Bulimija i anoreksija :(

Blpd girl...e ovako, što se mene tiče, pred nama uopšte ne moraš da se seciraš niti da odgovaraš ni na čija pitanja, ali ipak se nadam da to radiš sama sa (pred) sobom, jer na drugi način teško da ćeš rešiti problem...Opiranje da se zagledaš u problem nije rešenje. Sigurna sam da to znaš. Pozz!
 
blpd_girl:
jel teško razumeti da je meni ova tema nešto drugo a ne prosto ćaskanje na forumu, to radim na drugim, neobaveznim temama. svi vi koji tek tako bockate prstom u tuđu ranu, zamislite da vi pišete o nečemu što je veoma osetljiva tema za vas, čak da jedva i sami sa sobom "pričate" o tome, i onda dođe neko i čudi vam se i ispituje i tako zabada nosić... iliti prstić u vaše živo meso... boc, boc

Слушај, верујем да ти је тешко и болно... Али, да би се подигла, мораш прво да паднеш, мораш да дотакнеш најболније ране, и не да прстићем боцкаш то живо месо, него да га раскопаш! Иначе нема излечења, остаћеш заувек да се уљујкујеш у свом проблему избегавајући бол, а живот боли, свакога, не само тебе!

Не мораш ти нама овде да се отвараш и да одговараш на питања, али пробај бар СЕБИ да одговориш на то питање...Јер чим тако регујеш то је нешто за тебе болно, ТО је срж проблема, а не килограм више или мање!

Верујем да је питање било добронамерно, да је имало за циљ да пробаш да сагледаш узроке проблема, а:

Opiranje da se zagledaš u problem nije rešenje. Sigurna sam da to znaš. Pozz![QUOTE][/QUOTE]

Желим ти много храбрости и снаге!
 
Hellen:
Слушај, верујем да ти је тешко и болно... Али, да би се подигла, мораш прво да паднеш, мораш да дотакнеш најболније ране, и не да прстићем боцкаш то живо месо, него да га раскопаш! Иначе нема излечења, остаћеш заувек да се уљујкујеш у свом проблему избегавајући бол, а живот боли, свакога, не само тебе!

Не мораш ти нама овде да се отвараш и да одговараш на питања, али пробај бар СЕБИ да одговориш на то питање...Јер чим тако регујеш то је нешто за тебе болно, ТО је срж проблема, а не килограм више или мање!

Верујем да је питање било добронамерно, да је имало за циљ да пробаш да сагледаш узроке проблема, а:

Opiranje da se zagledaš u problem nije rešenje. Sigurna sam da to znaš. Pozz!

Желим ти много храбрости и снаге!

Slazem se sa Hellen. Izbegavanjem problema ne dolazi se do resenja. A pitanje koje sam postavila uopste nije bilo zlonamerno.
 
Ja ti verujem Violetad, stvarno je neobično da neko želi da se oseća bespolno i ne čudi me da te je to zainteresovalo. Jeste čudno, ali ne znam da ti dam odgovor na pitanje. Jer, svašta se krije u našim duboko skrivenim kutcima duše...Pogotovo moraš imati u vidu da kod anoreksije i bulimije postoji potpuno iskrivljeni način viđenja i zapažanja sopstvenog tela....Sad kad pokušavam da ti objasnim, shvatam da je to do te mere komplikovano da neko ko nije doživeo ne može da razume kakav odnos prema svom telu se kod ovih bolesti gradi. Eto, nisam ti baš uspela objasniti...ali budi sigurna da je bolje što ne znaš.
 
Zdravo svima!Nova sam,čitala sam dosadašnje postove na temu bulimije i toliko je već rečeno.Zato ću biti konkretna sa svojim pitanjem.Ja sam promeniila mnogo psihijatara zbog ovog problema i nijedna terapija nije dala rezultate,osim sa jednom doktorkom, koja je otišla da radi u inostranstvu.Nemam baš novca za privatne psihijatre, ali mi ni to ne bi bio problem kada bih imala primer devojke koja se kod određenog psihijatra i izlečila ili bar značajno napredovala u svemu tome.Zato vas molim da mi neko ko ima ovaj problem ili ko se izlečio preporuči svog psihijatra.Nemam više snage za bezuspešna traganja, pokušaje i neuspehe.Zato željno iščekujem neku preporuku, pa da sa malo više vere krenem ponovo na lečenje posle toliko godina, jer mi je stvarno neophodno.Ines,da li si se ti izlečila sama ili uz stručnu pomoć?Ako je ovo drugo, gde i kod koga?Hvala vam svima unapred!
 
Ja sam mama , koja ima cerku koja boluje od bulimije od svoje 15 godine a sada ima 19.! Bolest je sama po sebi teska i cim sam nakon nekoliko meseci saznala pocela sam da trazim pomoc! Od njenog pedijatra / '' ma dajte i ja sam to na fakultetu radila pa mi nista ne fali "/ , gledanja raznihTV emisija , groznih filmova , brda knjiga, casopisa .......ALI !!!!! PROBLEMOM SE BAVIM JA A NE ONA .Pokusavam da je ubedim da ode bar do nekog lekara, obilazim bolnice gde bi eventualno mogla naci neku pomoc. Ko nezna nemoze ni da zamisli koje je to brdo hrane koju ona moze da strpa u sebe.I onda , kad nakon nekih 2 sata cujem poznate zvukove iz kupatila ...............Ne prihvatam da sam iscrpila sve mogucnosti i da sam bas sve pokusala da bi je privolela da ode kod lekara . Delimicno je svesna sta radi i da se razumemo ona nije bas bolesno mrsava . Niko ne bi rekao da zbog izgleda treba obratiti paznju na nju.Prosle godine je zavrsila na infektivnoj zbog oticanja jetre i kad sam ja uletela u ordinaciju i rekla doktoru za bulimiju i cuveni Panlax laksativ prvi put je negde zapisana ta dijagnoza. I OPET NISTA! Ocajna sam ! NEZNAM NACIN KAKO DA JOJ OBJASNIM DA POSTOJE LEKARI KOJI MOZDA MOGU DA JOJ POMOGNU ALI SAMO AKO TO ONA ZELI. Bicu zahvalna za svaku sugestiju!
 
Najbolje bi bilo da joj Vi pomognete ali ocigledno ona odbija tu pomoc!Mozda je njen problem malo dublji, ili na taj nacin pokusava da skrene neciju paznju, mozda se namerno samounistava samo da bi dokazala nesto nekome ili naterala nekoga da se osvrne na nju.Uglavnom je problem kod te bolesti malo dublji i nece pomoci samo suvo iscitavanje teorije, treba i praksa ali Vi ste vec sve pokusali tako da ne znam u cemu je problem.Prteispitajte se da li je neko od roditelja mozda omanuo u nekim trenucima njenog razvoja, ili je samo jako usamljena pa pokusava na taj nacin da to nadomesti?To nije narkomanija da ne moze da se izleci, aliako postoji neki prkos ili revolt onda je to gotovo nemoguce.Najbolje bi bilo da se ona nekako otvori i da vi pokusate da saznate zasto je to tako, i tek onda cete moci da joj pomognete.nadjite problem!
 
Ivab10, dok sam živela sa ocem, a ne sama, kao sada, on je po zajedničkom dogovoru zaključavao hranu i maksimalno kontrolisao moj džeparac.Neke stvari se moraju sprečiti po svaku cenu, možda i silom.Meni je to tada puno značilo, iako nisam bila svesna toga u pojedinim trenucima, kada me je spopadao bulimični napad.Što se tiče psihijatra, čudi me to što ona ne odbija da se leči.Ta odluka će verovatno brzo sazreti.Želim vam puno uspeha u svemu ovome.Pozdrav.
 
A sve je pocelo sa drugaricom iz osnovne koja je da bi dovela liniju u red pocela da povraca / izvinjavam se , ali sve treba nazvati svojim pravim imenom, jer ulepsavanje nece nikom pomoci / .Za 2 meseca je smrsala na 48kg i na njenu srecu u to vreme su oni vec bili preseljeni u jednu stranu zemlju, tako da je majka imala gde da je odvede tj specijaliste za poremecaje u ishrani. Provela je 2 meseca u bolnici . Da sam naisla na podrsku nasih lekara ovde , jer se skoro u isto vreme to desavalo , ali u laksem obliku i mojoj cerki i mnogim njihovim drugaricama, mozda bi uspela da zaustavim na vreme. U srednjoj skoli , pokusavam da objasnim njenoj razrednoj , pre odlaska na ekskurziju, da bi obratila malo paznje , a njoj se ideja dopadne / ima oko 50 god. i jedno 110 kg /i sledeci put kad sam dosla u skolu izlazi iz sk. kupatila i smrdi na p.......!!!! Skolski pedagog ne resava takve stvari. A sve poprima oblik epidemije! Mnogo devojaka pa i mladica pribegava bulimiji. I nije to od juce ! Imam drugaricu /42 god/ , udata , kuca , posao dobar, kuva fantasticno, naizgled sve OK . ali OBAVEZNO se posle rucka istovari. Znam je 22god i samo je jednom ostala u drugom stanju u 20setoj ,izgubila bebu i NIKAD VISE. Sve u redu ALI POREMECAJ METABOLIZMA je odradio svoje.A da, bila je manekenka.
Pokusavam da shvatim i taj cin samounistenja, pobede nad sopstvenimtelom da ga drze pod kontrolom i uticaj lucenja Efedrina i svaaaaaaaaaasta! Osecam gde je problem
ali to je nesto sto mora sama da resi , sebe radi jer u zivotu necvetaju uvek ruze.Ja hocu da pomognem i vise bi volela milom ali ako bude trebalo uradicu to i silom.
 
ne bih volela da sam bulimicna, to mi bas bljakasto. ali me ideja o anoreksicnosti, moram priznati malo zaokuplja. kada bih mogla recimo da evo sada obolim od iste na recimo 4 meseca, da se malo okosturim, pa da kao posle nastavim da zivim normalno.mislim, ako me razumete.to bi bilo u redu.
 
Уф, с обзиром на то да имам две ћерке....читајући све ово питам се како је могуће то некако предупредити, деловати још пре пубертета да до тога касније не дође....ако је то уопште могуће....?
 
Cist primer manekenka Cate Moss....koliko to moze da pomuti razum...dosla je do zgrazavanja javnosti nad njenim telom i strasnih naslova u novinama...zbog cega i zarad cega...? Negde sam nasla izjavu jedne devojke koja je patila od anoreksije,leci se vec godinama...
""...Uputila sam se u tajne zdrave hrane I sebi napravila rezim ishrane od 500 kalorija na dan. Jasno mi je bilo da mom telu ne treba vise od jedne jabuke na dan da bi normalno funkcionisalo”…
No comment....
 
Kako spreciti?Pa ja mislim da je najvaznije detetu uliti samopouzdanje na svaki moguci nacin.Ako zna ko je, koliko vredi, sta moze, ako zna da je voljeno, rizik je vec dobrano smanjen.Teze ce podpadati pod tudja ocekivanja, jer ce imati pozitivno misljenje o sebi u startu.Nece imati toliku potrebu za odobravanjem okoline i za dokazivanjem u tudjim, ali i u sopstvenim ocima.
Takodje, nerealna i previsoka ocekivanja roditelja od deteta vode tome da to dete kasnije razvije nezdravi perfekcionizam, sto je karakteristicno za ove bolesti.Mora da na vreme shvati da ne mora da bude savrseno, da bi bilo vredno ljubavi.Mora da oseca da mu je pruzena BEZUSLOVNA ljubav.
Mislim da se samopouzdanje dobrim delom uci i od roditelja.Kako deca kopiraju roditelje u svemu, kopirace ih najverovatnije i u tome.Dakle, dzaba sve govorancije, ako je npr. majka nesigurna, a nedaj boze da je nezadovoljna svojim izgledom, opsednuta kilazom, kalorijama isl.Tu je jasna negativna poruka.
Puno je roditelja koji svoju decu nedvosmisleno vole, ali prosto ne umeju to i da pokazu.Misle:sto da pokazujem, pa to dete treba da OSETI! Onda deluju hladno, distancirano, nezainteresovano(uglavnom ocevi), a dete to upravo tako i dozivljava.
Poznato je, npr, da bulimicarke uglavnom poticu iz haoticnih porodica, rasturenih brakova, porodica u kojima postoji problem alkoholizma, narkomanije ili seksualnog zlostavljanja.Sa druge strane, anoreksicarke vecinom poticu iz porodica koje su naizgled savrsene,ali u kojima vlada krutost, emotivna zatvorenost, hladni odnosi izmedju clanova i u kojima se previse ocekuje od deteta (tipa:moras i na treninge ovoga, i na treninge onoga, i na engleski, i da budes odlicna u skoli itd.).
I prvi i drugi tip porodice nose istu, za dete fatalnu poruku:nisi dovoljno dobra da bi te voleli takvu kakva jesi-ako se potrudis, volecemo te vise!
Osobe sa ovim poremecajima su uglavnom jako osetljive osobe, a ta osetljivost je ustvari nesigurnost.
Eto, ima tu jos mnogo faktora, ali mislim da su koreni u porodici upravo ovi.Govorim na osnovu sopstvenog iskustva, ali i gomile procitanog materijala na ovu temu.Nadam se da sam doprinela boljem razumevanju...
 
Nisam strucnjak, ali pored svega sto je slavujak rekla, mislim da je vazno pomoci detetu da izgradi kriticki odnos prema svetu koji ga okruzuje i u kome svakodnevno bukvalno biva napadnut zamaskiranim i perfidnim sugestijama "ako izgledas ovako, imaces to i to". Vazno je i da izgradi dominantan duhovni sistem vrednosti koji ce mu biti parametar za sve sto cini sebi i drugima. Drugim recima, RAZVIJENA SVEST je uvek najbolji odbrambeni mehanizam za bilo koju vrstu manipulacije. Jer anoreksija po meni nije nista drugo nego posledica manipulacije potrosackog drustva i to ona najljigavija moguca kad se igra na kartu emocija.
 
Hellen:
Слушај, верујем да ти је тешко и болно... Али, да би се подигла, мораш прво да паднеш, мораш да дотакнеш најболније ране, и не да прстићем боцкаш то живо месо, него да га раскопаш! Иначе нема излечења, остаћеш заувек да се уљујкујеш у свом проблему избегавајући бол, а живот боли, свакога, не само тебе!

Naježila sam se dok sam čitala ove tvoje redove! To je toliko tačno da boli!
Ali,najteže u životu je suočiti se sa sobom i zaviriti u te najmračnije i najskrivenije delove svog bića..Ponekad to može ličiti na silazak do samog pakla.
Zato se tako mali broj ljudi odlučuje da se suoči sa svim tim jezivim demonima svoje duše..Zato i nastavljaju da žive i spuštaju ne samo zavese, nego i grade čitave zidove kako bi sprečili te demone da izađu i pogledaju ih u oči.Tako je naizgled lakše..
Ali,strah od tih demona onda obeležava ceo njihov život i tera ih da čine stvari koje ne razumeju svojim svesnim delom bića i tu se onda javljaju problemi..I tako se čovek nađe u lavirintu iz koga je teško naći pravi put.Mnogih se stvari treba odreći na tom putu..stvari koje tako grčevito držimo da smo postali ubeđeni da su one prirodni deo naših bića i da su podrazumevane..Toliko balasta koji vučemo sa sobom,a koga nismo ni svesni.Svesni smo samo da nam je težak i da moramo nešto da učinimo da bi se oslobodili tog balasta sa duše.Ali,najčešće pokušavamo da ga se oslobodimo na pogrešan način i nesvesno nabacujemo još više tereta i postajemo sve teži i teži.I sebi i drugima oko sebe.Na kraju padamo.E,to je trenutak kada može ili da počne ili da se završi sve..Tada izlaze svi demoni i onaj ko ima snage da ih pogleda u oči i želi da ih čuje šta imaju da kažu,nalazi put u životu koji vredi živeti.Mnogo je i onih koji se uplaše i ponovo dižu svoj zid i nastavljaju da žive slepi i nesvesni da su propustili sve one lepe trenutke koje je život mogao da im ponudi..
Istina je da je život bolan.Ali,ako razmišljamo o njemu samo na taj način i čekamo da nam se konačno desi ta velika sreća,proći će pored nas.Nećemo primetiti te male,dragocene trenutke sreće koji su čekali da budu uhvaćeni i sačuvani.Život je kratak,nedajmo da nam klizne iz ruku neprimećen!

"Negde na sredini svoje životne staze shvatio sam da se ne nalazim tamo gde želim da budem.Kao da sam skrenuo sa pravog puta i zalutao u jako,jako loš deo grada.Uopšte ne želim da se sećam koliko je sve to bilo loše-skoro da mi je došlo da umrem.Pričam vam o svemu tome samo zato što je,na duge staze,iz svega toga proizišlo mnogo dobrog.Uopšte mi nije jasno kako sam uspeo tako da zalutam.Kao da sam hodao u snu"

Ovo je slobodan prevod prvih dvanaest stihova Danteove Božanstvene komedije.Rekla bih da se mogu primeniti na 70% ljudi u svetu.
Treba samo uvek znati protumačiti svoj unutrašnj kompas.Na žalost,većina nas, ili ga je zaturila negde uz put ili smo, vremenom, zaboravili da ga tumačimo.
 
Evo i ja postavljacica posle 100 god da se opet ukljucim. Citala sam negde da je veliki broj devojaka koje su upale u problem anoreksije bilo prouzrokovano razvodom roditelja da nisu znale kako da se nose sa tim problemom pa su se okrenule samounistenju ustvari??? Kako vam se to cini tj zvuci? Znam da nije u 100% slucajeva tako ali znam par koje su bas iz takvih prica.
I jeste strasno kada mrzite sebe u bilo kom obliku. Kad ne volite svaki aspekt sebe i svoju seksualnost i lepo i ruzno sve! Cini mi se da je to najbitnije da se nauci jer ovo sve potice iz toga. Tj iz mrznje prema samoj/samom sebi. Cudno je da su tome podlozne i odrasle osobe. Znaci koje nisu u pubertetu....
 
Interesuje me da li i za neke sportiskinje moze da se kaze da imaju anoreksiju. Juce sam bas gledao uzivo nasu maratonku Oliveru i veoma je mrsava. U novinama sam nasao da ona ima 174 cm i 50 kg. Znaci BMI joj je 16,5 a treba dodati da ona veoma intenzivno trenira, tako da je realno ona i mrsavija od toga. I u nekim drugim disciplinama ima jako mrsavih sportiskinja kao na primer: skok u vis, trcanje na duge staze, ritmika.
 
Da to sam i ja gledala juce. Ali pogledaj i muskarce i oni su svi jako mrsavi. Mislim da su oni na posebnim rezimima ishrane a ne na izgladnjivanju. Trose se uzasno puno pa i istrose ono sto unesu. Kod anoreksije je problem nekontrolisan gubitak tezine i to zbog izgladnjivanja. ZNaci ne postoji ni jedan sportista koji jede 1 jabuku dnevno!!! Da bi odrzao liniju. Anoreksicar ne bi izdrzao da se popne brzim tempom uz stepenice a kamoli da istrci onolike silne kilometre. Ja misim da je takva situacija. Da su oni svi mrsavi jer im je tako lakse da trce. Isto tako obrati paznju na to koliku misicnu masu oni imaju.
Bas sam isto to pomislila da znas;)
POz
 
slavujak:
najvaznije detetu uliti samopouzdanje na svaki moguci nacin...Nece imati toliku potrebu za odobravanjem okoline i za dokazivanjem u tudjim, ali i u sopstvenim ocima.... nerealna i previsoka ocekivanja roditelja od deteta ...Mora da na vreme shvati da ne mora da bude savrseno, da bi bilo vredno ljubavi.
deluju hladno, distancirano, nezainteresovano(uglavnom ocevi), a dete to upravo tako i dozivljava.
za dete fatalnu poruku:nisi dovoljno dobra da bi te voleli takvu kakva jesi-ako se potrudis, volecemo te vise!..
........
 
Stvarno istina!!!! Ziva istina! samo hocu da kazem da nisu samo ocevi takvi. Majke mogu biti jako hladne i mislim da u ovom konkretnom slucaju kad je upitanju hrana tema usko vezana za majku. Slusala sam od nekih psihologa da je tako zbog toga sto je majka ta koja daje hranu detetu na pocetku zivota. Pa je sve posle sto ima veze sa hranom vezano za tu relaciju. Kako preterivanje u hrani i manjak hrane.
 
ivab10:
A sve je pocelo sa drugaricom iz osnovne koja je da bi dovela liniju u red pocela da povraca / izvinjavam se , ali sve treba nazvati svojim pravim imenom, jer ulepsavanje nece nikom pomoci / .Za 2 meseca je smrsala na 48kg i na njenu srecu u to vreme su oni vec bili preseljeni u jednu stranu zemlju, tako da je majka imala gde da je odvede tj specijaliste za poremecaje u ishrani. Provela je 2 meseca u bolnici . Da sam naisla na podrsku nasih lekara ovde , jer se skoro u isto vreme to desavalo , ali u laksem obliku i mojoj cerki i mnogim njihovim drugaricama, mozda bi uspela da zaustavim na vreme. U srednjoj skoli , pokusavam da objasnim njenoj razrednoj , pre odlaska na ekskurziju, da bi obratila malo paznje , a njoj se ideja dopadne / ima oko 50 god. i jedno 110 kg /i sledeci put kad sam dosla u skolu izlazi iz sk. kupatila i smrdi na p.......!!!! Skolski pedagog ne resava takve stvari. A sve poprima oblik epidemije! Mnogo devojaka pa i mladica pribegava bulimiji. I nije to od juce ! Imam drugaricu /42 god/ , udata , kuca , posao dobar, kuva fantasticno, naizgled sve OK . ali OBAVEZNO se posle rucka istovari. Znam je 22god i samo je jednom ostala u drugom stanju u 20setoj ,izgubila bebu i NIKAD VISE. Sve u redu ALI POREMECAJ METABOLIZMA je odradio svoje.A da, bila je manekenka.
Pokusavam da shvatim i taj cin samounistenja, pobede nad sopstvenimtelom da ga drze pod kontrolom i uticaj lucenja Efedrina i svaaaaaaaaaasta! Osecam gde je problem
ali to je nesto sto mora sama da resi , sebe radi jer u zivotu necvetaju uvek ruze.Ja hocu da pomognem i vise bi volela milom ali ako bude trebalo uradicu to i silom.

Izvinjavam se ako sam mozda promasila taj momenat. Ali da li ste se konsultovali sa psiholzima. Kod nas ljudi uvek imaju skepsu prema njima a ja mislim da samo treba potraziti nekog ko vam odgovara. I da mogu mnogo da vam pomognu tj vasoj cerki prvenstveno. Mozda zvuci grozno i necu da vas nesto slucajno uznemirim ali mozda biste otkrili kako je vi "podrzavate" u tome sto radi. Opet kazem u nekom konstruktivnom tonu. Da znate sta radite lose pa da mozete bolje da joj pomognete. U svakom slucaju ja znam da postoji centar kod nas za poremecaje u ishrani. Samo se dobro raspitajte!!!
Veliki Pozdrav!
 
Vise je nego sigurno da i ja nesto lose radim ! Ne bezim od toga. Cim nisam uspela da u pocetku stanem tome na put , imam jos vecu odgovornost. Ako znas mesto gde bih direktno mogla da se obratim , ODLICNO ! Jer mozda bih uspela da je ubedim da bar jednom odemo na pravo mesto pa bi to posle islo samo po sebi ali ako bi napravila promasaj tesko da bi me poslusala ponovo jer je ona a i nazalost ostali jako zadovoljna svojim izgledom / tj mrsavoscu /. Mozes mi poslati i na pp
 

Back
Top