,,Naši umovi su navikli da razmišljaju, ali kada želimo da se smirimo i opustimo,
to je upravo ono sto bi trebalo da prestanu da rade. Naravno, ovo je lako reći,
ali teško uraditi, jer će um nastaviti da radi ono što i inače sve vreme radi.
Postoji još jedan razlog zašto mu je teško da se uzdrži od navike: razmišljanje
je jedina podrška egu u vreme dok meditiramo, a naročito kada se pridržavamo
zaveta plemenitog ćutanja (izbegavamo da govorimo sa drugima). “Mislim dakle
jesam”. Zapadna filozofija prihvata ovo kao jedan apsolut. A zapravo radi se o
relativnoj istini, koju svi mi doživljavamo. Kada mislimo, znamo da smo tu; a
kad nema naklapanja uma, verujemo da gubimo kontrolu... Naša prva poteškoća
jeste da iako želimo da budemo mirni i opušteni, da nemamo nikakvih misli, naš
um tome neće da se povinuje... Zato, umesto da pokušavamo i pokušavamo da
takvi postanemo, možemo iskoristiti sve što se javi kako bismo stekli uvid.
I onda malo uvida donosi malo smirenja, a još malo smirenja donosi još malo uvida.''
Ayya Khema, When the Iron Eagle Flies