Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
svesnaglista:
Biće jeste nerpomenljivo. Niti je stvoreno, niti rođeno, niti nastalo. Samo Jeste.
Kliknite za proširenje...

Biće jeste, ali bez duha kojim to svjedoči to jeste ne bi mu bilo znano.
Biće tad ne bi doživljavalo sebe postojećim, što bi bilo apsurd.
Bez duha ne bi bilo ovjeravanja sopstva niti pak ikakvog doživljaja bitisanja.
Biće bez doživlaja bitisanja ne može da se ovjeri postojećim.
Duh je nerazdvojiv od bića i kao što u prethodnom komentaru rekoh,
"Jesam" je nepromjenjivi dio duha kojim se ovjerava ovjerovatelj.
 
JA KOJI JESAM:
Sosptvo je moć poistovjećenja volje i pažnje bića sa onim aspektom sebe u kojemu je njegova volja i pažnja centrirana.
Kliknite za proširenje...
Meni taj opis deluje kao psihička projekcija sebe na objekte posmatranja i pažnje.Projektuješ svoje ja na objekat percepcije.Nema tu čiste spoznaje,i dalje si na relaciji subjekat-objekat.
Da bi istinski spoznao nešto,bilo šta,njegovu suštinu subjekat mora postati isto što i objekat.Postojanje sopstva je postojanje subjektivne,individualne percepcije.Samo jedna perspektiva...daleko od apsolutne istine.
Možda grešim,mea culpa :andjeo:
 
Crni_Georgije:
Meni taj opis deluje kao psihička projekcija sebe na objekte posmatranja i pažnje.Projektuješ svoje ja na objekat percepcije.Nema tu čiste spoznaje,i dalje si na relaciji subjekat-objekat.
Da bi istinski spoznao nešto,bilo šta,njegovu suštinu subjekat mora postati isto što i objekat.Postojanje sopstva je postojanje subjektivne,individualne percepcije.Samo jedna perspektiva...daleko od apsolutne istine.
Možda grešim,mea culpa :andjeo:
Kliknite za proširenje...


Ne čitaš dobro.
U onome što sam opisao nema nikakvog subjekta i objekta opažanja.
Samo sam vam približio to što i kako se odnosi jedno prema drugom, koliko je za ljudski razum moguće. I opet ta parabola nije jasna.
U pitanju je usmjerenje pažnje; ili ti je pažnja usmjerena u ono-što-jesi ili u ono što od sebe (iz svijesti) projektuješ, dakle u iskustvo koje stvaraš.

Ako je pažnja usmjerena u sebe, onda ono što posmatra i ono što je posmatrano bivaju jedno.
Ipak, duh kojim se to jedno ovjerava i te kako postoji inače to jedno ne bi moglo da se doživi postojećim.
To je svijest.
Duh je stoga jedno sa postojanjem, u neraskidivoj je vezi, uistinu, to je refleksija sebe u pažnji, bez posrednika, uma.
Volja i pažnja su uvijek u neraskidivoj vezi sa bićem.

Kada se u taj odnos postavi posrednik, um, onda se volja i pažnja cijepaju na subjekat i objekat, jer je centar volje postavljen
u subjekat odakle se vrši opažanje i stoga ovjeravanje opaženog (objekta). Sadržaj opaženg tada jeste svjesnost a ne svijest.

Sadržaj svjesnosti opet, je nešto sasvim drugo od sadržaja svijesti, mada takođe jeste sadržaj istog ogledala (pažnje), ali taj sadržaj predstavlja odraz stanja projekcije iskustva, pri čemu ono-što-jeste sebe ne vidi u tom odrazu ali ima znanje o svom prisustvu, Ja Jesam onaj koji opaža.

Ono što očito ne razumiješ, jer nisi imao iskustvo, jeste da sopstvo ne potvrđuje samo tvoju individualnost, već i tvoju esencijalnost.
I jedno i drugo su aspekti SEBE. Biće je vlasnik te moći poistovjećenja i sopstvo se nikada ne odvaja od njega. Ono samo mijenja opseg svog fokusa .



Odakle tebi ideja šta je apsolutna istina kada je očito nisi saznao?
 
Crni_Georgije:
Meni taj opis deluje kao psihička projekcija sebe na objekte posmatranja i pažnje.Projektuješ svoje ja na objekat percepcije.Nema tu čiste spoznaje,i dalje si na relaciji subjekat-objekat.
Da bi istinski spoznao nešto,bilo šta,njegovu suštinu subjekat mora postati isto što i objekat.Postojanje sopstva je postojanje subjektivne,individualne percepcije.Samo jedna perspektiva...daleko od apsolutne istine.
Možda grešim,mea culpa :andjeo:
Kliknite za proširenje...
ne grešiš
Upravo je dualizam (subjekt - objekt) ono što učvršćuje iluzornu karmičku viziju
 
JA KOJI JESAM:
Biće jeste, ali bez duha kojim to svjedoči to jeste ne bi mu bilo znano.
Biće tad ne bi doživljavalo sebe postojećim, što bi bilo apsurd.
Bez duha ne bi bilo ovjeravanja sopstva niti pak ikakvog doživljaja bitisanja.
Biće bez doživlaja bitisanja ne može da se ovjeri postojećim.
Duh je nerazdvojiv od bića i kao što u prethodnom komentaru rekoh,
"Jesam" je nepromjenjivi dio duha kojim se ovjerava ovjerovatelj.
Kliknite za proširenje...
Ne mogu da razumem. Fokus mi je na tome da je zakomplikovano,
da ima previše reči i da nije jasno ko ih kako doživljava i definiše.

Probaću kasnije da pročitam ponovo.
 
Crni_Georgije:
Probudila se praznina u svojoj punoći.
Nema sopstva.Nema nikakvog ja,ja je ,,rastočeno u okeanu,, svepostojanja.Percepcija o imanju sopstva tad iščezava.Ne postoji ništa osim objektivne spoznaje svega.
Kliknite za proširenje...
Neposredno nakon probuđenja, kada je krenuo da potraži svoje prijatelje,
Buda je naišao na ljude koji su primetili da je nešto na njemu drugačije
i pitali su ga šta mu se desilo, a on je odgovorio
“Ja sam savršeno prosvetljeni, arahant, Buda.”
To je zapravo njegov prvi govor.
Ljudi su pomislili da je to samo još jedan asketa koji je upao u ego
trip i produžili svojim putem.

Kako je od te njegove izjave došlo do toga da ljujdi smatraju da on
negira sopstvo, ko će ga znati...
 
svesnaglista:
Neposredno nakon probuđenja, kada je krenuo da potraži svoje prijatelje,
Buda je naišao na ljude koji su primetili da je nešto na njemu drugačije
i pitali su ga šta mu se desilo, a on je odgovorio
“Ja sam savršeno prosvetljeni, arahant, Buda.”
To je zapravo njegov prvi govor.
Ljudi su pomislili da je to samo još jedan asketa koji je upao u ego
trip i produžili svojim putem.

Kako je od te njegove izjave došlo do toga da ljujdi smatraju da on
negira sopstvo, ko će ga znati...
Kliknite za proširenje...
Zašto Buda kaže da onaj koji je postigao Nirvanu,pašnjak mu je praznina?


»Svijet nije ništa, svijet nije ništa tako se kaže, gospodine. Ali u kojem smislu se kaže da svijet nije ništa?
Zato, Anando, jer svijet nije ništa ni po sebi (attena), ni za sebe (attaniyena), kaže se da svijet nije ništa. A što to,
Anando, nije ništa ni po sebi ni za sebe? Vidna svijest nije ništa ni po sebi ni za sebe. (Isto važi i za ostale vrste osjetnih
doživljaja, uključujući intelektualne). A ni osjećaj koji nastaje na osnovi razumijevanja doživljaja, bilo da je ugodan
ili neugodan ili ni-ugodan-ni-neugodan, nije ništa ni po sebi ni za sebe. Eto zato, Anando, jer svijet nije ništa ni po
sebi ni za sebe, kaže se da svijet nije ništa.«70
»Praznina je svijet! Praznina je svijet!“, tako je rečeno, o Štovani. Ali zašto se, o Štovani, svijet naziva prazninom?
Jer je, Ananda, svijet ispražnjen sebstva i bilo čega što bi pripadalo sebstvu, zato se svijet naziva prazninom.
Praznina je uistinu sebstvo i sve što bi moglo pripadati sebstvu – oko, vidni oblici, vidna svijest i tako dalje. I zato što
su sve stvari ispražnjene sebstva ili bilo čega što bi moglo pripadati sebstvu, zato se, Ananda, svijet naziva
prazninom.«71
 
1580639915017.png
 
Crni_Georgije:
Ako je osećao bol onda je patio.Ako je razvio prosvetljenjem ultimativnu saosećajnost onda je morao da oseća patnju neprosvetljenih oko sebe i svoju što nisu prosvetljeni kao on.
Koliko znam Buda je negirao sopstvo i zastupao koncept anatmana:
„Bilo bi poželjno za neobrazovanog čoveka da pre smatra svojim sopstvom svoje telo sastavljeno od četiri elementa nego svoj duh. Jer, očigledno je da njegovo telo može da traje jednu, dve, tri, četiri, pet ili deset ili čak sto i više godina; dok ono što nazivamo misao, svest ili duh, stalno se pojavljuje i noću i danju kao jedna stvar, a nestaje kao nešto drugo.[13]“
(Gotama Buda)
Kliknite za proširenje...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top