Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Иначе, јуче сам купио нову књигу Била Брајсона, Мејд ин Америка.
Човек ме поново одушевио.
А мој утисак о њему ће вам бити јасан кад вам кажем да су његове књиге оне које најчешће поклањам. :)

Obozavam Brajsona! Toliko da sam sad morala da se ubacim na forum iako jos uvek moram da leskarim koliko mogu i nemam ni strpljenja da sedim dugo za kompjuterom. Ali Brajson je fenomenalan! Narocito u ovim non-fiction knjigama kao sto je "Made in America" i "Kratka istorija bezmalo svacega" - ta mi je jedna od najomiljenijih knjiga ikada. I uzivala sam i jedno 3-4 puta poklonila njegove apsolutno urnebesne putopise "Ni tamo, ni ovde". Retko se naglas smejem dok citam knjigu a ova me je upravo tako zasmejavala (kao i Djurdjevicka ;)
Procitala sam "Kisa na dar" Tan Tvan Enga i "Dodir tla" Rani Manike, obe Lagunine. Obe su mi se dopale ali je knjizevno i po opstem utisku, snazi, likovima jaca "Kisa na dar". Mnogo mi se dopala. Jedna od onih knjiga koje osecam da zvuce u meni i nakon sto je zavrsim. Kako covek lepo pise, kao da veze! Pravi Azijat. Nikad Englez ili Amerikanac nece tako uzivati u svom jeziku - oni zure da ispricaju pricu, moraju da postuju pravila dramaturgije, kreiranja likova, raspleta, zapleta, a ovaj je sve po svojoj meri iskreirao. Bas mi je legla... A "Dodir tla" mi se dopala sto ne lici na "Mati pirinca" (koja mi se svojevremeno takodje veoma svidela), medjutim, fali joj snage. Nekako je sve to po povrsini, mada naravno, ima odlicnih momenata i nije mi u celini zao sto sam je procitala.
Trenutno citam zbirku "Ostrvo na dva mora", price o moru razlicitih svetskih pisaca, priredila Ljubica Arsic i svaka joj cast. Procitala sam tek nekoliko prica i svaka mi je bila odlicna. Veoma su lepo odabrane i razlicite i sama zbirka ima fin ritam smenjivanja atmosfere, stilova, radnji... Veoma, veoma lepo. Mislim da cu kupiti i drugu zbirku koju je priredila u istoj ediciji "Klinci o dva metra" - to su isto tako price renomiranih pisaca iz citavog sveta, ali o odrastanju. Procitala sam u "Zabavniku" jednu od prica - Bucatijevu, i vec sam se nalozila...
Joj, treba mi sest zivota da iscitam sve sto mi se cita, a ja stalno kupujem i uzimam iz biblioteke jos i jos i jos....
 
ne bih je ni ja pomenula,procitala sam zenu sa greskom,nije me taknula

isti slučaj

Иначе, јуче сам купио нову књигу Била Брајсона, Мејд ин Америка.
Човек ме поново одушевио.
А мој утисак о њему ће вам бити јасан кад вам кажем да су његове књиге оне које најчешће поклањам. :)

Bil Brajson je :super:

e a da vam ispričam. Kaže moja ćerka juče... "Ajde kad već ideš u bibilioteku, uzmi mi 'Lepo lice' ili 'Belo lice'.... ne znam kako se zove, lektira za 8. razred"
E, bibliotekarka bila na pauzi i ja ostavim njoj moj karton da ode sama da uzme. I znate šta je donela !?
"Sumnjivo lice" Branislava Nušića.....
mene je stvarno sramota :rumenko:
Ja čitam, imamo knjiga u kući... mislim, dajem dobar primer, ali ne vredi.... Nastavnici u školi ništa ne traže.... ne mogu ja da radim njihov posao .
Nije tema, ali ja sam razgovarala sa nastavnikom fizičkog (koji slučajno stanuje u našoj zgradi) i rekla mu da nije u redu da dozvoljava da devojčice izbegavaju fizičko, da mora da nadje način način da ih natera, da mora da ceni predmet koji predaje....
Tako i za čitanje...
 
Eh draga moja Mrs.Bi. U nasu kucu knjige stizu u naramcima. Citamo sestra i ja i to puno. Sestricu (sada ima 14 godina), a to je jedino dete u nasoj kuci, kupujemo knjige od malih maleckih nozica. Secam ga se jos uvek kako sedi na nosi po sat vremena okruzen slikovnicama, prevrce ih jednu po jednu, i prebacuje sa jedne svoje strane na drugu. Dok nije posao u skolu procitala sam mu sve knjige kojih sam mogla da se setim. Orlovi rano..., Tom Sojer, Druzina ova, Druzina ona... Uzivao je. (A tek ja! :zaljubljena: ) Od Kreativnog centra sam mu uzimala one sa odlicnim ilustracijama Boba Zivkovica, pa one Zvrljalice kao prve knjige za pisanje, i vec se vise i ne secam.

I tu je bio kraj svakom njegovom kontaktu sa knjigom :sad2: . Skola je ucinila sve sto je mogla da ga od knjige odvrati, a kompjuter je tu stvar dokrajcio.
Ovog leta sam ga ucenila da cu mu pomagati matematiku u osmom razredu samo ako procita JEDNU knjigu u toku leta. Znala sam da samo toliko mogu da izdejstvujem :sad2: . Eto jos jednog tuznog primera ako ti je lakse. (Znam da ti nije lakse)

Uuuu, pa ja sam zaboravila najtuzniji primer za koji znam. Znaci moja drugarica bibliotekarka decije biblioteke, ima jedno dete, i to dete ne voli da cita. Uopste. O zar se i to moze. Eto moze.

Da ne bih bila off, procitala sam "Jacuzzi u liftu" - Djurdjevicka. Opustajuce. Kalambur. Ima malo usiljenog humora, napadne lezernosti... Ima svoje mane, ali one su u manjini jer planiram da uzmem ponovo nesto od nje. A mislim se :think: i da li da nju (Djurdjevicku) cuvam za leto. To je prava letnja literatura. Hmm... Videcu... Mislim da necu odoleti, i da cu ipak uskoro nesto uzeti :) .
 
Poslednja izmena:
lamar, hvala ti, ipak mi je malo lakše....
baš čitam u jučerašnjoj politici tekst Maje Pišćević upravo na temu zašto naša deca ne čitaju. Vrlo interesantno vidjenje stvari. Izmedju ostalog kaže da lektira nije prilagodjena njihovim interesovanjim i baš navodi primer Nušića čiji ni jezik ne razumeju, a kamoli humor. Evo link ako nekog zanima ceo tekst.
http://www.politika.rs/rubrike/Sta-da-se-radi/Brusevi-i-metle.lt.html

A u drugom jednom tekstu u kome se prenose neki delovi sa Vukovog pedagoškog saveta gde učesnici - pedagozi, učitelji, nastavnici, psiholozi isto tako kritikuju jezik kojim mladi govore, i ne osećaju se krivim, niti odgovornim za to. A onda uz to, skoro kao još veće zlo od nečitanja, navode da deca i ako čitaju uhvate se "Harija Potera".
Ja ga nisam čitala, ali verujem da je interesantniji od nametnutih zastarelih lektira.

I moja ćerka, koja nema pojma o Nušiću, i koju sam tako iskritikovala, a zato ću sad da je pohvalim, prosto je progutala tetralogiju Stefani Majers Sumrak, Mlad mesec, Pomračenje i Praskozorje. To joj je bilo zanimljivo. I pokupovala je 7-8 nastavaka neke tračare. Ima serija na TV, pa je htela da čita i knjige, a da li će pročitati videćemo.

A da je sve otišlo dodjavola shvatila sam kad je moj sin u prvom razredu gimnazije, za prvu lektiru imao "Rani jadi" Danila Kiša, da pročita preko raspusta za drugo polugodište. Knjižicu od 50 strana!
A ja u prvom razredu srednje čitala Ilijadu.... za lektiru...

Izvinite ako sam malo udavila, ali vidim da ima još ljudi koji razmišljaju o ovim stvarima, pa je lepo da malo razmenimo mišljenja.
 
Poslednja izmena:
@Bi,

Iskreno, mislim da je argumentacija iz članka..pa zatupasta.
Nušić i njegov jezik (ovo mi baš i nije jasno, Nušića ne pamtim po komplikovanom rečniku) su bili možda moderni kad smo mi išli u školu, pa smo ga mi razumeli, a današnji klinci ne? Daj, nismo toliko matori. Ja sam Nušićeve Hajduke čitala u vreme kad i Ćopićeve Orlove, pre nego što mi je na njih došao red u lektiri, to su knjige mog detinjstva i stvarno ne razumem zašto su bile zanimljive meni, a nekoj današnjoj sličnoj balavici nisu.
Što se nepoznatih reči ili arhaičnih reči tiče, pa na koju bi foru klinci naučili njihovo značenje, kako da obogate sopstveni rečnik ako barataju sa 100 poznatih reči, a nove ih odbijaju?

A ovaj savet "Budimo kreativni, ako nam je stalo da upoznaju Nušića, zašto ih ne bismo odveli u pozorište da vide sjajnu „Gospođu ministarku” umesto što ih gnjavimo da njegove drame čitaju iz rečnika na kraju knjige i usput zanovetaju?", dizvineš, s.ere mi se od njega. Zašto lepo ne ukinemo lektiru, osim ekranizovanih dela, pa im to puštamo na plazmi u ime kreativnosti i modernizacije? :roll: I kako to taj isti rečnik i humor ih neće odbijati na sceni, a odbija ih odštampan na papiru?

Lektiru treba prečistiti, to stoji, i treba uvrstiti novija dela, pogotovo za niže razrede, gde je knjiga više zabava, ili bi bar tako trebalo da bude, a ovi argumenti samo poručuju "deco, u pravu ste što ne čitate, i treba da do ocene iz srpskog dolazite lakšim putem".
 
Medo, ima istine u tome što govoriš... I meni je to za predstavu bilo jednako glupo. Po meni, ono na početku teksta o baobabu sve objašnjava. Jednostavno, dostupni su im drugi, lakši načini i neće da se gnjave sa dužim i težim. I nikada neće ni otkriti koliko je lepši. A sve u ovom društvu ih podržava u tome. Ne cene se prave vrednosti, školovani ljudi, znanje...... nego odeš tamo u neku kuću, ogovaraš ostale ukućane i možeš da osvojiš 100.000 evra ili koliko već. Zašto da se smaraš čitanjem knjiga, učenjem... Profesori u školama su poniženi na svake načine i možda im se ne može ni zameriti. Oni su izmedju glupih i neprilagodjenih školskih programa i dece koje to ne zanima. Jesam li sad sve još dodatno uozbiljila, a htela sam da kažem nešto drugo.
Ne znam koliko ti imaš godina i šta ti se nudilo dok si odrastala. U "moje" vreme je bilo 2 televizijska programa. TV Beograd 1 i TV Beograd 2. I pre podne je bilo školski program. I posle podne je bila repriza istog na 2. programu, ili na prvom, a drugi je počinjao tek uveče, sad se ne sećam. Hoću da kažem da smo mogli da gledamo školski program, da čitamo lektire i druge knjige ili da idemo napolje da se igramo. A šta se njima danas sve nudi....
 
Cekajte zene ja sam svako malo imala da citam neku lektiru u srednjoj skoli, a nisam je davno zavrsila(nesto vise od 4 godine). Zar se program toliko promenio? Mada iako mnogo citam, nisam sve lektire citala i nije me skola naucila da volim knjigu, nego deda i mama. I ovo sa arhaicnim jezikom i Nusicem mi nije jasno, valjda je "problematicniji" Bora Stankovic.:confused:
Problem sa lektirom je i u tome sto je obavezna i nametnuta pa i zbog toga verovatno stvara otpor. I mislim da nije strasno da deca citaju Harija Potera, ako ce tako da zavole citanje, pa kako budu sazrevali menjace literaturu.
 
Evo da vas utesim malo...ja sam bila najgori citac u skoli :lol: jedna od onih sto su bojkotovali pola lektire svesno i planski.
Citala sam samo ono sto mi se citalo...u osnovnoj sam ljustila Gradimira Stojkovica i Hajduk u Beogradu po 100x sve dok nisam napamet naucila...
U srednjoj sam citala Seldona i Danijelu stil i tek po koju lektiru do III razreda gimnazije.
Mislim da su tada na red stigli romantizam i romanticari i tek tada sam pocela da citam sve.
Kad je u IV godinu na red dosao Hazardski recnik ja sam ustala rekla profesorki da sam probala i mislim da sam glupava da razumem te da odustajem i da cu se tome jednom radi sebe ipak vratiti.

Tako je i bilo.
Pa uprkos svom tom bojkotu, polozila sam prijemni za Knjizevnost sa odlicnim brojem bodova 24 od 30 i nastavila da citam samo ono sto sam zelela.
Istina je da sam se posle vracala na lektiru, da sam sa 25 procitala prvi put Zlocin i Kaznu, sa 26 Bracu Karamazove ali to je bio moj tempo i ja sam sustinski zadovoljna njim.

Naravoucenije....ne mozete ocekivati da zato sto vi citate i vase dete fanaticno cita. Niti da razume i procita obaveznu literaturu. Svoje dete ucim da je citanje dobro za njene vijuge( bukvalno joj tako kazem) za njeno citanje (tehnicki) za jezik i mastu. Trudim se da joj kupujem knjige koje odgovaraju uzrastu i odgovorno tvrdim necu forsirati lektiru ....ali dobar primer dajem ,kao i vi jer , na svakom stolu u kuci postoji po neka knjiga. Tata takodje cita i mi naglas prepricavamo knjige tako da ona svakako dobija po malo od toga od nas.

Sta ce citati , kad i koliko...prepustam njoj.
Kao i niz drugih stvari u zivotu.
Jedina zabrana koju za sad ima je igranje igrica ( provlaci se kod babe vikendom) .
 
Poslednja izmena:
i ja nisam tako davno zavrsila gimnaziju, i pamtim da smo svako malo imali novu knjigu da procitamo..naravno i tada je bilo lenjivaca koji su kupovali interpretacije lektire pa se njom sluzili za pismene i domace, ali ipak se moralo dosta citati za pristojnu ocenu...samo mi nije jasno sta se u srednjoj skoli uci na casovima srpskog jezika kad se vec ne obradjuje lektira :confused: gramatika se valjda zavrsi zakljucno sa osnovnom skolom. i ne znam sta svi imaju protiv hari potera,meni je to knjiga kojoj se, uz autostoperski vodic kroz galaksiju, uvek vracam i iznova uzivam :mrgreen:

sto se same lektire tice stvarno ima knjiga koje su gusile decu tog uzrasta, i neke od njih sam zavrsavala na misice. a sto se jezika tice, ne znam da li ste vi radili u srednjoj od dositeja zivot i prikljucenija. mi smo je citali u drugom srednje i to razumeti je umece :eek: i tek sam shvatila i uzivala u knjizi drugi put kad sam se zainatila da je procitam, nakon tumacenja na casu. ali mislim da sam bila jedna od retkih ako ne i jedina koja se upustila u tu avanturu :lol:
 
@Bi,

Iskreno, mislim da je argumentacija iz članka..pa zatupasta.
Nušić i njegov jezik (ovo mi baš i nije jasno, Nušića ne pamtim po komplikovanom rečniku) su bili možda moderni kad smo mi išli u školu, pa smo ga mi razumeli, a današnji klinci ne? Daj, nismo toliko matori. Ja sam Nušićeve Hajduke čitala u vreme kad i Ćopićeve Orlove, pre nego što mi je na njih došao red u lektiri, to su knjige mog detinjstva i stvarno ne razumem zašto su bile zanimljive meni, a nekoj današnjoj sličnoj balavici nisu.
Što se nepoznatih reči ili arhaičnih reči tiče, pa na koju bi foru klinci naučili njihovo značenje, kako da obogate sopstveni rečnik ako barataju sa 100 poznatih reči, a nove ih odbijaju?

A ovaj savet "Budimo kreativni, ako nam je stalo da upoznaju Nušića, zašto ih ne bismo odveli u pozorište da vide sjajnu „Gospođu ministarku” umesto što ih gnjavimo da njegove drame čitaju iz rečnika na kraju knjige i usput zanovetaju?", dizvineš, s.ere mi se od njega. Zašto lepo ne ukinemo lektiru, osim ekranizovanih dela, pa im to puštamo na plazmi u ime kreativnosti i modernizacije? :roll: I kako to taj isti rečnik i humor ih neće odbijati na sceni, a odbija ih odštampan na papiru?

Lektiru treba prečistiti, to stoji, i treba uvrstiti novija dela, pogotovo za niže razrede, gde je knjiga više zabava, ili bi bar tako trebalo da bude, a ovi argumenti samo poručuju "deco, u pravu ste što ne čitate, i treba da do ocene iz srpskog dolazite lakšim putem".

Medo :ok:

Pa ako je neko poznat po jednostavnosti pisanja, recnika i humora to je Nusic.

A zasto danasnja deca ne citaju - duga je tema, ne bih da odemo u off.
 
Obe su mi se dopale ali je knjizevno i po opstem utisku, snazi, likovima jaca "Kisa na dar". Mnogo mi se dopala. Jedna od onih knjiga koje osecam da zvuce u meni i nakon sto je zavrsim. Kako covek lepo pise, kao da veze! Pravi Azijat. Nikad Englez ili Amerikanac nece tako uzivati u svom jeziku - oni zure da ispricaju pricu, moraju da postuju pravila dramaturgije, kreiranja likova, raspleta, zapleta, a ovaj je sve po svojoj meri iskreirao. Bas mi je legla...

I kako ja sad mogu da odolim i da ne uzmem tu knjigu na citanje? :)
 
У моје време било је предвиђено да се сваког месеца прочита једна књига за лектиру...
А морам да признам да је било заиста бесмислених књига у лектири.
Не знам како и зашто, али ја сам Андрића први пут читао у 8. разреду.
И ни дан данас га не волим.
Иста је ситуација с Хазарским речником.
А нисам до краја прочитао ни Прољећа Ивана Галеба.
Једина књига која може да се мери с њом јесте Тамо где су жене.
И то су једине две књиге од којих сам одустао пре краја.
(Мада, морам да напоменем и Корене с којима сам се борио једно четири месеца и за то време сам прочитао бар још десет књига. Али до Корена нисам одустао просто из ината... )

Проблем данашње омладине није у томе што не чита већ у томе што ни у чему не налази смисао.
С друге стране, много је већа разлика између нас који смо били ученици 80. година ХХ века и данашње омладине него између нас из 80. и оних који су живели између два рата (светска).

Моје мишљење је да би у лектиру требало додати и ауторе као што су Д. Симонс, Д. Адамс, онај наш што је написао Константиново раскршће (мрзи ме да му тражим име) без обзира што спадају у тзв. жанр књижевност која се од стране критике и не цени много...
То је оно што би деци било занимљиво.
Ја не памтим да се неко од омладине разочарао књигом коју сам му препоручио али их разумем да их смарају Прољећа Ивана Галеба...

Знам да сад ништа паметно нисам рекао па ево једна препорука за крај...

Сваке године бар једном прочитајте Малог Принца.
Без обзира колико година имате.
Ја га читам и по неколико пута годишње...
 
mi smo u osnovnoj od andrica radili jedino pripovetku aska i vuk...onda smo u trecem razredu gimnazije cini mi se citali na drini cuprija i mene je apsolutno odusevila knjiga i od tad sam krenula malo po malo da citam andrica na sopstvenu inicijativu, bas volim njegov stil pisanja. slicno je i sa crnjanskim. a hazarski recnik sam u nekoliko navrata krenula da citam i uvek sam se oko istog mesta jednostavno pogubila u prici,postala mi konfuzna knjiga za citanje i digla ruke...mozda bih trebalo opet da pokusam :confused: a ono sto je mene najvise gusilo su bili ruski klasici...da li me jednostavno guse, ili je u pitanju bila moja nespremnost da tada svarim neku knjigu tog tipa,ali i dalje vucem traume od njih :lol: a malog princa nisam volela ni kad sam bila mala ni kad sam porasla,ni sada, jednostavno mi je tolko suluda knjiga, i iako sam pokusavala da korigujem misljenje citajuci je u vise navrata tokom zivota,uporno mi bezi sustina cele price :rumenko:
 
Ma lektira je svima takva, kakav god program bio, nešto te smara, nešto ti je super, nešto te namuči božesačuvaj...stvar i ukusa i senzibiliteta i karaktera...ali kod nas je bilo da moraš. Nema prečica ili je teško njima proći da te ne uhvate. I mi smo pokušavali da se provučemo sa Rusima pomoću filmova, ali džaba, nastavnici i profesori su znali za foru, pa su nas čekali na delovima koji nisu postojali u scenariju.

Činjenica da je danas brzina i lakoća imperativ, sve može lakše i brže, daj da guglam, ne moram da znam ono što za 0,12 sekundi mogu da nađem na netu. Ali ne sme se tome povlađivati u svakom aspektu. Ni ja nemam ništa protiv da se Hari Poter nađe u nastavnom programu za odgovarajući uzrast i mislim da lektira mora da se osvežava povremeno, ali i da mora da se zauzme tvrdi stav u vezi tog "lako ćemo, zna gugl". Verovatno je i način obrade na časovima veliki deo tog problema, da je to ustvari deci smorno i neprilagođeno.

Na kraju krajeva, ni iz drugih predmeta ne možeš da biraš koje ćeš lekcije da učiš, "ovo mi je smor, ovo nije", nego ako te uhvati da ne znaš - kec k'o vrata, jedan po jedan - avgust. Kad bi se to primenjivalo na lektiru, da vidim baš koliko bi gugl i filmovi bili prečica.
 
Jao, u nižim razredima oš je meni bila omiljena Družba sinjega galeba, dobila sam je za 8. rođendan, a u trećem ili četrtom smo je i imali za lektiru.
I uvek mi je bila tako magična, sve do neke 15. godine sam je čitala barem jednom godišnje.
Priznajem, čitala sam i 5 prijatelja :rumenko: i tamo sam se prvi put susrela sa sokom od đumbira, pa sam ispitivala sve odreda šta je to đumbir i niko nije znao da mi kaže.
Odgovor sam saznala tek kad sam pogledala u neku enciklopediju i slino sam se razočarala kad sam shvatila o čemu se radi. Delovalo mi je daleko egzotičnije :lol:
I obožavala sam Ćopića i Priče ispod zmajevih krila :)

A što se tiče tih nekih pravih lektira - Andrić mi se strašno svideo, ali i Selimović.
Krležu nikad nisam svarila, Glembajevi su mi ostali skroz mutni i konfuzni (pošto sam prvo čitala onaj istorijat glupavi :S).
Proleća Ivana Galeba su me oduševila, čitala sam i posle u dva navrata.
Crnjanski fantastičan a Ćosić rel. bezvezan, nije mi nešto legao.
Pavić - skroz uvrnut, nikad nisam uspela da pročitam do kraja ili nisam shvatala ili se nisam ni potrudila, ne znam :/.
Tolstoj i Balzak - smorovi, možda i vrede na nekim nivoima, ali ipak smorovi. Tolstoj mi je nekako suviše mlak.
Dostojevski - meni najvredniji klasičan pisac (?), najviše ga volim, likovi su mu duboki, razvijeni, odnosi komplikovani, životne priče najraznovrsnije.

Epsku fantastiku volim, o da, ali ne i Tolikna (znam, znam, jeres, al' j.bg.).
Volim Želaznija i glupog Martina (PLIV).
I volim Adamsa.
Ukratko. :D
 
Priznajem, čitala sam i 5 prijatelja i tamo sam se prvi put susrela sa sokom od đumbira, pa sam ispitivala sve odreda šta je to đumbir i niko nije znao da mi kaže.
ahahah i ja isto,ali meni je jos veca dilema bila sta je to sok od rajcice, posto mi sa svim opisima nije uklapao ni u jedno VOCE kojeg sam mogla da se setim...al sam se smorila kad sam shvatila da je to sok od paradajza ahahah :lol:
 
Meni je isto Tolstoj bio grozan, nisam procitala Anu Karenjinu:rumenko:, ali su mi se Dostojevski i Solohov dopali, Tihi Don me je odusevio, sad je doslo vreme da nastavim sa Rusima, uzeh Kockara pre nekoliko dana.
 
Anu Karenjinu sam ja pročitala tek pre dve-tri godine samoinicijativno (da mi ne ostane rupa, nedajbože :lol:) i dobro je što je tako, jer me je svejedno smorila.
U gimnaziji smo čitali Rat i mir, moj razredni je bio Crnogorac, dete palih roditelja, pa gde god da je mogao, insistirao je na ratovima i vojskama :lol:

Da, na Šolohova sam zaboravila.
On mi se mnogo dopao (Tihi Don, naravno), i prvu knjigu sam progutala baš, ali onda sam se na onim pismima smorila i nikad nisam završila, priznajem..
Sad sam rešila da ponovo probam i prevaziđem tu barijeru, ipak i imam deset godina više nego onda, pretpostavljam da ću uspeti.
 
Ja Hazarski rečnik nisam imala za lektiru, što je i logično, sad sam izguglala, izdat je prvi put 1984. a ja sam tad već bila na fakultetu. I eto tipičnog primera kako se loše biraju knjige za lektiru. Hazarski rečnik je toliko specifična i teško shvatljiva knjiga, da je zaista treba ostaviti uskom krugu ljubitelja, poznavalaca .... Ali zato Pavić ima i pripovetke kao što je npr. zbirka Ruski hrt.... što je mnogo razumljivije srednjoškolcima. Ja sam s Pavićem i krenula od toga i to kad sam već bila starija i pročitala dosta toga što mi se svidelo. A vi koje ja Hazarski rečnik smorio za lektiru verovatno niste nikad više ništa ni pokušali da čitate, što je meni sasvim logično. I kaže google da je to najnečitanija lektira... i nikom ne pada na pamet da je povuče iz lektire. Evo sad sam pitala sina, koji je prošle godine bio maturant - imali su je, ali on je nije čitao, iako je imamo u kući.
 
a malog princa nisam volela ni kad sam bila mala ni kad sam porasla,ni sada, jednostavno mi je tolko suluda knjiga, i iako sam pokusavala da korigujem misljenje citajuci je u vise navrata tokom zivota,uporno mi bezi sustina cele price :rumenko:

Не знам шта да ти кажем...
Мислим да не треба превише размишљати о томе шта је писац хтео да каже већ пазити баз на то шта је написао.
Но, не мора и не може свако од нас да прихвати сваку књигу...

Ја волим и Црњанског и Мешу али Андрића и Ћопића јок...
Од Андрића само Знакове поред пута...

Што се тиче Павића, нас двојица смо завршили... :)

Лунаса:
И сам волим фантастику, а не волим Толкина, тако да те разумем.
А њега углавном потежу они који ништа друго од фантастике нису ни читали.
Не кажем да је безвредан, само да је популаран и да га ја не волим.
Да ме сад овде неко не нападне... :)

Што се тиче Руса, ја имам јако необичан однос према њима.
Осим Достојевског, са свима другима сам почињао некако с предубеђењем да ће ми бити досадно, а на крају се увек завршавало с тугом што је крај...

Медо, проблем је у томе што у школама више нема падања ни због чега...
Ја сам пре пар година радио с учеником осмог разреда који није знао да зброји два двоцифрена броја мања од 50, а о таблици множења да и не говоримо.
При том, није глуп. Да јесте, могло би да му се опрости.
Само користи услове које му наш систем вредности пружа.

А можда то и јесте будућност...
Информација, а не знање и разумевање...

Него...
Не знам да ли сам већ написао али ја препоручујем и Прачета... :)
 
1.Проблем данашње омладине није у томе што не чита већ у томе што ни у чему не налази смисао.

2.С друге стране, много је већа разлика између нас који смо били ученици 80. година ХХ века и данашње омладине него између нас из 80. и оних који су живели између два рата (светска).

Pod 1. :sad2:
Pod 2. :ok:

Naucila sam da citam pre skole (moj divni deda me naucio, hvala mu na tome), tada sam pocela da citam, i do danas nisam stala. Niti cu bogami. Sto rece Dana malo mi je i sest zivota kad pomislim na sve neprocitane knjige. A sto rece Rada, vremena sve manje a knjiga! Lektiru sam procitala citavu, sa verovatno retkim izuzecima, od kojih se jedino secam da nisma procitala „Majka hrabrost i njena deca“. I to je bilo vise iz fazona jer je bila najkraca moguca iz citave lektire. I inace ne volim te kratke knjizetke. Mislim pogled na tih 30-ak strana me odbija. Eto da istresemo dusu i o toj lektiri.

U biblioteku sam se pored skolske upisala i u gradsku vec prvih dana prvog razreda. Sama, samoinicijativno, jer sam pored nje prolazila na putu do skole. (Te biblioteke vise naravno odavno nema). A moram da napomenem da u mojoj kuci niko nije citao osim dede, a i njegovo citanje uopste nije bilo narocito vidljivo (osim toga nije ziveo sa nama). Znaci nisam ispred sebe imala model, kako se to danas kaze. A postala sam citalac. Hocu da kazem da ima i subjektivnih i objektivnih razloga i za citanje i za necitanje.

Svi mi koji se ovde druzimo, sasvim je normalno da smo citali lektiru. Ako se mi i dan danas druzimo na ovakvoj temi, to je za ocekivati. Medjutim ako se okrenemo oko sebe... Da li ljudi vase (nase) generacije koje svakodnevno srecemo (ne mislim na najblize prijatelje), citaju? Mali ih je broj, zar ne? Pa to su upravo oni, ali iz nase generacije, koji nisu procitali lektiru. Hocu da kazem da se i ranije nije ni rado ni mnogo citalo, ali isto tako je istina da se danas jos neradje (pajz izraza) i manje cita. Mislim da je stanje losije. Razlozi su mnogostruki. Tek bi mozda i do nekle, jedna vrlo ozbiljna i strucna socioloska studija uspela da da odgovor. Ali je stanje gledno iz mog ugla zalosno.

Mene najvise uzasava recnik mladih ljudi koji u sebi sadrzi pet sest reci koje vrte u krug i kojima izrazavaju sve. Ali sve. „Vrh, extra, kul, dno“, pa varijacija „dno dna“. E sad. To je ovaj turbo, folk, pink, deo mladih ljudi. Naravno da ima i onih drugih, samo su oni manje vidljivi. Ali se samo stalno pitam da li ih ima dovoljno. Odnosno da li je odnos tih vidljivih i manje vidljivih uobicajen, ili se ipak pomerio u korist turbo mladih. :think:

Al sam svasta nabacala, ali vi cete me razumeti. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top