danasc80
Aktivan član
- Poruka
- 1.173
Inace, ja sam danas opet trosila pare na knjige (na uzas svoje blize okoline, bar one koja zna za taj podatak
Clio ima neki super ekstramegagiga popust ove i naredne nedelje, pa svaka tri dana su dve edicije na bukvalno rasprodaji. I tako, ja danas otisla i kupila 7 romana za nesto manje od 1000 din. I onda dosla kuci i gladim korice, pa zagledam cas jednu, cas drugu, i sve sve mi se cita, a znam da ne mogu odmah da dodju na red, jer tu su 4 iz biblioteke, pa jos neke koje me zanimaju, pa neke koje mi trebaju.... Joj, toliko muka!
A evo i sta sam kupila (za slucaj da nekog zanima. Koga ne zanima ima moje apsolutnu dozvolu da preskoci donje redove):
- Beli gavran, Andzej Stasjuk. Poljak, '60-to godiste. Dereta je takodje objavila jednu njegovu kjnigu "Na putu za Babadag", nekakvi njegovi putopisi.
- U osami manastira Gustavo Adolfo Beker. Spanac, kasni romanticar, meni srcu mio i drag jer sam kao mala citala njegove Legende koje su mi bile i egzoticne i neobicne i tuzne i romanticne... Uf, kad se setim kako sam volela tu knjigu (kupila sam je pre nekoliko godina na spanskom i odvazila se da je citam i ponovo sam uzivala. Kao da citam recimo bracu Grim u neredigovanom izdanju). A ova je prakticno jedina njegova prevedena na srpski. Njegova pisma iz jednog manastira kuda je otisao na oporavak (umro je od tuberkuloze u 34. god - pravi romanticarski umetnik) i onda su ta pisma objavljivana u najtiraznijim madridskim dnevnim novinama. Takoreci, bio je kolumnista
- Sudnji dan, Salvatore Sata. Italijan, veoma cenjen, nista njegovo nisam citala, a smatrala sam da treba.
- Potraga, Pio Baroha. Isto Spanac, pisao je u prvoj polovini 20.v; na njega su se ugledali kasniji poznati spanski pisci. Samo sam slusala o njemu, nista nisam citala.
- Nakit, Salamit Lapid. Neki izraelski feministicki detektivski roman (kako da ne uzmem kad je takav opis?!) I navodno duhovita. Nije naravno kao nasa Djurdja, al' da vidimo sta Izraelci mogu da ponude.
- Kosti, Cendzerai Hove. Neki Zimbabveanac. Volim da citam te izvorne Afrikance. U Afriku ne bih isla rado, ali zato volim da ovako sa bezbedne udaljenosti zavirim u njihovu istoriju i u nacin zivota.
- Nezahvalnost, Jing Cen. Kineskinja koja pise roman o odnosu majke i cerke. Vrlo me je zanimalo kako zena iz tradicionalne kulture pise o tome.
Volela bih da kazem da cu javiti utiske kad procitam, ali pojma nemam kad ce to biti. Ali, neka stoje, 'leba ne jedu (prasinu skupljaju, to je tacno, ali i to je lepo, onda knjige nekako starinski mirisu
Kad bolje razmislim, ovo poslednje zvuci malo bolesno, nije da ja volim da idem i mirisem prasinu i prasnjave stvari, ali prasina medju stranicama knjiga je nekako drugacija od one ruzne prasine...

Clio ima neki super ekstramegagiga popust ove i naredne nedelje, pa svaka tri dana su dve edicije na bukvalno rasprodaji. I tako, ja danas otisla i kupila 7 romana za nesto manje od 1000 din. I onda dosla kuci i gladim korice, pa zagledam cas jednu, cas drugu, i sve sve mi se cita, a znam da ne mogu odmah da dodju na red, jer tu su 4 iz biblioteke, pa jos neke koje me zanimaju, pa neke koje mi trebaju.... Joj, toliko muka!
A evo i sta sam kupila (za slucaj da nekog zanima. Koga ne zanima ima moje apsolutnu dozvolu da preskoci donje redove):
- Beli gavran, Andzej Stasjuk. Poljak, '60-to godiste. Dereta je takodje objavila jednu njegovu kjnigu "Na putu za Babadag", nekakvi njegovi putopisi.
- U osami manastira Gustavo Adolfo Beker. Spanac, kasni romanticar, meni srcu mio i drag jer sam kao mala citala njegove Legende koje su mi bile i egzoticne i neobicne i tuzne i romanticne... Uf, kad se setim kako sam volela tu knjigu (kupila sam je pre nekoliko godina na spanskom i odvazila se da je citam i ponovo sam uzivala. Kao da citam recimo bracu Grim u neredigovanom izdanju). A ova je prakticno jedina njegova prevedena na srpski. Njegova pisma iz jednog manastira kuda je otisao na oporavak (umro je od tuberkuloze u 34. god - pravi romanticarski umetnik) i onda su ta pisma objavljivana u najtiraznijim madridskim dnevnim novinama. Takoreci, bio je kolumnista

- Sudnji dan, Salvatore Sata. Italijan, veoma cenjen, nista njegovo nisam citala, a smatrala sam da treba.
- Potraga, Pio Baroha. Isto Spanac, pisao je u prvoj polovini 20.v; na njega su se ugledali kasniji poznati spanski pisci. Samo sam slusala o njemu, nista nisam citala.
- Nakit, Salamit Lapid. Neki izraelski feministicki detektivski roman (kako da ne uzmem kad je takav opis?!) I navodno duhovita. Nije naravno kao nasa Djurdja, al' da vidimo sta Izraelci mogu da ponude.
- Kosti, Cendzerai Hove. Neki Zimbabveanac. Volim da citam te izvorne Afrikance. U Afriku ne bih isla rado, ali zato volim da ovako sa bezbedne udaljenosti zavirim u njihovu istoriju i u nacin zivota.
- Nezahvalnost, Jing Cen. Kineskinja koja pise roman o odnosu majke i cerke. Vrlo me je zanimalo kako zena iz tradicionalne kulture pise o tome.
Volela bih da kazem da cu javiti utiske kad procitam, ali pojma nemam kad ce to biti. Ali, neka stoje, 'leba ne jedu (prasinu skupljaju, to je tacno, ali i to je lepo, onda knjige nekako starinski mirisu

Kad bolje razmislim, ovo poslednje zvuci malo bolesno, nije da ja volim da idem i mirisem prasinu i prasnjave stvari, ali prasina medju stranicama knjiga je nekako drugacija od one ruzne prasine...