Ja se bogami načitala na moretu.
Margaret Atvud, Antilopa i Kosac - radnja je na foru Sluškinjine priče, verzija apokaliptične buućnosti. Zanimljiva je, Atvudova to stvarno dobro radi, nisam je ispuštala iz ruku, ali ne mogu da se oduprem onom deja-vu utisku. Znači, dobra stvar, nisu bačene pare niti bačeno vreme, naprotiv, ali je možda treba uzeti kad se pročita sve ostalo od nje, pa kao ajde i to.
Opet Atvudova, Alias Grejs - e, ova je nešto posebno.
Što tarabica reče:
Zavrsila sam sa citanjem Alijas Grejs, Margaret Atvud i nije me razocarala. Ova knjiga me opasno podseca na Trejsi Sevalije, atmosfera, nedorecenost, ali mi stil Margaret Atvud mnogo vise lezi i drzi paznju do kraja knjige. Zlocin u XIX veku iz ugla zene, sluskinja za koju se ne zna sigurno da li je saucesnik, inicijator ili zrtva, u principu zanimljiva tematika, ali nedorecenost ostaje do kraja knjige, a tako i treba da bude. Ostavila je nama citaocima da joj presudimo, da dopisemo kraj u svojim glavama. Inace, pisano je prema zlocinu koji se stvarno dogodio u Kanadi u XIX veku.
Sa svim se slažem osim sa podsećanjem na Trejsi Ševalije, ona je uvek meni bila nekako slatkasta, meka, a u Alias Grejs sve vreme izbija neka zlokobnost iz pozadine. Veliki deo je u prvom licu, i to je savršeno urađeno, ispovest žene koja je neobrazovana, prostodušna, priprosta, možda maloumna ili se možda samo tako predstavlja. I do kraja je ostavljena ta neizvesnost i to mi se baš svidelo.
Konstantin - uživala sam. Nije za Nobela, nije ono remek-delo, ali ovo je itekako falilo našoj književnoj sceni. Brz roman, dinamičan, nekako stripovski, baš mi je super bilo

Od ovoga bi mogao odličan scenario da se napravi i da srpska filmska industrija ponovi slavu "Leptirice".
Falkones, Katedrala na moru - istorijski roman, Barselona 14. vek, kvalitetan, preporuka, ali ništa ga preterano ne izdvaja.