Brisel : izjednacavanje fasizma i komunizma

sibir i logore je izmislio car rusije.

revolucija je izbila sto je zemlja bila zaostala, robovlasnicka, bez infrastukture i sto su ljude i sela prodavali sve sa zemljom

i ovde ce to biti za 50 godina (demokratije)

Revoluciju su finansirali zapadnjački bankari da bi sprečili ogroman ruski napredak.

Rusija je bila zemlja sa ogromnim rastom i težila ka tome da postane vodeća industrijska sila.

Komunistička propaganda je deformisala mnoge generacije, pa tako i danas imamo pojedince koji se služe izmišljotinama o zaostalosti Rusije.



Rusku revoluciju od 1917. započeli su gladni ruski radnici koje je tlačio tiranski vladar Rusije, carNikolaj II. Ovako bi u jednoj rečenici izgledalo zvanično objašnjenje uzroka komunističke revolucije. Postoji li i drugačije mišljenje? Je li moguće da je ruske radnike neko iskoristio iz drugih razloga, baš kao što se dogodilo u Francuskoj revoluciji 1789. godine? Možda bi se pravi uzrok Ruske revolucije mogao potražiti u pravom ratu konkurentskih naftnih kompanija, koji se razbuktao još 1859, kada je Amerikanac Edvard L. Drejk (Edward L Drake) napravio prvu bušotinu za naftu. Drejk, međutim, nije bio jedini koji je video ogroman potencijal koji leži u poslovima sa naftom i nije bio jedini koji je naslutio astronomske profite. Džon D. Rokfeler, jedan od prvih prerađivača nafte, počeo je, sa dvojicom partnera, 1863. godine. On se nije zadovoljio jednom rafinerijom. Pisac Vilijem Hofman (William Hoffman) je primetio: „Njegova želja je bila da bude najveći prerađivač nafte na svetu, u stvari, jedini prerađivač."1 Do 1872, Rokfeler je kontrolisao 25% svih prerađivačkih kapaciteta u Americi, a već 1879. kontrolisao je 95%.2 Njegova kompanija, Standard oil, obezbeđivala je 90% celokupnog američ- kog izvoza nafte, a u to vreme je Amerika bila jedini izvoznik nafte u svetu. Nešto je, međutim, počelo da se događa na međunarodnom tržištu. „Zid međunarodnog monopola Standard oila srušen je otvaranjem velikog ruskog naftnog polja u Bakuu, na obali Kaspijskog jezera. Godine 1883. izgrađena je pruga do Crnog mora i Car je pozvao braću Nobel i porodicu Rotšild da pomognu u razvoju ovih bogatih naftnih bušotina."3 „Standard oil" je sada imao međunarodnog takmaca u poslovima sa naftom. Porodica Rotšild bila je u poziciji da se dobro nosi sa Standard oilom u utakmici na svetskom tržištu. Već 1888. godine ova nova kompanija pretekla je „Standard oilu" prodaji sirove nafte. Razvoj ruske proizvodnje nafte do momenta kada je nadmašila Ameriku vidi se iz sledeće tabele:


PROIZVODNJA NAFTE (u tonama)


GODINA ............. SAD ..................... RUSIJA
1860. ................ 70 000 ...................... 1300
1885. ............... 3 120 000 ....................... 2000 000
1901. ................ 9 920 000 ...................... 12 170 000

Rapidni rast naftne industrije uveo je Rusiju u industrijalizovani svet. Tradicionalni opis ruske ekonomije toga doba je da je Rusija bila zemlja agrarne privrede, daleko iza ostalih evropskih zemalja. Međutim, u periodu od 1907. do 1913, stopa industrijskog rasta Rusije nadmašivala je američku, englesku i nemačku stopu rasta, a ove zemlje su dugo bile industrijski giganti. Zaključak mnogih istraživča koji su se bavili ovim periodom istorije mogao bi da se sažme u sledeću rečenicu: „Ruska revolucija iz 1917. nije došla na kraju perioda stagnacije i opadanja, već posle više od pola stoleća najubrzanijeg i sveobuhvatnog ekonomskog progresa."
 
Revoluciju su finansirali zapadnjački bankari da bi sprečili ogroman ruski napredak.

Rusija je bila zemlja sa ogromnim rastom i težila ka tome da postane vodeća industrijska sila.

Komunistička propaganda je deformisala mnoge generacije, pa tako i danas imamo pojedince koji se služe izmišljotinama o zaostalosti Rusije.



Rusku revoluciju od 1917. započeli su gladni ruski radnici koje je tlačio tiranski vladar Rusije, carNikolaj II. Ovako bi u jednoj rečenici izgledalo zvanično objašnjenje uzroka komunističke revolucije. Postoji li i drugačije mišljenje? Je li moguće da je ruske radnike neko iskoristio iz drugih razloga, baš kao što se dogodilo u Francuskoj revoluciji 1789. godine? Možda bi se pravi uzrok Ruske revolucije mogao potražiti u pravom ratu konkurentskih naftnih kompanija, koji se razbuktao još 1859, kada je Amerikanac Edvard L. Drejk (Edward L Drake) napravio prvu bušotinu za naftu. Drejk, međutim, nije bio jedini koji je video ogroman potencijal koji leži u poslovima sa naftom i nije bio jedini koji je naslutio astronomske profite. Džon D. Rokfeler, jedan od prvih prerađivača nafte, počeo je, sa dvojicom partnera, 1863. godine. On se nije zadovoljio jednom rafinerijom. Pisac Vilijem Hofman (William Hoffman) je primetio: „Njegova želja je bila da bude najveći prerađivač nafte na svetu, u stvari, jedini prerađivač."1 Do 1872, Rokfeler je kontrolisao 25% svih prerađivačkih kapaciteta u Americi, a već 1879. kontrolisao je 95%.2 Njegova kompanija, Standard oil, obezbeđivala je 90% celokupnog američ- kog izvoza nafte, a u to vreme je Amerika bila jedini izvoznik nafte u svetu. Nešto je, međutim, počelo da se događa na međunarodnom tržištu. „Zid međunarodnog monopola Standard oila srušen je otvaranjem velikog ruskog naftnog polja u Bakuu, na obali Kaspijskog jezera. Godine 1883. izgrađena je pruga do Crnog mora i Car je pozvao braću Nobel i porodicu Rotšild da pomognu u razvoju ovih bogatih naftnih bušotina."3 „Standard oil" je sada imao međunarodnog takmaca u poslovima sa naftom. Porodica Rotšild bila je u poziciji da se dobro nosi sa Standard oilom u utakmici na svetskom tržištu. Već 1888. godine ova nova kompanija pretekla je „Standard oilu" prodaji sirove nafte. Razvoj ruske proizvodnje nafte do momenta kada je nadmašila Ameriku vidi se iz sledeće tabele:


PROIZVODNJA NAFTE (u tonama)


GODINA ............. SAD ..................... RUSIJA
1860. ................ 70 000 ...................... 1300
1885. ............... 3 120 000 ....................... 2000 000
1901. ................ 9 920 000 ...................... 12 170 000

Rapidni rast naftne industrije uveo je Rusiju u industrijalizovani svet. Tradicionalni opis ruske ekonomije toga doba je da je Rusija bila zemlja agrarne privrede, daleko iza ostalih evropskih zemalja. Međutim, u periodu od 1907. do 1913, stopa industrijskog rasta Rusije nadmašivala je američku, englesku i nemačku stopu rasta, a ove zemlje su dugo bile industrijski giganti. Zaključak mnogih istraživča koji su se bavili ovim periodom istorije mogao bi da se sažme u sledeću rečenicu: „Ruska revolucija iz 1917. nije došla na kraju perioda stagnacije i opadanja, već posle više od pola stoleća najubrzanijeg i sveobuhvatnog ekonomskog progresa."

Руска револуција је последица унштавања руског народа који је започео још доласком ненаордне немачке династије Холштај Готрап Романов на престо у Русији. Ко зна историју Русије знаће да Октобарска револуција није прва револуција или устанак против Романова. Први народни устанци против ненародне немачке династије Романова почели су много пре. На пример позната је велика побуна Стенке Разина, чувеног козачког атамана који се отворено супроставио монархији и Романовима. То је била прва побуна против Романова. Затим је због тешког живота Руса под влашћу немачке династије побуну подигао Јемељан Пугачов такође чувени козаки вођа. Затим Романови су, а нарочито Петар Велики, задали тежак ударац Руској Православној Цркви јер је Петар укинуо Патријаршију. Па је и Црква често устајала против ненародне власти. Познато је да су Свештеници организовали литије, а да су Петрови војници без милости растурали те Литије и убијали Руске Православне Свештенике. Такође, конкретно за време Цара Николаја II Романова се десила чувена ,,Петроградска крвава недеља" када су војници Цара Николаја без милости побили Православне Свештенике и раднике који су дошли да протестују против тешког живота у Русији. То су све узроци Октобарске револуције. Дакле, дубок је корен кризе у Русији а он је започео још доласком Петра Великог на власт, који је на велика врата увео масонерију, који је изместио престоницу древне Руске државе из Москве у Петроград и тај Петроград је постао легло масонерије. Та масонерија и одрођено племство су допринели да пропадне Руско Царство.

Е сад што се тиче тога ко је кога финансирао-тачно је да су западни банкари финансирали Фебруарску револуцију јер су хтели да искористе незадовољство народа (због стања које су они проузруковали) да би увели дивљи пљчкашки капитализам и на тај начин уништили Русију за сва времена. Срећом, народ се побунио и појавили су се бољшевици који су спречили планове банкара. Па после тога ти исти фебруарци про-западни официри организују ткз. ,,Белу Гарду" и иозазивају грађански рат са циљем да отерају бољшевике. Познато је да су Енглези и Французи и западни банкари финансијски и војно помагали белогардејцима против бољшевика. Сам Черчил је у свом говору рекао да се ,,бољшевизам у Русији мора уништити у својој колевци". Дакле Запад је подржавао Беле а не Црвене.

На крају крајева сулудо је са ове историјске тачке гледишта тврдити како је Октобарска револуција финансирана споља ради уништења Русије. Јер управо су бољшевици ојачали руску државу. Последица Октобарске револуције је једна држава каква је Совјетска Русија која је била прва војна, научна и космичка сила. Те државе се Запад плашио више него ичег. Та држава је победила највеће зло 20. века а то је Хитлеров фашизам. СССР је један од највећих домета Руског народа у целој његовој историји. Ако се за Црску Русију може рећи да јојсе дивио цео словенски свет за СССР се може рећи да му се дивио цео свет. А то је највећи успех великог Октобра и потврда да та револуција има пуни историјски легитимитет и да ту револуцију није извео нико споља већ да су је извели руски бољшевици у савезу са руским народом. Романовском Русијом су владали Немци, а Совјетском Русијом су владали Руси и сви народи који су били наклоњени Русима. То је поента целе приче.
 
Naravoucenije je valjda da treba ici Papinim i Hitlerovim putem.
Ako sam dobro shvatio one grafike

Не знам куда треба ићи, не верујем да постоји универзално добро решење за сва времена и све просторе. Кад сам решавао текст на линку који сам оставио, био сам неђе близу Гандија, малко горе ка хоризонталној оси и малко десно, ка центру.
 
Не знам куда треба ићи, не верујем да постоји универзално добро решење за сва времена и све просторе. Кад сам решавао текст на линку који сам оставио, био сам неђе близу Гандија, малко горе ка хоризонталној оси и малко десно, ка центру.

Трећи пут?
 
Revoluciju su finansirali zapadnjački bankari da bi sprečili ogroman ruski napredak.

Rusija je bila zemlja sa ogromnim rastom i težila ka tome da postane vodeća industrijska sila.

Komunistička propaganda je deformisala mnoge generacije, pa tako i danas imamo pojedince koji se služe izmišljotinama o zaostalosti Rusije.



Rusku revoluciju od 1917. započeli su gladni ruski radnici koje je tlačio tiranski vladar Rusije, carNikolaj II. Ovako bi u jednoj rečenici izgledalo zvanično objašnjenje uzroka komunističke revolucije. Postoji li i drugačije mišljenje? Je li moguće da je ruske radnike neko iskoristio iz drugih razloga, baš kao što se dogodilo u Francuskoj revoluciji 1789. godine? Možda bi se pravi uzrok Ruske revolucije mogao potražiti u pravom ratu konkurentskih naftnih kompanija, koji se razbuktao još 1859, kada je Amerikanac Edvard L. Drejk (Edward L Drake) napravio prvu bušotinu za naftu. Drejk, međutim, nije bio jedini koji je video ogroman potencijal koji leži u poslovima sa naftom i nije bio jedini koji je naslutio astronomske profite. Džon D. Rokfeler, jedan od prvih prerađivača nafte, počeo je, sa dvojicom partnera, 1863. godine. On se nije zadovoljio jednom rafinerijom. Pisac Vilijem Hofman (William Hoffman) je primetio: „Njegova želja je bila da bude najveći prerađivač nafte na svetu, u stvari, jedini prerađivač."1 Do 1872, Rokfeler je kontrolisao 25% svih prerađivačkih kapaciteta u Americi, a već 1879. kontrolisao je 95%.2 Njegova kompanija, Standard oil, obezbeđivala je 90% celokupnog američ- kog izvoza nafte, a u to vreme je Amerika bila jedini izvoznik nafte u svetu. Nešto je, međutim, počelo da se događa na međunarodnom tržištu. „Zid međunarodnog monopola Standard oila srušen je otvaranjem velikog ruskog naftnog polja u Bakuu, na obali Kaspijskog jezera. Godine 1883. izgrađena je pruga do Crnog mora i Car je pozvao braću Nobel i porodicu Rotšild da pomognu u razvoju ovih bogatih naftnih bušotina."3 „Standard oil" je sada imao međunarodnog takmaca u poslovima sa naftom. Porodica Rotšild bila je u poziciji da se dobro nosi sa Standard oilom u utakmici na svetskom tržištu. Već 1888. godine ova nova kompanija pretekla je „Standard oilu" prodaji sirove nafte. Razvoj ruske proizvodnje nafte do momenta kada je nadmašila Ameriku vidi se iz sledeće tabele:


PROIZVODNJA NAFTE (u tonama)


GODINA ............. SAD ..................... RUSIJA
1860. ................ 70 000 ...................... 1300
1885. ............... 3 120 000 ....................... 2000 000
1901. ................ 9 920 000 ...................... 12 170 000

Rapidni rast naftne industrije uveo je Rusiju u industrijalizovani svet. Tradicionalni opis ruske ekonomije toga doba je da je Rusija bila zemlja agrarne privrede, daleko iza ostalih evropskih zemalja. Međutim, u periodu od 1907. do 1913, stopa industrijskog rasta Rusije nadmašivala je američku, englesku i nemačku stopu rasta, a ove zemlje su dugo bile industrijski giganti. Zaključak mnogih istraživča koji su se bavili ovim periodom istorije mogao bi da se sažme u sledeću rečenicu: „Ruska revolucija iz 1917. nije došla na kraju perioda stagnacije i opadanja, već posle više od pola stoleća najubrzanijeg i sveobuhvatnog ekonomskog progresa."

cesta greska novih `demokrata` da sa par recenica koje se ne mogu proveriti nesto krucijalno utvrde.

posle kad se ispostavi da su bili u krivu i ne pozivaju se na svoja naucna `otkrica`, nema veze, smisle nove umoklepotvorine

ne pali to vise.
 
rev 2.jpg


ovde ima kratak, uopsten opis rusije cara nikolaja. a stanje je bilo jos 1.000 puta gore.

ako je demokratija zaglupljivanje obicnog sveta onda nisam demokrata
 

Prilozi

  • rev.jpg
    rev.jpg
    49,8 KB · Pregleda: 2
Poslednja izmena:
Москва је у одговор изјавила да оваква формулација питања не представља само извртање чињеница, већ и светогрдан однос према онима који су се борили против „смеђе куге“. „Овакви испади вређају сећање на милионе жртава злочина против човечности који су осуђени на Нирнбершком трибуналу“, каже се у изјави руског министарства. Осим тога, покушаји изједначавања комунизма и нацизма су правно неписмени, уверен је руководилац Центра за пружање правне помоћи сународницима „Москва-Руси“ Михаил Јофе.
На Смоленском тргу се још чудовишнијом сматра изјава европског посланика од стране Летоније Инесе Вајдере. По њеним речима, Чеченија је „поробљена европска држава“. С тачке гледишта руског МИП овакве изјаве говоре о неадекватном доживљају реалности од стране појединих чланова Европског парламента. Осим тога, ово је у суштини мешање у унутрашње ствари Русије. А да се не говори о томе да је чудно ако се прекори чују од стране представника балтичких земаља, сматра историчар Константин Залески:
Притом се помагачи нациста и данас у Прибалтици осећају прилично слободно. Довољно је рећи да се у Летонији и Естонији сваке године одржавају слетови и процесије легионара „Вафен-СС“. Међутим, по устаљеној традицији Брисел на оно што се дешава у овој земљи гледа кроз прсте.
http://serbian.ruvr.ru/2013_03_29/Moskva-je-optuzhila-Evropski-parlament-za-cinizam/
Kakva perverzija.
Sve lici na scenario takozvane "denacifikacije Srbije" koju zagovaraju glasnogovornici EU u Srbiji.
Pritom se pod "denacifikacijom" misli na obracun sa slobodarskim tekovinama srpskog naroda.

Срби треба да гледају српска посла.
 
Boljsevizam je crveni fasizam. Boljsevici i svi njihovi izdanci- Staljinisti, Maoisti, Trockisti, Titoisti, itd itd, su sve drzavni-kapitalisti i totalitaristi, kao i fasisti, i svi su anti-socijalisti i anti-komunisti.
Interesuje me da li si svestan koliku stetu nanosis ovakvim pisanjem ili ti je samo bitno da tvoja bude zadnja i da ti dokazes nesto sto postoji samo u tvojim floskulama?
 
Boljsevizam je naneo najvecu mogucu stetu radnickom pokretu. Oba socijalisticka drustva u Evropi su unistili boljsevici. Vise socijalistickih pokusaja pobune i revolucija su ugasili boljsevici. Kidnapovali su ime socijalizam sa svoj anti-socijalisticki sistem i zbunjuju narod svojom propagandom i danas, posle sto su politicki propali. Nema boljitka za radni narod dok se kukolj ne izbaci iz zita, dok god ima radnika koji anti-socijaliste i anti-levicare smatra socijalistima i levicarima, ne moze da bude bolje radnom narodu.
 

Back
Top