Saosećajna ljubav (metta)
Reč "ljubav" često ima značenje "nešto što mi se sviđa". Na primer, "volim pirinač u mleku", "volim slatki mango". Zapravo hoćemo da kažemo da nam se to sviđa. Sviđanje znači biti vezan za nešto kao što je hrana u kojoj zaista uživamo. Mi je ne volimo. Metta znači da volite svog neprijatelja; ona ne znači da vam se sviđa vaš neprijatelj. Ako neko hoće da vas ubije i vi kažete: "On mi se baš sviđaš", to je glupo! Ali možete da ga volite, što znači da se uzdržavate od ružnih misli i osvetoljubivosti, od bilo kakve želje da ga povredite ili uništite. Čak i ako vam se ne sviđa -- to je jedna jadna, ružna osoba -- još uvek možete biti ljubazni i velikodušni prema njemu. Ako neka pijanica uđe u ovu prostoriju, sav prljav i pocepan, star i bolestan, tako da na njemu nema bilo šta privlačno -- reći: "Sviđa mi se ovaj čovek" bilo bi smešno. Ali možemo da ga volimo, da ne budemo ispunjeni odvratnošću, da se ne upletemo u svoju reakciju na njegov neprijatan izgled. To je ono što podrazumevamo pod metta.
Nekad ima stvari koje ne volimo kod sebe, ali metta znači ne biti upetljan u misli koje o tome imamo, stavove, probleme, u misli i osećanja sopstvenog uma. Dakle to postaje direktna vežba u sabranosti pažnje. Biti sabran znači imati mettu prema strahu u svom umu, besu ili ljubomori. Metta znači ne praviti probleme oko onoga što postoji, dopuštajući mu da lagano prođe, da nestane. Na primer, kada je vaš um obuzet strahom, možete razvijati mettu za svoj strah -- što znači da ne razvijate averziju prema njemu, već jednostavno prihvatate njegovo postojanje i dopuštate mu da prođe. Možete takođe umanjiti značaj straha podsetivši sebe da je to isti onaj strah koji svako drugi oseća, koje i životinje osećaju. To nije moj strah, on ne pripada nikome, to je bezličan strah. Počinjemo da osećamo saosećanje za druga bića onda kada u sopstvenom životu razumemo patnju sadržanu u reakciji na strah -- bol, fizički bol kada nas neko udari. Ta vrsta bola je ista ona vrsta bola koju i pas oseti kada ge šutnu, tako da možete osetiti mettu za taj bol, dakle saosećanje i strpljenje, zbog kojeg niste obuzeti odbojnošću. Sa mettom možemo raditi unutra, sa svojim emocionalnim problemima. Nekada pomislite: "Hoću ovoga da se oslobodim, to je užasno." To je nedostatak mette prema samome sebi, zar ne? Prepoznajte želju da se oslobodite nečega! Ne prepoštajte se averziji prema postojećem emocionalnom stanju. Ne morate se pretvarati da odobravate svoje nedostatke. Ne pomišljate: "Ja volim moje nedostatke." Neki ljudi su dovoljno nepromišljeni da kažu: "Moji me nedostaci čine zanimljivim. Ja sam fascinantna ličnost zbog svojih slabosti." Metta nije da sebe ubeđujete da volite nešto što uopšte ne volite, ona je samo neprepuštanje odbojnosti. Lako je osetiti mettu prema nečemu što vam se sviđa -- maloj deci, lepim ljudima, lepo vaspitanim osobama, mladuncima životinja, lepom cveću -- možemo da osetimo mettu prema sebi onda kada smo u dobrom raspoloženju. "Sada sam srećan samim sobom." Kada stvari dobro idu lako je osećati naklonost prema onome što je dobro, prijatno i lepo. Na toj tački možemo da se izgubimo. Metta nisu samo dobre želje, divna osećanja, visokoumne misli, ona je uvek i praktična.
Ako ste suviše idealistični i mrzite nekoga, tada osećate: "Ne bi trebalo nikoga da mrzim. Budisti bi trebalo da osećaju mettu prema svim bićima. Trebalo bi svakoga da volim. Ako sam dobar budista, trebalo bi sve da volim." Sve ovo proističe iz nepraktičnog idealizma. Imajte mettu za averziju koju osećate, za uskogrudost uma, ljubomoru, zavist -- što znači mirno koegzistirati, ne stvarati probleme, ne otežavati situaciju niti stvarati većim poteškoće koje nailaze u životu, unutar našeg uma i tela.
U Londonu sam obično bio veoma uznemiren kada bih putovao podzemnom železnicom. Mrzeo sam je, te ružne metro stanice sa groznim reklamama i velikom gužvom u tim vagončićima što su se klackali beskrajnim tunelima. U meni nije bilo ni mrve mette (saosećajne ljubavi). Bivao sam obuzet averzijom, a onda sam odlučio da vežbam meditaciju ljubavi dok se vozim londonskim metroom. I tek tada sam počeo u njemu da uživam, umesto da se davim u gorčini. Počeo sam da osećam dobronamernost prema ljudima tamo. Averzija i pritužbe su nestalu -- potpuno.
Kada osećate averziju prema nekome, možete uočiti tendenciju da još tome dodajete: "Uradio je ovo i uradio je ono; zašto je ovakav, a nije onakav." A kada zaista volite nekoga: "On može da uradi ovo i može da uradi ono. On je dobar i predusretljiv." Ali ako neko kaže: "Ta je osoba zaista loša!" osećate bes. Ako nekoga mrzite i neko drugi počne da ga hvali, takođe osećate bes. Ne želite da čujete kako je dobar vaš neprijatelj. Kada ste puni besa, ne možete ni da zamislite da neko koga mrzite ima neke kvalitete; čak i ako ih zaista ima, nikada ne možete nijednog da se setite. U stanju ste da se setite samo loših stvari. Kada volite nekoga, čak i njegovi nedostaci mogu biti simpatični -- "sitni mali nedostaci".
Dakle, prepoznajte ovo u sopstvenom iskustvu, posmatrajte silu sviđanja i nesviđanja. Strpljiva dobronamernost, metta, veoma je koristan i efikasan instrument za bavljenje svim besmislicama koje um gomila oko neprijatnog iskustva. Metta je takođe vrlo koristan metod za one koji imaju cepidlački, vrlo kritički raspoložen um. Oni u svemu mogu da vide jedino nedostatke, ali nikada ne pogledaju u sebe; u stanjusu da vide jedino "tamo izvan".
Ušlo je u naviku da se žalimo na vreme ili na vladu. Lična arogancija podstiče zaista mrzovoljne komentare o svemu i svačemu. Ili počnete da govorite o nekome ko nije prisutan, seckajući ga na komadiće, vrlo oštroumno i vrlo objektivno. Tako ste analitični, znate tačno šta je toj osobi potrebno, šta bi trebalo i šta ne bi trebalo da radi, zašto je takva ili onakva. Vrlo je impresivno imati tako oštar, kritičan um i znati šta bi drugi trebalo da čine. A u stvari vi time, naravno, govorite: "Zapravo ja sam mnogo bolji nego što je on."
Dakle, sa mettom vi ne zatvarate oči pred nedostacima i greškama. Samo mirno koegzistirate sa njima. Ne tražite da nešto bude drugačije. Zato metta ponekad treba da pređe preko onoga što je pogrešno u nama i svakom drugom -- što ne znači da vi ne uočavate takve stvari, već samo da od toga ne stvarate novi problem. Zaustavljate taj večni krug i jednostavno ste blagonakloni i strpljivi -- mirno koegzistirajući.
"Paznja-put u besmrtnost" Ajahn Sumedho
Prevod: Branislav Kovacevic