Zar nije lakse pomisliti kako nekada nesto zavisi od nas samih? Blaziranost kojom mlada generacija prihvata realnost i razocaranost u sve humanisticke principe su odlike spojive sa izvesnim godinama zivota, progres nikada nije vukla napred zrelost vec upravo mladost i ako se nikada niko ne pobuni, ako niko nista ne zahteva postacemo istorijska bruka, sinonim za lenjost, gordost, povrsnost, narcizam. Crna tacka najveca posle srednjeg veka.
Meni je danas nepojmljivo da se skinem naga i pokazem prst kordonu policije jer za tim nema potrebe buduci da su to vec uradile mnoge pre nas, spaljivale grudnjake, sekle suknje, zahtevale prava koja mi danas uzivamo, to je bila njihova borba za nas, sta je nasa borba za tek rodjene devojcice? Sta cemo mi njima ostaviti u amanet - mozemo im ponuditi pravo na silikone i botox jer je to jedina nasa zasluga uz pravo da imaju 100 pari cipela i 1000 ljubavnika buduci da su one "simply fabulous", prosto me sramota kada pisem ovakve "zasluge". Povrsnost kojom prihvatamo svet nas koci da izvucemo iz sebe najbolje pa tako danas nema ljudi koji bi komponovali operu - zasto da se muce kada to od njih niko ne zahteva, nema ljudi koji pisu klasiku - zasto da se lome kada ljudi citaju sve sto ima dobru reklamu ma kakva knjizevna bruka bila u pitanju, nema slikara koji ce oslikati hram, nema sindikata koji ce strajkovati bez digitrona koji viri iz zadnjeg dzepa, nema cak ni ludaka poput Ulrike Majnhof koja je, iako kriminalac ulivala strah drzavnom vrhu samim izjavama, ni mrtvoj nisu smeli da joj pridju. Danas se i ne zna ko je ona bila ali svi znaju koja visina stikle mora da se nosi. Degradacija. Uzas. Sama cinjenica sto neko studira, ili je doktorirao, ili ima zavidan nivo formalnog obrazovanja za zajednicu ne znaci nista ako taj covek nije produhovljen i ako nema principe po kojima zivi. Zato mislim da tog 8. marta treba svako od nas da ucini nesto malo, sebi vredno ali da se to ne svede na castila sam se divnim cipelama, pobogu imamo internet, blogove, wiki, imamo kome da se zalimo ako vec ne mozemo da strajkujemo, ako svako od nas napise bar po jedan clanak iz svoje struke na onoj wiki ili napise pismo uredniku emisije koji ga nervira vec smo uradile nesto vredno. Princip "ako ne mogu sve da promenim necu nista" je puki izgovor za lenstvovanje.