dragon x
Buduća legenda
- Poruka
- 46.096
Bojni otrovi samo za Srbe
Predsjedništvo Skupštine opštine Tuzla 1. aprila 1993. godine od hrvatske INA Petrokemije iz Kutine naručilo je nekoliko stotina tona hemikalija, od kojih su kasnije pravljeni bojni otrovi kojim su jedinice Drugog korpusa bošnjačke Armije RBiH dejstvovale po srpskim civilnim i vojnim položajima. Dokazuje to i dokument koji je u posjedu "Fokusa", a koji je u ime Predsjedništva SO Tuzla potpisao Bahrija Tanović i uputio ga Ministarstvu odbrane Hrvatske, odnosno tamošnjoj Upravi za nabavke, koju je 1993. godine vodio Krunoslav Pribić.
Tuzlaci su od Pribića tražili saglasnost za pretakanje iz željezničkih cisterni u kontejnere 160 tona azotne kiseline, 120 tona oleuma, te nenaznačenu količinu koncentrovane sumporne kiseline, koju bi, navedeno je u dokumentu, kupovali u direktnom aranžmanu sa fabrikom INA Petrokemija iz Kutine.
- Ujedno garantujemo da će proizvodi iz navedenih hemikalija biti upotrebljivani isključivo u okviru zone djelovanja Drugog korpusa OS RBiH, u kojem djeluju pod jedinstvenom komandom i jedinice HVO. Isto tako, garantujemo da će ovi proizvodi biti upotrijebljeni samo u borbi protiv četničkog agresora - obećao je Pribiću Tanović.
"Fokusov" sagovornik blizak vojnom vrhu nekadašnje Armije RBiH pojasnio je da je Tuzla od samog početka rata bila jedno od najvažnijih sjedišta namjenske industrije, u kojoj su se za potrebe bošnjačke vojne komponente proizvodili bojni otrovi. Svu surovost "prljavih bombi" osjetili su na svojoj koži pripadnici VRS na području Ozrena i Majevice, kao i u jednom dijelu Posavine i Podrinja.
- Hemikalije koje je od INA Petrokemije naručilo Predsjedništvo SO Tuzla pogodne su za izradu nekoliko vrsta bojnih otrova. Primjera radi, samom kombinacijom azotne i sumporne kiseline može se napraviti takozvana carska vodica, odnosno jedina tečnost koja u potpunosti razgrađuje i zlato - pojasnio je naš sagovornik, ekspert u oblasti hemije.
S druge strane, upozorava on, svjedok Tužilaštva Haškog tribunala, vještak Berko Zečević, na suđenju prvom predsjedniku RS, Radovanu Karadžiću, rekao je da su srpske snage na području Sarajeva dejstvovale aerosolnim bombama, što je, po mišljenju stručnjaka, potpuna besmislica.
- Aerosolne bombe raspadaju se u vazduhu, što znači da otrovne supstance vjetar nosi dalje. Postavlja se pitanje zbog čega bi Srbi, koje je od Bošnjaka dijelila samo rijeka Miljacka, upotrebljavali te bombe, ako su znali da postoje realne šanse da i sami budu otrovani. Berko Zečević čuo je da su se aerosolne bombe koristile u proteklom ratu, ali mu je, očigledno, promaklo to da ih je posjedovala Armija RBiH i da je njima dejstvovala po Srbima - zaključio je naš sagovornik. Njegovu priču podržava i Simo Tuševljak, koordinator tima Ministarstva unutrašnjih poslova RS za istraživanje ratnih zločina, koji je rekao da bi vještak Zečević, kao ratni rukovodilac Centra namjenske proizvodnje Armije RBiH, morao da zna šta je bošnjačka vojska posjedovala i koristila.
Centar namjenske proizvodnje, pojasnio je Tuševljak, radio je pri Glavnom štabu Armije RBiH, a u malim radionicama, među kojim su bile "Behar jedan" i "Behar dva", ručno su izrađivana minsko-ekspolozivna sredstva. Za to su im služili pogoni u fabrikama "Žica", "Vaso Miskin Crni", "Energoinvest", kao i radionice "GRAS-a", i sarajevskog Mašinskog fakulteta, a uz Zečevića projektom je rukovodio i Faik Kulović.
Tuševljak je istakao da je tim Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske za istraživanje ratnih zločina dio dokaza o upotrebi projektila punjenih bojnim otrovima dostavio Tužilaštvu BiH.
- Veoma brzo ćemo Tužilaštvu BiH dostaviti još dokaza o upotrebi takvih projektila. Nesumnjivo je da je Armija RBiH u proteklom ratu koristila zabranjena hemijsko-biološka sredstva - rekao je Tuševljak.
On očekuje da će Tužilaštvo BiH aktivnije raditi na predmetima koji se odnose na upotrebu bojnih otrova.
I bivši pripadnik Prve gardijske brigade Vojske Srpske Igor Ignjatović tvrdi da su pripadnici Armije RBiH na sarajevskom ratištu koristili zabranjena hemijsko-biološka sredstva.
- Mene i moje saborce pripadnici Armije RBiH na Nišićkoj visoravni zasipali su čudnim projektilima, koji su pri udaru o zemlju pucali napola. Bili su punjeni plavičastim prahom neprijatnog mirisa, koji bi obojio snijeg oko mjesta rasprskavanja - rekao je Ignjatović.
On je pojasnio da su se njegovi saborci žalili na bolove u grudima i stomaku, da su se znojili na minus 20 i povraćali, te da su neki zbog posljedica takvih dejstava Armije RBiH preminuli. Ignjatović je zbog dejstva bojnih otrova obolio od malignog oboljenja limfnih žlijezda.
Nekadašnji komandant Pete kozarske brigade VRS Ostoja Barašin "Fokusu" je nedavno potvrdio da je ova jedinica, dok je držala položaj kod Brčkog, bila izložena bojnim otrovima koje su na njih ispaljivali pripadnici ARBiH iz pravca Maoče. Upotreba hemijskog oružja u proteklom ratnom sukobu na području BiH evidentirana je i u izvještajima UNPROFOR i nekoliko zapadnih bezbjednosnih službi.
Narudžba preko Ambasade BiH u Zagrebu
Narudžba tuzlanskih vlasti do krajnje adrese stigla je preko Ambasade BiH u Zagrebu, koju je tada vodila Bisera Turković, visoki zvaničnik SDA i bliska saradnica bošnjačkog ratnog vođe Alije Izetbegovića. Turkovićeva se spominje i u brojnim izvještajima zapadnih obavještajnih i istražnih službi, kao jedna od ključnih osoba u procesu dovođenja i naturalizacije dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su kasnije borili na strani Armije RBiH protiv Srba i Hrvata.
- Ambasada Republike BiH izražava poštovanje Ministarstvu odbrane Hrvatske i ima čast da u prilogu dostavi molbu za saglasnost za pretakanje hemikalija u INA Petrokemiji Kutina iz željezničkih cisterni u kontejnere - navedeno je u dopisu koji je Ambasada BiH u Zagrebu dostavila hrvatskom Ministarstvu odbrane.
http://www.fokus.ba/nov/index.php?o...bojni-otrovi-samo-za-srbe&catid=18&Itemid=153
Predsjedništvo Skupštine opštine Tuzla 1. aprila 1993. godine od hrvatske INA Petrokemije iz Kutine naručilo je nekoliko stotina tona hemikalija, od kojih su kasnije pravljeni bojni otrovi kojim su jedinice Drugog korpusa bošnjačke Armije RBiH dejstvovale po srpskim civilnim i vojnim položajima. Dokazuje to i dokument koji je u posjedu "Fokusa", a koji je u ime Predsjedništva SO Tuzla potpisao Bahrija Tanović i uputio ga Ministarstvu odbrane Hrvatske, odnosno tamošnjoj Upravi za nabavke, koju je 1993. godine vodio Krunoslav Pribić.
Tuzlaci su od Pribića tražili saglasnost za pretakanje iz željezničkih cisterni u kontejnere 160 tona azotne kiseline, 120 tona oleuma, te nenaznačenu količinu koncentrovane sumporne kiseline, koju bi, navedeno je u dokumentu, kupovali u direktnom aranžmanu sa fabrikom INA Petrokemija iz Kutine.
- Ujedno garantujemo da će proizvodi iz navedenih hemikalija biti upotrebljivani isključivo u okviru zone djelovanja Drugog korpusa OS RBiH, u kojem djeluju pod jedinstvenom komandom i jedinice HVO. Isto tako, garantujemo da će ovi proizvodi biti upotrijebljeni samo u borbi protiv četničkog agresora - obećao je Pribiću Tanović.
"Fokusov" sagovornik blizak vojnom vrhu nekadašnje Armije RBiH pojasnio je da je Tuzla od samog početka rata bila jedno od najvažnijih sjedišta namjenske industrije, u kojoj su se za potrebe bošnjačke vojne komponente proizvodili bojni otrovi. Svu surovost "prljavih bombi" osjetili su na svojoj koži pripadnici VRS na području Ozrena i Majevice, kao i u jednom dijelu Posavine i Podrinja.
- Hemikalije koje je od INA Petrokemije naručilo Predsjedništvo SO Tuzla pogodne su za izradu nekoliko vrsta bojnih otrova. Primjera radi, samom kombinacijom azotne i sumporne kiseline može se napraviti takozvana carska vodica, odnosno jedina tečnost koja u potpunosti razgrađuje i zlato - pojasnio je naš sagovornik, ekspert u oblasti hemije.
S druge strane, upozorava on, svjedok Tužilaštva Haškog tribunala, vještak Berko Zečević, na suđenju prvom predsjedniku RS, Radovanu Karadžiću, rekao je da su srpske snage na području Sarajeva dejstvovale aerosolnim bombama, što je, po mišljenju stručnjaka, potpuna besmislica.
- Aerosolne bombe raspadaju se u vazduhu, što znači da otrovne supstance vjetar nosi dalje. Postavlja se pitanje zbog čega bi Srbi, koje je od Bošnjaka dijelila samo rijeka Miljacka, upotrebljavali te bombe, ako su znali da postoje realne šanse da i sami budu otrovani. Berko Zečević čuo je da su se aerosolne bombe koristile u proteklom ratu, ali mu je, očigledno, promaklo to da ih je posjedovala Armija RBiH i da je njima dejstvovala po Srbima - zaključio je naš sagovornik. Njegovu priču podržava i Simo Tuševljak, koordinator tima Ministarstva unutrašnjih poslova RS za istraživanje ratnih zločina, koji je rekao da bi vještak Zečević, kao ratni rukovodilac Centra namjenske proizvodnje Armije RBiH, morao da zna šta je bošnjačka vojska posjedovala i koristila.
Centar namjenske proizvodnje, pojasnio je Tuševljak, radio je pri Glavnom štabu Armije RBiH, a u malim radionicama, među kojim su bile "Behar jedan" i "Behar dva", ručno su izrađivana minsko-ekspolozivna sredstva. Za to su im služili pogoni u fabrikama "Žica", "Vaso Miskin Crni", "Energoinvest", kao i radionice "GRAS-a", i sarajevskog Mašinskog fakulteta, a uz Zečevića projektom je rukovodio i Faik Kulović.
Tuševljak je istakao da je tim Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske za istraživanje ratnih zločina dio dokaza o upotrebi projektila punjenih bojnim otrovima dostavio Tužilaštvu BiH.
- Veoma brzo ćemo Tužilaštvu BiH dostaviti još dokaza o upotrebi takvih projektila. Nesumnjivo je da je Armija RBiH u proteklom ratu koristila zabranjena hemijsko-biološka sredstva - rekao je Tuševljak.
On očekuje da će Tužilaštvo BiH aktivnije raditi na predmetima koji se odnose na upotrebu bojnih otrova.
I bivši pripadnik Prve gardijske brigade Vojske Srpske Igor Ignjatović tvrdi da su pripadnici Armije RBiH na sarajevskom ratištu koristili zabranjena hemijsko-biološka sredstva.
- Mene i moje saborce pripadnici Armije RBiH na Nišićkoj visoravni zasipali su čudnim projektilima, koji su pri udaru o zemlju pucali napola. Bili su punjeni plavičastim prahom neprijatnog mirisa, koji bi obojio snijeg oko mjesta rasprskavanja - rekao je Ignjatović.
On je pojasnio da su se njegovi saborci žalili na bolove u grudima i stomaku, da su se znojili na minus 20 i povraćali, te da su neki zbog posljedica takvih dejstava Armije RBiH preminuli. Ignjatović je zbog dejstva bojnih otrova obolio od malignog oboljenja limfnih žlijezda.
Nekadašnji komandant Pete kozarske brigade VRS Ostoja Barašin "Fokusu" je nedavno potvrdio da je ova jedinica, dok je držala položaj kod Brčkog, bila izložena bojnim otrovima koje su na njih ispaljivali pripadnici ARBiH iz pravca Maoče. Upotreba hemijskog oružja u proteklom ratnom sukobu na području BiH evidentirana je i u izvještajima UNPROFOR i nekoliko zapadnih bezbjednosnih službi.
Narudžba preko Ambasade BiH u Zagrebu
Narudžba tuzlanskih vlasti do krajnje adrese stigla je preko Ambasade BiH u Zagrebu, koju je tada vodila Bisera Turković, visoki zvaničnik SDA i bliska saradnica bošnjačkog ratnog vođe Alije Izetbegovića. Turkovićeva se spominje i u brojnim izvještajima zapadnih obavještajnih i istražnih službi, kao jedna od ključnih osoba u procesu dovođenja i naturalizacije dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su kasnije borili na strani Armije RBiH protiv Srba i Hrvata.
- Ambasada Republike BiH izražava poštovanje Ministarstvu odbrane Hrvatske i ima čast da u prilogu dostavi molbu za saglasnost za pretakanje hemikalija u INA Petrokemiji Kutina iz željezničkih cisterni u kontejnere - navedeno je u dopisu koji je Ambasada BiH u Zagrebu dostavila hrvatskom Ministarstvu odbrane.
http://www.fokus.ba/nov/index.php?o...bojni-otrovi-samo-za-srbe&catid=18&Itemid=153
![[Ne_Vazim_Se]](/data/avatars/m/149/149349.jpg?1220814411){kind=avatar}
