Za mene jedan od najlepših zen spisa.
Hsin Hsin Ming – Seng Ts'an
Na savršenom Putu nema ničega teškog
Osim što ne dopušta da bude odabiranja.
Jedino kad je oslobođen mržnje i ljubavi
Otkriva se u potpunoj jasnoći.
Ali uz najmanje odstupanje od toga
Bezdan deli Nebo i Zemlju.
Želiš li ga doživeti vlastitim očima,
Nemaj nikakvih misli ni za nj ni protiv njega.
Suprotstavljanje žudnje i gađenja –
To je bolest duha;
Nerazumevanje dubokog značenja
Beskorisno smućuje smirenost duha.
Savršenu poput praznog prostranstva
Putu ničega ne nedostaje, ničega nema u suvišku:
Zaista odabiranje između prihvatanja i odbacivanja
Uzrokuje gubitak takvosti stvari.
Ne prijanjaj uz vanjske zaplete,
ne obitavaj u unutarnjem praznom;
U jedinstvu stvari čuvaj smiren duh
I neispravni pogledi sami od sebe nestaju.
Nastojanje za smirenjem zaustavljanjem kretanja
Vodi smirenju koje je opet kretanje.
Dok oklevaš između smirenja i kretanja,
Kako ćeš postići Jedinstvo?
Kad jedinstvo Puta nije spoznato u potpunosti
Oboje će biti promašaj:
Negiranje stvarnosti jest prijanjanje uz nju;
Prijanjanje uz Prazno jest njegovo negiranje.
Što je više reči i mišljenja,
To smo dalje od istine;
Odbacivši svaki govor i svaku misao
Nema mesta kamo ne bismo mogli slobodno kročiti.
Vraćanjem izvorištu dobivamo bit,
Sledeći pojavnost, gubimo duh;
U trenutku kad smo prosvetljeni
Nadilazimo Prazno ovoga sveta.
Promene u prolaznom svetu
Čine se stvarnim poradi Neznanja:
Ne uznastoj tražiti Istinu,
Prestani prijanjati uz stavove.
Brižno izbegavaj i najmanje razlučivanje;
Čim odabereš između pravog i krivog,
Duh je izgubljen u složenosti.
Dvoje proizilazi od jednog;
No ne prijanjaj ni uz to Jedno:
Kad duh nije zbunjen i smeten,
Ničemu na svetu nema prigovora.
Kada ništa ne smeta, tada sve nestaje;
Nema uznemiravanja, duh se ne očituje:
Kad stvari nestanu, duh je smiren;
Kad je duh smiren, stvari nestanu.
Stvari su po duhu stvarima,
Duh je po stvarima duhom:
Znaj da relativnost ovoga dvoga
Izvorno počiva na jednome Praznom.
U tome je praznom oboje jedno
I u oboma su sadržane milijarde pojava:
Ako ne odabireš između prefinjenog i grubog,
Kako da budeš za jedno a protiv drugoga?
Veliki je Put smiren i prostran,
Ništa mu nije lako, ništa mu nije teško;
Sitničava su shvatanja neodlučna –
Što veća žurba, to veće zakašnjenje.
Uz prijanjanje gubi se ravnoteža
I neizostavno kroči neispravnim putevima;
Napusti ga i stvari slede tok vlastite prirode
Dok Bit niti odlazi niti obitava.
Uz poslušnost prirodi stvari u skladu smo s Putem –
Lagani, smireni i slobodni od uznemiravanja;
Kad su misli sputane, dolazi do otklona od Istine,
I one postaju teže, mračnije i nezdravije.
Kada su misli nesređene, duh je zbunjen;
Kakva korist od pristrasnosti i jednostranosti?
Želiš li putovati Jedinim Kolima,
Nemaj predrasuda protiv šest čula,
Tada si stvarno prosvetljen.
Mudraci ne čine ničega,
Dok se lude sputavaju.
U istini nema razlikovanja –
Do njih dolazi ludim prijanjanjem uz ovo ili ono.
Traženje Duha s pomoću duha –
Nije li to najveća od svih zabluda?
Zablude rađaju mirovanje i kretanje;
Prosvetljenje razbija prihvatanje i odbijanje.
Svi su ti parovi suprotnosti
Rođeni od neznanja.
Snovi su i zablude poput cveća u vazduhu;
Čemu se brinuti o njima?
Dobitak i gubitak, ispravno i neispravno –
Sve to valja odbaciti jednom zauvek!
Kad oči nisu sklopljene spavanjem,
Svi snovi sami od sebe nestaju:
Kad Duh ne zapada u razlikovanje,
Milijarda stvari opstoji u svojoj takvosti.
Kad smo spoznali duboku tajnu takvosti,
Najednom nestaju vanjske sputanosti;
Kad milijardu stvari doživimo u njihovoj Jedinosti,
Vraćamo se izvorištu gde smo oduvek bili.
Kada su svi odnosi prestali,
Postignuto je stanje iznad svake usporedbe;
Kretanje nestaje i eto ne-kretanja,
Mirovanje se pokreće i eto ne-mirovanja.
Kad oboje prestaje opstojati,
Kako da se održi Jedno?
U samoj krajnosti, konačno,
Stvari ne podležu pravilima i merama:
U Duhu usklađenu s Putem opstoji Jedinstvo,
U kojem su sve žudnje odumrle;
Sumnje i kolebanja u potpunosti su uklonjene –
I potvrđena je istinska vera –
Ništa nije zaostalo,
Ništa nije zadržano,
Sve je prazno, prozračno, samo sebe osvetljava;
Nema naprezanja, nema rasipanja snage:
Misao donle ne može dopreti,
Mašta to ne može zamisliti.
Na višoj razini Takvosti
Ne postoji ni 'ja' ni 'ne-ja';
Tražimo li neposrednu naznaku,
Možemo reći jedino 'Ne-dvojstvo'
U 'Ne-dvojstvu' sve je Jedno,
I u njemu je sadržano sve;
Mudraci svih vremena i prostora
Ulaze u ovu Apsolutnu Istinu.
Ta se istina ne može ubrzati niti proširiti;
Trenutak je za nju milijarda godina;
Ne postoji ovde, ne postoji onde –
Očituje se svagde u vremenu i prostoru.
Beskonačno malo je poput beskonačno velikog,
Jer ne postoje granice;
Beskonačno veliko je poput beskonačno malog,
Jer granice nemaju značenja.
Ono što jest, nije;
Ono što nije, jest.
Ako to nije shvaćeno,
Vlastiti je položaj neodrživ.
Jedno u svemu,
Sve u jednome –
Čim je to shvaćeno,
Nema više brige o savršenom znanju!
Duh što veruje nije podeljen,
I što nije podeljeno nije Duh što veruje.
Tu reči zakazuju;
Za to nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti.