim?

samo hrabro, snazan si ti ;)




hmm, htela sam da vas pitam ovde, posto moje okruzenje ne razume kad pricam o tome. da li vam se nekada desi da samo shvatite da ste nesto? ne kazem sta volite, nego sta jeste? na primer, ja sam sladoled od lesnika. i slana sam. i mislim da sam tramvaj, ali za to nisam bas 100% sigurna. kapirate?
 
Pre svega izvinjavam se unapred ako bude dugacak post,ali jednostavno imam neku potrebu da olaksam taj problem(olaksam hahahhah podseti me da mi se ide u wc XD)..I da,izvinite ako budem neozbiljna pomalo,ali pokusacu da se apsciniram..Ako uopste neko bude citao :D
Naimeee,imam 16 dina,sto i nie tolko bitno,al ae..Anoreskicna i bulimicna od pocetka 2010-te..Zatim je dosao je granicni poremecaj,samopovredjivanje,depresija(ona je sve pocela xDD),depersonalizacija i derealizacija..Mada mi je samo bulimija i depresija dijagnoza,jer jednostavno imam neku averziju prema psihijatrima..Tj celim nacinom psihickih lecenja u Srbiji..A realno,njima je samo da daju dijagnozu nakljukaju te lekovima,u bolnicu na par dana,posle razgovori dza bu otpusna i boli ih k...dobiju platu za nista. Meni licno nije pomoglo iako sam bila 3 puta u bolnici.Jednom za anorexiju,i to sam bila u bolnici koja nije namenjena za poremecaje u ishrani.Ja ni nisam bila svesna da sam postala deo tog pakla,a oni me stave u sobu sa sizofrenicarkom i likusom koja se pokusala ubiti ... Od tad sam psihicki prsla,bukvalno..Sledeca 2 puta sam bila u normalnoj bolnici,ali ni ta mi nije pomogla..Jer nisam uopste imala elana da se lecim ,ma nista,,,Nisam ni lekove koje su mi davali da pijem uzela ni jednom!
Povracala sam do 3x dnevno pre bolnice..Posle bolnice ISTO!!
Dok mi nije doslo iz dupeta u glavu,pa prestala toliko da se unistavam...Povracala sam do 2-4x nedeljno(samo! pa ono nije samo,,ali je veliki napredak u odnosu na ranije..)
Nakon toga sam mogla 2-3 dana bez povracanja uopste,pa je prosao cak i skoro jedan mesec a da nisam ni jednom povratila..Bila sam presrecna..Ali opet sam pocela da povracam ,u poslednjih 20-tak dana svaki Boziji dan sam povracala od 1-5 puta :'(((((( I danas 2x...Sinoc sam se opet samopovredjivala pa je keva nasla krvavu majicu i smarala me do malopre...Pre 3-4 dana( da napomenem mrzim alkohol i ne pijem nikada,niti pusim,niti varim,nit se drogiram(ne jos hahhaha) ) popila sam skoro ceo litar vina ahaha...sa 15-ak tableta koje sam nasla u sobi..kafetin,aspirin i neam pojma neke za srce od dede sto sam uzela :D Htela sam da se ubijem..ali nakon 2-3 sata sve sam ispovracala nie mi bilo dobro ocigledno od tolko alkohola i sve tablete sam vrv izbacila...Mrzim sebe...Mrzim sve zivo na meni...Nekad umem da ceo dan budem srecna iz nekog trivijalnog razloga dok vec sledeci dan me svi smore i odjebem ih na arogantan nacin i tako sjebem ceo dan ...Kosa mi opada..Imam duguuuu kosu ali sva je tanka ,htela sam da stavim onu nadogradnju sa onim na k ne znam kako se zove XD to je kao snalice pa ne stete...Ali nema keva para iako mi obecala..Uvek mi nesto obecaju pa zajebu!!!!Zubi su mi mnogo osetljivi...Sve zbog proklete bulimije!!!! Nemam vise kontrolu nad nicime..Meni nije tolko zao toga,vec sam tuzna jer znam da nikada vise nece biti kao pre...:( Jedino sto me sprecava da razmisljam o hrani jeste bas to,da jedem...(inace sam mrsava,bar tako kazu,al za sebe sam debela...veoma.)Zloupotrebljavala sam bromazepam i ksalol...Znaci sve sto bih sad zelela jeste da ih uzmem al nemam..Nmg bez recepta :(Ne znam vise sta da radim sa zivotom,nista mi nema smisla ...Jedina osoba koju volim jeste moj brat...Decko/drustvo ,sve je to prolazno zato me i ne zanima..Svi te zajebu na kraju..Verovatno cu morati opet u bolnicu zbog samopovredjivanja i glupe bulimije,al ako odem ubicu se majke mi...Jednostavno nmg da izdrzim bolnice..Jos vise me cine depresivnijom...:dash::(
 
E evo ovako...izanalizirao sam sve,i svi moji problemi potiču od jednog doživljaja pre godinu i po dana(staviću u spoiler)
Naime,pre godinu i po dana,dok sam lutao jednom ulicom,neki iz mog bivšeg razreda su me uhvatili,zbacili mi stvari i isekli leđa staklom.Probao sam urlati,ali niko nije primetio,pošto su me držali,ali pošto je neko nailazio,pustili su me i ja sam uzeo torbu i sjurio se tamo.Sad,bio sam jako uplašen,drugarica od poverenja mi je pomogla,previla rane,ali bili smo jako uplašeni tada.Naime,to su bila deca jako uticajnih roditelja,i nismo znali šta bi bilo,ako bi se obratili.Otišao sam do dispanzera ujutro,rekao sam da sam imao nezgodu,oni su mi dodatno previli ranu,tako da ne bude pitanja.I tako,stalno sam zazirao od te grupe,društveno sam se isključio i sve.Zaebancije su počele u septembru,tada sam odbio da ,,glanom,, platim 500 dinara kao za moju zaštitu,pa me počeo zjb jako,ja sam mu bez problema uzvraćao,i još sam mu počeo prozivati voljeni klub(pred njim samo).Sad,nakon tog događaja,sve je naprosto otišlo u nepovrat.Tada su neometano zyb,i pretili tipa ubiće me,prebiće me itd.No,posle dva meseca,obratio sam se školskom psihologu i sve sam rekao.Sve je krenulo nagore.Osim par ljudi,niko mi nije verovao,svi su mislili da sam patološki lažov i lud.Mama me je iz bezbednosnih razloga prepisala u drugi školu,pošto se suočila sa psihologicom i roditeljima tih likova.No,celo leto sam onda provodio u kući i strepnji,pred kompijuterom,počeo je novi razred,sa novim ljudima,ali naprosto sam zaboravio kako da se družim,i izgubio sam svaki smisao za humor.Počeli su se javljati tada problemi sa srcem,a samo moje samopouzdanje je slabašno i razvio sam gomilu tikova,i palim se bez problema kao buktinja.Od tog događaja,skoro svaku noć imam košmare,sa prizorima da mi voljene osobe zapravo urezuju.Uskoro počinje 3 razred.

Sad,da li je moguće da se vrati stanje na prethodno što je bilo,da sve aspekte svoje stare ličnosti nekako...vratim,uz ponovno dizanje samopouzdanja?Ponekad,zaboravim na sve to,ali tu postoji taj ožiljak,koji kada pipnem,sve vrati :confused: .Muka mi je više da živim ovako,i da li bi bilo pametno da pitam zašto su to uradili,da ih nekako uhvatim?

Samo znaj da ti se nikada vise to nece desiti. najvjerovatnije.
Ako ce ti biti lakse,pocni da terniras,imaces vise samopouzdanja. I nadji djevojku :D
Srecno. Drzimo ti fige :)
 
E evo ovako...izanalizirao sam sve,i svi moji problemi potiču od jednog doživljaja pre godinu i po dana(staviću u spoiler)
Naime,pre godinu i po dana,dok sam lutao jednom ulicom,neki iz mog bivšeg razreda su me uhvatili,zbacili mi stvari i isekli leđa staklom.Probao sam urlati,ali niko nije primetio,pošto su me držali,ali pošto je neko nailazio,pustili su me i ja sam uzeo torbu i sjurio se tamo.Sad,bio sam jako uplašen,drugarica od poverenja mi je pomogla,previla rane,ali bili smo jako uplašeni tada.Naime,to su bila deca jako uticajnih roditelja,i nismo znali šta bi bilo,ako bi se obratili.Otišao sam do dispanzera ujutro,rekao sam da sam imao nezgodu,oni su mi dodatno previli ranu,tako da ne bude pitanja.I tako,stalno sam zazirao od te grupe,društveno sam se isključio i sve.Zaebancije su počele u septembru,tada sam odbio da ,,glanom,, platim 500 dinara kao za moju zaštitu,pa me počeo zjb jako,ja sam mu bez problema uzvraćao,i još sam mu počeo prozivati voljeni klub(pred njim samo).Sad,nakon tog događaja,sve je naprosto otišlo u nepovrat.Tada su neometano zyb,i pretili tipa ubiće me,prebiće me itd.No,posle dva meseca,obratio sam se školskom psihologu i sve sam rekao.Sve je krenulo nagore.Osim par ljudi,niko mi nije verovao,svi su mislili da sam patološki lažov i lud.Mama me je iz bezbednosnih razloga prepisala u drugi školu,pošto se suočila sa psihologicom i roditeljima tih likova.No,celo leto sam onda provodio u kući i strepnji,pred kompijuterom,počeo je novi razred,sa novim ljudima,ali naprosto sam zaboravio kako da se družim,i izgubio sam svaki smisao za humor.Počeli su se javljati tada problemi sa srcem,a samo moje samopouzdanje je slabašno i razvio sam gomilu tikova,i palim se bez problema kao buktinja.Od tog događaja,skoro svaku noć imam košmare,sa prizorima da mi voljene osobe zapravo urezuju.Uskoro počinje 3 razred.

Sad,da li je moguće da se vrati stanje na prethodno što je bilo,da sve aspekte svoje stare ličnosti nekako...vratim,uz ponovno dizanje samopouzdanja?Ponekad,zaboravim na sve to,ali tu postoji taj ožiljak,koji kada pipnem,sve vrati :confused: .Muka mi je više da živim ovako,i da li bi bilo pametno da pitam zašto su to uradili,da ih nekako uhvatim?

Znaj da treba vremena da bi takve stvari izašle iz čoveka. Budi strpljiv i poželjno je obaraćanje terapeutu, radi brže ponovne integracije.
Može biti poželjno posle nekog vremena ponovno suočavanje sa istim tim ljudima koji su ti to uradili. Znaćeš kad je vreme za to, i ako je vreme za to, a bilo bi lepo da
nekako iskanališeš potisnuti (i nepotisnuti) bes (ako postoji).
Poželjno je, takođe, društvo. Bilo partner bilo drugari. Dosta si sam sebi pomogao samim priznanjem situacije i voljom za vraćanje u balans. Svaka čast :)
To nije lako, ali, ne mora biti teško. Svu sreću ti želim, jer, posle toga, bićeš jači :)
 
Osećanje nemoći je najgore moguće osećanje..a često ljudi/deca nisu svesni činjenice da su i te kako moćni i da mnogo što-šta mogu zaista promeniti
u svoju korist a i u korist ostalih..
Ne bole tebe dušo više ožiljci, ožiljke možeš zaraditi i kad se sapleteš i padneš pa odereš kolena..boli te to što taj nesporazum nisi rešio u svoju korist
a to ti je tako bilo potrebno i treba ti još uvek, dakle boli te nepravda..
Nepravde imaš na svakom koraku i jednostavno niko nije uspeo da je eliminiše..ali možeš se boriti protiv nepravde, pa ćeš se recimo u toj novoj školi priključiti grupama
ili formirati grupu koja će se aktivistički boriti protiv nasilja u školama..videćeš koliko sličnih primera i iskustava ima oko tebe i dobićeš neophodno samopouzdanje
da uz rešavanje tudjeg problema usput (čak nesvesno) rešiš i svoj..
Samo napred, ne treba ispred nikoga da staneš i tražiš bilo kakvu potvrdu ili rešenje ili kajanje ili žaljenje...a i šta će ti to...nosić gore i u nove pobede koje će svima
doneti samo dobro a najzad i tebi..:D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top