Borba sa mracnim mislima

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Loki

Iskusan
Poruka
6.252
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
 
Vrijednost je jedno, a potencijal je drugo. Vrijednost je nešto što si postigao, a potencijal je vještina, inteligencija, moć koju posjeduješ da nešto uradiš, snaga, kapacitet i sl. Svi su rodjeni sa 0 vrijednosti, a potencijal varira, neko se rodi bez ruku, neko sa većom, a neko sa manjom inteligencijom itd. Potencijal je vrlo varijabilan jer mnogi faktori utiču na njega, ali je glavni potencijal u glavi, u mislima, u volji i uvjerenju, jer svjedoci smo da i hendikepirani mogu da postignu veoma velike rezultate naspram onih koji to nisu.
Ključ je u preduzimanju promišljene akcije za ostvarenje cilja, ali pre toga mora da se ima vizija ideala, da se de definiše šta je cilj i zašto je cilj, šta hoćeš, šta želiš, i to iziskuje dosta analize i razmišljanja, nije lako. Jako bitna stvar je nada, svjetlo na kraju tunela, to opet dolazi iz podsvijesti iz intuicije, ako se to ne vidi tokom preduzimanja akcije, onda je to dead end.

Vidi, "neke ptice nikad ne polete", takav je život, ništa ti ne moraš, ni da budeš srećan ni nesrećan, niti da ispunjavaš svoja ili tudja očekivanja, nit mrtav nit živ... ali ako nešto hoćeš onda moraš da se boriš za to, i preuzmeš kontrolu, ili gubiš, trećeg nema.
 
Prvo sto ce te psihijatar pitati (dobro, mozda ne bas prvo, ali ce nuzno doci do toga na kraju) je stavka vezana za porodicu..Odnos sa ocem, majkom, bratom, sestrom... Ne kaze se dzabe da se sve vuce iz familije. To ne mora biti pravilo, ali je u 90% to neki taj rano nastao remetilacki podsvesni mehanizam... Mozda da cekiras to kod sebe unapred, da znam na cemu si tu, ili se barem pripremi i za to promisljanje...? Dok se te stvari ne iskristalisu, sve drugo je fasade..
 
Psihijatar nije rešenje za sve probleme.
Treba da se usmeri na sebe, da isplanira i kvalitetno i korisno ispuni vreme.
Razgovor sa psihologom, uz testove, biće značajan pomak.

Mora i treba da radi na sebi, da probleme rešava i prevazilazi bez medikamenata!
Psiholog će proceniti da li je potrebna psihijatrijska potpora.
 
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
Moguće je. Ali zahteva ozbiljan rad na sebi, uz pomoć stručnog lica.
Pobeda dolazi u koracima,ne galopom.
Odlično je što opraštaš sebi neke stvari iz prošlosti. Niko ne treba da joj robuje. Ima Srđan Roje lepu misao : "Odustanite od nade u bolju prošlost".
Gledaj napred i sa terapeutom stiči uvide šta je to što govoriš sebi a čini te depresivnim. Tog mučitelja u glavi ja zovem Terminator. Eliminiši Terminatora.
 
Ако си верник онда ћеш знати да су те мисли демонски напади на твоју подсвест. Оно што је на теби, јесте да ОШТРО разлучиш подсвест (нестварно) од свести (стварно). Научи да одбацујеш помисли које се НИСУ ДОГОДИЛЕ и немој веровати ДА ЋЕ СЕ ДОГОДИТИ !! На ружне догађаје из прошлости заборави јер су ПРОШЛИ а прошлост не можеш променити. Сад си ту где јеси и живи тренутни моменат.
 
Vrijednost je jedno, a potencijal je drugo. Vrijednost je nešto što si postigao, a potencijal je vještina, inteligencija, moć koju posjeduješ da nešto uradiš, snaga, kapacitet i sl. Svi su rodjeni sa 0 vrijednosti, a potencijal varira, neko se rodi bez ruku, neko sa većom, a neko sa manjom inteligencijom itd. Potencijal je vrlo varijabilan jer mnogi faktori utiču na njega, ali je glavni potencijal u glavi, u mislima, u volji i uvjerenju, jer svjedoci smo da i hendikepirani mogu da postignu veoma velike rezultate naspram onih koji to nisu.
Ključ je u preduzimanju promišljene akcije za ostvarenje cilja, ali pre toga mora da se ima vizija ideala, da se de definiše šta je cilj i zašto je cilj, šta hoćeš, šta želiš, i to iziskuje dosta analize i razmišljanja, nije lako. Jako bitna stvar je nada, svjetlo na kraju tunela, to opet dolazi iz podsvijesti iz intuicije, ako se to ne vidi tokom preduzimanja akcije, onda je to dead end.

Vidi, "neke ptice nikad ne polete", takav je život, ništa ti ne moraš, ni da budeš srećan ni nesrećan, niti da ispunjavaš svoja ili tudja očekivanja, nit mrtav nit živ... ali ako nešto hoćeš onda moraš da se boriš za to, i preuzmeš kontrolu, ili gubiš, trećeg nema.
Poseti psihijatra.Nije sramota.Moras sam sebi pomoci izmwdju ostalog.Pomaze molitva.Probaj da se iskljucis od ruznih stvari koje te nedoticu.Citaj knjige,setnja
 
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
Moguce je.
Nije lako, ali ja sam dokaz da je mogucce.
Razgovaraj sa ljudima...ovde ili uzivo.
Iznenadices kad shvatis koliko nas je imalo ili ima slicne probleme.
Uvek budi svestan jedne poslovice...
jezik kosti nema, ali kosti lomi.

Ne daj da ti bilo ko kaze ko si i sta si, jer to znas samo ti.
Ako ne mozes sam, pitaj strucnjaka...nije sramota.
Veruj u sebe i uspeces.
Svako dobro !!!
 
Vernik nisam...niti zelim da postanem.Ne deluje mi mi pametno da nedostatk vere u sebe nadoknadim verom u neko vrhovno bice vec da sam nadjem veru u to da sam da volim sebe,da sam busem ponoosan na sebe...
Mozda to vernicima deluje egoisticno ali mislim da vera nije lek za depresije i nisko samopuzdanje i da to samo dodje kao zamena za ono sto nedostatak ljubavi prema sebi popunjavamo da popunimo tudjim osecanjima samo podignuta na visi nivo
 
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku. - da

Da li ju je iko dobio? -
da

Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda? -
pobedjujes onda kad odes u vecna lovista
i skapiras da je ceo zivot nesra osim pissanja koje je njesra kad se pissa uz vetar

Bavi se sobom i onim sto tebi prija. A da se samonaliziras nije nista novo
po meni to rade ljudi koji zele da budu sutra bolji nego danas.
I ceo zivot ces imati neka "preispitivanja"
zato se potrudi da namestis da zivis po svom kako tebi prija
gde god da zivis. Potrebno je puno truda ali nemoj da prestanes da sanjas
taj neki ambijent gde ces biti zadovoljan sobom.
 
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
Naravno da možeš dobiti bitku,... čak i protiv samog sebe! Ne postoji ništa jače od samog čoveka.
Onda kada autodestruktivnost, usmeriš da "radi za tebe", ne protiv tebe. Možda bi ti kod toga zatrebala neka mala stručna pomoć, samo to je većinom "mač sa dve oštrice" i budi obazriv oko toga.
Vreme radi za tebe i to je olakšavajuća okolnost. Mlad si, lep i pametan,...nema razloga da "toneš".
Ovo o čemu ti pišeš, mi pre liči na neku "krizu identiteta", nego na neki nerešiv ili skoro nemoguće rešiv problem.
P.S Bila je čini mi se neka tema o mračnim mislima i kako ih oterati od sebe,...e t.c
 
Poslednja izmena:
Nije ni bitno da ti veruješ, nego on.😁
ni on ne veruje izgleda.. ne veruje u Boga, al zato planira da ide kod psihijatra da ga nakljuka antidepresivima i da mu ***** o prošlosti.. čovek mu dao odličan predlog da ide u gym, na boks, da voza bajs..nije se udostojio ni da mu odgovori.. lik je očigledno lenj da se pokrene , da uradi nešto od života.. lakše mu je da proguta šarenu čudesnu tableticu koja te digne privremeno al kad prestane terapija odeš u još veća g.. nego što si bio
 
ni on ne veruje izgleda.. ne veruje u Boga, al zato planira da ide kod psihijatra da ga nakljuka antidepresivima i da mu ***** o prošlosti.. čovek mu dao odličan predlog da ide u gym, na boks, da voza bajs..nije se udostojio ni da mu odgovori.. lik je očigledno lenj da se pokrene , da uradi nešto od života.. lakše mu je da proguta šarenu čudesnu tableticu koja te digne privremeno al kad prestane terapija odeš u još veća g.. nego što si bio
Išla na pilates, na fitnes, klizanje,...svašta nešto i nije mi pomoglo.
'Fatala sam tamo "zjala", gušila se u znojavim i prašnjavim teretanama, bacala pare,...dok nisam skontala, da nisam tip koga sport ispunjava.
Volim životinje i prirodu, to me relaksira i napaja pozitivnom energijom, ali nije nešto što rešava bilo čije "unutrašnje probleme".
Pre sam mislila na neku motivacionu psihoterapiju, nego na klasičnog psihijatra.
 
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
e a pazi ovo, ja imam OCD koji je usko povezan sa negativnim mislima. Ali zabole me za mene. Vec su negativne misli vezane za ljude do kojih mi je stalo.
Npr, ako ovo ne uradim nesto lose ce se desiti toj i toj osobi. A kada sa sobom budem u fazonu ma ima da te nema zabole me i prestanem da radim te banalne stvari na koje me OCD tera, e onda imam tako realisticne scenarije loseg u glavi tako da uvek na kraju moj OCD prevlada.
E da, da napomenem da su se sve lose misli koje su mi se naprosto pojavile u glavi ostvarile. Svi ti "scenariji".
 
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
Znas kako, to su znaci depresije, ta auto dsktruktivnost i misao da nista ne vredis. Probaj da sebe nateras da mislis pozitivno, tj vedro, a ako ne mozes,
jedino sto mozes je da vestacki pojacas serotonin antidepresivima, a za to ti treba psihijatar da ti prepise. Vedra strana je sto nije tezi oblik depresije :P
 
ni on ne veruje izgleda.. ne veruje u Boga, al zato planira da ide kod psihijatra da ga nakljuka antidepresivima i da mu ***** o prošlosti.. čovek mu dao odličan predlog da ide u gym, na boks, da voza bajs..nije se udostojio ni da mu odgovori.. lik je očigledno lenj da se pokrene , da uradi nešto od života.. lakše mu je da proguta šarenu čudesnu tableticu koja te digne privremeno al kad prestane terapija odeš u još veća g.. nego što si bio
Боље ћути него што препричаваш измишљотине с телевизије и стереотипичне бљувотине. Стварно, боље.
 
Išla na pilates, na fitnes, klizanje,...svašta nešto i nije mi pomoglo.
'Fatala sam tamo "zjala", gušila se u znojavim i prašnjavim teretanama, bacala pare,...dok nisam skontala, da nisam tip koga sport ispunjava.
Volim životinje i prirodu, to me relaksira i napaja pozitivnom energijom, ali nije nešto što rešava bilo čije "unutrašnje probleme".
Pre sam mislila na neku motivacionu psihoterapiju, nego na klasičnog psihijatra.
pa nađeš nešto što ti odgovara.. sve je bolje od lekova od kojih postaneš zavistan celog života i koji su itekako štetni po zdravlje
 
Da stavim unapred da sam resio vec da idem kod psihijatra a i samostalno pokusavam da se dovedem u red.Da se izselim iz toksicne sredine,malo osamim i otarasim ljudi koji mi daju osecaj da sam teret da,na taje nacin da prepoznam svoju vrednost kroz neki progres...Poceo sam i da oprasttam sam sebi greske koje sam dopustio sebi zbog tog nekog osecaja da jesam teret svima...Napredak se vec plako i vidi...ali...ima onog ali...sto me kad kad povuce i dovodi me da pomislim da ipak mozda necu naci stvarno vredmost u sebi je mozda jesu u pravu...mozda nemam nikakve vredosti u sebi koju mogu da nadjem.
To nisu direktno suicidne misli,ali jesu autodestruktivne u smislu da mie ne sabotiraju direktno ali daju osecaj da ne nalazim zadovoljstvo u tom progresu jer dobijem osecaj da je to samo slucajnost ono u fazonu "i corava kokaoska ubode po neko zrno"(to je fraza koja me ceo zivot progoni jer sam je se naslusao kao osnovac toliko puta da mi je ostala negde u glavi kao zla mantra)
Jasno mi je da je to rezultat onog depresivnog aspekta anksiozne depresije i da mi treba antidepresiva...ali i nacina da menjam svoje razmisljanje i vidjenje samog sebe.To je borba koju niko sem mene samog ne moze da izbori
Ovom temom zelim da postavim pita je da li je moguce dobiti tu bitku.
Da li ju je iko dobio?
Da li se ona vecito bije ili ima nekog trenutka kada dolazi pobeda?
znaci sport
znaci ljubav
znaci antidepresivi

tacka
 

Back
Top