Bog će zauvek uništiti zlo

Pa nije potrebno da se vredjamo.
Idi svojim putem nisam te nigde terao.
Biblija nam i to kaze:

2. Korincanima 6,14Ne vucite u tuđem jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom?
Biblija svašta nešto lepo kaže, ali džaba. Navodiš citate a očigledno je da ti nije poznato njihovo suštinsko značenje. Ne može ni biti, jer ih tumačiš s pogrešnog stanovišta.
 
Rekoše rečitiji od mene pa ne vredi. Ko ima uši čuće, ko nema neće. 
 

Prilozi

  • FB_IMG_15872559662345692.jpg
    FB_IMG_15872559662345692.jpg
    133,3 KB · Pregleda: 11
Ponovo moram d apitam vec treci put.
Da li citas sta pisem?
Lepo sam napsiaod a je bog u nama, ali on nam svoju volju ajsno otrkiva preko njegove reci.
Tu je problem.
Bezanje od tog boga biblije.
I nije slucjanost da gnostici nadju sve drugo ali ne onogo u bibliji koji je u nama.

Kain je rako, ok boze ti si nams e otkrio ali ja imam bolju ideju, ja cu ti sluziti na svoj ancin.
Ali bog nije prihvatio kainovu sluzbu vec aveljevu, koji je slusao ono kako bog kaze a ne kako je umislio.



Tebi nije jasno da "Božija riječ" ne dolazi iz Biblije niti kroz Bibliju... VEĆ DIREKTNO U TVOJ UM.
Zamisli, Bog koji je svemoćan, treba BIbliju da svakom od nas (u kojemu je BOG direktno prisutan) objavi svoju riječ???
Koliko moraš biti slijep da ne vidiš zabludu, prevaru, manipulaciju???
...
Međutim, jednom kad presiječeš nit do Boga i okreneš se Bibliji recimo, koja je očito nešto 'spolja',
ti si onemogućio i spriječio ISTINI da od i iz Boga uđe u domen tvog razuma i stoga saznanja.
Biblija je knjiga. Neko ju je smislio (Bog nije), isplanirao, ispisao... shvataš koliko je tu istina iskrivljena, stradala???
Ne shvataš, znam.

...
Bog Biblije je entitet, smišljani lik, stvorena iluzija (LAŽ) kojoj se klanjaš.
Okani se tog Kaina.
Okani se Avelja.
BUDI.
BOG, ISTINSKI BOG, nije u Bibliji već u tebi, u svima nama, u našem srcu.

Otvori razum, Otvori se prema srcu. Bog je u srcu.
Srce je JEDNO.
Srce je jezgro iz kojega postajemo i u kojemu se sjedinjujemo.
"Božija riječ" (znanje) iz 'Svetog duha' (iz Svijesti)... dolazi u duh čovjeka (u svjesnost) kao informacija, a odatle biva prevedena razumom u pojam (riječ).
Zašto onda vjerovati u nečije ispisane riječi kad ti Bog u razum direktno uliva ISTINU?
ZAŠTO?
 
Poslednja izmena:
Tebi nije jasno da "Božija riječ" ne dolazi iz Biblije niti kroz Bibliju... VEĆ DIREKTNO U TVOJ UM.
Zamisli, Bog koji je svemoćan, treba BIbliju da svakom od nas (u kojemu je BOG direktno prisutan) objavi svoju riječ???
Koliko moraš biti slijep da ne vidiš zabludu, prevaru, manipulaciju???
...
Međutim, jednom kad presiječeš nit do Boga i okreneš se Bibliji recimo, koja je očito nešto 'spolja',
ti si onemogućio i spriječio ISTINI da od i iz Boga uđe u domen tvog razuma i stoga saznanja.
Biblija je knjiga. Neko ju je smislio (Bog nije), isplanirao, ispisao... shvataš koliko je tu istina iskrivljena, stradala???
Ne shvataš, znam.

...
Bog Biblije je entitet, smišljani lik, stvorena iluzija (LAŽ) kojoj se klanjaš.
Okani se tog Kaina.
Okani se Avelja.
BUDI.
BOG, ISTINSKI BOG, nije u Bibliji već u tebi, u svima nama, u našem srcu.

Otvori razum, Otvori se prema srcu. Bog je u srcu.
Srce je JEDNO.
Srce je jezgro iz kojega postajemo i u kojemu se sjedinjujemo.
"Božija riječ" (znanje) iz 'Svetog duha' (iz Svijesti)... dolazi u duh čovjeka (u svjesnost) kao informacija, a odatle biva prevedena razumom u pojam (riječ).
Zašto onda vjerovati u nečije ispisane riječi kad ti Bog u razum direktno uliva ISTINU?
ZAŠTO?

Biblija je samo putokaz kako ces naci boga, celo vreme govorim o tome da Bog dolazi u tebe.
Celo vreme govorim o duhovnom zivotu a on se zbiva u tvom umu i s rcu.
Ali ti ne razumes o cemu pricamo.
Religozni ljudi imaju svoj recnik, i ti ne razumes taj recnik.

U oveku postoji isksona teznja za svojim tvorcem, i ona ga pokrece.
Ali ako covek hoce da sazna Bozju volju, mora da trazi u Bozjem otrkivenju.
To je Biblija.
A onda kada se spojis a tom silom, pocinje da cini bozju volju.
Osim toga savest ti govori da Bog postoji.
Savest je bog ugradio coveku.
I ta savest ga opominje da ne krsi bozji zakon.
Koji nam je dat u bibliji.
I upravo je to tvoj problem.
Savest.
I nikada ti nece dati mira sve dok bezis od boga.
 
Zakoni su od čovjeka a od Boga su ISTINE i PRINCIPI.
Zakoni su za nesvjesne a svjesni ljudi imaju Savjest.

Zakoni ili principi je jedno te isto.
Oni koji zele da beze od zakona, zovu ih blazim imenima.
Svi ljudi imaju svaest, jer im je to dato od Boga da ih opominje da ne krse Bozji zakon.
Samo sto mnogi ne slusaju vise savest, i neki misle da ju nemaju.
Cesto ona proradi odjedared.
Kada covek, krade, laze, ubija, vrsi bilo koji preavru, psuje boga, uvek ga savest opominje jer time upravo krsi Bozj zakon..
I upravo je to bozji zakon 10 zapovesti koje nam govore daje nas stvoritelj Bog koji nam svoju volju otkriva u Bibliji.
Tamo mozemo nauciti jos bolje sve ono na sta nas savest poziva.
Samo problem kod mnogih ljudi oni ne zele da nauci vise, jer ne zele da se menjaju.

Tako bivaju progonjeni od svoje savesti celi zivot.

Jovan 3,19A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.
 
Tako bivaju progonjeni od svoje savesti celi zivot.


Miješaš Savjest sa grižom Savjesti. To nije isto.
Savjest je matrica koja je aktivna u trenutku izbora.
Kao takva, svjesno filtrira namjeru, skanirajuči je i pri tom uviđajući da li ta namjera u sebi sadrži ljubav, harmoniju i mir.
Ukoliko sadrži, Savjest dopušta da se ta namjera načini našim svjesnim izborom iz kojeg će se manifestovati stvarnost u kojoj će i Ljubav, harmonija i mir biti osviješćeni, prisutni i kao posledicu toga doživjet' čemo RADOST ŽIVLJENJA.

Ukoliko u namjeri ne postoji Ljubav, harmonijia i mir, to je znak da ukoliko se izbor načini poslediće će biti očite; manifestovat' će se stvarnost
bez Ljubavi, harmonje i mira, u drugim riječima manifestovat' će se stvaranost Straha, haosa i nemira.... što uvijek vodi ka STRADANJU.

Dakle da bi mogli savjesno birati i stoga savjesno stvarati stvarnost Savjest mora biti aktivna u momentu izbora.
Ukoliko je Savjest neaktivna (neaktivirana) a ipak postoji, onda ćemo izbor činiti bez da razmislimo i sagledamo posledice.
Tada se stvarnost manifestuje nesvjesno, nužno, dakle bez naše svjesne kontrole te nam i posledice dolaze kao iznenađenje.
Kad se takva stvarnost ostvari i recimo neko načini nekakvo zlo nekome ili sebi, a Savjest mu se tek tada poslije tog čina (sa zakašnjenjem) aktivira,
tada se doživljava GRIŽA SAVJESTI.

Griža Savjesti je stoga Savjest aktivirana poslije načinjenog izbora, a tad je već kasno, jer načinjeni izbor znači učinjeno djelo ili nedjelo.
Griža Savjesti je ipak dobar znak, znak je da posjedujemo Savjest i da ćemo je, eventualno, kada odlučimo da se posvetimo istini o sebi i principima
po kojima smo vođeni, ostvariti i aktivno stanje naše Savjesti.

Postoje i stvorenja bez Savjesti. To je vidljivo kroz čitavu istoriju čovječanstva.
Njihov moto življenja jeste: CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO.
 
Miješaš Savjest sa grižom Savjesti. To nije isto.
Savjest je matrica koja je aktivna u trenutku izbora.
Kao takva, svjesno filtrira namjeru, skanirajuči je i pri tom uviđajući da li ta namjera u sebi sadrži ljubav, harmoniju i mir.
Ukoliko sadrži, Savjest dopušta da se ta namjera načini našim svjesnim izborom iz kojeg će se manifestovati stvarnost u kojoj će i Ljubav, harmonija i mir biti osviješćeni, prisutni i kao posledicu toga doživjet' čemo RADOST ŽIVLJENJA.

Ukoliko u namjeri ne postoji Ljubav, harmonijia i mir, to je znak da ukoliko se izbor načini poslediće će biti očite; manifestovat' će se stvarnost
bez Ljubavi, harmonje i mira, u drugim riječima manifestovat' će se stvaranost Straha, haosa i nemira.... što uvijek vodi ka STRADANJU.

Dakle da bi mogli savjesno birati i stoga savjesno stvarati stvarnost Savjest mora biti aktivna u momentu izbora.
Ukoliko je Savjest neaktivna (neaktivirana) a ipak postoji, onda ćemo izbor činiti bez da razmislimo i sagledamo posledice.
Tada se stvarnost manifestuje nesvjesno, nužno, dakle bez naše svjesne kontrole te nam i posledice dolaze kao iznenađenje.
Kad se takva stvarnost ostvari i recimo neko načini nekakvo zlo nekome ili sebi, a Savjest mu se tek tada poslije tog čina (sa zakašnjenjem) aktivira,
tada se doživljava GRIŽA SAVJESTI.

Griža Savjesti je stoga Savjest aktivirana poslije načinjenog izbora, a tad je već kasno, jer načinjeni izbor znači učinjeno djelo ili nedjelo.
Griža Savjesti je ipak dobar znak, znak je da posjedujemo Savjest i da ćemo je, eventualno, kada odlučimo da se posvetimo istini o sebi i principima
po kojima smo vođeni, ostvariti i aktivno stanje naše Savjesti.

Postoje i stvorenja bez Savjesti. To je vidljivo kroz čitavu istoriju čovječanstva.
Njihov moto življenja jeste: CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO.
Mesam savest sa grizom savesti?
Kao da je to dvoje kao jabuka i kruska razlicito?
A ne da je cela jabuka i naceta jabuka isto jabuka?
I kao sada cela jabuka nije jabuka kada je naceta?
 
Mesam savest sa grizom savesti?
Kao da je to dvoje kao jabuka i kruska razlicito?
A ne da je cela jabuka i naceta jabuka isto jabuka?
I kao sada cela jabuka nije jabuka kada je naceta?

Mešaš jer ne vidiš razliku.
Savest deluje pre nego što se nešto desi, ona te upozorava da to što si nameravao da uradiš nije dobro sa moralne tačke gledišta.
Griža savest deluje tek kad si to već uradio.
Da si delovao savesno, odnosno, da je tvoj izbor bio savestan, griža savest ti ne bi bila ni potrebna.
 
Da svesni ljudi imaju savest ali je malo svesnih.
Zato je Bog dao svima Zakon preko Bozje reci Biblije.
Ona moze probiditi svest i savest kod coveka.
Inace su ljudi pre tih zapovesti krali, ubijali, silovali svoje sestre i majke itd itd
A kad im je bog dao zapovesti ljudi su stavili prst na celo, razmislili i rekli "e pa ovo je stvarno ok"
Ili si normalan i savestan ili nisi. Ne treba bog da ti kaze sta je ispravno a sta nije :ok:
 
Inace su ljudi pre tih zapovesti krali, ubijali, silovali svoje sestre i majke itd itd
A kad im je bog dao zapovesti ljudi su stavili prst na celo, razmislili i rekli "e pa ovo je stvarno ok"
Ili si normalan i savestan ili nisi. Ne treba bog da ti kaze sta je ispravno a sta nije :ok:
Moja omiljena koleginica govori o onima kojima je savest oguglala.
Inace je savest bozji zakon u coveku.
Najveci dokaz postojanja onoga koje nas je stvorio u skladu sa svojim zakonom.
Bozji zakon nam je u bibliji zapisan da nebi mogao niko da ima izgovor.
Bog bas dtiti preko savesti.
Ali covek ipak ne postuje bozji zakon u potpunosti.
Samo bozjom silom mozemo to.
Da nema savesti, ljudi bi se odavno medjusobno istrebili.
 
Inace su ljudi pre tih zapovesti krali, ubijali, silovali svoje sestre i majke itd itd
A kad im je bog dao zapovesti ljudi su stavili prst na celo, razmislili i rekli "e pa ovo je stvarno ok"
Ili si normalan i savestan ili nisi. Ne treba bog da ti kaze sta je ispravno a sta nije :ok:
Pa tako je mnogi koji ne znaju Bozju rec rade mnoge gadosti jer misle da nema kazne za to
a da znaju za Boga ne bi cinili takva zla
A i Satana Djavo zavodi ljude da cine zla tako da
Bozji zakon je zastitta od njegovih spetki
a i otvara oci onima koji ne vide
 
Pa tako je mnogi koji ne znaju Bozju rec rade mnoge gadosti jer misle da nema kazne za to



Bog nikoga ne kažnjava. Da Bog kažnjava onda bi sloboda izbora bila prevara. Kazna je reakcija na počinjeno nedjelo ili ako hoćeš, za počinjeni grijeh.

A šta je nedjelo?
Nedjelo je čin u kojemu naša namjera, bili mi toga svjesni ili nesvjesni, narušava mir, harmonijiu, zdravlje i egzistenciju drugih (cjeline) i konsekventno sebe. Nedjelo je posledica grijeha (greške pri izboru). Bog dozvoljava i nedjelo, to je očito, da ne dozvoljava nikada se ne bi ni desilo. Međutim, svaka akcija ima svoju reakciju. Danas recimo, možeš pustiti virus (Koronu) u svijet, i to je sasvim dozvoljeno, dešava se, ali kao posledicu toga izazvat' ćeš stradanje mnogih ljudi i stoga nemir i disharmonioju cjeline. *Neću sad govoriti o tome da li je 'Korona stvarna' (istinita) ili samo dezinfromacija (laž) kojom prizvodiš strah u ljudima.

Dakle, tvoja namjera već nije u skladu sa dušom, nije savjesna, u sebi nema Ljubav, harmonijju i mir. Bez obzira na to ti imaš pravo da načiniš i takav izbor. Tvoj izbor će djelovati na mnoštvo i stvoriti reakciju. Recimo da si reakciju kalkulisao i po tebi ljudi će reagovati strahom koji ćeš ti iskoristiti za svoju sledećuu namjeru; satjerat' ćeš ih u torove. Odatle ćeš s lakoćom moći upravljati njihovim odlukama, akcijama, jer strah koji si proizveo u njima čini da ti vjeruju, ma šta im od tada servirao preko vijesti i slično. Mislit' ćeš, uspjela sam, pokorio sam ih... i sve će izgledati kao da si nedodirljiva, sve dok... sve dok se prvi čovjek ne probudi i shvati da je sve to iluzija izazavana strahom, zastrašivanjem. Taj čovjek će probuditi drugog, ta dva još dva i buđenje će da postane ona neželjena lančana reakcija koju si previdjela ili pak i nisi ali na ishod više nemaš uticaja. To je početak tvoje kazne. Kaznu si sam sebi presudila jer nisi znala princip po kojemu univerzum funkcionioše.

Koji je to princip?
To je princip koji se zove DAVANJE JE DOBIJANJE.
Ono što daješ, dobijaš. Postaješ žrtva svog izbora.
Od tada strah otvoreno vlada nad tobom.
.....................................


Čekaj, a svi oni ljudi kojima si omogućila da žive u strahu i stradanju, šta je s njima?

Svaki čovjek koji je postao žrtva tvog izbora takođe ima svoj izbor. Taj izbor ga je i doveo dotle da postane žrtva. Ne, nisi ga ti načinila žrtvom, NE, ti nemaš tu moć ni-nad-kim. Svako ima slobodu izbora, te svako bira po svom nivou svjesnosti. Onaj koji nema aktiviranu Savjest nema ni spoj sa dušom, te tako odsječen od duše i Savjesti stvara percepciju svijeta i sebe u svijetu u kojoj vlada nužnost. Nužnost je stvarnost u kojoj vlada 'stihija'. Stihija? Tako se čini onome koji živi pod zakonima nužnosti. Takav čovjek bi rekao: "Nisam ja izabrao da neka budala baci virus u svijet, nisam ja kriv za njegov izbor. Ja sam ovdje žrtva!"

Vidiš, žrtva ne postoji bez tiranina (složit' ćemo se u tome?). Ne postoji. Nemoguće. To onda znači i da tiranin ne postoji bez žrtve. Ne postoji. Ne može tiranin biti onaj koji nema žrtvu, pa makar žrtva bio i on sam sebi (dakle, slažemo se i u tome). Ali princip davanja i dobjanja kaže drugačije: Ono što daješ to i dobijaš. DAVANJE JE DOBIJANJE. Ovo je osnovni univerzalni princip.

Ako si ti žrtva, to je tvoje dobijanje, zar ne. Ne možeš biti žrtva dok nisi ugrožena od tiranina. Dakle, tiranin ti omogućava da ostvariš iskustvo onoga što tražiš. A šta je to što tražiš? To je ono što daješ. Reći ćeš, ko je lud tražiti da bude žrtva? Traženje nije svjestan čin, tu je problem. Traženje nije svjestan izbor, jer niko svjesno ne bi tražio da bude žrtva, čak niti mazohisti. Ne možeš se nazvati svjesnim a tražiti da se nad tobom, nad tvojim tijelom čini mučenje.

Kako si onda dospjela u tu ulogu žrtve? Kako si to izabrala?
Nesvjesno. Nesvjesno se potkrao strah koji je bez tvog osviješćenog znanja filtrirao svaku tvoju misao. Recimo, moguće je da si često, ili svo vrijeme i ne primjećujući to, osjećala da je svijet mjesto ludaka, da u svijetu vlada nepravda, (da se mora pojaviti zlo kako bi opravdalo Armagedon) i sl... eh, to je filter koji zahtijeva kakvu ćeš stvarnost manifestovati. To je filter kroz koji nesvjesno biraš. Filter već nedvodsmisleno odlučuje kakvu ćeš stvarnost dobiti. Filter prepoznaje šta daješ. Daješ vibraciju suda o svijetu, sud ti se vraća kao kazna. Dobijaš kaznu. Kako si kažnjena? U stvarnosti se pojavljuje tiranin koji svojm akcijom ugrožava tvoj mir, harmoniju i tvoje shvatanje Božije Ljubavi, opravdava tvoje shvatanje svijeta. Davanje je dobijanje. Tvoje traženje/davanje je porodilo dobijanje. Takvim odnosom prema svijetu porodila si tiranina, jer bez njega tvoje shvatanje ne bi bilo ispravno za tebe. Kad to postaviš na kolektivni nivo i kad
shvatiš da većina ljudi na zemlji ima slično ili identično mišljenje (ubjeđenje) o svijetu, shvatit' ćeš takođe da će takva masa mišljenja (ubjeđenja) proizvesti i kolektivnu stvarnost, stvarnost u kojoj će ta masa biti žrtva manjine (tiranina) koju iz sebe porađa.

Ima li izlaza iz ovog začaranog kruga?
NEMA. Davanje je uvijek dobijanje.
To znači da smo osuđeni na stradanje i propast?
Naravno da nismo. Međutim, sve dok naš izbor činimo nesvjesno, bez Savjesti (bez znanja o svojim filterima kroz koje biramo), bit' ćemo žrtve svog nesvjesnog izbora. To takođe znači da postoji izlaz iz stradanja i propasti, a to je kroz osvješćenje filtera i konsekventno ovješenje izbora.

Osvijesti svoje davanje znat' ćeš i šta ćeš dobiti. Davanje je dobijanje. To je osnovni univerzalni princip i konstantno je prisutan u svemu. Svi ostali univerzalni principi su podređeni ovom principu i njim su protkani. Ljubav je bezuslovno davanje sebe. Iz nje proizilazi harmonija i mir. To podrazumijeva znanje o sebi i onome kojemu ili čemu se daješ kao i potpuno bezrezervno povjerenje u Boga (sebe koji jesi). Zašto onda ne osvijestimo Ljubav u sebi, zašto onda ne odlučimo da svjesno dajemo sebe svijetu (drugima) u LJUBAVI; HARMONIJI I MIRU?
Jedino kada sebe istinski dajemo svemu u Ljubavi, harmoniji i miru, Ljubav, harmonija i mir nam se vraćaju, dobijamo takvu stvarnost u kojoj doživljavamo RADOST ŽIVLJENJA.



a da znaju za Boga ne bi cinili takva zla
A i Satana Djavo zavodi ljude da cine zla tako da
Bozji zakon je zastitta od njegovih spetki
a i otvara oci onima koji ne vide

Satana, đavo, ne postoji. Postoji tvoj razum kojim djeluješ bez prisustva Savjesti. To je on što zoveš "đavo', jer razum djeluje kroz razloge, te za razum ne postoji
Ljubav, empatija, saosjećanje, već samo cilj koji zahtijeva da se ostvari i pokori. Cilj opravdava sredstva. Ti si onaj koji u sebi ima ili nema Ljubav, te jedino ti, ispunjen Ljubavlju sobom možeš ispuniti i razum kojim djeluješ.

U drugim riječima razum (kao intelekt), sam za sebe, je drvo dobra i zla. On ima zadatak da polarizuje naš svijet. Razum, sam po sebi, niti je dobar niti zao.
 
Prilikom stvaranja bilo je apsolutno nista na koje je pustena zivotvorna svjetlost. Kako svijetlost napreduje stvarajuci realnosti i vaseljene tako se tama povlaci, ali i dalje je beskonacna isto kao sto je beskonacna i svjetlost koja nailazi. Zlo je sve ono sto se ne desava po zakonima svjetlost, koje je kao i svjetlost beskonacno. Dakle ista je kolica zla i dobra i jedno bez drugog ne moze.
 
Prilikom stvaranja bilo je apsolutno nista na koje je pustena zivotvorna svjetlost. Kako svijetlost napreduje stvarajuci realnosti i vaseljene tako se tama povlaci, ali i dalje je beskonacna isto kao sto je beskonacna i svjetlost koja nailazi. Zlo je sve ono sto se ne desava po zakonima svjetlost, koje je kao i svjetlost beskonacno. Dakle ista je kolica zla i dobra i jedno bez drugog ne moze.



Prvo, nije bilo nikakvog stvaranja. Stvarnje je vječni proces, bez početka i bez kraja. Drugo, ne postoji apsolutno ništa. Ta tvrdnja nema osnov. Zašto? Zato što iz ništa ne možeš stvoriti nešto. Treće, ako je postojalo apsolutno ništa (kao što tvrdiš) odakle ti ideja da je na to apsolutno ništa puštena životvorna svjetlost? Po toj logici životvorna svjetlost je postojala prije apsolutnog ništa, te tvrdnja da je postojalo apsolutno ništa, apsolutno nesnovana, samu sebe pobija.


Sve postoji u jednom besprostornom centru.
Prostor je iluzija stvorena projekcijom objekata u praznini.
Praznina je um univerzuma.
Dio uma je razum.
Dobro i zlo postoje samo u razumu.
 
Citat:

"Некада, тачније онда
када још није било времена,
није било Светова ни Реалности,
нама, људима, схватљивих.
Био је једино, неоваплоћен,
само Велика Ра-М-Ха.
Он се пројавио у Новој Стварности
примивши Безкрајну Безконачност
озарио се Великим Светлом Радости.
И тада се појавила Безконачна Нова Вечност
рођена у Новој Стварности, и
бесконачан број њених пројављења се појавио.
Тако се појавило то што ми, људи,
препознајемо као пространства
Светова Јаве, Наве и Праве."

(Велики Ра-М-Ха – (Рамха, санскртски Брахма) – Првоначелна Једина Несазнатљива суштина, која излучује
Живородну Светлост Радости и Првобитну Ватру Стварања Света (Инглију), из које се појавило све што постоји
у Васељени, а такође и сви насељени Светови и Реалности. Он се пројавио у Новој Стварности)
 

Back
Top