Poslije toga se u ovoj istoriji govori da je mitropolit Vasilije "stupio u politicku i bratsku svezu sa
OKOLNIJEMA Crnoj Gori SRPSKIJEMA PLEMENIMA. On je stupio u bratsku svezu sa SRBIMA BOKE KOTORSKE, nekijema plemenima Hercegovine, sa junackijem BRDJANIMA...
...Odmah kad su glavari okolnih SRPSKIH PLEMENA primili ovu knjigu od vladike i glavara crnogorskijeh, skocili su na noge junacke te poceli vojsku okupljati, da hitaju u pomoc Crnoj Gori, svojoj uzdanici, na koju gledahu svi SRBI kao na zemlju odakle ce im zasijati sunce, kao na svjetilnik koji svijetljase u tami, koja bjese pokrila SRPSKE ZEMLJE, i kazivase im da jos nije sve nebo srpsko pokriveno tamom, da nije sve sunce srpsko oblak pritisnuo, no da ima jos na nebu srpskome jedna svijetla tocka koja svemu srpskome narodu ulivase zracak nadezde na opste narodno oslobodjenje. Braca se braci bratski odazvase i pritekose im u pomoc i u muci i u nevolji ljutoj..."
.............
Mitropolit Vasilije je u posveti svoje "Istorije o Crnoj Gori" grofu M.Voroncovu, ruskom drzavniku, napisao:
"Nalazeci se pri najsvetijem dvoru Njegovog Imperatorskog Velicanstva, ja
smireni pastir SLOVENOSRPSKOG CRNOGORSKOGA NARODA, ocekujuci najmilostiviji otpust u svoju otadzbinu i odlazak duhovom stadu, uzeh smjelost ovaj opis polozaja i ranijih vladalaca cernogorske zemlje i s prilogom o svetim carevima SRPSKIM i despotima, ko su oni i otkuda su oni bili, podnijeti vasoj grofovskoj svjetlosti kao trudoljubivom i za strane narode zainteresovanom ministru."
Bio je on pastir SLOVENOSRSKOG CRNOGORSKOG NARODA, a sta znaci ovo slovenosrposkoga, jasno je kada govori neprestano o svetim carevima SRPSKIM i despotima... Inace je tada uobicajen naziv za sva srpska plemena da su pripadnici slovenosrpskog naroda, pa isti rjecnik u to vreme se koristi i od Srba u Dalmaciji, Vojvodini...sto znamo na osnovu sacuvanih spisa iz toga vremena. Tako budimski duhovnik Evlogije Jovanovic, sabrat manastira Orahovice u Slavoniji, opisao je susret mitropolita Pavla Nenadovica i jos 3 episkopa sa Marijom Terezijom u Budimu "U to vreme, bejase velika zabuna medju nasim narodom
SLAVENO-SRPSKIM obadva cina, kako svestenickog tako i vojnickog: ..."
.............
Mitropolit Vasilije je izjavio ruskom knjazu Aleksandru Galjicinu, 1765, da je u vezi sa zahtjevom Turaka da im Crna Gora plati harac, rekao ovima da je Crna Gora odvec siromasna. "Vi ste, Turci, uzeli
Crnogorcima i OSTALIM SRBIMA carsto, prostrane zemlje i gradove, sta hocete od nas koji zivimo u ovim gorama."
Da nije smatrao Srbe i crnogorce jednim narodom ne bi govorio ovako vec bi rekao Crnogorcima i Srbima! Ali on kaze, uzeli ste Crnogorcima i OSTALIM SRBIMA,jer zna da su Crnogorci dio SLAVENOSRPSKOG NARODA! i da su SLAVEONOSRPSKI CRNOGOSKI NAROD.
.............
Mitropolit Vasilije u svojoj "ODI NEMANJI" pise:
"SERBSKI sveti kralj vastanice,
Caru Hristu molbu satvorite,
Muhamedsku vjeru izlozite,
Ot vasego otacestva izdenite!
Hristijanskom caru pomognite,
Otacestvo vase obnovite!
Arhijereji
SERBSKI ne lezite,
No svu nost Boga molite,
Carstvo
SERBSKO paki vastavite,
Pravdoju i blagocestiju proslavite."
Iz svega recenoga, jasno se vidi da su i Mitropoliti Sava i Vasilije nesporno bili Srbi, a da nisu nista imali sa danasnjim antisrpskim vjestackim crnogorstvom. Stoga ovi poremeceni umovi mogu slobodno da odstupe od svojatanja i ove dve slavne licnosti srpske istorije!
PETAR I PETROVIC:u nama neugaseno S R B S K O SRCE KUCA!!!
Mitropolit Petar I Petrovic Njegos
Arhimandrit Petar Petrovic (potonji mitropolit Petar I), guvernadur Ivan Radonjic, i serdar Ivan Petrovic, pisu austrijskoj carici Mariji Tereziji, 1779:
"
Zelimo da Mitropolit crnogorski zavisi od peckoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadasnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopolozen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom obicaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potcinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne mozemo da ga slobodno posaljemo u Pec." ("Zapisi", za mart 1939, Cetinje).
NEKI bi mogli istrgnuti rijeci narod crnogorski iz srpskog konteksta i da se falsifikuje: eto, on prizna narod crnogorski! da, kao sto prizna i narod brdski, bokeljski, hercegovacki... a sve skupa ih smatra Srbima, jer iz recenoga je ocigledna privrzenost srpskoj Peckoj patrijarsiji, a nema ni govora o crkvenom separatizmu. Dakle dobrovoljno zele da se salje u Pec ali ne moze zbog Turaka! To su pravi srpski crnogorci, a ovi danas sto se rukopolazu po policijskim stanicama su izrod, zmije otrovnice i ljudi nemoralni, spremni na izdaju zbog judinih prljavih para!
................
Uoci boja na Martinicima protiv Turaka, 1796, Petar I poziva Brdjane i Crnogorce da dokazu da "
u nama neugaseno SRBSKO SRCE KUCA, SRBSKA KRVCA VRIJE", a pred boj na Krusima, takodje 1796, trazi od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "
NASEG PREDRAGOG IMENA SRBSKOG i nase drage sobode." (Dr Djoko Pejovic u debati o Kulisicevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).
SRPSKO SRCE TADA KUCA KOD BRDJANA I CRNOGORACA, I DICE SE DRAGIM, PREDRAGIM IMEMOM SRPSKIM! Da sada vaskrsne sveti Petar i Cetinjanima tako kaze zasuli bi ga kamenjem, sto svjedoci kolika je moc manipulacije i ideoloske torture komunizma, a sada su to i vatikanski i Hrvatski interesi!
................
U poslanici Bjelicama, iz manastira Stanjevici, 20.decembra 1807, Petar I, uz ostalo kaze:
"...Ja mislim da nijesu ovi Ozrinici u to djelo sdogovornici i nista vise ne zalim nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane. U vrijeme,
kada je Bog sjedinio SRPSKI NAROD, da se od turskog jarma oslobodi... Ali se nadam da ostali
Crnogorci nece to ime i sramotu na sebe nositi nego DA CE BITI sto i ostali POSTENI JUNACI SRPSKI, koji su sebe oslobodili, pak idu da i
DRUGE SRBLJE pomognu osloboditi..." ("Zapisi", 1935).
Ovo dovoljno govori o srpstvu Petra I.
................
U pismu Petra I beogradskom Mitropolitu Melentiju, od 5.avgusta 1812, pored ostalog, kaze se:
"...Podvizavajte se i u napredak, brate moj, o polzi ljubeznjejseg otecestva, a najvise radite svojim blagorazumnim sovjetami i naukami na sazdat na srca gospode SRBSKE prezde pomenutu ljubav i soglasije, da bi oni ne pustili sebe roda celovjeceskago neprijateljnicu zavist, koja ne zna predpocitati poleznaja i koja silna i prostrana carstva obraca u poroboscenije i u nevolju pod tudji jaram, kao sto je i nase carstvo obratila. Ja znam kako je u greceskom narodu carstvuje gordost i kicenije tako u nasemu, za nesrecu svijeh, zavist i pamjkatozlobije, na kojih kada pomislim nista me oveseliti ne moze, bojeci se ove neprijateljnice, jerbo ona svako zlo i nesrecu i pogibelj ne povremenu, vec vjecnu, proizvodi. Mi znamo sta je ucinila nesloga od nasega carstva, a vidimo sta je proizvela sloga. Ima ne mali dio naroda,
koji se naziva SRBIN, a ne veseli se SRBSKOJ SLOZI, nego ga ona muci i grize vise nego jaram, pod kojim se nahodimo, iako koji iz takvoga naroda dodje i prilijepi se pri kojemu gospodinu SRBSKOME trudno bih povjerovao da ce polezan biti opstemu blagopoluciju
NARODA SRBSKOG..." ("Zapisi", 1938).
................
...ja ne patim ni od kakvih bolesti koje se tiču porekla i identiteta kao ti.
