BOG: da li je Bog stvorio covjeka, ili covjek Boga?

Mislim da je velika manjkavost tvojih upisa upravo tvoja neprecizna semantika i definitorika.
Pises: ::::"nije isto, kao sto ni apsolut nije isto sa multiverzumom (iskustvom apsoluta)". Sto ovo znaci?

Evo citiram: "...ličnost i iskustvo ličnosti i stoga karakter iskustva, nije isto, kao što ni apsolut nije isto sa multiverzumom (iskustvom apsoluta)."

LIČNOST nije isto što i ISKUSTVO LIČNOSTI.
To znači: znati da si ličnost (pošto smo govorili o 'BOG-u'-apsolutu, a apsolut jeste znanje-o-sebi koje ZNA da JESTE) nije isto što i ISKUSITI to znanje-o-sebi.
Karakter ličnosti se nagdrađuje kroz samo iskustvo i kroz iskustvom stečena znanja o sebi.
Znanje-o-sebi kao suštinska informacija koja zna sebe nije stečeno znanje...dakle nisu isto.
 
Isprazne tvrdnje bez argumentativne tezine. To nisu ni filozofski ni logicki iskazi, to su puka naklapanja.
Sada je trenutacnost u relativnom svijetu, a vjecnost ne mozes niti pojmiti niti objasniti.
U cemu je onda bit tvoje argumentacije? Da se cijela kulturna povjest sastoji iz sadasnjeg trenutka?
MORGEN!:zcepanje:
Čoveku koji je rođen slep,ne možeš opisati boje...
Bolje da ti ja ne objašnjavam-Niče je to lepše u Also sprache Zaratustra...
Reč je o ptici Feniks...
Ja sam slično o tome dosta pisao pa me više mrzi...:(
Šta će ti dokaz za obične i sveprisutne stvari...

Međutim.najžešći ili najteži kontradokaz egzistencije Boga nisam nikad ovde izneo,a baš i nije prijatan...
Naime:Postojanje čoveka isključuje postojanje Boga !
Ovaj "sukob interesa" postoji u svim religijama i ljudima je to normalno...Naravno,da neki od Bogova postoji to bi odmah
značilo objavu TOTALNOG RATA DO ISTREBLJENJA...
Po važećim iskustvima-čovek bi preživeo...
Moguće i da su neki bogovi i postojali u Mesopotamiji ili čak i u Egiptu,ali to je već naklapanje i ona opisana bitka Titana
je verovatno samo stari, požuteli SF...
Ali da su grozne i nakaradne priče ulepšane,ne može me niko razubediti...Jedna od ljudskih crta...
 
Evo citiram: "...ličnost i iskustvo ličnosti i stoga karakter iskustva, nije isto, kao što ni apsolut nije isto sa multiverzumom (iskustvom apsoluta)."

LIČNOST nije isto što i ISKUSTVO LIČNOSTI.
To znači: znati da si ličnost (pošto smo govorili o 'BOG-u'-apsolutu, a apsolut jeste znanje-o-sebi koje ZNA da JESTE) nije isto što i ISKUSITI to znanje-o-sebi.
Karakter ličnosti se nagdrađuje kroz samo iskustvo i kroz iskustvom stečena znanja o sebi.
Znanje-o-sebi kao suštinska informacija koja zna sebe nije stečeno znanje...dakle nisu isto.

Sta znaci to da on jeste?Ti kao licnost si mrtav bez druge licnosti..licnost sama za sebe ne postoji...licnost nije ona koja jeste vec ona koja se odnosi na drugog....licnost coveka kao i Boga je eklesijalna licnost,licnost zajednice....
Nije licnost zbir iskustava vec zbir odnosa prema drugima...
 
Sta znaci to da on jeste?Ti kao licnost si mrtav bez druge licnosti..licnost sama za sebe ne postoji...licnost nije ona koja jeste vec ona koja se odnosi na drugog....licnost coveka kao i Boga je eklesijalna licnost,licnost zajednice....
Nije licnost zbir iskustava vec zbir odnosa prema drugima...
A ti odnosi prema drugima se izgrađuju prihvatanjem,usvajanjem,učenjem društvenih obrazaca ponašanja,među
kojima su i religijski obrasci (kanoni)...Tako se formira super ego...:)
 
.

Međutim.najžešći ili najteži kontradokaz egzistencije Boga nisam nikad ovde izneo,a baš i nije prijatan...
Naime:Postojanje čoveka isključuje postojanje Boga !

.
DAJ DA POGLEDAMO I PODVRGNEMO ANALIZI TVOJU GORNJU TVRDNJU.
-Sto je covjek po definiciji?
-Kako je nastao covjek?
-Kako je nastao zivot?
-Sto je zivot po definiciji
 
Procitaj sto kaze C. G. Jung o osobnosti i "egu".

Ne negira ni jednom rečju gore navedeno,ali govori o poreklu kolektivno nesvesnog te tako i o pereklu ega u arhetipovima...
Ima veze i s religijom,a i s idealizmom,doduše ne odbacujući objektivizam...
Za ego i stvarnost tvrdi,poput idealista,da su dve strane jednog lica...Naravno,to je usledilo nakon zapažanja sinhronih
dešavanja...Da je poznavao teoriju struna,taj deo analitike bi bio sasvim drukčiji...
Njegovo zadržavanje objektivizma imamo zahvaliti njegovoj struci -medicini koja traži rezultate...:mrgreen:
Naime,u medicini ne važi učinak jezikom kao u nekim drugim strukama...:lol:
 
super ego ne usvaja nista on sve podredjuje sebi...odnos prema drugima se izgradjuje tako sto druge uvazavas kao licnosti,poput sebe...

Super ego ti je skup usvojenih matrica ponašanja i društvenih obrazaca-ne može ni da usvaja ni da podređuje-to može samo čovek...:mrgreen:
Super ego je kristalizacija amorfnog uma,njegovo oblikovanje -prilagođavanje okolini,pre svega sociosredini... Po definiciji...
(Ako ćeš raspravljati o definiciji-nađeš nekog drugog-meni je prihvatljiva...)
 
DAJ DA POGLEDAMO I PODVRGNEMO ANALIZI TVOJU GORNJU TVRDNJU.
-Sto je covjek po definiciji?
-Kako je nastao covjek?
-Kako je nastao zivot?
-Sto je zivot po definiciji
-životnja,
-kreiran evoluciono (najpribližnije rečeno)
-dejstvom determinističkih sila postojanja
-fenomen nadjačavanja determinističkih nad silama haosa

A ŠTO PITAŠ?
OŠ DA TE DETERMINISTIČKE SILE NAZOVEŠ JEDNIM IMENOM ILI IH PERSONALIZUJEŠ?
 
Poslednja izmena:
super ego ne usvaja nista on sve podredjuje sebi...odnos prema drugima se izgradjuje tako sto druge uvazavas kao licnosti,poput sebe...
super ego je, po frojdu, vozilo idealnog-ega, on je riznica individualnih standarda i principa vrednovanja, mesto gde se nalazi savest, funkcija koja razmatra ponašanje ličnosti, neprestano je odmeravajući prema standardima idealnog, a takođe je i sedište jednog mehanizma koji kažnjava kršenje tih standarda.

samo, ovde trebamo imati na umu to da je frojdov koncept superega samo jedan njegov pokušaj projektovanja realnosti viših dimenzija na dvodimenzionalno platno materijalističkih paradigmi. najbolje što je on mogao da kaže je da je super ego jedan skup moralnih programa koje dobijamo u životu što je razlog zašto se mi lepo ponašamo jer nas to drži vezanim za moralne standarde. to jedino važi za ljude bez duha koji se, s obzirom da imaju samo ego kao svog najvišeg člana, ispravno ponašaju samo zbog njihovog takvog društvenog programiranja i zbog straha od kazne.

istinska savest proističe iz empatije i razumevanja, što su unutrašnje karakteristike duha i nije potrebno imati nikakve religijske ili društvene programe da bi se to spoznalo. "moralni" deo ega ima još uvek predatorsku prirodu i on se hrani našim vlastitim energijama kad nas savetuje, kad nam inducira stid ili nas bespotrebno kritikuje samo da bi nam preokupirao um.
dakle,po meni se jedan istinski viši ego u startu razlikuje od frojdovog super ega jer on predstavlja jednu unutrašnju personifikaciju duha, i on nas podstiče uz pomoć intuicije, razumevanja i empatije. ta razlika se lepo može videti na primeru popa (koji je ubio onog narkomana) i njegovih pristalica koje će frojdovski superego kažnjavati ukoliko oni na mahove osete sažaljenje prema narkomanima (jer to krši hrišćanske principe kojima su programirani), dok će svako ko poseduje jedan istinski viši ego osećati empatiju za druga bića i drugačije se ponašati. to ukazuje na još jedan važan faktor ega: njegov relativizam.
na univerzalnom nivou, to znači da univerzalni ego može stvarati jednu realnost koja je potpuno iluzorna i otsečena od istinske realnosti, odnosno, jednu samo-referencijalnu i relativnu realnost kao neki san na kojeg čovek gleda kao na realnost.
setih se matrixa za primer:
"da li si ikada imao neki san, neo, za koji si bio siguran da je to realnost? šta bi bilo da se nisi uspeo probuditi iz tog sna? kako bi znao razliku između tog sveta snova i stvarnog sveta?" – The Matrix
.
ego, na oba nivoa, ličnom i univerzalnom, je tako proizvođač simulakre, što podrazumeva kopije bez orginala.
 
Poslednja izmena:
Sta znaci to da on jeste?

To znači da postoji u sebi po sebi za sebe i zna da kao takav postoji, da jeste.


Ti kao licnost si mrtav bez druge licnosti..licnost sama za sebe ne postoji...licnost nije ona koja jeste vec ona koja se odnosi na drugog....licnost coveka kao i Boga je eklesijalna licnost,licnost zajednice....
Nije licnost zbir iskustava vec zbir odnosa prema drugima...

Ti govoriš o manifestovanoj ličnosti i miješaš dva u jedno. Ličnost ne može da postane bez znanja-o-sebi-ličnosti, bez 'Ja'. 'Ja' jeste ličnost. 'Ja' ili znanje-o-sebi-ličnosti ili suština-sa-znanjem-o-sebi postoji prije iskustva ličnosti. To znanje-o-sebi-ličnosti stoji samo za sebe, kao uostalom i suština svega, apsolut, te dakle jeste. Isksutvo ličnosti je nemoguće ako ne postoji ODNOS-odnos između najmanje dvije linosti.

Nije licnost zbir iskustava vec zbir odnosa prema drugima...

A šta je odnos do iskustvo? :)
'Drugi'...su sve s čim se jedno 'Ja'-ličnost odnosi.
 
Ne negira ni jednom rečju gore navedeno,ali govori o poreklu kolektivno nesvesnog te tako i o pereklu ega u arhetipovima...Za ego i stvarnost tvrdi,poput idealista,da su dve strane jednog lica..
Porijeklo ega u arhetipovima, i indirektno u kolektivno nesvjesnom, je krivo razumljeni Jung. Jung definira "EGO" kao centralni "kompleks" SVIJESTI. A svijest je komponenta duha, te sa razumom, voljom i savjesti cini parametre vjecnoga duha. To nema veze sa arhetipovima i nesvjesnim. On se koristi pojmom "Kompleks" i time provocira nesporazume kod onih koji ga nisu u biti shvatili. Ako se cuje rijec "kompleks" onda se odmah tu rijec poistovjecuje sa necim negativnim ili patoloskim, docim se kod Jungova "kompleksa" radi o posebnom vidu energije. Ovaj kompleks se pocinje razvijati kada se ljudi udaljuju od arhetipskih predodzbi. Konkretni primjer je udaljavanje od majke, kada se odbije dijete od sise. Ova dioba je za dijete bolna, jer je dio prvotne djecje spoznaje o zajednistvu i medjusobnoj pripadnosti. ali mu pomaze da odraste i da razvije svoj ego.
Kod Junga je "Individuacija" centralna metafora, koju su oni koji Junga nisu razumjeli poistovijetili sa egom, kao recimo i ti. Put individuacije i "ego" su dvije razlicite "stvarii", jer je individuacija pozicioniranje ega prema nadredjenom realitetu jedne osobe. Individuacija znaci postati ono, sto zeli Bog, a ne ono sto ego zeli. A to je onda velika razlika. Kad Isus kaze, "ne moja volja, nego tvoja volja", onda ego korespondira sa Svojim nadredjenim realitetom, konkretno Bogom. Naravno da je Jung u objasnjavanju toga isao u tajanstvenost i nazvao tu realnost Misterij. To nije arhetip.

.Da je poznavao teoriju struna,taj deo analitike bi bio sasvim drukčiji...



Teorija struna je bajka! To nije nikakva teorija! Tamo gdje postoji opcija od kojih 10^500 mogucnosti, za jedan problem, tu nema ni teorije ni znanosti. To je obicni idiotizam.
Jung kaze:
"Jede echte Erfahrung des Selbst wird vom Ego als Niederlage erlebt-weil die Ego-Fantasie über Kontrolle oder Bequemlichkeit von dem, was das Selbst will, vernichtet wird."
 
-životnja,
-kreiran evoluciono (najpribližnije rečeno)
-dejstvom determinističkih sila postojanja
-fenomen nadjačavanja determinističkih nad silama haosa

A ŠTO PITAŠ?
OŠ DA TE DETERMINISTIČKE SILE NAZOVEŠ JEDNIM IMENOM ILI IH PERSONALIZUJEŠ?
-Zasto je covjek zivotinja?
-Na koji nacin?
-Obicna glupost, jer determinizam s tim nema nikakve veze!
-Pobjeda kaosa determinizmom, izgleda mi prilicno glupo, ako ne doneses izvor dezterminizma!
Da li sada vidis da nije dobro pisati nelogicne stvari.
Plauzibilniji argumenti su bolji od onih koji su manje plauzibilni.
 
Čovjek i jeste 'BOG', samo toga u većini slučajeva nije svjestan. Kada 'BOG' nije svjestan svoje božanstvenosti, on izopačuje i svijet i sebe u tom svijetu. To je očito, ne misliš li? Odatle i svi sukobi. Zato i postoji težnja u 'BOG-u' da se probudi u svakom svom izrazu.
Odakle čoveku kreativnost, ako ne po uzoru na sebe-kreatora?
Odakle čovjeku imaginacija, ako ne iz sebe-'BOG-a' koji sebe mašta u čovjeka? Ništa se ne može izmaštati a da to što maštaš već ne postoji. Ni 'BOG' ne može izmaštati nešto što već nije u njemu. Sve što čovjek izmisli...to već postoji u nekoj višoj sferi svjesnosti. Sve što postoji u nekoj višoj sferi svjesnosti već postoji u izvoru iz kojeg sve postaje, u apsolutu, možeš reći...'BOG-u'.

Onog trenutka kada je covek shvatio da nije sve belo i da mu je potrebna suprotnost
stvorio je Boga...nekog ko ce snositi odgovornost za sve umeseto coveka..nekog ko ce
primiti sve covekove grehe i ispastati umesto njega ( po krilatici koju je smislio)
 
-Zasto je covjek zivotinja?
-Na koji nacin?
-Obicna glupost, jer determinizam s tim nema nikakve veze!
-Pobjeda kaosa determinizmom, izgleda mi prilicno glupo, ako ne doneses izvor dezterminizma!
Da li sada vidis da nije dobro pisati nelogicne stvari.
Plauzibilniji argumenti su bolji od onih koji su manje plauzibilni.

Pitanje zašto okači mačku o rep... ZA ŠTO...Za predmet neki je čovek životinja-to u stvari pitaš...
Ako pitaš za uzrok-to je subjektivno pitanje jer u stvarnosti nema kauzalnosti-postoje sledovi
i uticaji te interferiranja i sl...Čovek samo misli kauzalno jer mu se čini da deduciranje može svašta sa svačim...:mrgreen:
Inače je i deduciranje "preklapanje "u sivim...
Na koji način?Pitanje takođe kauzalno i "van" stvarnosti...
Hočeš li da kažeš da determinizam nema veze s životom...A je li moguć nedeterminisani život?
Svašta...
Što se logike tiče,hajde da se ne vređamo...:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Onog trenutka kada je covek shvatio da nije sve belo i da mu je potrebna suprotnost
stvorio je Boga...nekog ko ce snositi odgovornost za sve umeseto coveka..nekog ko ce
primiti sve covekove grehe i ispastati umesto njega ( po krilatici koju je smislio)
Mislim da će psihoforeznika u antropologiji u bliskoj budućnosti još mnogo preciznije pojasniti motive
izmišljanja božanstava... I tačno utvrditi redosled nastajanja ideja o božanstvima...
Do tada je interesantno promisliti razloge nestanka egipatskih,grčkih i rimskih bogova...
Lično mislim da će i Hriščanstvo i Islam pa i najdugovečnije religije Indije i Tibeta zabeležiti istu "sudbinu" i
smeniti ih neka globalna religija...:
 
Hočeš li da kažeš da determinizam nema veze s životom...A je li moguć nedeterminisani život?
Svašta...
Što se logike tiče,hajde da se ne vređamo...:mrgreen:
Cijeli ti je upis kontradikcija u sebi. Kako se nebi gubio u pojedinostima zelim te iskljucivo ispraviti na ovom primjeru, gdje mislis da si u pravu.
Naime, ja u mojoj recenici o determinizmu trazim izvor determinizma, jer ako ga ne imenujes, onda je tvoj determinizam isprazna rijec. Sto bi to bilo?
Covjece, uci se logicno argumentirati. Da bi mogao diskutirati o determinizmu, moras znati njegov izvor. Dakle, zasto prirodni zakoni i konstante determiniraju svijet, i tko je uzrok toj informaciji.
Ta nije to sve akauzalno, nego je kontingentno, jer ako bi to bilo akauzalno, onda bi bilo nelogicno?:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Cijeli ti je upis kontradikcija u sebi. Kako se nebi gubio u pojedinostima zelim te iskljucivo ispraviti na ovom primjeru, gdje mislis da si u pravu.
Naime, ja u mojoj recenici o determinizmu trazim izvor determinizma, jer ako ga ne imenujes, onda je tvoj determinizam isprazna rijec. Sto bi to bilo?
Covjece, uci se logicno argumentirati. Da bi mogao diskutirati o determinizmu, moras znati njegov izvor. Dakle, zasto prirodni zakoni i konstante determiniraju svijet, i tko je uzrok toj informaciji.
Ta nije to sve akauzalno, nego je kontingentno, jer ako bi to bilo akauzalno, onda bi bilo nelogicno?:hahaha:
Ostavi se te klasike -smešno je anahrona...
Tražiti izvor uređenja postojanja?
Ja ,agnostik ga i ne tražim već susrećem uređene sisteme i neuređene amorfne oblake svaćega...
Meni prvi pokretač ne treba-postojanje gledam veoma praktično i Okamovim načinom...
Dovoljno mi je da DA-nemam potrebe za KO...
Ti ako imaš potrebe za večim tatkom-si ga izmišljaj...:mrgreen:
Ja agnostički mogu zamisliti MNOŠTVO životnosti i ako to zoveš bogom,onda je on množina i to ogromna...
Kako inače shvatiti bilione živih bića samo na ovoj planeti toliko sličnih po svojim osobinama,a na drugim mestima i u drugim pozicijama...
Neću te kritikovati,ali mene zaobiđi s klasikom...Ma u svakom pogledu...
 
Ostavi se te klasike -smešno je anahrona...
Tražiti izvor uređenja postojanja?
Ja ,agnostik ga i ne tražim već susrećem uređene sisteme i neuređene amorfne oblake svaćega...
Meni prvi pokretač ne treba-postojanje gledam veoma praktično i Okamovim načinom...
Dovoljno mi je da DA-nemam potrebe za KO...
Ti ako imaš potrebe za večim tatkom-si ga izmišljaj...:mrgreen:
Ja agnostički mogu zamisliti MNOŠTVO životnosti i ako to zoveš bogom,onda je on množina i to ogromna...
Kako inače shvatiti bilione živih bića samo na ovoj planeti toliko sličnih po svojim osobinama,a na drugim mestima i u drugim pozicijama...
Neću te kritikovati,ali mene zaobiđi s klasikom...Ma u svakom pogledu...
Ako si lijen i ne zelis misliti, kako bi mogli dalje diskutirati, onda neka ne bude do mene! :cool:

Dakle ja ponavljam: odakle dolaze prirodni zakoni i prirodne konstante u univerzumu, po kojima univerzum funkcionira?
 
Mislim da će psihoforeznika u antropologiji u bliskoj budućnosti još mnogo preciznije pojasniti motive
izmišljanja božanstava... I tačno utvrditi redosled nastajanja ideja o božanstvima...
Do tada je interesantno promisliti razloge nestanka egipatskih,grčkih i rimskih bogova...
Lično mislim da će i Hriščanstvo i Islam pa i najdugovečnije religije Indije i Tibeta zabeležiti istu "sudbinu" i
smeniti ih neka globalna religija...:

Kada skocimo na visi nivo vanzemaljske svesti religija tada nece ni biti potebna....
ni da zamajava ljudsku svest..dotle..i dalje cemo verovati u druge a ne u sebe..
 
Pošto smo već projekcija 'nečega', dakle nismo nastali iz ničega, mi-'ljudi' već jesmo u razumu kroz koji se projektujemo, stoga, pokušat' ću još jednom da na razumu razumni način predstavim kako postojanje ili biće-koje-jesmo (nazovi 'BOG', ja ga nazivam apsolut ali ne smeta ni 'BOG') jeste sve što jeste i zna to što jeste u sebi, Svijest, i kako postaje Svjesnost-o-sebi-koji-postaje-iskustvo kroz Jedno zanje-o-sebi, kroz jedno 'Ja'. To sam za vas sveo na grafički prikaz kroz sliku brojeva (naravno, to pripada samo ovom svijetu UM-a i raz-Uma a ne i apsoutu...ali da bi smo govorili i pokazivali na 'nešto' moramo to nešto načiniti i vidljivim razumu).

Ako pretpostavimo da sve što postoji možemo predstaviti brojevima od 1 do 0, pri čemu suština svakog jednog 'Ja' jeste jedan broj, onda se možemo približiti razumijevanju apsoluta. Pošto je apsolut postojanje u svom bezvremenom (vrijeme=0), besprostornom (prostor=0), bestjelesnom (tijelo=0) aspektu u totalnom NE-kretanju (kretanje=0), prosto je nemoguće razumom ga zamisliti, dakle, razumom ga ne možemo registrovati, vidjeti, te ga zato razum i predstavlja kao prazan skup, 'ništa', nula.

Predstavljam vam dva prikaza:

Prkaz 1. Apsolut
Graphicpresentationoftheabsolute-1.jpg



Ako možemo da dopustimo sebi da se igramo grafikom onda ovako: U Prikazu 1. vidimo postojanje koje razumom (inače) ne možemo vidjeti...te stoga to što razum ne vidi smatra ga za ništa ili matematičkim simbolom predstvaljeno kao 0 (nula), jer ga biće u razumu nije svjesno. Ako dakle, zamislimo da je sve što postoji kao apsolut=0 (nula) onda je logično da se sve što jeste nalazi u toj nuli. Svaki broj je podjednako nevidljiv i sadrživ kao i sama nula. Dakle, u nuli SVE JESTE. Svaki broj ima vrijednost nule. Stoga, zamislimo apsolut kao tamu, 0, za koju smo ipak svjesni da postoji. (Čitav ovaj kvadrat-Prikaz zajedno sa brojevima, mogli bi smo smatrati nulom, 0).

Prikaz 2. Univerzum
Graphicpresentationoftheuniversewiththea-1.jpg




Ako nam je jasno da u toj 'tami' koju razumom ne možemo registrovati postoje svi brojevi od 1 do 9 u nuli (dakle i sama nula) onda bi nam trebalo biti lako shvatiti šta se desi kada biće ili duh odluči da premjesti svoju pažnju na broj 1 i od njega načini UM.
U Prikazu 2. ću pokušati da vam dočaram sliku svjesnosti 1 (jedinice). Kada se biće koncentriše na 1 ono sebe postavlja u jedinicu ali ne samo kao 1 već 1 koji u sebi sadrži ostatak apsoluta. Ako je br. 1 znanje-o-sebi ('Ja') koje kaže:"Ja jesam 1, Ja jesam bijelo-svjetlost!" recimo, onda sve što je u meni 1 (jedinici, jednom 'Ja') bit' će po meni-bijelo-svjetlost. Svaki drugi broj bit' će dio mene i jedino kroz mene moći će da se odnosi sa bilo kojim drugim postojećim brojem. Naprimjer, 2-1-3 može postati jedan odnos, jedno iskustvo kroz mene-1-svjetlost. Ali i svaki drugi broj može da se odnosi ne samo na svaki drugi pojedinačni broj već i na već kreirani skup. Kombinacije su beskonačne. Kreacija je proces kombinovanja odnosa. 'Ja'-1...JESAM Univerzum. Jedino 0 (nula) ostaje nevidljiva. Nulu možemo spoznati samo aktiviranjem svih drugih brojeva u njoj. Nula dakle ne vibrira, vibriraju sva ostala znanja-o-sebi. Šta je onda nula u projekciji? Nula je praznina koja jedino vibracijom najmanje dva broja (dva znanja-o-sebi) u sebi, postaje 'vidljiva', postaje PROSTOR. Vibraciju omogućava UM. Nula postaje vidljiva samo postavljanjem objekata u relaciju. Objekti vibriraju i stoga određuju svoje koordinate u praznini.

Ali ustinu, 'Ja'-1 (UM) JESAM Duh koji omogućava odvajanje jenog 'Ja' (1) od sebe aposluta, nule (0) u kretanje. Stoga, Ja JESAM biće koje doživljava sebe kroz 1. U ovom slučaju 'Ja'-biće koje-jesam NISAM SVIJEST(postojanje koje zna da jeste) već postajem Svjesnost o sebi-kreatoru i kreaciji u jednom 'Ja' koja se nadgrađuje kroz manifestaciju ODNOSA sa drugim 'Ja', kroz iskustva.

Kao što vidimo na Prikazu 2....iako br. 1 vibrira svjetlost i zasjenjuje tamu apsoluta (nulu), apsolut nije nestao...samo je prividno 'potisnut' iz Svijesti duha o sebi-postojanju-apsolutu u Svjesnost postajanja kroz 1-univerzum (duh ne zahtijeva kretanje da bi pomjerio pažnju (centar interesovanja) sa jednog aspekta sebe na drugi...jer, sve što JESTE jeste u duhu-u sebi).
 
Poslednja izmena:

Back
Top