FILOZOFIJA PSIHOLOŠKOG PROSTORA
… Čovek svesno i jasno vidi okolnosti na koje reaguje i svesno i jasno „vidi” (oseća) svoje psihološke reakcije. Zašto i pored toga svoje reakcije ne razume u potpunosti? …
“Ili se iscrpljuje u trivijalnosti ili je pogrešno”
(Gaus za Kantovo razlikovanje analitičke i sintetičke teorije u “Kritici čistog uma”)
Od svog postanka, čovek je zagledan u sebe. On zna da u sebi, u prividnom haosu, ima, kako to pesnik kaže, »cijele male rajeve«. On zna da je njegov psihološki sistem najsloženiji i najsavršeniji sistem koji može da razume i ovlada drugim sistemima iz prirode, čak i sopstvenim sistemom. I pored toga čovek još uvek ne razume da u tome što vidi postoji pravilnost i red.
*
Za Frojda, koji je prvi stao na vrata psihološkog prostora, čovekove postupke pokreću nesvesni motivi. Psihološki simptomi su izraz potisnutog-nepoželjnog, a u nesvesno vode emocije koje izazivaju anksioznost. Prema Frojdu nesvesno je u osnovi svesnih postupaka i toliko je dominantno da pored njega svesno čini samo “vrh mentalnog brega”.
Frojdov koncept nesvesnog je opšteprihvaćen, ali iz njegove teorije nikada nisu proistekli zakoni.
*
Psihologija će dobiti status egzaktne nauke onda kada postavi pitanja na koja se mogu dati egzaktni odgovori.
Mi postavljamo sledeća pitanja:
Šta je predmet psihologije?
Koje zakonitosti deluju u psihološkom sistemu?
Koje su dimenzije psihološkog prostora?
Kako dimenzije psihološkog prostora određuju oblik psihološkog sistema?
Koje su »kosmičke«, »atomske« i »subatomske« strukture psihološkog sistema?
Šta je psihološki »DNK«?
Kako matematička pravilnost strukture psihološkog sistema dovodi u pitanje koncept nesvesnog?
Kako standardizovati psihoterapijsku i psihodijagnostičku metodologiju?
* * *
Psihološki sistem čoveka čine:
- Biološke komponente,
- Aktuelno životno iskustvo i
- Zapamćena životna iskustava.
Svoja životna iskustva čovek opaža, pamti i sanja.
Životna iskustva, i aktuelno i zapamćena, se sastoje od dve komponente:
Od spoljašnjih okolnosti i
Od psiholoških reakcija.
Opažanje, pamćenje, i san kao produkt opažanja i pamćenja, istovremeno su:
Psihološke funkcije i
Gradivni, tj. strukturalni deo psihološkog sistema.
Prva zakonitost struktuiranja psihološkog sistema glasi: U psihološkom sistemu čoveka struktura i funkcije su jedno isto (isti procesi). Ova zakonitost omogućava:
Da se posmatranjem psiholoških funkcija upoznaje struktura psihološkog sistema.
Da se razumevanjem psiholoških funkcija menja psihološka struktura.
*
Druga zakonitost struktuiranja psihološkog sistema čoveka glasi: Sva ranije doživljena životna iskustava, po tačno određenom principu, opstaju (sadrže se) u svim narednim životnim iskustvima.
Ova zakonitost čini:
Da reakcije čoveka u datom životnom iskustvu sadrže čitavu njegovu do tad formiranu psihološku struktuiru.
Da su svi delovi psihološkog sistema matematički pravilno povezani.
Da čovek, u datom životnom iskustvu, reaguje kao da se delom još uvek nalazi u spoljašnjim okolnostima ranije doživljenih životnih iskustava.
Da reakcije čoveka delom pretstavljaju ponavljanje nekih njegovih ranijih reakcija.
Da su čovekove psihološke i prateće somatske reakcije neadekvatne (nepotpuno adekvatne) okolnostima u kojima se dešavaju, ali da su adekvatne:
Okolnostima u kojima se dešavaju i
Ranije doživljenim životnim iskustavima, tj. delu do tad formiranom psihološkom strukturom.
Reakcija neadekvatna okolnostima u kojima se dešava zove se simptom.
Simptom je za čoveka svesna reakcija, ali mu je nerazumljiva i on je ne kontroliše u potpunosti.
*
Psihološka životna iskustva su životna iskustva koja, preko opažanja i sećanja, postaju deo psihološkog sistema čoveka.
Psihološke okolnosti su okolnosti psihološkog životnog iskustva.
*
Čovek svesno i jasno vidi okolnosti na koje reaguje i svesno i jasno „vidi” (oseća) svoje psihološke reakcije. Zašto i pored toga svoje reakcije ne razume u potpunosti?
Čovek ne razume da njegove aktuelne reakcije u sebi sadrže matematički pravilno povezana sva ranije doživljena životna iskustava.
*
Psihološki sistem čoveka ima makro i mikro strukturu.
I. Makro psihološku strukturu čine:
Makro psihološke okolnosti životnih iskustava i
Makro psihološke reakcije životnih iskustava.
II. Mikro psihološku strukturu čine:
Mikro psihološke okolnosti životnih iskustava i
Mikro psihološke reakcije životnih iskustava.
*
I. 1. Makro psihološke okolnosti su okolnosti na nivou celine životnog iskustva. Čine ih:
Celina prostora,
Celina vremena,
Celina psiholoških reakcija drugih osoba u datom životnom iskustvu.
I. 2. Makro psihološke reakcije su reakcije na nivou celine životnog iskustva. Čine ih:
Opažanje,
Pamćenje,
San u datom životnom iskustvu.
*
II. 1. Mikro psihološke okolnosti su pojedinačne okolnosti unutar makro psiholoških okolnosti u životnom iskustvu. Čine ih:
Delovi prostora (oblik, boja, osvetljenje…),
Delovi vremena,
Delovi psiholoških reakcija drugih osoba.
II. 2. Mikro psihološke reakcije su pojedinačne reakcije unutar makro psiholoških reakcija u životnom iskustvu. Čine ih:
Osećanja,
Razmišljanja i
Maštanja kao produkt osećanja i razmišljanja.