biti srecan znaci biti kupovno mocan

  • Začetnik teme Začetnik teme prsho
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
pa lakše je nekako kad imaš neke kao stabilne pare zar ne, mada još bolje je kad si i socijalno prilagođen i onda ti društvo pomogne kad ti je teško kao oko posla i štaznam
mada ljubav ne može da se kupi a i šta će ti, bolje je prva rečenica
poštovanje možda ne može ili nemam pojma nešto ima što ne može
mada si i smešan s ovom temom
 
Posle nekoliko poseta danas i čestitanja,posle podne sam i kod najboljeg drugara u Batajnicu na slavu...
Ne volim kartice,više mi leži keš i poneo sam desetak hiljada da se nađe...
Nisam potrošio ništa.Supruga jutros kupila šta da odnesem i to je to...
A koje drugare sam sve tamo sreo,sem najboljeg i bio u "punom fazonu" -da ne pričam...
Naravno,hrane i pića u izobilju,ali nije žderačina to što nas činilo veselim i srećnim-jedva sam i stigao nešto pojesti-eto,tortu nisam ni probao...;)
Nek mi pošalje sliku telefonom...:lol:
Kakve pare...

Ima baš mnogo toga šta se ne može nigde kupiti za pare.
 
Znače mi pare i čine me srećnim kada su u rukama, mnoge mogućnosti u životu se povećavaju, a ako znaš da barataš sa parama i mogućnostima onda je to dobra zgoda, to je vrlo bitno znati baratati s njima, jer sam video mnoge primjere kao što su djeca imućnijih koja su otupila i naebala u životu jer su im iste bile dostupne, a nisu znali upravljati s njima zato što ih nisu ni zaradili.

Što se tiče sreće, više od toga bi me činilo srećnijim da je društveno uređenje drugačije, da su ljudi opušteniji i nasmijani, da se ne pate, da nema zla, da se druže i mnogo toga... to je samo utopijska zamisao i san za ove prostore, tako da za sada se držim keša, porodice, i ne griješim jer takav je sistem koji nas sve ograničava na relaciji poso-kuća, kuća-poso. Mnogo lijepih trenutaka se sjećam, pogotovo iz djetinjstva, to je ono što čovijeka čini zaista maksimalno srećnim, društvo, društvene aktivnosti i međuljudski odnosi.
 
Posle nekoliko poseta danas i čestitanja,posle podne sam i kod najboljeg drugara u Batajnicu na slavu...
Ne volim kartice,više mi leži keš i poneo sam desetak hiljada da se nađe...
Nisam potrošio ništa.Supruga jutros kupila šta da odnesem i to je to...
A koje drugare sam sve tamo sreo,sem najboljeg i bio u "punom fazonu" -da ne pričam...
Naravno,hrane i pića u izobilju,ali nije žderačina to što nas činilo veselim i srećnim-jedva sam i stigao nešto pojesti-eto,tortu nisam ni probao...;)
Nek mi pošalje sliku telefonom...:lol:
Kakve pare...

Ima baš mnogo toga šta se ne može nigde kupiti za pare.

* na tortu sutra*

i ja se mucih danas . svinjsko i ovce a odlicno


ne bih se slozi da moras biti * mocan * , novcano da bi bio sretan

kad sam imao manje para imao sam i manje zelja

a sad planiram da promenim auto , stari dobar , al dosadio

pa mi se svidjaju nekoliko razlicitih modela slicne cene

i sta sad da kupim , kad ne mogu da resim ni dal da uzmem evropski ili japanski , ili korejski.

za sad sam samo resio da bude benzinac

valjda
 
dal je to pravilo u vasem slucaju
pod kupovno mocan mislim i na zdravlje,obrazovanje pa i ljubav

NIšta od datih stvari se ne odnosi ni na jednu drugu stvar koje su pomenute. Kupovna moć je isključivo koliki je nekome novčanik.

Za neke je to preduslov da budu srećni, ali drugima novac uopšte nije bitan za sreću, niti uspeh, a ni ljubav na kraju krajeva. Novac je jednostavna potreba u današnjem društvu, isto što je i toalet osnovna potreba u današnjem društvu. Ako si srećan što imaš novac onda si srećan i što ne ideš iza šumarka i držiš se za drvo dok obaviš nuždu. To su stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo.
 
Posle nekoliko poseta danas i čestitanja,posle podne sam i kod najboljeg drugara u Batajnicu na slavu...
Ne volim kartice,više mi leži keš i poneo sam desetak hiljada da se nađe...
Nisam potrošio ništa.Supruga jutros kupila šta da odnesem i to je to...
A koje drugare sam sve tamo sreo,sem najboljeg i bio u "punom fazonu" -da ne pričam...
Naravno,hrane i pića u izobilju,ali nije žderačina to što nas činilo veselim i srećnim-jedva sam i stigao nešto pojesti-eto,tortu nisam ni probao...;)
Nek mi pošalje sliku telefonom...:lol:
Kakve pare...

Ima baš mnogo toga šta se ne može nigde kupiti za pare.

Pa da, ali zamisli da nisi imao tih deset hiljada da poneseš da ti se nađu, ili da Veca nije imala para da kupi ono što si poneo. Pitanje je kakav bi bio tvoj doživljaj.

Pare pružaju izvesnu sigurnost, osećanje opuštenosti.
Pre nekoliko godina, u vrelo letnje podne, morala sam na drugi kraj grada. Bilo je važno i hitno, a ja nisam stigla da prethodno odem u banku po keš.
Krenula sam samo sa bus plus karticom, praznog novčanika. Ušla u smrdljivi bus, i na pola puta umalo nisam kolabirala od vrućine, pa sam izašla na stanici. Nigde vode, nigde klupe da sednem. Sačekah sledeći bus, al taj se (ništa bolji od prethodnog) pokvario posle par stanica, pa sam se opet našla ni na nebu, ni na zemlji, žedna, malaksala, na ivici da se ispovraćam ili padnem u nesvest. Onda u daljini ugledam kiosk, dovučem se do njega po vodu ali - prc! - u novčaniku ni banke.
Na kraju nisam ni stigla na odredište. Vratila sam se kući neobavljenog posla, besna na sebe zbog neodgovornosti. Sve i da mi nije bila potrebna značajnija suma novca za put od tačke A do tačke B gradskim prevozom, trebalo je da imam makar neku simboliku - za vodu ili ne-daj-bože-situaciju.
Od tada ne izlazim iz kuće bez para, osim kad bacam đubre.

O da, novac je vrlo bitan!
U to ime, jedan citat:
"Money cannot buy happiness,
but it is more comfortable to cry in a mercedes
then on a bicycle."
 
Pa da, ali zamisli da nisi imao tih deset hiljada da poneseš da ti se nađu, ili da Veca nije imala para da kupi ono što si poneo. Pitanje je kakav bi bio tvoj doživljaj.

Pare pružaju izvesnu sigurnost, osećanje opuštenosti.
Pre nekoliko godina, u vrelo letnje podne, morala sam na drugi kraj grada. Bilo je važno i hitno, a ja nisam stigla da prethodno odem u banku po keš.
Krenula sam samo sa bus plus karticom, praznog novčanika. Ušla u smrdljivi bus, i na pola puta umalo nisam kolabirala od vrućine, pa sam izašla na stanici. Nigde vode, nigde klupe da sednem. Sačekah sledeći bus, al taj se (ništa bolji od prethodnog) pokvario posle par stanica, pa sam se opet našla ni na nebu, ni na zemlji, žedna, malaksala, na ivici da se ispovraćam ili padnem u nesvest. Onda u daljini ugledam kiosk, dovučem se do njega po vodu ali - prc! - u novčaniku ni banke.
Na kraju nisam ni stigla na odredište. Vratila sam se kući neobavljenog posla, besna na sebe zbog neodgovornosti. Sve i da mi nije bila potrebna značajnija suma novca za put od tačke A do tačke B gradskim prevozom, trebalo je da imam makar neku simboliku - za vodu ili ne-daj-bože-situaciju.
Od tada ne izlazim iz kuće bez para, osim kad bacam đubre.

O da, novac je vrlo bitan!
U to ime, jedan citat:
"Money cannot buy happiness,
but it is more comfortable to cry in a mercedes
then on a bicycle."

Па то.
Они који кажу да није битан (новац), можебитно нису били у ситуацији да буду празна џепа. За некога је десет хиљада џепарац а за другога недељу дана живота.
Али, форум је већ одавно познат по пувакању чланова дефицитарних по питању социјалне интелигенције.
 
Па то.
Они који кажу да није битан (новац), можебитно нису били у ситуацији да буду празна џепа. За некога је десет хиљада џепарац а за другога недељу дана живота.
Али, форум је већ одавно познат по пувакању чланова дефицитарних по питању социјалне интелигенције.

Vidim ja tu socijalnu inteligenciju-hiljadarku eura bi skrckala za jedno popodne i još se ždrala što nije i one sandale kupila...:sad2::hahaha:

- - - - - - - - - -

Pa da, ali zamisli da nisi imao tih deset hiljada da poneseš da ti se nađu, ili da Veca nije imala para da kupi ono što si poneo. Pitanje je kakav bi bio tvoj doživljaj.

Pare pružaju izvesnu sigurnost, osećanje opuštenosti.
Pre nekoliko godina, u vrelo letnje podne, morala sam na drugi kraj grada. Bilo je važno i hitno, a ja nisam stigla da prethodno odem u banku po keš.
Krenula sam samo sa bus plus karticom, praznog novčanika. Ušla u smrdljivi bus, i na pola puta umalo nisam kolabirala od vrućine, pa sam izašla na stanici. Nigde vode, nigde klupe da sednem. Sačekah sledeći bus, al taj se (ništa bolji od prethodnog) pokvario posle par stanica, pa sam se opet našla ni na nebu, ni na zemlji, žedna, malaksala, na ivici da se ispovraćam ili padnem u nesvest. Onda u daljini ugledam kiosk, dovučem se do njega po vodu ali - prc! - u novčaniku ni banke.
Na kraju nisam ni stigla na odredište. Vratila sam se kući neobavljenog posla, besna na sebe zbog neodgovornosti. Sve i da mi nije bila potrebna značajnija suma novca za put od tačke A do tačke B gradskim prevozom, trebalo je da imam makar neku simboliku - za vodu ili ne-daj-bože-situaciju.
Od tada ne izlazim iz kuće bez para, osim kad bacam đubre.

O da, novac je vrlo bitan!
U to ime, jedan citat:
"Money cannot buy happiness,
but it is more comfortable to cry in a mercedes
then on a bicycle."

U mom gradu mi zaista ne treba prebijena para i opet ću se lepo provesti-ni gladan ni žedan!
BeGe je nešto drugo,ali i tamo bih se snašao! Garantujem,ma i u Cirihu!:mrgreen:
 
Ne znam na koga si mislio, Dragoljube, ali ja ZNAM šta znači skrckati hiljadu evra za dan.:mrgreen:
Ali znam i šta znači razvući hiljadarku (dinara) na tri dana.

I veruj mi, ovo prvo je lepše.
Mada, još je lepše kad deo novca nekome, kome je finansijsko stanje loše, daš ... ili nekome nešto kupiš pa ga usrećiš.
Dakle - može 1000 evra dnevno: 500 za mene, 300 za dobra dela i 200 da se nađe. :mrgreen:
 

Back
Top