Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobro jutro!
Čitam Đurđevićku, Prvi,drugi,treći čovek
Baš mi idu ove knjige kad su praznici i puna kuća...Druge ne bih ni mogla da čitam.
Kad je film Ime ruže, ne mogu da nađem u komentarima.
 
I tako, vaistinu se rodi Hrist nam dragi. Srećan Božić svima.
Ja se vratila. Tradicionalno ga slavimo kod mojih roditelja.

Ime ruže sam čitala, pa pošto je preteška knjiga, na 2/3 sam odgledala film, pa nastavila s čitanjem. Teško je i za gledanje i za čitanje, ali vredi! Ima neznatnih odstupanja od knjige, ali nevažno. Svakao preporučujem. Ne dajte se, biće smorno u početku, ali, verujte mi, vredi.

I dalje ništ' ne čitam, samo žderem. :(
 
Aaaa, na Ime ruže. Sva mi se krv slila u stomak na preradu obimnog božićnog ručka pa slabo kapiram. Ne znam šta da ti kažem za Ime ruže. Ja sam više puta gledala film i jednom čitala knjigu. Dobri su i jedno i drugo, ali naporni i teški. Ipak vredi i čitati i gledati. Uvek je u knjizi nekako jasnije i bolje prikazano i objašnjeno. Ma gledaj film, neće ti to smetati da uživaš i u knjizi.

I tako, vaistinu se rodi Hrist nam dragi. Srećan Božić svima.
Ja se vratila. Tradicionalno ga slavimo kod mojih roditelja.

Ime ruže sam čitala, pa pošto je preteška knjiga, na 2/3 sam odgledala film, pa nastavila s čitanjem. Teško je i za gledanje i za čitanje, ali vredi! Ima neznatnih odstupanja od knjige, ali nevažno. Svakao preporučujem. Ne dajte se, biće smorno u početku, ali, verujte mi, vredi.

I dalje ništ' ne čitam, samo žderem. :(


Rado, prepisuješ! Eto i nas dve da se u nečemu složimo, uglavnom nam se dopadaju različite stvari. Ovu poslednju rečenicu potpisujem.
 
Telesna povreda – Margaret Atvud, Filip Visnjic, 270 str.

Ova knjiga me cini nervoznom. Sva je nekako rastrzana. Radnja je smestena u 3 vremena, ali i pored toga sto ja to volim ova knjiga mi nikako ne prija.

Onda radnja.
Devojka posle teske operacije odlazi na neko ostrvo (Sv. Ana ili tako nesto) neposredno po odlsku Engleza sa njega, kao turisticki novinar, tamo su u toku prvi izbori, nju kontaktiraju i salecu mnogi likovi koji se tamo vrzmaju… Mislim, malo je bzvz da nekog obicnog tur. novinara u nekoj tamo nedodjiji tako salecu recimo politicari u nastajanju i jos mnogi drugi... i da ta osoba tako pristaje na kontakte sa nekim cudnim i sumnjivim likovima, da sa njima odlazi na manje-vise udaljene destinacije…

Neuverljivo mi deluje da neko ko potice iz jedne sigurne i uredjene sredine kao sto je Kanada, neko ko je njenog vaspitanja i shvatanja, ulazi u ove i ovakve odnose. Procitala sam pola knjige i odustajem. Da li privremeno ili trajno jos nisam odlucila.

Nerviram se. Procitati pola knjige pa odustati, to je skroz bzvz.
A jos gore mi je bez ikakvog uzitka ici dalje.
O mondije, sta sad
smilie_girl_035.gif
 
Dakle, Lamar, ti i ja stvarno imamo sličan ukus. Doduše, ja nisam odustala. Čak sam je dva puta pročitala.
Ali da ne poveruješ da je to isti pisac koji je pisao npr. Sluškinjinu priču (pošto Slepog ubicu još nisam pročatala, pa ne mogu da poredim).
Neko mi je ovde rekao da je Telesna povreda jedno od njenih prvih dela pa je zato tako.... hm, neodređeno.
 
E, Bi :zpozdrav:
A pocelo je nekako bas fino.
A onda se sve pretvorilo u... ma nekako je sve kao isforsirano, sta ja znam.
Mislim da cu trajno odustati, mada jos nisam odlucila.

A sta je tebe iznerviralo u Marlboru?
Zivo me zanima :think:
 
Baš lepo. Pa vi se i ne viđate. Sigurno se super slažete. :zcepanje:


Ah, Kundera.:zaljubljena:
Uvek smo zajedno,svi u dnevnoj sobi.:zcepanje:A i kuhinja nam je blizu.:D





Ove ljubavi u knjizi ne bih nazvala smešnima,nego glupima.Strašno me nervira skoro svaka priča,ali lepo piše....Mislim da ima on mnogo boljih dela,čitaću ga još.....:sanke:
 
Sada mislim da je tako bolje.Kod nas ponekad bude ovako:
animated-smileys-computer-21.gif
smilie_girl_017.gif
animated-smileys-computer-10.gif
smilie_girl_018.gif



:zroll:




Još uvek čitam Smešne ljubavi.

A sigurno chatujete jedni s drugima, ili ste na istim forumima, ili bar šaljete mailove jedni drugima. :sanke:

čitaj Kunderu, dobar je. Sad bih i ja da se malo podsetim, ali ima mnogo drugih knjiga koje treba pročitati, nemam vremena da se vraćam na njega. Uglavnom uzimajte starije. Poslednja dobra mu je Nepodnošljiva lakoća postojanja. Posle je sve bilo natezanje na staroj slavi. Naravno, obavezno Šalu, njegov prvi roman, koji je na neki način odredio i njegovu sudbinu. Mada.... i on, kao i Havel, je bio neki disident, a pričalo se da su u stvari bili disidenti po nalogu i uz podršku partije... Ništa im nije falilo, čak i kad su ih zatvarali i kao proganjali. Sve se posle pokazalo kao laž i prevara.
Evo taman sam sebi napravila fin uvod da odgovorim i na Lamarino pitanje:

E, Bi :zpozdrav:
A pocelo je nekako bas fino.
A onda se sve pretvorilo u... ma nekako je sve kao isforsirano, sta ja znam.
Mislim da cu trajno odustati, mada jos nisam odlucila.

A sta je tebe iznerviralo u Marlboru?
Zivo me zanima :think:

Šta me iznerviralo? Iznervirala sam sama sebe jer nisam uopšte ukapirala da je Sarajevski Marlboro o ovom ratu u Bosni. Ne volim da čitam knjige niti da gledam filmove sa tom tematikom. Ne želim ponovo da proživljavam raspad moje zemlje ni u celini, ni u pojedinostima. Neću da se podsećam surovosti koje su išle uz "Dobro veče" na Dnevniku. Volela bih da se sve to nije desilo, da nije bilo tog vremena ni situacija kad je ljudski život postao (i ostao) tako jeftin. A kad već jeste, bilo ne ponovilo se... dosta je bilo. Mislim da me pomerila pripovetka, ako su to pripovetke, mada mislim da su prekratke za pripovetke, pre neke crtice, trenuci iz života (a u nekima i ceo život), dakle, presudna je bila Brada. I podsetila me na scenu iz Spasitelja, kad .... ma neću da pišem o tome.
A knjižica počinje pričicom Izlet, kao je on išao na izlet u Jajce s maminom firmom, onako iz ugla malog dečaka, kao u Mama Leone (bar u onih 27 strana koje sma pročitala. (ko zna šta me i tamo čeka)), pa se nastavlja Kaktus, gde je mladić, ima devojku, pa Buba, gde je već rat, ali nekako sporedno... pa sve tako, malo po malo dok nije došao do glave u blatu. A u medjuvremenu su u stvari divne priče: Gospar, Bosanski lonac. A jedva da sam prešla polovinu.
Ma lepo piše taj naš zet, pa ne može mene svako tako da iznervira. Puno sam ja toga već videla i pročitala da bih se uzbudjivala... samo sam, kako sam na početku rekla, bila neobaveštena, pa me zateklo.
 
ja nisam gledala Ime ruže sada, gledala sam ranije... ne volim takve filmove - mračne. Mislim, sve se dešava u nekom mraku, valjda tako kako je i izgledao taj srednji vek. Umesto toga gledala sam Nova u gradu... e takve filmove i romane volim. Ona dolazi iz velikog grada u mali da vidi šta će s tamo nekom fabrikom i da otpusti pola ljudi, ali umesto toga pokreće novu proizvodnju, planira da otkupi fabriku zajedno s radnicima, a i zaljubila se. Ima takvih filmova kolko hoćeš. A na kraju se sve lepo završi, čak i sneg prestane da pada i dodje proleće.

A ja napravila uvod sa Kunderom i Havelom, a onda nisam povezala laž sa našom situacijom. Da, ne volim kad neki tvrde da je cela ona velika Juga bila laž i naš dobar, bezbrižan i siguran život. Uh da nam je sad još malo tih laži. Ne svidja mi se ova istina.
 
  • Podržavam
Reactions: Em.
Meni se film (Ime ruze) posebno svideo zbog one biblioteke :) a i prica je interesantna. Zamislite biblioteku - lavirint, pa jos odaje podeljene po kontinentima. Knjigu sam vise puta citala, moracu da je donesem od kuce sledeci put. Cesto film dosta odstupa od price, ovde je samo kraj nesto izmenjen, ali je sve veoma verno prikazano kao u knjizi. Koneri je bas pravi izbor za glavnu ulogu (mada ga ja ne volim nesto posebno). Jeste mracno, ali je pravi srednjevekovni krimic, sa odlicnim zapletom.

Bi, a taj film koji ti se dopao, jel tu igra Rene Zelweger? Onaj kad stize u Minesotu u stiklicama i kostimcicu, a tamo sneg i mecava? I meni se dopao, ali mi je Ime ruze zanimljiviji.
 
eee, taj, taj....
ma ta dva filma uopšte ne mogu da se porede. Ovaj sa Rene je pravi američki (a i svaki drugi) kliše, dok je Ime ruže ozbiljan film. Samo sam ga gledala više puta i sinoć nisam bila raspoložena. A ja tu Rene Zelveger poistovećujem sa Bridžit Džons (to su mi slatki i knjiga i film, da pomenem i knjigu da ne spamujem potpuno) i onda sam se iznenadila kako je mršava u ovom filmu. A znam da je morala da se ugoji nekih 10-ak kg za Dnevnik Bridžit Džons.
 
Gledala sam taj film sa Rene, meni je bio baš dosadan.

I ja više žderem nego što čitam, uskoro ću morati na Podršku za dijetu z:shock:

Poslednje što sam pročitala (krajem decembra tj. prošle godine) su Devojka s pomorandžama (daaa, tek sad) i Raskol.
O Devojci se ovde već pisalo, pa ne bih dužila. Svidela mi se knjiga; pitka, jezgrovita. Na motiv pisma koje pokojni roditelj ostavlja svom detetu sam već nailazila.
''Raskol'' K.Dž. Samson - doba reformacije u Engleskoj (vladavina Henrija VIII), ovo je kao neki istorijski krimić pošto se priča vrti oko razrešavanja ubistava u jednom manastiru. Glavni junak je atipičan - grbavac Metju Šardlejk, koji po Kromvelovom nalogu dolazi u manastir Svetog Donata ne bi li otkrio ko se krije iza tajanstvene smrti jednog Kromvelovog predstavnika. Kao što obično radim dok čitam krimiće, pokušavam pre kraja sama da pogodim ko je ubica, i u ovom slučaju sam bila napola u pravu *(pošto se ispostavilo da ubistva nisu dela jedne osobe, nego su odvojena)* Moj muž kaže da ga atmosfera romana podseća na Ime ruže, s tim što nema toliko opisa već radnja teče nesmetano. Mislim da je pisac planirao da i dalje piše knjige s istim likom, koji će i u narednim romanima rešavati misterije tj. Laguna je već objavila još jednu knjigu.

Nek vam je nazdravlje Božić, nadam se da ste ga provele s najmilijima :zpozdrav:
 
Moja lista za 2011. (bez nekog reda):
Lovac na zmajeve - Haled Hoseini
Zaboravljeni vrt - Kejt Morton
Nasleđe Bolenovih - Filipa Gregori
Ljubav na Krfu - Kostas Asimakopulos
Avram tu ništa ne može - Efraim Kišon
Dance with dragons - George R.R.Martin
Devojka s pomorandžama - Justejn Gorder
Muzika i tišina - Rouz Tremejn
Nisam zadovoljna prethodnom godinom tj. kvalitetom pričitanih knjiga u celini.
Više ima promašaja, među kojima vode:
Ponoćni klub - Džejms Paterson
Gorki gutljaj - Fransisko Heraldo Hagenbek
Sedam sunčanih dana - Kris Menbi
Letnjikovac - Džejn Grin
Ostani kraj mene - Gijom Muso
Volim Njujork - Lindzi Kelk
Francuskinje:karijera - Mirej Đulijano
Snoviđenja o krvi - Suzan Parizi
U 2011. pročitala 62 knjige, (više nego 2010.). Ali zato i nisu bile bogznakakve.
 
čitaj Kunderu, dobar je. Sad bih i ja da se malo podsetim, ali ima mnogo drugih knjiga koje treba pročitati, nemam vremena da se vraćam na njega. Uglavnom uzimajte starije. Poslednja dobra mu je Nepodnošljiva lakoća postojanja. Posle je sve bilo natezanje na staroj slavi. Naravno, obavezno Šalu, njegov prvi roman, koji je na neki način odredio i njegovu sudbinu. Mada.... i on, kao i Havel, je bio neki disident, a pričalo se da su u stvari bili disidenti po nalogu i uz podršku partije... Ništa im nije falilo, čak i kad su ih zatvarali i kao proganjali. Sve se posle pokazalo kao laž i prevara.
Evo taman sam sebi napravila fin uvod da odgovorim i na Lamarino pitanje:


Šta me iznerviralo? Iznervirala sam sama sebe jer nisam uopšte ukapirala da je Sarajevski Marlboro o ovom ratu u Bosni. Ne volim da čitam knjige niti da gledam filmove sa tom tematikom. Ne želim ponovo da proživljavam raspad moje zemlje ni u celini, ni u pojedinostima. Neću da se podsećam surovosti koje su išle uz "Dobro veče" na Dnevniku. Volela bih da se sve to nije desilo, da nije bilo tog vremena ni situacija kad je ljudski život postao (i ostao) tako jeftin. A kad već jeste, bilo ne ponovilo se... dosta je bilo. Mislim da me pomerila pripovetka, ako su to pripovetke, mada mislim da su prekratke za pripovetke, pre neke crtice, trenuci iz života (a u nekima i ceo život), dakle, presudna je bila Brada. I podsetila me na scenu iz Spasitelja, kad .... ma neću da pišem o tome.
A knjižica počinje pričicom Izlet, kao je on išao na izlet u Jajce s maminom firmom, onako iz ugla malog dečaka, kao u Mama Leone (bar u onih 27 strana koje sma pročitala. (ko zna šta me i tamo čeka)), pa se nastavlja Kaktus, gde je mladić, ima devojku, pa Buba, gde je već rat, ali nekako sporedno... pa sve tako, malo po malo dok nije došao do glave u blatu. A u medjuvremenu su u stvari divne priče: Gospar, Bosanski lonac. A jedva da sam prešla polovinu.
Ma lepo piše taj naš zet, pa ne može mene svako tako da iznervira. Puno sam ja toga već videla i pročitala da bih se uzbudjivala... samo sam, kako sam na početku rekla, bila neobaveštena, pa me zateklo.

Hvala,odoše na spisak.
A sigurno chatujete jedni s drugima, ili ste na istim forumima, ili bar šaljete mailove jedni drugima. :sanke:
Sramota me da priznam,ja sam jedina na forumu.Ostali rade ili uče.Počela deca da me kritikuju....kao ja njih nekada.....mere mi vreme.....:zstidljivko:
Zato volim da forumašim kada nisu kod kuće.:sanke: Sigurno su i oni tako radili.....:zcepanje:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top