Bila sam na promociji. S mužem. Ispalile su me obe drugarice, ali opraštam im, opravdano je.
Govorili su Manojlo Vukotić, direktor Novosti, Darko Bajić, Irfan Mensur i Branislav Lečić. Nije mi se dopalo kako je Leka čitao, nekako totalno neuvežbano, dok me je Mensur rasplakao. On je bio zadužen za anegdote, jer su prijatelji. Darko reče da bi lepo bilo da neko snimi film po ovoj knjizi, pa makar to bio i on.

Puštali su i inserte iz Lauševih filmova.
E, na kraju sam se ubila od plakanja. Žarko govori delove knjige, dok ga tužnog gledamo na video bimu kako sedi pored reke a vetar mu mrsi listove u tri rokovnika ispisana rukom.
Treba li da napomenem da je lepši nego ikada...
Ne treba. I meni je
Hvala ti Rajka na info iz prve ruke

Bas je lepo cuti nesto tako lepo

sa lica mesta.
Ali taj Leka. Gde god vidim neku njegovu izjavu o ovoj knjizi ili o Zarku, sve mi deluje kao njegova samopromocija.
Uf, mila majko, postao je bas onako... estrada. A steta, dobar je glumac.
Medjutim to se dalo naslutiti jos odavno. Cak u stvari jako davno.
Naime desetak dana nakon onog cuvenog 5. oktobra bila sam na pretstavi Kontejner sa 5 zvezdica. Ta pretstava mi nije bila narocito primamljiva, ali ni odbojna pa smo resili da je ipak gledamo. Karte su cini mi se bile kupljene cak dosta pre 5. oktobra.
Dakle. Sedela sam u 1. ili 2. redu, pretstava je tekla, nije imala neku narocitu snagu ni efekat, ali ko velim aj' dobro ne moze sve da me obori s' nogu. Kad u jednom trenutku u pretstavi poce Leka nesto da improvizuje, nekako nevesto i nekako bez potrebe, i onda rece jednu recenicu koje se ne secam kako je tacno glasila, ali kojom me je zauvek odbio od sebe.
Rekao je nesto cime je sebe (i novu vlast- vec tada se tako osecao) stavio na jednu neku uzivesniju stranu, i cime je nas (publiku i ostali "plebs"

) stavio na neku drugu koja je daleko ispod te njegove (ili njihove - sta god on time mislio).
Ja sam po prirodi nenametljiva osoba (boze sto sam skromna

), ali mi je tada prvi put doslo da dam glasan komentar, sto je u tom pozoristu i u to vreme i narocito s' obzirom na temu pretstave bilo ne-retko. Ali me je ipak moja uzdrzanost sprecila.
Ali on je vec tada jako pao u mojim ocima, i vremenom je padao sve nize i nize, a u poslednje vreme ga gledam kao bilo koga sa estrade.
On za mene vise nije glumac, on je za mene cista estrada.
I zato me prosto vredja svaki njegov komentar o Zarku. A nema gde ga nema. Usta ne zatvara
