BILA JE UNUKA AMBASADORA, NASMEJANA LEPOTICA SA NASLOVNIH STRANA: A poslednja fotogra

Zamislite vi da vas cimaju od detinjstva, jer ste drugaciji. Gledam neki intervju, cura priča kao da će da se rasplače iste sekunde.

Zamislite da vam pipkaju kosu, da vas bockaju, kao da ste eksponat neki, a ne čovek.

Zamislite da maltene odrastate po klubovima i šta sve ta okruzenja nose sa sobom (i pozitivno, a bogami i negativno).

Zamislite taj pritisak, i uzmite osobu koja je toliko bila slaba (ali ne u smislu jadna, nego eto, jednostavno bez snage u sebi) da se tome odupre, pa je kao bolje rešenje videla smrt.

Sa 25 godina!

Nemojte drvlje i kamenje na mene, ali ko zna šta je u pozadini cele priče. Poslušajte intervju. Devojka samo što se ne rasplače. Nema vedrine. Kako mislite nije bilo nikakvih indikacija? Ja prvi put cujem intervju danas i cujem treperavost neku u glasu. I nadasve glupa novinarka, čim se cura požalila kako joj je grozno kad joj pipkaju kosu... traži da joj pipne kosu!

Niko ne odluči da se ubije tek tako.

Jako mi je žao svakog mladog čoveka koji kao bolje rešenje oduzme sebi život. To nikada nije bolje. Ni u kom slučaju.
 
ДРУГАРИЦЕ МАРИЈЕ ЋУРЧИЋ ОТКРИЛА ПОТРЕСНЕ ДЕТАЉЕ: Нису хтели да нас погледају због боје коже! Ево кроз шта је све пролазила

Марија Ћурчић у недељу 11. новембра око 23 часа извршила је самоубиство у изнајмљеном стану у Београду. Марија се попела на столицу, а обесила се каишем о гелендер на галерији у стану у којем је живела.
Screenshot_3_1000x0-1.jpg

Њена другарица за коју су многи мислили да јој је сестра је неутешна, а у потресној поруци описала је колико је волела Марију.

Дана Барбара Гашић Гоувеиа између осталог је открила да су се њих две заједно суочавале с вршњачким насиљем, али да су без обзира на све, биле поносне мелескиње. Наиме, отац Дане Барбаре је из Британске Гвајане, мајка јој је из Београда. Она је рођена у Лондону. Публика је памти из шоуа “Ја имам таленат”, а затим и из бројних спотова као и сарадњи с познатим брендовима.

“Сећам се први пут кад сам спавала код тебе са 15 година, провеле смо вече причајући о дечацима из основне који нису хтели да нас погледају због боје коже, о злој деци која су нас тада називали Циганкама, о смарачима који нас вечито пипају за косу, о томе како се осећамо када нам неко каже ‘чамуго’ и о томе колико смо јебено поносне на чињеницу да смо мелескиње и на своју културу.
46115157_10217958831587452_1349635830011920384_n.jpg

Како сам изашла из твог стана и загрљаја, кренула ми је суза. Суза јер сам нашла некога ко разуме. Била си толико паметна, позитивна и прелепа! Бескрајно сам поносна на све циљеве које си постигла од кад те познајем. Реч депресија не могу да повежем са твојим прелепим осмехом и не могу да поверујем да си ово желела.

Надам се да ћес да се родиш поново у чувеном Њујорку у који си толико желела да одеш или у телу неке лавице у дивној нам Африци и да си нашла мир.

Да сам добила динар сваки пут кад су ме питале да ли смо сестре била бих милионер! То се толико често дешавало да смо се договориле да људима одговамо са да и годинама је било тако. И стварно си ми и била као старија сестра све док нисам порасла. А сада овако велика нисам била ту за тебе.

Толико те је људи волело, само да си нам рекла! Нико ово није очекивао. Знам да се многи који су данас и ближи са тобом него ја осећају исто. А ужасно је. И не води никуда, знам. И погрешно је. Шаљем им бескрајно љубави.

Зато вас молим људи, разговарајте са својим пријатељима и породицом ако вам је тешко. Разговарајте са психологом, психијатром! Преселите се на други крај света ако вам је доста! Уколико имате суицидне мисли сваког дана мозете позвати волонтере центра СРЦЕ од 17 – 23х на број телефона 080-300-303 или им се обратити мејлом на вања@центарсрце.орг. Не гутајте, плачите, вриштите, молите за помоћ. Није срамота.

Чоколино, хвала ти на сваком осмеху, сваком загрљају, сваком пиву и сваком плесу. Овај град те никада неће заборавити. Пољуби ми тату у рају и лепо спавај, андјеле. Волим те заувек”, поручила је. Њено писмо је расплакало многе.

Марија се са само 17 година на локалном МТВ каналу опробала се у улози водитељке. Такође је била и промотер, организатор и гост многих градских дешавања.

https://www.alo.rs/vip/estrada/najb...oze-evo-kroz-sta-je-sve-prolazila/196557/vest
 
Девојке су ишле у школу за време Ђинђића и касније остале жуте југенд-гестапо банде. Чекај мало ... овде нешто смрди ... па тада смо ослобођени од геноцидно-расистичке политике Слободана Милошевића.

Има нечег чудног заиста ту ... јер и Фирер из нашег сокака се појавио за време жутих и напади на Мађаре су почели тада односно били су учесталији ... баш чудно.
 
nemojte samo da napravite od ove devojke drugu marijanu ..valjda se tako zvala ona pevaljka sa pinka koja je živela u borči.
znali smo šta je rekla o njenoj smrti i daleka rođaka iz unutrašnjosti
čak je izašla je i knjiga o njenom ubistvu i prodaje se na trafikama uz papirne maramice...

ljudi ne umeju ni nečiju smrt da ispoštuju.
 
Poslednja izmena:
Ахаааа..значи није крива дрога , него боја коже ..молим вас не лупетај те .

Наводно дрога нема везе са тим, већ неузвраћена љубав, а београдски расизам је узрок траума у детињству.
 
Ко је та Марија и чему оволико помпе? Почему је позната? Да није спасила нечији живот или се бавила хуманитарним радом?

Свако ко дигне руку на себе није ни вредан живота.

Svako ko digne ruku na sebe ima psihičku bolest koja se zove Depresija.

Depresija je opasna psihička bolest koja nije isto što i tuga ili melanholija već ima set jasno definisanih simptoma.

Depresija nije "dosada, unanija, čamotinja", iz koje čovek treba da se trgne ako je jak karakter.

U pitanju je biohemijski disbalansa u mozgu, slično kao što je recimo Dijabetes Melitus biohemijski disbalans u pankreasu ili perifernom masnom tkivu.

Osoba koja pati od te bolesti (depresije) ima manjak serotonina dopamina i noradrenalina, kao što osoba koja ima dijabetes ima problem sa insulinom.

U pitanju je dakle biohemija, bolest.

Lečenjem te bolesti se bavi nauka Psihijatrija.

Problem je što ona ne postoji u Srbiji. Da, ima dobrih psihijatara, ali terapija teške depresije se obavlja u klinikama. Potrebna je klinička terapija. To je ono što je kod nas nemoguće, i zato je smrtnost od psihijatrijskih bolesti velika.
 
Svako ko digne ruku na sebe ima psihičku bolest koja se zove Depresija.

Depresija je opasna psihička bolest koja nije isto što i tuga ili melanholija već ima set jasno definisanih simptoma.

Depresija nije "dosada, unanija, čamotinja", iz koje čovek treba da se trgne ako je jak karakter.

U pitanju je biohemijski disbalansa u mozgu, slično kao što je recimo Dijabetes Melitus biohemijski disbalans u pankreasu ili perifernom masnom tkivu.

Osoba koja pati od te bolesti (depresije) ima manjak serotonina dopamina i noradrenalina, kao što osoba koja ima dijabetes ima problem sa insulinom.

U pitanju je dakle biohemija, bolest.

Lečenjem te bolesti se bavi nauka Psihijatrija.

Problem je što ona ne postoji u Srbiji. Da, ima dobrih psihijatara, ali terapija teške depresije se obavlja u klinikama. Potrebna je klinička terapija. To je ono što je kod nas nemoguće, i zato je smrtnost od psihijatrijskih bolesti velika.
Има лек.
Зове се рад.
 
Има лек.
Зове се рад.

Ne, postoje lekovi koji se zovu antidepresivi, i drugi vidovi terapije kao što su psihoterapija, magnetna stimulacija, pa i elektrokonvulzija.

Ljudi koji imaju depresiju nisu sposobni da ispravno razmišljaju, a posao kojim se bave je obično poslednje što strada, to se dugo održava.
 
Svako ko digne ruku na sebe ima psihičku bolest koja se zove Depresija.

Depresija je opasna psihička bolest koja nije isto što i tuga ili melanholija već ima set jasno definisanih simptoma.

Depresija nije "dosada, unanija, čamotinja", iz koje čovek treba da se trgne ako je jak karakter.

U pitanju je biohemijski disbalansa u mozgu, slično kao što je recimo Dijabetes Melitus biohemijski disbalans u pankreasu ili perifernom masnom tkivu.

Osoba koja pati od te bolesti (depresije) ima manjak serotonina dopamina i noradrenalina, kao što osoba koja ima dijabetes ima problem sa insulinom.

U pitanju je dakle biohemija, bolest.

Lečenjem te bolesti se bavi nauka Psihijatrija.

Problem je što ona ne postoji u Srbiji. Da, ima dobrih psihijatara, ali terapija teške depresije se obavlja u klinikama. Potrebna je klinička terapija. To je ono što je kod nas nemoguće, i zato je smrtnost od psihijatrijskih bolesti velika.


Depresija jeste bolest ali ovde se ne radi o tome.
Malo je verovatno da će depresivna osoba svake noći sa čašom duple votke u rukama i ko zna još čime u svom krvotoku đuskati po diskotekama i klubovima po celu noć.
 
Depresija jeste bolest ali ovde se ne radi o tome.
Malo je verovatno da će depresivna osoba svake noći sa čašom duple votke u rukama i ko zna još čime u svom krvotoku đuskati po diskotekama i klubovima po celu noć.

Depresivne osobe su sklone konzumacijii alkohola i kanabisa jer im to na kratko potiskuje depresivne misli. Depresivna osoba takodje dugo održava iluziju zdravlja ili dobrog raspoloženja. Ovo se u psihijatriji zove Fasada, a ispod nje se često krije teško bolesna osoba.

Što se tiče odnosa prema suicidu, postoje dve vrste: planirana, hronična suicidalnost i raptusna, nagla.
 
Očito je da imamo različite definicije srednje klase

Osoba X, rodjena 1950, sin gradjevinskog inzenjera, inace Narodnog heroja i uciteljice u skoli, grad Valjevo.

Osoba X 1964 se seli u Beograd, jer mu otac dobija unapredjenje, i postaje sef asfaltne baze u Beogradu (unapredjenje zahvaljujuci knjizici), majka uciteljica se premesta u osnovnu skolu na Cukarici. Preko gradjevinske firme dobija se i stan. Kuca u Valjevu je svakako tu.

Osoba X 1968 upisuje Filosofski fakultet u Beogradu,i ucestvuje u demonstracijama 1968. Otac i dalje sef. Majka uciteljica.

Osobs X 1973 diplomira istoriju. U parlamentu faksa postaje jedan od udarnika. Blizak SKOJ ucenju.

1980 osoba X se zeni, 1981 dobija sina, 1982 cerku. Zena iz porodice majora JNA i sluzbenice u posti.
1984 osoba X postaje profesor, veoma blizak liberalnom ucenju samoupravljanja i konfederalizma. Dobar sa komunistima Beograda, upoznaje MIlosevica na svecanoj akademijji. Otac pred kraj radnog veka ulazi u menadzment firme, i na poklon dobija dosta gradjevinskog materijala. Majka blizu penzije.

Otac gradi vikendicu u Grockoj. Od dzabe materijala iz firme. I on i majka idu u penziju. Penzije za to vreme prosecne.

Osoba X 1987 podrzava MIlosevica i Memorandum SANU. Tastu ruse vikendicu u Splitu 1990. Osoba X 1991 ipak podrzava SPO, zalaze se za mir, i 1994 se uclanjuje u DS, i 1996 podrzava studente.

1997 se razocarava u oporbu, i napusta fakultet. Sinu mu kradu skupe patike koje je dobio na poklon od majcine sestre iz Toronta.

1998 pise knjigu o nematerijalnim vrednostima i slobodi, 1999 podrzava Otpor, a sin mu postaje aktivista istog. 2001 godine postaje jedan od osnivaca Instituta za slobodnu misao, i vraca se na katedru.SIn upisuje isti faks, i odmah preko DS postaje faca u studentskoj uniji.Cerka upisuje FDU.

Zena citavo vreme radi u Beobanci, kao sluzbenik.A zatim u opstini Cukarica, sef u maticnoj sluzbi. (Preko Nebojse Covica)

2003 svi placu. 2004 pola familije za DInkica, pola za Tadica.Matori mu cale podrzava Kostunicu.

SIn 2007 postaje koordinator Kancelarije za Mlade Cukarica, zena zamenik nacelnika opstinske uprave. Cerka glumi u 2 epizode Zena sa Dedinja.

2009 sin se zeni, u ulazi u svajcarski kredit.Cerka ide u neku hipi pozorisnu grupu, preko projekata MInistarstva kulture ide po svetu, i clan je NVO za zastitu prava zivotinja, i drugih manjina. Gotivi Cedu.

2012 beli listici, 2013 ide u penziju i kaze da je Vozd kao Zoran. Zena isto u penziji.

SIn upada u dugove, cale daje deo penzije da mu pomogne, ali sin ima i zenu i svalerku koju izdrzava. SIn ulazi u SNS, ali ga odmah bamusaju kolege koje su pre njega usli u MO Banovo Brdo. SIn ipak ostaje u opstini, jer ima za stalno.

Cerka se odselila u Bohum da glumi amaterske predstave. Udala se za Poljaka. Zajedno smrkaju kokain.

Osoba X dobija smanjenje penzije i urla na sav glas na Vozda. Komsije matorci mu se smeju.

Sin se razvodi i zenu mu sa detetom odlazi u SAD bez njegove saglasnosti. Ostavlja ga i svalerka, pa se vidja samo sa klinkama. Vraca se da zivi kod roditelja na BBrdo.

Svo troje ukucana kaze da je Hamdija OKEJ.Kucni savet ih ismeva zbog toga.
 
Iz ove vesti izdvajamo:

TRAGIČNA SMRT MANEKENKE - Dva dana se nikome nije javljala na telefon, telo pronašli roditelji!
http://pink.rs/crna-hronika/99350/t...e-javljala-na-telefon-telo-pronasli-roditelji

Kako saznajemo, Marija je par dana pre tragedije, koju niko nije mogao ni da nasluti, otputovala u Rumuniju gde je radila kao model

+

- Spremna sam da idem dokle god da je potrebno da ostvarim svoj cilj. Ne želim da budem isključiva jer je život nepredvidiv, ali mislim da posao i novac nisu vredni „gaženja po mrtvima“, prevarama i lažima. Radije bih živela u kućici na plaži i prodavala banane na Fidžiju, nego naudila nekome - pričala je Marija.




1) Mediji iz nekog nepoznatog razloga...izbegavaju da pomenu za koga je u Beogradu snimala promo spot sa Ronaldinjom...tj za koju kladionicu...iako ispod njene objave na Instagramu jasno stoji haštag koji tu kladionicu pominje.

2) Mediji ne pominju da je u Rumuniju išla u sklopu "Noći veštica" u posetu dvorcu Drakule...iako i to možete videti na njenoj Instagram objavi.

3) A iz ovog njenog citata možemo naslutiti da joj okruzenje u kojem je radila...nije nikako odgovaralo.
 

Back
Top