Buđenjeee!!!

Ne znam, ali ja ne bih volela da izgubim tu potrebu za samocom...i tu teskobu ne dozivljavam kao negativnu pojavu...Mada znam da ce se sve to jednoga dana promeniti...
Mozda je to sto sam napisala delovalo kao da sam nesrecna...a nisam...jednostavno sam takva...dve krajnosti u jednoj osobi...uvek i u svemu...

poptuno isto sam dozivljavala sve dok nisam imala decka koga sam volela najvise. e sa njim je to postalo drugacije.
 
Ne znam, ali ja ne bih volela da izgubim tu potrebu za samocom...i tu teskobu ne dozivljavam kao negativnu pojavu...Mada znam da ce se sve to jednoga dana promeniti...
Mozda je to sto sam napisala delovalo kao da sam nesrecna...a nisam...jednostavno sam takva...dve krajnosti u jednoj osobi...uvek i u svemu...

Shvatio sam shta si htela da kazesh ...samo mi se nekako cini da nisi tip koji nezna da pomiri krajnosti u sebi....svi smo mi pomalo jing i jang...
 
'Vako...
čitam ovu tamo temu o spavanju,
pa primjetih da neki ljudi kažu kako vole da spavaju sami,
treba im mnogo prostora i sve...
pa nešto mislim:
:roll: ma jes', a volite li da se budite sami?

Hoću da vas pitam:
Kad ste prvi put skontali (ako već uopšte jeste)
da vam ne prija da se budite sami?

Jel' to došlo s godinama, ako jeste - kojim?
Ili vam se to počne motati po glavi tek kad se pojavi neko poseban u vašem životu?
Ili šta već?

P.S. Nadam se da tema nije repriza.

prosti odgovori mudrog Brajana :
- volim da budem sam kada kakim
- kada sam se prvi put zaljubio, ljubi, mazio i budio kraj devojke
- da, došlo je sa godinama praznine
- mota mi se jedna lepotica u glavi ili šta već, a ona to i ne zna
-
 
'Vako...
čitam ovu tamo temu o spavanju,
pa primjetih da neki ljudi kažu kako vole da spavaju sami,
treba im mnogo prostora i sve...
pa nešto mislim:
:roll: ma jes', a volite li da se budite sami?

Hoću da vas pitam:
Kad ste prvi put skontali (ako već uopšte jeste)
da vam ne prija da se budite sami?

Jel' to došlo s godinama, ako jeste - kojim?
Ili vam se to počne motati po glavi tek kad se pojavi neko poseban u vašem životu?
Ili šta već?

P.S. Nadam se da tema nije repriza.

Ne volim da se budim sama,nema nista lepse od toga da se probudim uz čoveka koga volim pa još i ako mi skuva kafu posle buđenja,ma udajem se odmah.:rumenko:
 
Ne volim da se budim sama,nema nista lepse od toga da se probudim uz čoveka koga volim pa još i ako mi skuva kafu posle buđenja,ma udajem se odmah.:rumenko:
Ma sve znam:zag::D
Morning_Coffee-1.jpg
 
:roll: ma jes', a volite li da se budite sami?

Hoću da vas pitam:
Kad ste prvi put skontali (ako već uopšte jeste)
da vam ne prija da se budite sami?

Jel' to došlo s godinama, ako jeste - kojim?
Ili vam se to počne motati po glavi tek kad se pojavi neko poseban u vašem životu?
Ili šta već?

Страшно је кад се пробудиш сам.
Волим да ме задржава док журим на посао (па се после вадим на превоз).
Волим да ме, онако, још у полусну, загрли јако.
Волим тај снени поглед ујутру.
И ... кад се касније, за доручком, преко стола, погледамо ... онако ... као да имамо неку тајну... :heart:
 

Back
Top