Znači kad ti budeš udobno smešten na parceli pokrivene zelenom travom zaborava tvog ceo svet će da nestane?
Ja nikada neću biti smešten na toj parceli, kao što to ni ti nikad nećeš biti. Naša tijela, koja su sačinjena od zemaljskih elemenata, vratit’ će se zemlji (kao što će se i "Zemlja vratiti" izvoru) a mi ćemo preseliti našu volju i pažnju tamo gdje smo dušom odredili da se naša volja i pažnja nastani.
Ja nisam ovo tijelo, te stoga ne mogu biti pokopan, ne mogu biti prekriven travom zaborava. Moje tijelo može. Ali ong trena kada napustim tijelo, ono više i nije moje tijelo već skup informacija koje se vraćaju nesvjesnom razumu Zemlje. Odatle, te informacije ponovo koriste drugim dušama da od njih stvaraju svoja tijela... i tako u nedogled, dok Zemlja u potpunosti ne ispuni svoju dušu i svoj smisao postajanja.
A Ja, Ja jesam... izvor svih stvari, svih tijela i parcela. Ja ih iz sebe stvaram, voljom, u njih onda volju nastanjujem i iz njih je ponovo vraćam sebi.
Pri tom Ja ostajem nepromijenjen, nepromjenjiv. Kako vidiš to čak i u čovjeku, kojeg za sebe stvaram, znam. Kako znam? Budan sam.
...
Da li čovjek išta zna? Ne zna. Znanje uvijek pripada meni, bilo da je skučeno i limitirano ljuskom koju sam izgradio oko sebe, bilo da je infinitivno, neograničeno,
bez limita. Znanje uvijek pripada meni, Ja sam onaj koji nešto zna ili pak nešto ne zna. Ja sam onaj koji pamti, koji zaboravlja i koji se sjeća. Ja sam onaj koji jeste i koji po volji mogu izaći iz tog kruga.
Zašto je onda tako začuđujuće da se povremeno budim iz sna u koji upadam?
Zašto je začuđujuće da sam Ja, sanjar, onaj koji se u svakom svom izrazu može probuditi bez najave i bez odobrenja onog koji spava(m) u nekom drugom?
...
Umjesto da ti primjer pileta bude inspiracija da počneš kljuvati, da potražiš put do istine o sebi, ti taj primjer koristiš kao dokaz da je 'svijet' sadržan unutar ljuske a inspiraciju pokopavaš zajedno sa mješinom tjelesnom u parcelu ispod trave zaborava. Pa jeste, tvoj svijet je unutar tvoje svjesnosti a ono što je izvan tvoje svjesnosti nije niti nalik tom svijetu i nikada se više kao takav neće desiti. Ne misli da sam začuđen zbog toga što misliš kako misliš, naprotiv, samo te gledam iz pozicije izvan svih ljuski i znam odakle ti to ubjeđenje potiče.
Zar misliš da ja tu uobrazilju nisam već iskusio?
Da nisam otkud bi mi uopšte palo na pamet da sam se iz nje probudio???
Da li bi ti znao da si spavao a da se prvo nisi probudio iz sna?
A buđenje u apsolut, to nije nalik ničemu što si do sad iskusio i u ljuski izmaštao.
Ne možeš to iskustvo izmaštati niti dsanjati. Kada se probudiš znat' ćeš i zašto.
Pa ti baš si dobro napumpao taj svoj ego i sujetu da verujem da si probio ljusku...
Pi pi pi....
Kad bi se vrijednost istine mogla težinski mjeriti, šta misliš, koliku bi vrijednost istine imalo tvoje vjerovanje?
Odgovor: Onoliku koliko se može izmjeriti težina smajlija kojim si završio svoj komentar.
(Sam se sebi smiješ; u neznanju se smiješ... svom neznanju.)