Broj pari polova je već gore opisan, pa da ne širim priču dalje.
Ovo vezano za frekventni pretvarač je malo problematičnije, jer podizanjem snage (naravno u skladu sa podizanjem broja obrtaja rotora, pretpostavljam da se na ovo misli) u skladu sa brzinom, zadržavamo obrtni moment, to jest, pokušavamo da ga zadržimo.
Glavna ograničenja u takvom radu su momentna rezerva mašine i sposobnost odvođenja mašine, iliti sposobnost da se pri povećanju snage (koje na našu žalost ne prati podjednako povećanje efikasnosti) mašina ne pregreje. Momentna rezerva je problem kod režima konstantne snage, ali problem su takođe i povećani gubici u rotoru, koji su neminovni pri zadržavanju snage na višim obrtajima, pa stoga mašina se od iznutra dogreva.
Kod pokušavanja postizanja režima konstantnog momenta u brzinama većim od sinhrone, javlja se potreba za podizanjem snage, napona i frekvencije. Tu je napon u principu najmanja stavka, koja je problem, jer izolacioni sistem uvek vidi samo PWM napon konstantne amplitude, dok mu se širina impulsa menja. Problem je kod pokušaja podizanja snage sa podizanjem frekvencije. Obično se misli da i stepen korisnog dejstva podjednako raste, kao i sposobnost odvođenja toplote uzrokovane termičkim gubicima. Tu nastaje glavni problem: gubici rastu, a sopstveni ventilator naprosto povećanjem svog broja obrtaja, nije dovoljno dobro povećao i svoju snagu duvanja.