Svece gore do kraja - Sandor Marai, Narodna knjiga,170 str.
Edicija - Antologija svetske knjizevnosti. Kakav uzitak. Lepe korice, krupna slova, kvalitetan papir (zuti, ali meni je to sporedno)… Oprema, s’ obzirom da je Narodna knjiga u pitanju, odlicna. I ne samo to, nego i prevod, lektura, bez stamparskih gresaka (tek po neka, ne mogu oni bas bez i jedne)… Izuzetak u Narodnoj knjizi definitivno.
I onda ono najbitnije. Sam roman. Meni je bas legao. Starinska prica, vreme desavanja oko I i II sv. rata, prijateljsvo, ljubav, izdaja, prevara, vernost, secanje na sve to… Secanje dva starca posle niza godina.
Eto. Bila mi je Odlicna. Od ovog pisca cu uzeti svakao jos nesto.
Tri knjige od kojih sam prethodno odustala:
1.Sena - Nil Dzordan, inace dobitnik Gardijanove nagrade za prozu. Ali ja jednostavno nisam imala zivaca. Bas to. Nervirala me je knjiga i odustala sam.
2.Kako Bog zapoveda - Nikolo Amaniti. Od njega mi se jako dopala svojevremeno Dolazim po tebe…, Nova godina onako, a ovu ne mogu da citam. Ne ide mi ta socijala, nesrecno i cudno detinjstvo, i ti uvrnuti likovi… Ne ide mi to u ovom trenutku.
3.Alijas Grejs – Margaret Atvud. Ma, tema me nevidjeno odbija. I to sto se u romanu preplicu istina, i ono sto se samo pretpostavlja da je bilo istina. Onda ta sitna, sicusna, majusna slovca, kao najmanje bubice… ma nervira me. Ne mogu. Odlucila sam da od Atvudove uzmem jos (pored Slepog ubice kog sam procitala), dakle da uzmem jos Moralni poremecaj. Mislim da ce ona da me okupira.
Eto. Verovatno gresim u vezi sve tri knjige, mislim da su sve tri vredne na svoj nacin, ali eto nemam zivce trenutno za njih. Odlepila sam valjda, sta li?