Brisel : izjednacavanje fasizma i komunizma


Овај филм се заснива на недићевским фалсификатима. Што аутори нису поменули да су партизани водили најкрвавије борбе против усташа, да су партизани поубијалицео војни и политички врхх ндх. Зашто не помену Блајбург, Кочевски рог или Оражје?
 
Овај филм се заснива на недићевским фалсификатима. Што аутори нису поменули да су партизани водили најкрвавије борбе против усташа, да су партизани поубијалицео војни и политички врхх ндх. Зашто не помену Блајбург, Кочевски рог или Оражје?

Зато што је побијено много мање усташа него Срба.
 
Зато што је побијено много мање усташа него Срба.

Није тачно. То је прича издајника љотићеваца и недићеваца који су веома убијали Србе и који су бранили НДХ. Што је Самарђић лепо доказао.
 
Није тачно. То је прича издајника љотићеваца и недићеваца који су веома убијали Србе и који су бранили НДХ. Што је Самарђић лепо доказао.

Ви нисте ни Срби. Ви сте се одрекли српсства да би сте служили интернационали.
 
Ви нисте ни Срби. Ви сте се одрекли српсства да би сте служили интернационали.

Да, зато ја и даље волим Србију свим срцем, зато су моји преци ратовали за Србију. Ајде молим те. Српства су се одрекли недићевци и љотићевци у корист Хитлерове идеологије. Љотић и Недић су служили окупатору, убијали Србе, љотићевци су бранили НДХ. И тачка.

- - - - - - - - - -


Ово као да је рекао Чеда Јовановић.
 
Да, зато ја и даље волим Србију свим срцем, зато су моји преци ратовали за Србију. Ајде молим те. Српства су се одрекли недићевци и љотићевци у корист Хитлерове идеологије. Љотић и Недић су служили окупатору, убијали Србе, љотићевци су бранили НДХ. И тачка.

- - - - - - - - - -



Ово као да је рекао Чеда Јовановић.

 
Poslednja izmena:
Ako se kao teorijska, doktrinarna osnova i paradigma za komunizam uzme ono sto su pisali Marks i Engels(Kapital, Komunisticki Manifest, Principi Komunizma, Teorija socijalne revolucija i diktatura prolaterijata itd), a za fasizam i nacizam ono sto su pisali Musolini i Hitler(Mein Kampf, Doktrina Fasizma, Drzava, nacija i fasizam-ideja sutrasnjice), u ideoloskom smislu slicnosti skoro da ni nema. Jedina moguca slicnost je u totalitarnom karakteru. I protivljenju parlamentarnoj gradjanskoj demokratiji, visestranackom sistemu. I primeni diktature, kao nacina vladanja. Inace, u pogledu na pojam drzave, nacije, odnosa u drustvu, ekonomske odnose, klasne odnose u drustvu, religiju.itd itd komunizam i naci-fazisam su bar u teoriji dve dijametralno suprotne i suprostavljene ideologije. To sto je Hitler prozaicno i pateticno svojoj ideologiji skovao naziv 'nacionalsocijalizam', to po mom misljenju nije ozbiljan argument za tezu o jednakosti izmedju komunizma i naci-fasizma. To po mom misljenju ne moze biti cvrst osnov za tvrdnju da su nacizam i komunizam 'ideoloski isto'. Npr Hitlerov nacionalsocijalzam je samo bio uzet kao prvlacan naziv da bi se nemacki radnici privukli ka ideji nemackog nacionalizma i velikonacionalizma, da bi im se paznja odvukla od marksizma(komunizma). S' obzirom na period 20-ih godina posle Prvog svetskog rata kada je ideja crvene revolucije bila vrlo privlacna masama. Pa i crvenu boju na zastavi NSDAP-a Hitler je odabrao kao nacin da privuce radnicki sloj ka svojoj ideji. Al njega zapravo ideja socijalne revolucije nije zanimala(za razliku recimo od njegovih saradnika Georga Strassera i Ernsta Rema, koji su kasnije likvidirani). Poznati su stavovi Hitlera jos iz Mein Kampfa, da je ideja socijalne revolucije, klasne borbe smrtni judeo boljevicki greh i da kao takav predstavlja otrov koji truje organizam nacije i nacionalne drzave. Isto kao i Hitlerova teza da je klasni pa i aristokratski karakter drzave zapravo u osnovi zdrav. Musolini, iako je u mladosti poceo kao levicar, socijalista, kasnije je pri osnovanju fasistickog pokreta, osporavao i odbacio ideju socijalne, socijalisticke, marksisticke revolucije, ideju klasne borbe. Rec 'revolucija' je zadrzao samo kao formu za privlacenje masa fasistickom pokretu, ali je jasno naglasio da fasisticka revolucija ima za cilj uspostavu nacionalne, korporativne drzave, obnovu imperije, a ne sukob vladajuce klase i radnika. I Musolinijeva i Hitlerova teza o tzv korporativnoj saradnji vladajuce klase i radnicke klase, znacila je u praksi to da domaca burzuazija i dalje zadrzi svoje poluge ekonomske moci. Dakle da i dalje budu bogati, a radnici i dalje tamo gde su i pre bili. Sve ovo, barem u ideoloskoj teoriji marksizam posmatra sasvim drugacije. Pa i u praksi, u tzv komunistickim drzavama burzuazija je sasvim razvlascena bila, dakle izvedena je revolucija, a u Musolinijevoj i Hitlerovoj drzavi, burzurska klasa, kapitalisti su ostali nerazvlasceni, zadrzali su svoje ekonomske pozicije, vlasnistvo nad sredstvima na proizvodnju(u korporaciji sa rezimom). Nije bilo ni r od revolucije. To sto su u Nemackoj od 1935-1939, prema primeni Nirnberskih Zakona oduzeli imovinu jevrejskim burzujima(a i celoj jevrejskoj populaciji vise manje), to zapravo i nije bila prava socijalna revolucija nego rasni obracun sa Jevrejima. Nemacka, domaca 'arijevska' burzuazija je ostala netaknuta. Osim toga ideja marksizma je anacionalna, internacionalna, i fasizam i nacizam kao svoju srz uzimaju ideju nacije, nacionalne drzave. U osnovi fasizma i nacizma je nacionalizam. To ne znaci da je svaki nacionalizam jednako fasizam i nacizam, ali u temelju fasizma i nacizma jeste nacionalna ideja, ekstremna nacionalna ideja. U Musolinijevo Italiji i Hitlerovoj Nemackoj 30-ih godina medju prvim partijama koje su bile zabranjene bile su marksisticke, komunisticke i socijaldemokratske partije. To ipak ukazuje na suprotstavljenost tih ideologija a ne na 'saradnju'. A to za Pakt Ribentorp Molotov 1939..to moze biti neki dokaz ali i ne mora. Pa i Britanci su 1938 potpisali sporazum sa Hitlerom u Minhenu i elegantno mu otvorili vrata kajednoj suverenoj nezavisnoj drzavi, Cehoslovacko(i niz drugih diplomatskih igara i perfidija koje je britanska diplomatija igrala koketirajuci sa nacizmom do 1939), pa to opet ne znaci da je britanska parlamentarna demokratija jednako fasizam.
 
Poslednja izmena:
Dodao bih jos nesto vezano za ovu prethodno pomenutu raspravu o namau Drugom svetskom ratu. Kad kazem o nama, mislim na nas Srbe. Ovako..za nase pripadnike nacionalnih snaga i partizanskih u Drugom svetskom ratu. JVuO(ravnogorci, cetnici) su po mom misljenju bili anti-okupatorski pokret. Isto tako smatram da je i NOVJ(partizani, domaci komunisti) bili anti-okupatorksi pokret. Osim toga i u jednom i u drugom pokretu nacionalni sastav obicnih boraca i komandanata jedinica su cinili Srbi. U ravnogorskom skoro 100% a u partizanskom oko 70-80%. To sto su bili ideoloski suprotstavljeni, to je jedno. Ali smatram da je srpski narod u Drugom svetskom ratu imao u osnovi dva anti-okupatorka pokreta. I stojim na takvom stanovistu, bez obzira sta drugi mislili. Povremeno potpisivanje tu i tamo po nekih taktickih sporazuma o primirju sa okupatorom(koje su preduzimali i jedni i drugi, to po mom misljenju nije prava 'kolaboracija'. Mislim takticki je i politicki jasno zaasto su jedni druge optuzivali za kolaboraciju, ali realno to su bila dva pokretam otpora. Takvu slicnu taktiku su preduzimali i drugi pokreti otpora recimo u Francuskoj(De Golov i francuski komunisti), u Grckoj(grcki nacionalisti i grcki komunsiti), kao i u Norveskoj, Hoalndiji, Danskoj. Sto se tice nedicevaca i ljoticevaca..ovako..moje misljenje je da su nedicevci bili kolaboranti iz krajnje nuzda prinudjeni kolaboranti(ono u stilu sila boga ne moli), ali opet sve to ne moze da ospori da je nediceva administracija bila u aktivnoj kolaboraciji, vise manje od trenutka kada je formirana sredinom 1941 pa do 1944. To sto je u tom odnosu okupator imao glavnu i vodecu rec, to po mom misljenju ipak ne moze skinuti bas sasvim odgovornost nediceve administracije za recimo hapsenja, za logor Banjica i sl. Naravno da su Nemci imali glavu rec ali je administracija ipak izvrsavala naredbe okupatora, bez puno protesta. Ipak sa druge strane, za nedicevce nije sasvim jasno da li su bili svesni kolaboranti ili sasvim iznudjeni. I nije jasno koliko je Nedic ili njegovi ministri u vladi bio svesno voljan da Srbe 'pridruzi novom evropskom poretku'(u slucaju recimo da Nemci pobede u ratu), a koliko je akcija nediceve vlade 'spasa' bila instrumentalizovana i nesvesna. To jos uvek treba razjasniti. A ljoticevci su po mom misljenju bili voljni svesni kolaboranti, svesni saradnici sa okupatorom. E sad..ima i tu ono makar malo 'ali'... citajuci neka Ljoticeva dela, nisam bas sasvim siguran gde da smestim gde da klasifikujem tu vrstu ideologije(iako su mnogi po automatizmu spremni da je klasifikuju u 'nacifasizam'), posebno zbog jednog njegovog teksta iz 30-ih godina pod nazivom 'Ni hitlerizam ni fasizam') ali ipak sto se tice konkretnog stava, ponasanja i delovanja ljoticevaca tokom okupacije 1941-1941 moje misljenje je da jesu bili saradnici okupatora, svesno, otvoreno, pa cak i ideoloski voljno(Ljoticu je ipak bila bliska ideja Hitlerove tzv 'Nove Evrope' 'novog evropskog poretka' i sl iako je poznata i ona Ljoticeva recenica cini mi se iz 1939(?) 'ne treba razbijati jevrejske glave vec jevrejske planove'. Ono sto jeste zajednicka spona ravnogorcima, nedicevcima i ljoticevcima jeste to da su bili antikomunisti. A uz to borili su se i medjusobno. Borio se svak protiv svakog. A mislim cak i povremeno takticki saradjivao svako sa svakim(mada je ovo vise moja pretpostavka). I u tom gradjanskom ratu, u toj smrtonosnoj igri i jeste ogromna tragedija srpskog naroda. Samo, ja licno nisam sklon da za taj gradjanski rat krivim samo jednu stranu. Po mom misljenju svi su odgovorni za to sto su ucestvovali u tome. Jer niko od njih ni nacionalne snage ni partizani nisu bas bezali od ideje medjusobnog sukoba. Da se ne lazemo. A okupator kao okupator, naravno, koristio je to vrlo vesto u skladu sa onim zavadi pa vladaj.
 
Poslednja izmena:
Нема већег окупатора и зла од комуниста.

Има, а то су фашисти, усташе о њихови љотићевски коњушари. Комунисти и партизани су ослободили Србију од тог зла. А издајници су добили шта су заслужили.
 
U Njemačkoj na pomolu zabrana simbola DDR-a, nekadašnjeg socijalističkog dijela današnje Njemačke

Ovih dana rasplamsala se politička diskusija o zabrani simbola Njemačke Demokratske Republike (DDR), poznatije kao Istočna Njemačka.

Mnogi ocjenjuju da je cilj da se kroz aktualnu diskusiju o zabrani simbola DDR-a, njena kratka historija postojanja falsificira i demonizira. Ovo nedvosmisleno dovodi u pitanje kompletna životna dostignuća milijuna stanovnika nekada socijalističkog dijela današnje Njemačke.

Kampanja protiv simbola DDR-a i radničkog pokreta proračunato se dešava u vrijeme rastućih socijalnih rezova u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ona se svjesno koristi u svrhe diskreditacije dostignuća radničkog pokreta u DDR-u i odvraćanja od vlastite povijesti.Ona je posljedica preovladavajuće državne ekstremističke doktrine u čijim okvirima su u istu poziciju stavljeni fašisti s njihovim istaknutim protivnicima: socijalistima, komunistima i demokratima.
Na suđenju 1992. godine prvi čovjek DDR-a Erich Honeker obraćajući se javnosti, između ostalog, naglasio je:

"Poraz Istočne Njemačke, kao i samog socijalizma u Njemačkoj i Europi očigledno im nije bio dovoljan. Treba iskorijeniti sve što ovu epohu, u kojoj su vladali radnici i seljaci, predstavlja u drugačijem svjetlu od užasnog i razbojničkog. Pobjeda tržišne ekonomije i poraz socijalizma moraju biti potpuni.

Želi se, kao što je davno rekao Hitler pred Staljingradom, 'da ovaj neprijatelj više nikada ne ustane.' Njemački kapitalisti su oduvijek bili skloni totalnom. Cilj ovog procesa, da se socijalizam, koji je proglašen mrtvim, ponovo ubije.

Očigledno da vladarima Savezne Republike Njemačke samo socijalizam izgleda kao akutna opasnost. Ovaj proces treba to spriječiti u istoj mjeri, kao i čitava kampanja protiv spomena na potonulu Istočnu Njemačku, i njena stigmatizacija kao 'zemlje nepravdi'.

http://www.advance.hr/vijesti/u-njemackoj-na-pomolu-zabrana-simbola-ddr-a-nekadasnjeg-socijalistickog-dijela-danasnje-njemacke/
slicno kao praksa haskog tribunala prema Srbiji
zlocinci se proglasavaju zrtvama a oni koji su se drznuli da se uhvate u kostac sa pomamljenom kapitalistickom posasti proglasavaju se antihristima i demonima
 
U Njemačkoj na pomolu zabrana simbola DDR-a, nekadašnjeg socijalističkog dijela današnje Njemačke

Ovih dana rasplamsala se politička diskusija o zabrani simbola Njemačke Demokratske Republike (DDR), poznatije kao Istočna Njemačka.

Mnogi ocjenjuju da je cilj da se kroz aktualnu diskusiju o zabrani simbola DDR-a, njena kratka historija postojanja falsificira i demonizira. Ovo nedvosmisleno dovodi u pitanje kompletna životna dostignuća milijuna stanovnika nekada socijalističkog dijela današnje Njemačke.

Kampanja protiv simbola DDR-a i radničkog pokreta proračunato se dešava u vrijeme rastućih socijalnih rezova u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ona se svjesno koristi u svrhe diskreditacije dostignuća radničkog pokreta u DDR-u i odvraćanja od vlastite povijesti.Ona je posljedica preovladavajuće državne ekstremističke doktrine u čijim okvirima su u istu poziciju stavljeni fašisti s njihovim istaknutim protivnicima: socijalistima, komunistima i demokratima.
Na suđenju 1992. godine prvi čovjek DDR-a Erich Honeker obraćajući se javnosti, između ostalog, naglasio je:

"Poraz Istočne Njemačke, kao i samog socijalizma u Njemačkoj i Europi očigledno im nije bio dovoljan. Treba iskorijeniti sve što ovu epohu, u kojoj su vladali radnici i seljaci, predstavlja u drugačijem svjetlu od užasnog i razbojničkog. Pobjeda tržišne ekonomije i poraz socijalizma moraju biti potpuni.

Želi se, kao što je davno rekao Hitler pred Staljingradom, 'da ovaj neprijatelj više nikada ne ustane.' Njemački kapitalisti su oduvijek bili skloni totalnom. Cilj ovog procesa, da se socijalizam, koji je proglašen mrtvim, ponovo ubije.

Očigledno da vladarima Savezne Republike Njemačke samo socijalizam izgleda kao akutna opasnost. Ovaj proces treba to spriječiti u istoj mjeri, kao i čitava kampanja protiv spomena na potonulu Istočnu Njemačku, i njena stigmatizacija kao 'zemlje nepravdi'.

http://www.advance.hr/vijesti/u-njemackoj-na-pomolu-zabrana-simbola-ddr-a-nekadasnjeg-socijalistickog-dijela-danasnje-njemacke/
slicno kao praksa haskog tribunala prema Srbiji
zlocinci se proglasavaju zrtvama a oni koji su se drznuli da se uhvate u kostac sa pomamljenom kapitalistickom posasti proglasavaju se antihristima i demonima

Тачно. Они који су заиста фашисти проглашавају себе антифашистима, а они који су стварно антифашисти проглашени су фашистима и злочинцима. То је стандрадна политика лоповско-капиталистичког Запада, према свима онима који му се супроставе.
 
Similarity of Soviet and Nazi Propaganda Posters

4603805011_17b1d85303.jpg


Такође, погледај и ово:

 

Back
Top