Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E, kad smo kod krimića...završila sam Engleskog asasina od Danijela Silve (Mirkin poklon za rođendan :heart: )
Što neko reče, ima sve što treba da ima. Dobra dinamika, pitak stil, odličan glavni junak (koliko znam, svi Silvini romani koji su kod nas izdati su iz te serije sa Gabrijelom Alonom, tj. ne znam ni da je pisao nešto bez njega)...ali, opet, nekako mi je više legao njegov Ispovednik.
A ne znam zašto. Koliko na osnovu ova dva romana mogu da uvidim, Silva drži svoj standard. Nema ni pozitivnih ni negativnih preteranih iskakanja. Nema boljeg i lošijeg, samo standardno dobrog. Ali, standard mu je visok, da me ne razumete pogrešno, nije kritika. Ono, kad vas zasvrbi krimić, odličan je izbor da se lepo prekrati dan.
 
Za praznike sam završila i Kuićkinu trilogiju...priznajem, mrzelo me da pišem....joj, ne znam.
Miris kiše mi je bila odlična. Ja volim porodične sage, a ova ima sve. Dinamičan period (1914 - 1945), šarena geografija jedne rasute porodice, Sarajevo, Beograd, Dubrovnik, Pariz, Milano, Njujork..., živopisni likovi, vreme prevrata i rušenja društvenih tabua, neverovatna toplina. Puno, bar za mene, novih informacija o našoj jevrejskoj zajednici (nekako sam jako malo knjiga srela koje govore o našim Jevrejima), jasnija predstava o atmosferi i društvu tog perioda...

A onda, Cvat lipe i Smiraj dana su mi nakon prve bile kao "prva se super rasprodala, daj da nastavim dok je vruće" :confused: Naspram prve, bile su kao, šta znam, životopisi. Nastavak istorije porodice Salom, samo to. Falilo mi je neko bogatstvo nečega što je prva imala, a ove dve nisu, ne znam kako da objasnim.
 
Mirka, brate, ćale si , keve mi. Hvala ti što mi otvori oči da i ja počnem da kupujem "polovne" knjige. Podigla sam ih danas, a ono...:eek:

Opsada crkve Svetog Spasa-neotvorena,
Čitač-otvorena jednom preko sredine, ali rekla bih nepročitana,
Američka tragedija-iako iz 1955. godine, požutela ali neotvorena.

Mirka, carice, ljubim te! :zag:

Samo da završim s ovim gejevima, pa, joooj, prelazim na Petrovića.:zaljubljena:
:zcepanje: Slatko si me nasmejala. Naucila si ocigledno i ti nesto od djaka.

Ja danas prosla na 20 metara od te knjizare-antikvarnice, ali ebga zurila.
 
E pa sad kad mi tako kazes moze samo da mi bude drago sto mi istice clanarina za Gradsku i necu je obnavljati neko vreme da bih citala svoje knjige. Jer ako bih sad uzela da citam Vilsona belog dana ne bih videla, tacno znam koja je to navlaka prema tome kako si opisala. A zvuci totalno super! Kad budem pozelela trilere uzecu ga. MIslila sam da je bzvz ali sad kad ti i Mirkin m toliko garantujete za covek da je "neispustljiv iz ruku" nema mi izvlacenja...

Meni je realno bilo najzanimljivije mesto, a i vreme/na desavanja. I svidja mi se sto je akcenat na istrazi, a ne na samom ubistvu/ima.

U samom krimi zapletu i raspletu ima i ocekivanih i neocekivanih stvari. Uostalom u tom zanru ja mislim da nema toga sto vec nije receno, odnosno napisano, odnosno snimljeno. Tesko je nesto potpuno novo izmisliti.

Ali napominjem da je naporno izneti tim tempom, kojim te radnja vuce, svih 480 strana. Tako da ovo nije pisac od koga bih ja citala knjigu za knjigom. Moracu da pravim pauze :) .
 
završila razgovore i počela rodoslov,pročitala stotinak strana i nešto mi se tu ne svdija, ne leži mi... ono što sam do sada pročitala je već vidjeno i već ispričano nekako(mada ima još do kraja), svašta je načela u knjizi a sve nekako površno (za sada, stalno se ogradjujem jer nisam završila knjigu ali čini mi se da se taj utisak neće do kraja promeniti), prenaglašena osećanja loše opisana, puna patetike, priča treba da bude teška a nekako kao da na silu pokušava tu težinu da naglasi... rešila sam da je pročitam do kraja ipak pa da donesem konačni sud : )
elem kupila sam danas vremeplovčeva žena, kaja, beograd i dobri amerikanac i sputnik ljubavi
 
Uf sputnik nikako da procitam...al odlican izbor Tara, mislim da ce ti sve tri biti lepe na svoj nacin.

kako vi ljudi brzo citate ...ja u poslednje vreme cega god da se dovatim kilavim.
Evo me sad davi i ova K.I.traktora.
Smara me malo glavni junak ...dosadan je.
 
ja se u poslednje vreme ubrzala, dugo sam se razvlačila, žudnju za životom a i pre toga
jedva čekam da počnem da čitam, prvo kaju, ne znam zašto imam utisak da će mi baš prijati

e da, meni su se traktori svideli, čitala sam ih na odmoru i baš su mi legli nekako
i htela sam da kupim pticu rugalicu pa nisam, nju ću sldeći put, nju i avanture, nikako da dodju na red
 
Ja od njega imam Agoniju i ekstazu i to je najbolja romansirana biografija koju sam pročitala.
Uzela sam je nasumice na nekom sajmu, i sećam se da je bila i ta, ali uvek zaboravim na nju kad kupujem.
Mada, priznajem, ima malo toga i da mi je Mikelanđelo mnogo, mnogo više od Van Goga.
Tj. impresionizam mi je generalno...not my cup of tea.
 
e vidiš nisam ni znala za agoniju i ekstazu, pročitaću je... meni su van gog i salvador dali nekako uvek bili.. pa dragi.. dali po biografiji više nego po delima
i stvarno sam bila skeptik kada je žudnja u pitanju, sreća pa nisam imala šta drugo da čitam u tom trenutku inače bi je zaobišla garant
 
Upravo sam završila Sluškinju priču i ostala duboko zabrinuta za našu budućnost (koja je počela). Uopšte ne sumnjam da bi lako mogla da nas zadesi slična sudbina. Ovaj svet ide u pm. Radnja romana se dešava u Americi, negde u ovo vreme (objavljen 1985.).. a već su se slične stvari desile u Avganistanu i verovatno jos nekim islamskim zemljama, a puno o tome sam saznala iz knjiga Knjižar iz Kabula i Hiljadu čudesnih sunaca, pa nisam mogla da izbegnem poredjenje sa njima, bar što se tiče sudbine žena.
Atvudova me je već osvojila letos svojim futurističkim romanom Antilopa i Kosac, zahvaljujući kome sam shvatila da volim tu vrstu literature kad je kvalitetna. Tako da sam potpuno pozitivno (ohrabrena pohvalama na ovom forumu (negativnih kritikanije ni bilo) ušla i u svet Sluškinja, Zapovednika, Marti, Tetaka....
A da smo na pragu tako nečega shvatila iz poslednjeg poglavlja (Povijesne bilješke, knjiga je izdanje zagrebačkog Globusa, 1988.) gde kaže .... "to je bilo doba rezistentnog soja uzročnika sifilisa i epidemije opake SIDE koji su, šireći se među stanovništvom, isključili mnoge mlade, spolno aktivne ljude iz reprodukcijske baze. Broj mrtvorođenčadi, spontanih pobačaja i genetčkih deformacija sve se više povećavao, a taj se trend može povezati s nesrećama i sabotažama u nuklearnim elektranama, karakterističnim za to razdoblje, nekontroliranim ispuštanjem kemikalija i sredstava za biološko ratovanje iz skladišta i odlagališta toksičnih tvari.... te s nekontroliranom primjenom insekticida, herbicida i drugih kemijskih sredstava."
Dodajmo tu uništavanje brazilskih šuma, genetski modifikovane biljke i ko zna šta još o čemu se još ne piše i što pre 30 godina nije moglo ni da se pretpostavi....
 
Ćao društvance, kako ste? Ja evo lenja, samo skitam, knjige ne čitam, dala sestri, ona sad čita Knjigu očeva već pri kraju, a prekjuče uzela, kojim tempom čita, svaka joj čast...Kaže interesantna.Ima Kolibu, i Kako da ubijete svig muža, pa će mi dati da čitam, a iako nisam pročitala još uvek sve naručeno, pitam se šta bih mogla sledeći mesec da kupim?

Možda Muziku i Tišinu, Rubin u Njenom Pupku, i Kradja, ljubavna priča? Šta mislite?
 
Ćao društvance, kako ste? Ja evo lenja, samo skitam, knjige ne čitam, dala sestri, ona sad čita Knjigu očeva već pri kraju, a prekjuče uzela, kojim tempom čita, svaka joj čast...Kaže interesantna.Ima Kolibu, i Kako da ubijete svig muža, pa će mi dati da čitam, a iako nisam pročitala još uvek sve naručeno, pitam se šta bih mogla sledeći mesec da kupim?

Možda Muziku i Tišinu, Rubin u Njenom Pupku, i Kradja, ljubavna priča? Šta mislite?

"Muzika i tisina" je lepa knjiga, mislim da bi mogla da ti se svidi. Dogadja se na danskom dvoru u 17. veku, lepa je prica, lepo su dati likovi, interesantno je doba, a opet, intimna je, nema neke bombasticne politike, spletki i sl. "Rubin u njenom pupku" je takodje istorijska, dogadja se na Sicijiliji u srednjem veku, u vreme trvenja i napetosti izmedju Normana, Jevreja i muslimana. Odlicna je knjiga, prava istorijska i pisana od strane odlicnog pisca. Na mene je ostavila utisak.
"Kradju" nisam citala ali hvalise je ovde onoliko :)
 
Slepi covek iz Sevilje - Robert Vilson

Ja nisam nikakav strucnjak za trilere i krimi romane, jer ih se nisam do sada bas nesto nacitala (za razliku od filmova).
Mogu da kazem da je uverljivo, napeto, ima cini mi se sve sto jedan triler treba da ima. Cita se dok se ne procita.

Ja imam obicaj da pocnem dve, tri knjige istovremeno da citam, pa se onda opredeljujem za jednu po jednu, i tako ih dovrsavam. Ovu sam pocela posle “Otrovnog mleka maslacka”, “Ni ovde ni tamo”, i “Mehmed pase…”, a prvu sam je zavrsila. Ne ostavlja se tek tako. (A kakav bi to tek film bio!!!)

Sve u svemu kada ponovo budem resila da procitam triler, vrlo je moguce da to bude Vilson.
Mada... :think: rado bih probala i nekog drugog.

I da. Opisuje jedan veoma zanimljiv deo sveta. Oblast koja je i Afrika i Evropa, i Maroko i Spanija... Opisuje kako funkcionise oblast koja je ni tamo ni ovde, ili koja je i tamo i ovde... Ma kako god, meni je to bas bilo zanimljivo.

Je l' da da je nekako više od klasičnog trilera? Prosto sam se iznenadila...Glavni likovi imaju i svoje sopstvene živote koji su dobro prikazani, oseti se duh Sevilje, pa priča o njegovom ocu je intrigantna..kao da se sve razvija u više priča ( inspektorov lični život, život grada, oca, žrtve i njegove porodice...), medjusobno povezanih, koje čine celinu, a svaka od njih je i tako pojedinačno zanimljiva.
 
Upravo sam završila Sluškinju priču i ostala duboko zabrinuta za našu budućnost (koja je počela). Uopšte ne sumnjam da bi lako mogla da nas zadesi slična sudbina. Ovaj svet ide u pm. Radnja romana se dešava u Americi, negde u ovo vreme (objavljen 1985.).. a već su se slične stvari desile u Avganistanu i verovatno jos nekim islamskim zemljama, a puno o tome sam saznala iz knjiga Knjižar iz Kabula i Hiljadu čudesnih sunaca, pa nisam mogla da izbegnem poredjenje sa njima, bar što se tiče sudbine žena.
Atvudova me je već osvojila letos svojim futurističkim romanom Antilopa i Kosac, zahvaljujući kome sam shvatila da volim tu vrstu literature kad je kvalitetna. Tako da sam potpuno pozitivno (ohrabrena pohvalama na ovom forumu (negativnih kritikanije ni bilo) ušla i u svet Sluškinja, Zapovednika, Marti, Tetaka....
A da smo na pragu tako nečega shvatila iz poslednjeg poglavlja (Povijesne bilješke, knjiga je izdanje zagrebačkog Globusa, 1988.) gde kaže .... "to je bilo doba rezistentnog soja uzročnika sifilisa i epidemije opake SIDE koji su, šireći se među stanovništvom, isključili mnoge mlade, spolno aktivne ljude iz reprodukcijske baze. Broj mrtvorođenčadi, spontanih pobačaja i genetčkih deformacija sve se više povećavao, a taj se trend može povezati s nesrećama i sabotažama u nuklearnim elektranama, karakterističnim za to razdoblje, nekontroliranim ispuštanjem kemikalija i sredstava za biološko ratovanje iz skladišta i odlagališta toksičnih tvari.... te s nekontroliranom primjenom insekticida, herbicida i drugih kemijskih sredstava."
Dodajmo tu uništavanje brazilskih šuma, genetski modifikovane biljke i ko zna šta još o čemu se još ne piše i što pre 30 godina nije moglo ni da se pretpostavi....

bi, isto osećanje sam ja imala kad sam zavtorila knjigu, jeza,teskoba i neki čudan strah ... fenomenalna knjiga.. ne znam kakva je kosač, a nikako da kupim ni majčje oko i slepi ubica, ne mogu da se odlučim koju od te dve i onda uzmem nešto treće : S
 
Sluskinjinu pricu sa kupila pre dva meseca i jos uvek ceka na polici. Ni otvorila je nisam, nemam pojma zasto.

Danas sam prosla pored Lagune, naravno morala sam da udjem, i ...naravno, kupila...

Uzela sam Avanture nevaljale devojcice, deda Ranka i Slepi covek iz Sevilje....kad tako hvalite knjige, ja moram da kupim

Sad jos samo da vidim sta ce prvo da dodje na red, iz biblioteke, ili ove moje neprocitane.
 
bi, isto osećanje sam ja imala kad sam zavtorila knjigu, jeza,teskoba i neki čudan strah ... fenomenalna knjiga.. ne znam kakva je kosač, a nikako da kupim ni majčje oko i slepi ubica, ne mogu da se odlučim koju od te dve i onda uzmem nešto treće : S


meni je *dragonfly* u reputaciji napisala da obavezno pročitam "Slepog ubicu"... pa eto prenosim...
A Anitlopa i Kosac je isto neka tako buducnost, jos i gora, ali skoro da i nema ljudi nego samo neki koje je Kosac napravio igrajuci se genetikom - svi imaju zelene oči, i imaju ugrađene neke mirise koje ispuštaju da bi oterali komarce. (Koliko puta smo i sami poželeli tako nesto). Naravno pojednostavila sam. Nekako ne desava se nista narocito, ali te vuce da citas.

Ja sam jutros uzela staru knjigu nove dobitnice NIN-ove Nagrade, Kuća u Puertu Gordane Ćirjanić i samo sto se nisam odmah na početku rasplakala.Pominje bombardovanje 1999. godine. Različito reagujem na to sećanje u različitim momentima, ali jutros me baš uhvatila neka tuga. Nije roman o tome, samo je pomenuto na poečtku.
Zanimljivo mi je da čitam. Meni je jedino merilo da li je knjiga dobra to da li me vuče da čitam i da li zelim sto pre da saznam sta je bilo dalje. A ovo me zanima.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top