Budženje I deo

Kćerka Direktora Cirkusa:
Evo djelić :)

Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
Kliknite za proširenje...
Ovo je toliko dobro, da je i mene inspirisalo. Izvini, ako sam koji naslov maznula, jer, bilo je neophodno, ali sam se trudila koliko jne moglo da to izbjegnem.

SAN LJETNE NOĆI

Bilo je to 1984. Pod teretom PONOSA I PREDRASUDA, osjećala sam se kao NOSAČ SAMUEL.
Nosila sam džemper u kombinaciji CRVENO I CRNO. Prolazeći nepoznatim predjelima začula
sam neobične glasove. Bacila sam pogled u pravcu odakle je dolazio zvuk i shvatila sam da se
nalazim u blizini ŽIVOTINJSKE FARME. Pomislila sam da uđem unutra jer vjerovatno se u njoj
mogao vidjeti i VEZIROV SLON. Ipak sam odustala. Znam da nije bilo kulturno za jednu damu da
puši ulicom, ali ja sam jednostavno morala da iz džepa izvadim SARAJEVSKI MARLBORO.
Odjednom se ispred mene pojavio neki STARAC I MORE. Imao je mali brodić pa mi predložio da
mi pokaže prekrasno OSTRVO. Pristala sam. Vegetacija je bila prekrasna. Šetajući tim divnim
predjelima, pogled mi se zaustavi na neobičnoj BAŠTI SLJEZOVE BOJE. Odlučim da uđem u nju.
Bila je tu neka stara klupa na koju sjednem da odmorim. Začujem neobičan zvuk. Prvo sam pomislila
da je to bio GROZDININ KIKOT, ali ubrzo primjetim da u blizini teče MODRA RIJEKA zbog čijeg
žubora osjetih NEPODNOŠLJIVU LAKOĆU POSTOJANJA. Već je počela da pada MAGLA I
MJESEČINA, a negdje u daljini su se čuli zvuci KROJCEROVE SONATE koje su se miješale sa
TIŠINAMA u mojoj glavi. Na trenutak se začuo iz daljine i metalni zvuk zvona dok sam se pitala
ZA KOGA ZVONA ZVONE. Onda se preda mnom iznenada pojavio izuzetno zgodan i visok
tamnoput muškarac. Ruke su mu bile pune neobičnih prstenova, pa u trenutku shvatih da je on
u stvari GOSPODAR PRSTENOVA. Pomislila sam da se napokon pojavio suđeni koji će jedan
od prstenova staviti na moj prst, ali pokaza se da je on bio strašan TVRDICA. Osjetila sam se
kao IDIOT zbog svega. Ipak, nada je živjela. Pitala sam ga otkud on ovdje. Rekao mi je da je
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM. Sva moja VELIKA OČEKIVANJA pala su u vodu.
Osjećala sam se grozno, nisam mogla tu ostati ni trena više pa sam se dala u BIJEG. Dok sam
trčala, osjećala sam pod nogama ZELENO BUSENJE koje se lijepilo za moje cipele, a lice su
mi golicale visoke VLATI TRAVE na koje sam nailazila. Trčeći bezglavo, oko mene su trčala
DJECA PONOĆI. Napokon u daljini ugledah KUĆU LUTAKA. Kad sam se skroz približila, shvatila
sam da je to u stvari MUZEJ NEVINOSTI. Odlučim da svratim unutra i malo razgledam.
U predvorju je bila okačena samo jedna slika. Odmah sam prepoznala PORTRET DORIJANA
GREJA. Ušla sam zatim u neku veliku sobu. Na moje iznenađenje tamo zatekoh MAJSTORA I
MARGARITU. Poslužili su me čajem. Uz topli napitak ćaskali smo malo o LJUBAVI U DOBA
KOLERE. Majstor je stalno ponavljao da treba UBITI PTICU RUGALICU. Ostali smo do jutra,
a sve to vrijeme činilo mi se kao 1001 NOĆ. Ujutro smo se ljubazno pozdravili. Prije nego sam
krenula, na trenutak sam poslušala vremensku prognozu da bih znala šta me čeka. Na radiju
su najavili da bi sasvim nenajavljeno i prije vremena SNJEGOVI KILIMANDŽARA mogli doći
do nas i zavejati puteve. Požurila sam koliko su me noge nosile. Pronašla sam starca koji
me doveo na ostrvo. Sjedio je U SJENI DRVETA NARA. Brzo smo krenuli na more. Stigli smo
na kopno, a ja sam odmah potrčala prema željezničkoj stanici. Stigla sam u posljednji čas.
Krenuli smo, ali ubrzo su pahuljice počele provejavati pahuljice. Postajale su sve obilnije.
I dogodilo se ono najgore. Nismo mogli dalje. Bila sam očajna drhteći od hladnoće u VLAKU U
SNIJEGU.
Odjednom se trgnuh. Ležala sam u svom udobnom krevetu, i shvatih da sve je bio samo SAN
LJETNE NOĆI.


Ps. moram ja ovo staviti i na blog ;)
 
Poslednja izmena:
RiadaT.:
Ovo je toliko dobro, da je i mene inspirisalo. Izvini, ako sam koji naslov maznula, jer, bilo je neophodno, ali sam se trudila koliko jne moglo da to izbjegnem.

SAN LJETNE NOĆI

Bilo je to 1984. Pod teretom PONOSA I PREDRASUDA, osjećala sam se kao NOSAČ SAMUEL.
Nosila sam džemper u kombinaciji CRVENO I CRNO. Prolazeći nepoznatim predjelima začula
sam neobične glasove. Bacila sam pogled u pravcu odakle je dolazio zvuk i shvatila sam da se
nalazim u blizini ŽIVOTINJSKE FARME. Pomislila sam da uđem unutra jer vjerovatno se u njoj
mogao vidjeti i VEZIROV SLON. Ipak sam odustala. Znam da nije bilo kulturno za jednu damu da
puši ulicom, ali ja sam jednostavno morala da iz džepa izvadim SARAJEVSKI MARLBORO.
Odjednom se ispred mene pojavio neki STARAC I MORE. Imao je mali brodić pa mi predložio da
mi pokaže prekrasno OSTRVO. Pristala sam. Vegetacija je bila prekrasna. Šetajući tim divnim
predjelima, pogled mi se zaustavi na neobičnoj BAŠTI SLJEZOVE BOJE. Odlučim da uđem u nju.
Bila je tu neka stara klupa na koju sjednem da odmorim. Začujem neobičan zvuk. Prvo sam pomislila
da je to bio GROZDININ KIKOT, ali ubrzo primjetim da u blizini teče MODRA RIJEKA zbog čijeg
žubora osjetih NEPODNOŠLJIVU LAKOĆU POSTOJANJA. Već je počela da pada MAGLA I
MJESEČINA, a negdje u daljini su se čuli zvuci KROJCEROVE SONATE koje su se miješale sa
TIŠINAMA u mojoj glavi. Na trenutak se začuo iz daljine i metalni zvuk zvona dok sam se pitala
ZA KOGA ZVONA ZVONE. Onda se preda mnom iznenada pojavio izuzetno zgodan i visok
tamnoput muškarac. Ruke su mu bile pune neobičnih prstenova, pa u trenutku shvatih da je on
u stvari GOSPODAR PRSTENOVA. Pomislila sam da se napokon pojavio suđeni koji će jedan
od prstenova staviti na moj prst, ali pokaza se da je on bio strašan TVRDICA. Osjetila sam se
kao IDIOT zbog svega. Ipak, nada je živjela. Pitala sam ga otkud on ovdje. Rekao mi je da je
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM. Sva moja VELIKA OČEKIVANJA pala su u vodu.
Osjećala sam se grozno, nisam mogla tu ostati ni trena više pa sam se dala u BIJEG. Dok sam
trčala, osjećala sam pod nogama ZELENO BUSENJE koje se lijepilo za moje cipele, a lice su
mi golicale visoke VLATI TRAVE na koje sam nailazila. Trčeći bezglavo, oko mene su trčala
DJECA PONOĆI. Napokon u daljini ugledah KUĆU LUTAKA. Kad sam se skroz približila, shvatila
sam da je to u stvari MUZEJ NEVINOSTI. Odlučim da svratim unutra i malo razgledam.
U predvorju je bila okačena samo jedna slika. Odmah sam prepoznala PORTRET DORIJANA
GREJA. Ušla sam zatim u neku veliku sobu. Na moje iznenađenje tamo zatekoh MAJSTORA I
MARGARITU. Poslužili su me čajem. Uz topli napitak ćaskali smo malo o LJUBAVI U DOBA
KOLERE. Majstor je stalno ponavljao da treba UBITI PTICU RUGALICU. Ostali smo do jutra,
a sve to vrijeme činilo mi se kao 1001 NOĆ. Ujutro smo se ljubazno pozdravili. Prije nego sam
krenula, na trenutak sam poslušala vremensku prognozu da bih znala šta me čeka. Na radiju
su najavili da bi sasvim nenajavljeno i prije vremena SNJEGOVI KILIMANDŽARA mogli doći
do nas i zavejati puteve. Požurila sam koliko su me noge nosile. Pronašla sam starca koji
me doveo na ostrvo. Sjedio je U SJENI DRVETA NARA. Brzo smo krenuli na more. Stigli smo
na kopno, a ja sam odmah potrčala prema željezničkoj stanici. Stigla sam u posljednji čas.
Krenuli smo, ali ubrzo su pahuljice počele provejavati pahuljice. Postajale su sve obilnije.
I dogodilo se ono najgore. Nismo mogli dalje. Bila sam očajna drhteći od hladnoće u VLAKU U
SNIJEGU.
Odjednom se trgnuh. Ležala sam u svom udobnom krevetu, i shvatih da sve je bio samo SAN
LJETNE NOĆI.


Ps. moram ja ovo staviti i na blog ;)
Kliknite za proširenje...
Predivno, drago mi je da sam te inspirisala! :heart:
 
Bio sam u poslu. Morao sam hitnim poslom da pogledam filmove Zan Kloda Van Dama, i to Krvavi Sport i Kikbokser, a bojim se moraću i Pohod.
Sve za književnost... Uskoro me , pak, očekuje i radio drama Artuta Konana Dojla, gde mi je potrebno pod hitno da dobavim određene činjenice...
Pa vi vidite šta sve hipertekst podrazumeva...:);):mrgreen: ...Drž ne daj, Milojka.:cool::D:p
 
Jednom je Andrić rekao

„Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje.
Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.“

12715727_652184351601702_8240955564024064886_n.jpg
 
Kćerka Direktora Cirkusa:
Predivno! Hvala što si ovo podijelila sa nama, super je čitati nešto dobro uz prvu jutarnju kafu :) :heart:
Kliknite za proširenje...

Hvala tebi što si mi dala inspiraciju da podelim ovu moju "priču bez naslova". :heart:

RiadaT.:
Ovo je toliko dobro, da je i mene inspirisalo. Izvini, ako sam koji naslov maznula, jer, bilo je neophodno, ali sam se trudila koliko jne moglo da to izbjegnem.

SAN LJETNE NOĆI

Bilo je to 1984. Pod teretom PONOSA I PREDRASUDA, osjećala sam se kao NOSAČ SAMUEL.
Nosila sam džemper u kombinaciji CRVENO I CRNO. Prolazeći nepoznatim predjelima začula
sam neobične glasove. Bacila sam pogled u pravcu odakle je dolazio zvuk i shvatila sam da se
nalazim u blizini ŽIVOTINJSKE FARME. Pomislila sam da uđem unutra jer vjerovatno se u njoj
mogao vidjeti i VEZIROV SLON. Ipak sam odustala. Znam da nije bilo kulturno za jednu damu da
puši ulicom, ali ja sam jednostavno morala da iz džepa izvadim SARAJEVSKI MARLBORO.
Odjednom se ispred mene pojavio neki STARAC I MORE. Imao je mali brodić pa mi predložio da
mi pokaže prekrasno OSTRVO. Pristala sam. Vegetacija je bila prekrasna. Šetajući tim divnim
predjelima, pogled mi se zaustavi na neobičnoj BAŠTI SLJEZOVE BOJE. Odlučim da uđem u nju.
Bila je tu neka stara klupa na koju sjednem da odmorim. Začujem neobičan zvuk. Prvo sam pomislila
da je to bio GROZDININ KIKOT, ali ubrzo primjetim da u blizini teče MODRA RIJEKA zbog čijeg
žubora osjetih NEPODNOŠLJIVU LAKOĆU POSTOJANJA. Već je počela da pada MAGLA I
MJESEČINA, a negdje u daljini su se čuli zvuci KROJCEROVE SONATE koje su se miješale sa
TIŠINAMA u mojoj glavi. Na trenutak se začuo iz daljine i metalni zvuk zvona dok sam se pitala
ZA KOGA ZVONA ZVONE. Onda se preda mnom iznenada pojavio izuzetno zgodan i visok
tamnoput muškarac. Ruke su mu bile pune neobičnih prstenova, pa u trenutku shvatih da je on
u stvari GOSPODAR PRSTENOVA. Pomislila sam da se napokon pojavio suđeni koji će jedan
od prstenova staviti na moj prst, ali pokaza se da je on bio strašan TVRDICA. Osjetila sam se
kao IDIOT zbog svega. Ipak, nada je živjela. Pitala sam ga otkud on ovdje. Rekao mi je da je
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM. Sva moja VELIKA OČEKIVANJA pala su u vodu.
Osjećala sam se grozno, nisam mogla tu ostati ni trena više pa sam se dala u BIJEG. Dok sam
trčala, osjećala sam pod nogama ZELENO BUSENJE koje se lijepilo za moje cipele, a lice su
mi golicale visoke VLATI TRAVE na koje sam nailazila. Trčeći bezglavo, oko mene su trčala
DJECA PONOĆI. Napokon u daljini ugledah KUĆU LUTAKA. Kad sam se skroz približila, shvatila
sam da je to u stvari MUZEJ NEVINOSTI. Odlučim da svratim unutra i malo razgledam.
U predvorju je bila okačena samo jedna slika. Odmah sam prepoznala PORTRET DORIJANA
GREJA. Ušla sam zatim u neku veliku sobu. Na moje iznenađenje tamo zatekoh MAJSTORA I
MARGARITU. Poslužili su me čajem. Uz topli napitak ćaskali smo malo o LJUBAVI U DOBA
KOLERE. Majstor je stalno ponavljao da treba UBITI PTICU RUGALICU. Ostali smo do jutra,
a sve to vrijeme činilo mi se kao 1001 NOĆ. Ujutro smo se ljubazno pozdravili. Prije nego sam
krenula, na trenutak sam poslušala vremensku prognozu da bih znala šta me čeka. Na radiju
su najavili da bi sasvim nenajavljeno i prije vremena SNJEGOVI KILIMANDŽARA mogli doći
do nas i zavejati puteve. Požurila sam koliko su me noge nosile. Pronašla sam starca koji
me doveo na ostrvo. Sjedio je U SJENI DRVETA NARA. Brzo smo krenuli na more. Stigli smo
na kopno, a ja sam odmah potrčala prema željezničkoj stanici. Stigla sam u posljednji čas.
Krenuli smo, ali ubrzo su pahuljice počele provejavati pahuljice. Postajale su sve obilnije.
I dogodilo se ono najgore. Nismo mogli dalje. Bila sam očajna drhteći od hladnoće u VLAKU U
SNIJEGU.
Odjednom se trgnuh. Ležala sam u svom udobnom krevetu, i shvatih da sve je bio samo SAN
LJETNE NOĆI.


Ps. moram ja ovo staviti i na blog ;)
Kliknite za proširenje...

Predivno :heart:

@RiadaT. Hvala..Dobila sam inspiraciju da napišem slično... Ona moja priča je sastavljena od naslova knjiga Igora Marojevića.
 
39b8cd2afa43a965d7a2236d7554cf7d.jpg

Šalim se..nisam to imala,mislim na ovaj osećaj lebdenja. :cao:

Ali zato mi misli često blude i ponesu me tamo gde nikad nisam
bila,a verovatno ni neću otići...ili samo sumnjam.
A kažu veliki mislioci,naši očevi filozofi,i sve Bude ovoga sveta,
da uvek treba početi od sumnje jer ako čovek ne sumnja kako će saznati?
Spoznati istinu?... A pošto je spoznaja naš glavni cilj u životu,materijalnom
i duhovnom..lično nisam religiozna,i o tome manje pišem..priznajem mudrost
svih izvornih religija.
Ipak..Dodjite da vas zagrlim i da poletimo zajedno...
 
Osećam se danas onako..ne baš super dobro, ali dobro..iako mi je tužan ovaj dan.

Za Crkvu je već novi dan, on počinje odmah posle službe u 5.

Da li ste znali da posle službe u 5 počinje novi dan? Ovo važi za SPC i njene vernike. Ne znam u koje vreme katololici drže poslednju misu za taj dan.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Z
Zbog cega je Novi Beograd najgori deo Beograda kako kaze Veruovic?
Odgovora
10
Pregleda
313
doppler
doppler
T
Bavljenje numizmatikom
Odgovora
12
Pregleda
335
tixtix
T
Manga Hilux
Burek i inflacija
2
Odgovora
35
Pregleda
725
Manga Hilux
Manga Hilux

Back
Top