gost 36952
Elita
- Poruka
- 17.066
Da mi je neko ovo pitanje postavio dok sam imala 20 godina i bila neudata studentkinja bez iskustva koje sam stekla u medjuvremenu moj tekst bi bio identican 
Vaspitavana sam tako da niko nije duzan nikoga da izdrzava, sve zene iz moje okoline (mama, rodjake, prijateljice...) imaju svoje profesije i meni se to podrazumevalo. Stav svih tih zena iz moje okoline prema domacicama je bio na neki nacin negativan (kao i vecina ovde) i meni je taj nipodastavajuci stav postepeno postao sasvim prirodan i logican.
Koliko tek onda zaboli kada shvatis da ces i ti biti to. (ne zauvek, ali ipak...)
Ne mozemo znati kakve cemo odluke i zbog cega donositi kada dodjemo u situacije koje nismo mogli da predvidimo niti da ih razumemo pre nego sto su postale nasa realnost.
Ja razumem i situaciju i majčinstvo i trudničko i porodiljsko i krizu i loše uslove, stvarno razumem svaku situaciju koja ženu natera da ostane u kući na duže vreme, i svakako razumem da su situacije takve da su uglavnom žene te koje moraju ostati.....
Ono što ne razumem, pomozite mi da razumem, jeste kako neko može da živi sa takvim stavom. Kako neko može da smatra da je predodređen da ceo život bude izdržavan.
Vaspitavana sam tako da niko nije duzan nikoga da izdrzava, sve zene iz moje okoline (mama, rodjake, prijateljice...) imaju svoje profesije i meni se to podrazumevalo. Stav svih tih zena iz moje okoline prema domacicama je bio na neki nacin negativan (kao i vecina ovde) i meni je taj nipodastavajuci stav postepeno postao sasvim prirodan i logican.
Koliko tek onda zaboli kada shvatis da ces i ti biti to. (ne zauvek, ali ipak...)
Ne mozemo znati kakve cemo odluke i zbog cega donositi kada dodjemo u situacije koje nismo mogli da predvidimo niti da ih razumemo pre nego sto su postale nasa realnost.

