Biti domaćica.....

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Uvek sam se pitala da li bih mogla biti domaćica - ali definitivno ne. Ne zato što mislim da je to neki sraman posao ili već šta, nego jednostavno moj temperament mi ne dozvoljava da sedim kući.
Sta mislis koliko imas domacica koje imaju isti takav stav i temperament i onda se dogodi nesto sto bude vaznije od stava, temperamenta i osecaja ispunjenosti?;) Upravo otud toliko nezadovoljnih domacica - nije lako sve to pomiriti.
 
To da li je posao domacice tezak ili nije ima mnogo veze i sa tim da li ima dece, koliko ih je, kog su uzrasta, a najvise sa tim kako ona dozivljava svoju roditeljsku ulogu. Ako zeli da detetu pruzis vise od hrane i higijene to je posao i te kakav. To jeste nakreativniji moguci posao, ali da ume da bude naporno, o da.

Hm..... a ovo mi je zanimljivo. Recimo, gledam očeve kad dođu kući, posvete se deci, iščitaju neke pričice, izigraju se, osećaju se divno jer je taj kreativni posao koji je tako iscrpljujuć ustvari njihovo zadovoljstvo, a prilično sam sigurna da bi i majci bio, u istoj siruaciji.....

Stoga mislim da je ipak prljava pelena ono što iscrpljuje i čini da majka i taj kreativni deo smatra teretom.

Nemam decu ni u planu, ali sam tetka u više navrata..... prisustvovala sam poslu koji je sestra obavljala pošto je rodila bliznakinje..... huh :shock: a i dete sam :)

Ona radi od druge, vlajda, godine devojčica, kao profesor u školi, našla je posao koji će joj (uslovno rečeno) ostaviti dovoljno vremena za njih, a čak je i u struci (opet, uslovno rečeno).....

Postoje žene koje i nemaju decu, pa se drža kao "domaćice", to im je životni poziv, "posvetiti se kući" (meni ovo zvuči nekako kao..... posvetiti se kolima..... posvetiti se bašti..... hobi :( ), postoje one čija deca već uveliko idu u školu pa ih je strah da odjednom ponovo (da li?) traže posao..... (nije ovo replika Harmony, btw)..... a može im se da sede kući i čekaju muža na ručku, da im da pare da kupe sredstva za sledeći ručak i tako u krug...
 
moram da dodam da sto se mene tice, uopste ne mislim da je takva domacica kakvu lexa opisuje nesto cesta i da postaje trend: ona koja ocekuje da bude izdrzavana od strane muskarca i nema nikakve ambicije (koje donose zaradu ili ne). kada pogledam starije generacije jako je mali broj onih koje su dozivotno domacice (ne znam ih ustvari), a samo poneke su imale tu privilegiju da duze od godinu dana budu uz dete, a opet i one su pre ili kasnije pocele da rade.a velika vecina zena koje znam rade. sad sto se mladjih generacija tice isto ih je bas malo i uglavnom su domacice zbog dece. znaci privremeno.
 
А Лекса би и даље да све неистомишљенике убеди како је њихово становиште безвезе, а да је једино исправно не бити домаћица! :lol:
Јао, Лексо, замисли како би изгледао свет када бисмо сви били исти, имали исте жеље, потребе, таленте, амбиције - било би ужасно! :-?

Да се разумемо: подизати децу није само читати им књиге и мењати пелене. То је гомила обавеза, шетње и изласци на игралиште бар двапут дневно, само пресвлачење, облачење, стављање на ношу, прање руку, прање зуба..:-?...ко нема децу нема појма колико вам времена одузму те ствари које одраслима представљају рутину на коју не обрађају пажњу... Па припрема оброка, па храњење, па успављивање, купљење играчака по неколико пута дневно.....па хиљаде других свакодневних ствари које и не примећују они који немају децу...

Ја сам имала срећу да сам спојила два трудничка боловања, па бомбардовање (''срећу''?!:lol:), па распуст, тако да сам почела да радим кад је моје старије дете имало већ 3 године. И све дивно, крену деца у вртић, али....свако ко има децу зна како то изгледа првих година: недељу дана у вртићу - две недеље болесни! Ја сам на срећу имала бака-сервис, али шта са оним женама које немају? Чији посао може да трпи 10-15 дана месечно на боловању?

Хоћу да кажем - немојте умањивати потребу да мајка буде са дететом докле год је неопходно, а првих година живота јесте неопходно, можда би било идеално да то буде, по некој мојој личној процени - четврта или пета година живота!

Е сад, то што ЈА лично нисам неко ко би могао да буде испуњен само кућом и породицом, то је друга прича! То је ствар мојих личних афинитета. Не мислим да сам зато нешто боља од оних кје су изабрале да буду домаћице и које су тиме задовољне!

Узгред, ја сам много боља домаћица када радим, јер док сам на распусту толико се улењим да ништа не радим, боље функционишем и ефикаснија сам када сам у цајтноту, него кад имам времена на претек.:roll:
 
А Лекса би и даље да све неистомишљенике убеди како је њихово становиште безвезе, а да је једино исправно не бити домаћица! :lol:

Hajde nemoj ovo više da radiš, najozbiljnije te molim. Svaki put bre kad otvorim temu ti od mene napraviš neku zadrtu paćenicu koja nekoga želi da ubedi u svoje mišljenje. Ali svaki put to napišeš! Ja stvarno mogu da dopšem lažni citat onoga za šta ćeš se uhvatiti pre nego što daš odgovor na temu.
Jesi li pročitala uvodni post? Stvarno počinje ovo da mi ide više na..... znaš već šta.

Napisala si isključivo stvari za koje sam unapred kazala da se podrazumevaju i totalno, ali 1000% promašila temu.
 
Где си то прочитала?
To je vrlo, sasvim, izuzetno logičan zaključak.

Svaka će da dopiše - svako ima pravo da vaspitava svoju deci kako želi, neke sa pola vremena postignu mnogo više, MOJA odluka je da budem uz decu blablabla..... ALI stavom "uz moju decu do 5-e jer će tako biti bolje za njih" iz ovog ili onog razloga, poručuju svakoj mladoj majci koja radi da je njeno mišljenje da ONA greši što nije uz svoju decu.
I da se nisi diferencirala u startu videla bi ovo kristalno jasno, toliko te znam.
 
Upravo. Uopšte ne mislim da žena treba da sebi daje za pravo takav luksuz samim tim što je žena, ali isto tako ne mislim da bi isključivo ona trebala da se odrekne posla 5 godina zbog deteta. Tu se (zvanično) nešto i radi, ali malo ko se seti da napomene kako je za ženu "normalno da ne radi" (nebitni su razlozi), a ako muž ne radi odmah je čkapi

Ali dvoje se mogu dogovoriti i da imaju dete iz incesta pre nego što je do toga došlo..... to opet ne znači da je tako nešto poželjno i dobro u nekom generalnom smislu..... možda mi je loše poređenje, ali (opet) zarad poente - mogu se oni dogovoriti da je "OK da je muž izdržava jer njemu ne smeta", što da ne..... kao, nikoga ne boli.....šta drugi ljudi rade po svojim domovima mene se ne tiče. Ali šta bi bilo da se neko takvo ponašanje počne smatrati društveno poželjnim?

Читам ја све, Лексо...
Схватила сам ја твоје становиште, сви су га схватили...али то је само једно од многих. Али ако га сервираш на свакој страници и испод свачијег поста који не длеи твоје мишљење, онда је то већ превише наметљиво.
 
To je vrlo, sasvim, izuzetno logičan zaključak.

Svaka će da dopiše - svako ima pravo da vaspitava svoju deci kako želi, neke sa pola vremena postignu mnogo više, MOJA odluka je da budem uz decu blablabla..... ALI stavom "uz moju decu do 5-e jer će tako biti bolje za njih" iz ovog ili onog razloga, poručuju svakoj mladoj majci koja radi da je njeno mišljenje da ONA greši što nije uz svoju decu.
I da se nisi diferencirala u startu videla bi ovo kristalno jasno, toliko te znam.

Хехе, то је опет ТВОЈ закључак. Изведен на твој начин - а ти јако волиш крајности. :wink:

Иначе, да, психолози кажу да ЗА ДЕЦУ јесте најбоље да у раном детињству мајка буде са њима.
Али мајке најчешће нису у ситуацију да бирају да ли ће да ''греше'' или не, јер морају да се врате на посао из простог разлога што још увек највећи број породица у Србији не може да живи од једне плате.
Ја сам једна од њих. И веруј ми, не осећам се ''грешно'' због тога, то су једноставно неминовности. Живот није збир идеалних услова и могућности, него оптималних.
 
Хехе, то је опет ТВОЈ закључак. Изведен на твој начин - а ти јако волиш крајности. :wink:

Иначе, да, психолози кажу да ЗА ДЕЦУ јесте најбоље да у раном детињству мајка буде са њима.
Али мајке најчешће нису у ситуацију да бирају да ли ће да ''греше'' или не, јер морају да се врате на посао из простог разлога што још увек највећи број породица у Србији не може да живи од једне плате.
Ја сам једна од њих. И веруј ми, не осећам се ''грешно'' због тога, то су једноставно неминовности. Живот није збир идеалних услова и могућности, него оптималних.

Slazem se skroz.
To je ono sticaj okolnosti i moranja.Sinu sam posvetila vise vremena,prvih 5 god,a sa 3 je krenuo u vrtic,sto smo tesko podneli oboje.Pokusavala sam da radim,ali nisam mogla da uskladim,jer nisam imala baku"servis".Cerku sam upisala u vrtic sa 10 mjeseci(najmladji je clan ikad tamo upisan),bila sam primorana na neki nacin,zbog finansijske situacije,ulozene pare i tako to.Naisla sam na vecinsku osudu,da ne rastezem,ono iz okola.kakva sam to majka,bla,bla.
Muz je isao po nju svaki dan,kao i sinu na roditeljske sastanke sinu,i svaki put bi naisao na pitanje,a gdje je majka kada cemo nju vidjeti(kao da me nikada nisu vidjeli) ali ajd sad.
Tacno je da sam prilicno zapostavila majcinstvo,zbog posla,ali sad mirne duse i punog naseg buzdeta,mogu sjedat kuci i pokusati da nadoknadim sve proslo.Ali jare i pare nema.
Zrtava uvijek postoji,s neke strane.ko ce vise povuc pitanje je momenta,situacije.
Najbitnije je da se mi ukucani razumijemo,uskladimo.Mogla sam ja da ne radim,imali bi za osnovno,a razni nasi,pogotovo djecji prohtjevi ne bi bili realizovani.
Svi se mi trudimo da u datoj situaciji ucinimo najbolje.Ja sada ne razmisljam o tome da li zavisim od muza,jer nije tako,od samog pocetka izgradili smo zdrav odnos.Znam da nisam jedina,i postupamo tako sto nismo sebicne,vec razmisljamo o porodici,sta sutra,nije bitno da li je prava odluka da radimo ili budemo domacice,bitno je da je to PRAVI
i dobrobitan izbor,a ne cef.:)
 
Читам ја све, Лексо...
Схватила сам ја твоје становиште, сви су га схватили...али то је само једно од многих. Али ако га сервираш на свакој страници и испод свачијег поста који не длеи твоје мишљење, онда је то већ превише наметљиво.
Očigledno ne čitaš sve. Niti sam kome šta (ovde) nametala, niti sam bila naporna, niti mi je to bila namera na ovoj temi, to je TVOJ zaključak o meni, TVOJA predrasuda o meni, jer sam u nekoliko navrata protivurečila TVOJIM vrlo striktnim i nametljivim stavovima. A ovo je MOJE mišljenje. Od toga nikad, nigde nisam bežala niti želim da bežim. Da, moje je. Ko to spori?
 
Леско, а који су то моји ''врло стриктни и наметљиви'' ставови на овој теми???:roll:

Да ли би могла нешто да цитираш?

Милсим, ја сам управо нешто између, тачније, разумем те жене и не осуђујем их, али сама нисам таква. Који онда ја став намећем? :-?
 
Хехе, то је опет ТВОЈ закључак. Изведен на твој начин - а ти јако волиш крајности. :wink:

Иначе, да, психолози кажу да ЗА ДЕЦУ јесте најбоље да у раном детињству мајка буде са њима.
Али мајке најчешће нису у ситуацију да бирају да ли ће да ''греше'' или не, јер морају да се врате на посао из простог разлога што још увек највећи број породица у Србији не може да живи од једне плате.
Ја сам једна од њих. И веруј ми, не осећам се ''грешно'' због тога, то су једноставно неминовности. Живот није збир идеалних услова и могућности, него оптималних.
Ti si morala. Neke ne moraju. Jednostavno žele da rade. I o tome ja pišem i to je MOJ (a čiji :shock: ) zaključak. Pišem ono što JA mislim, uopšte mi nije jasno to potenciranje mog ili tvog mišljenja, svi mi ovde zastupamo svoje mišljenje pobogu.

Dakle, samim tim što ne žele da izgube 5 godina (radnog) života na čuvanje dece, posredno im se natura kompleks krivice, a uopšte nije bitno sa kojom namerom.

Pa je logičan (o da, moj :roll: ali logičan, zar ne?) zaključak da je žena kojoj je draže da ide na posao pored vrlo malog deteta u kući ustvari sebična i ne želi da se žrtvuje za svoje dete. Eto to sam pisala. Slobodno napiši gde grešim, ali ne moraš pisati o tome da ja grešim jer sam to JA i jer je to MOJE mišljenje. Svašta.
 

Back
Top