Biblioteka - natprirodne pojave i misterije

Apsolutno najbolja knjiga na ovu temu je "JUTRO CAROBNJAKA" od Luisa Pauelsa i Zaka Berzijea. Izdanje BIGZ 1998god. Knjiga je podeljena u tri dela a narocito je fascinantan drugi deo koji nosi naziv "Nekoliko godina negde sasvim drugde", mada, ni prvi ni treci ne zaostaju. SJAJNA KNJIGA! Eh da sad sam se setio dobra je i "BELA BOGINJA" Roberta Grejvsa.
 
Nabavila sam od Maje Mandić "Astralna projekcija" :zskace:

110629223057.jpg


Znajući kako ona inače piše, od ove knjige očekujem najviše...
Malo sam je listala, ima dosta dobrih tehnika, raznovrsnih. Kad pročitam celu, javljam utiske.
 
Under the dome
Pod kupolom

UTD.jpg


Najnoviji roman najvećeg i najprevođenijeg savremenog autora, Stivena Kinga.

Iznenada, bez ikakve najave, na mali američki gradić se spusti nevidljiva, prozirna kupola. Niko ne može da izađe, niko da uđe.
Američka vojska opkoli grad i kreće sa ispitivanjem kupole. Naravno, bezuspešno. Čak ni rakete joj ne mogu ništa. A unutar kupole, građani se organizuju kako znaju i umeju. Gradski otac jedva dočekao svojih pet minuta da vlada novostečenim carstvom. Mobiliše lokalne dripce kao zamenike policajce i lagano i suptilno sprovodi teror unutar kupole koji u jednom momentu kulminira.

Ljudi unutar kupole su zarobljeni bukvalno kao mravi u tegli.

Odavno se zna da je majstor King plaćen nekoliko centi po reči, tako ne iznenađuje što su mu romani sve duži i duži.
Ipak, u Kupoli nema nijednog smornog opisa ili radnje. Scenosled je sasvim linearan, ne dovodi do zabune a karakterizacija likova je priča za sebe.

Kao i u (skoro) svakom njegovom delu, uvodi mnoštvo likova. Toliko da se pogubite. Ipak, smilovao se pa na početku romana dao spisak svih karaktera koji su bitni za radnju. Spisak je naravno poduži.

Svi ti likovi čine kompletan spektar američkog plastičnog društva. Idealizovanog i šabloniziranog u full-u.
Imamo tu jednog specijalca koji naravno nosi priču, onda, novinarku koju će na kraju da teslaći sve u 16, iako nikad nije bio majstor u tim ljub ljub relacijama (vešto je prikrio to, da je novinarki više godina od njenog loverboja, kao, stara koka zna šta želi i želi to odmah, tako da nije imao potrebu unositi dodatne opise u njihove emocije)
Onda imamo tipičnu američku rednek seljačinu, lokalnog boss-a željog vlasti a koji pred tom željom ne preza ni od čega. Ni ubistva, nit žrtvovanja vlastitog sina.
Tom ludaku je King dao viže prostora, kao i nekoliko verskih fanatika.

Imamo i klince teen hakere koji odigraju isto tako debelu ulogu u delu, imamo njihove teen love story a imamo i savršen all american bračni idila par.
On lekar, ona policajka. Jebte, da se čovek usere od miline! Jedini romantičniji parovi su oni on pilot a ona doktorica

Tu su i vlasnici kojekakvih radnjica i lokala a bogme i lokalna bivša radodajka, white trash što bi rekli redneci... naravno, ne izostaje pravedni i do zla boga moralno ispravni šef policije... sa svojom udovicom. Da, mačka gine da pacovi vode kolo u romanu. Lokalni klošar je nezaobilazno tu, kao i banda besposličara koji će da povedu anarhiju u gradu.

Sigurno sam nekoliko karaktera i prevideo, ali ovaj mi dođe kao šlag na tortu, prava poslastica i tako nesvojstveno sa Kinga.
Elem, imamo lika koji je totalno odlepio, živi u automatskoj radio stanici van grada, sam samcat, i tamo proizvodi po nalogu tone i tone neke gudre! Naravno, podilkanio je skroz od droge, priča sa bogom, totalno je fanatizovan a ne preza da ukoka prvog koji mu na nišan naiđe.
Ne spava niti jede, samo guta gudru i prima direktive odozgo iz raja
Naj momenat je kada King opisuje kako skače oko stanice, u belim gaćama žute spreda a braon pozadi. Nikad ne ispušta daljinski iz ruke, koji aktivira toliko eksploziva u stanici da može ladno ceo grad da raznese.

Vrlo realan i zanimljiv, ali ipak providan i plastičan presek američkog društva.
Evidentno je da se isti karakterski profili pojavljuju u mnogo njegovih dela.

Možda nekog smore bespotrebni opisi kojima brilijantno vlada (20 centi po reči, najžešće sa tim smaranjima bi u Bjuik 8) tako da čitaoc i ne primeti kada ga sa glavnog toka radnje King suptilno uvede u prikrajak, da malo odmori a usput da u tančine definiše karakter (to je radio u Bjuiku 8 sa onom džukelom koja se vukla oko stanice a koja nije imala nikakvih bitnih funkcija u priči. King je opisao džukelino "detinjstvo" ) ali ipak u Kupoli ih i nema toliko. Na šta su otišle onolike stranice -ne znam, i to je dobar znak.
Kada vas nešto smara, zapamtite gde i kako žulja. U Kupoli toga nema, oko klizi po tekstu kao po ledu.

King je veoma studiozno pristupio pripremi pisanja. Mikroklima unutar kupole je realna i sasvim lepo oslikana. Ipak, za funkcionisanje jednog zatvorenog sistema, komplikovanog kao mikro klima treba posedovati neko predznanje iz metereologije ili konsultacije nekog stručnjaka. King se očito odlučio za potonje.
Sam roman nema neku noseću nit, iako radnja ide pravolinijski. Samo to šaltanje između likova u istom vremenu mnogo pomaže da se stvori slika grada i njegovih napaćenih stanovnika. Na samim koricama knjige je i mapa Čester Milsa, gradića kojeg zadesi taj zloduh. Sami ti likovi nose svaki svoju priču, kao naprimer sin lokalnog bossa koji je podilkanio, ubio dve devojke i sakrio ih u ormar pa ih teslaći u poluraspadnutom stanju

Sve u svemu, odličan roman, pravi King. Stranice prosto lete.
Možda se ljubiteljima horora ovo ne svidi jer je u ovom delu akcenat radnje ipak na fantastici.

Ima moju preporuku.
 
Nepobedivi

Stanislav Lem




0c3cd9b4d03dd0143a28b136088d026f.jpg

Da li u svekolikoj vaseljeni postoji život? Mislim da samo karakteri ograničene imaginacije i logičkog rasuđivanja mogu da odgovore sa –ne.
Ako se uzme u obzir broj zvezda samo u našoj galaksiji, pa neka svaka hiljadita veže svojom gravitacijom planetarni sistem oko sebe a neka svaka sto hiljadita zvezda ima planetu na kojoj vladaju uslovi slični našima… toplota, vlaga, atmosfera… i život će se neumitno razviti.
Čak šta više, NASA je svojim lenderima našla ostatke, fosile mikroorganizama na našoj planeti susedu, na Marsu.
Mars i nije tolik pogodan za razvoj života, nalazi se dalje od sunca, atmosfera mu je ubij bože… a eto nekad (a možda i sada) bi života tamo. Jeste da je mikroskopski, ali takav bi i na Zemlji, nekada.
Sav taj život, ovde, na Marsu ili negde u dubinama galaksije, po automatizmu kontamo kao organski, zasnovan na ugljeniku. Podrazumevano da su sva bića od mesa, organskih jedinjenja i tako…

Lem u svom romanu konta drugačije i daje sasvim prihvatljivu fikciju razvitka neorganske evolucije, tj, mehaničke.
Elem, slabo sam čitao Lemova dela, ali od ono malo što sam progutao video sam da ih piše u avanturističkom duhu; u Nepobedivi imamo ekspediciju na neku planetu koja traži prethodnu a koja se prestala javljati.
Kako roman odmiče, nalazimo tu nestalu ekspediciju, čak i preživele ali…

Ono misteriozno, što tera čoveka na razmišljanje, je Lemova sposobnost da razvije kompletnu evoluciju, sa svim njenim pratećim anomalijama. Preživljavanje i opstanak superiornih „bića“ i njihovo menjanje i prilagođavanje datim uslovima.
Nekada, dok je delo bilo pisano, to jeste bila fantastika, i to naučna. Danas to ne izgleda kao fantastika, pre realnost koja neumitno dolazi. Naime, uveliko se radi na nano-mašinama koje će biti u stanju same sebe da popravljaju i unapređuju a u sprezi sa veštačkom inteligencijom, koja takođe grabi velikim koracima napred rezultat se sam nameće-. Mašine koje će se same održavati i unapređivati.

Koliko god neko smatrao da je Lem naivno opisao tu evoluciju, (nisam napomenuo da se radi o ne-inteligentnom obliku života koji je onesposobio prvobitnu ekspediciju zarad pretnje po sopstveni opstanak) ona je u stvari itekako realna, i to još na našoj planeti i što tera jezu u kosti –savremenosti.
Najblaža varijanta paralele bi bila kultni film –Terminator, koji je ipak napravljen da zastraši; preuranjeno je govoriti o nekoj svesti mašina, naročito opasnoj i destruktivnoj po organske oblike života pa i ljude.
U Lemovom romanu se radi o minijaturnim jedinkama koje se, po potrebi (pretnja po ostanak), spajaju u veće. Memorabilan momenat knjige je kada čitaoc zaključi da je evolucija na toj planeti prestala; ipak, ostaju naznake da i nije.

Pripovedanje je tečno, sa ponekad suvislim opisima koje opraštam zarad spomenutog avanturističkog duha, tako karakterističnog za ono vreme (1964)
Karakterizacija mu je fokusirana na centralne likove i nije do kraja, kao na primer kod Stivena Kinga, izbalansirana. Evidentno je da je od velikana SF-a jedini Asimov donekle uspeo da „skocka“ svoje likove, i to ne Kingovski kroz biografsko-naratorsko kazivanje, nego kroz odnose likova naspram same radnje.

Sve u svemu, koga interesuje alternativni, neorganski razvitak života, pronaći će ga u ovom zasigurno klasiku velikana SF-a.
 
Poslednja izmena:
Završio još jedan Lem-ov roman, Fijasko, al' nije interesantan za NPiM, u pitanju je delo takozvane "tvrde" naučne fantastike, gde čitaoc mora da bude poprilično potkovan u nauci i tehnologiji da bi pratio delo.

Ipak, ne mogu a da ne primetim koliko je poljak bio fasciniran vanzemaljskim oblicima mogućeg života i ljudske gluposti u interakciji sa istima. Prvi kontakt mu je, kao Klarku, pokretač dela. Za razliku od Klarka, gde se otkriva tokom dela mentalni obrazac funkcionisanja tuđinskog oblika života (trojstvo umesto simetrije u Sastanak sa Ramom) kod Lema nikad ne znate sa čim naši junaci imaju posla. U Fijasku je kraj, prvi kontakt, tako neočekivan i nagao i sasvim kontraproduktivan da sam mislio da fali listova. Ponovnim čitanjem poslednjih poglavlja sam se uverio da ljudska glupost beskonaćna kao i svemir.

Najočitiji primer Lemove fascinacije drugačijim oblicima života (mislim pri tome na oblike života opisanim u NF) je najbolje prikazana u njegovom kultnom romanu Solaris, na osnovu koga je čuveni Tarkovski snimio kultni film SF kinematografije.

Eto, rekoh par redova o istinskom velikanu žanra, onako svojim rečima iz svog iskustva. Mislim da je bilo dosta kopiranih, tuđih tekstova u ovoj temi.
Sreća, pa odgovorni za to su sklonjeni.

Svako može ispasti Džek sa kopiranjem tuđe intelektualne svojine, ali na kraju se ispostavi da je samo jedan, jedinstveni i jedini Džek :)
 
Paralelni svet - fantazija ili stvarnost / B.D.Benedikt

paralelni_benedikt.jpg

Svedočenja onih koji su se na neobjašnjivi način za trenutak našli sa one strane života, jedan je deo ove knjige. Izdanje je starijeg datuma ali to nimalo ne smanjuje užitak za poštovaoce ovakvog štiva.
Benediktu je ovo prva knjiga takvog sadržaja, iako je pre toga napisao dosta knjiga iz oblasti zabavne i naučne fantastike. Zainteresovan činjenicom da Sovjeti sa izuzetnom pažnjom i pod velom tajne prilaze ovom problemu parapsihologije, počinje da radi na prikupljanju i grupisanju podataka, a zaključak do kojeg je sa ostalim posmatračima ovih fenomena došao, graniči se sa mogućim.
Tokom čitanja ovog pre svega uzbudljivog teksta naići ćete na neverovatne podatke koje će vam podići svaku dlaku na glavi. U jednom delu bavi se tumačenjem biblijskih proročanstava na jednostavan i svakom razumljiv način. Takođe obuhvata fenomene kao što su prikaze, nestanci i reinkarnacije.
Ono što očigledno pokazuje ovom knjigom je da se egzaktna nauka našla prvi put pred ozbiljnom preprekom, pred nepoznatim fenomenom koji očigledno postoji, ali se ne može izmeriti i objasniti nama raspoloživim instrumentima.
Ko do sada nije imao prilike da se sretne sa ovakvom vrstom literature biće ozbiljno uzdrman jer niko ne može ostati ravnodušan na ovoliko obilje primera od kojih su mnogi potpomognuti fotografijama događaja, razgovora sa naučnicima, ljudima koji su dožveli i preživeli parapsihološke fenomene...
 
Kad bi nam autor prethodnog prikaza naveo link odakle je tekst prekopirao, osvrt bi bio zaokružen.

Kopiranjem tuđih tekstova tema mnogo gubi na kredibilitetu; nas interesuju impresije članova, stalnih posetilaca krste sa kojima bi izmenuli koju reč o njihovom iskustvu pročitanog, a ne neka tamo iskustva i recenzije profesionalaca koji pristupaju osvrtu sa komercijalne strane.
 
Otkud znam, reko' evo još jedan dilber koji gradi svoj forumski napor na tuđim uspesima :) Nemoj da mi zameriš.

Elem a koliko su tvrdnje u toj knjigi zaista verodostojne? Mislim, same autorove tvrdnje i navoedeni "svedoci i direktnu učesnici" nisu dovoljni da bi se poverovalo u to. Znamo koliko prevaranata i šarlatana ordinira nerazumljivim za obićne smrtnike, da ne kažem koliko samodeklamovani ezoteristi pljačkaju narod.

Baš ovde, na ovoj temi behu takvi. Svim silama zagovarali veštičarenje i ostale gluposti, a na svojim privatnim sajtovima nudili gledanje u tarot za 50 evra (jebte, neko budala ili šta?), školu "magije" za još veću sumu i valjali nekakve talismane (plastične :) ) za 15 evra.

Dakle, koliko su zaista Benediktove tvrdnje istinite? Da li je izgradio fikcijukoja mu služi samo da bi privukao publiku željnih bega od turobne stvarnosti ili tu zaista ima nešto?
 
Jedino što zameram je "dilber" , lepo piše pol : ženski koji ima jasno značenje. :)

Šta je za koga verodostojno zavisi od same osobe, njenog načinja viđenja, poimanja i percepcije. Knjigu pročitah davno, ostavila je na mene snažan utisak (da ipak nešto drugačije od svakidašnjeg postoji), no to je ipak samo moj osećaj, jelte. :) Koliko se sećam naveden je primer duhova ljudi koji su nastradali u avionskoj nesreći i koji se i dalje pojavljuju na letovima te relacije. Na osnovu ovih "dokaza" nekolicine je i snimljen film prema "istinitom" događaju. Ova knjiga definitivno nije "beg od surove stvarnosti" jer ima šokovitih primera tako da osobama koje su bojažljive, strašljive, osetljivije ne bih preporučila. "Prepisah" tekst sa linka jer je mnogo lepše i stručnije napisan nego što bih ja to umela da prikažem.

Za "šarlatane" se slažem potpuno ali isto tako postoje i ljudi (da ih ne nabrajam navešću ih "nadarenim") koji se zaista time bave sa velikom posvešćenošću.

"Dakle, koliko su zaista Benediktove tvrdnje istinite? Da li je izgradio fikcijukoja mu služi samo da bi privukao publiku željnih bega od turobne stvarnosti ili tu zaista ima nešto?" - Dok ne pročitaš knjigu nećeš dobiti adekvatan odgovor, jer ja ti mogu reći da je odlična ili bezevze ali šta tebi znači moje mišljenje ?! Nekad je nešto što je dobro za jednoga i ne baš toliko dobro da ne kažem loše za drugoga ;).

Evo i linka za e-knjigu : http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Bozidar-Damjanovic-Benedikt-Paralelni-svijet_308/
 
Sad sam se i ja zainteresovao za ovu knjigu... Paralelni svet... nabaviću, pa kad pročitam moću reći ima li tu nešto ili je bezveze.
Delim ja donekle Džekove stavove, idu mi na ganglije tobožnji ljubitelji i verovatelji u natprirodno koji u stvari samo gledaju da
prevare ljude za lovu... mada ima uistinu i neobičnih događaja i ljudi sa retkim darom, ali mislim da oni obično ne izlaze u javnost, a pogotovo
ne pišu na forumima... kako god, rešio sam zbaviti i pročitati knjigu.
 
David Icke: Beskrajna ljubav jedina je istina

58185677592597530400.jpg


Nakon uspješnice »Najveća tajna» David Icke se vraća knjigom «Beskrajna ljubav jedina je istina» u kojoj objašnjava zašto je 'fizička' stvarnost tek iluzija koja postoji samo u našem umu. Informacije Davida Ickea, predstavljene tako da ih svatko može razumjeti, mijenjaju život razotkrivajući iluziju koju smatramo 'stvarnom' i način na koji se ta iluzija generira i manipulira kako bi nas zarobila u lažnoj stvarnosti.

Icke objašnjava kako 'živimo' u 'holografskom internetu' time što su naši umovi povezani sa središnjim 'kompjutorom' što nam šalje istu kolektivnu stvarnost koju dekodiramo iz valnih oblika i električnih signala u holografski 3D 'svijet' koji svi zajedno mislimo da vidimo. Kako ističe Icke, razne discipline znanosti glavne struje (mainstream) već su otkrile velik dio ovih informacija, ali dijelovi nikada nisu sastavljeni u cjelinu. Fokusirani su na grančice pa ne vide šumu zato što sile koje manipuliraju globalnim društvom ne žele da znamo istinu koja će nas osloboditi.

Takozvane 'zagonetke' života svakom se stranicom raspršuju: Tko smo mi? Što radimo ovdje? Što je ljudsko tijelo i kako može prestati 'starjeti'? Tko kontrolira našu stvarnost? Zašto ima tako puno ratova, gladi, patnje i stresa? Što su 'um' i 'emocije', i zašto nas kontroliraju? Tko je stvorio religiju i što njeni zagovornici stvarno štuju? Ta i mnoga druga pitanja objašnjena su s dosljednošću i jednostavnošću kakve smo dosad mogli susresti rijetko ili nikada.

Odmah nakon što je početkom devedesetih počeo javno iznositi svoje ideje, David Icke (1952) je postao predmetom neviđenog podsmijeha. To nije nimalo ne iznenađuje kad se uzme u obzir da se radi o vrlo izravnom čovjeku, a njegove su teorije takve da i najotvorenijim ljudima moraju u prvi mah zvučati nerazumno i lako ih je otpisati kao besmislice. Međutim, danas je David Icke u cijelom svijetu vrlo traženi predavač. Vlasnik je nekoliko web- lokacija, e-magazina i izdavačke kuće. Objavio je desetak uspješnih knjiga. Neprestano je na turnejama po Sjevernoj Americi, Europi, Australiji, Južnoj Africi i drugdje. Postigao je planetarnu popularnost a njegovi su se protivnici prestali podsmjehivati, i sada u njemu vide opasnog poremećenog antisemita koji je prijetnja demokraciji!
**************************************************************************************************************************************************************************************
Не знам да ли ова књига спада овде али мене је баш фасцинирала и враћам јој се врло често....
 
Nešto diše u mojoj torti


Nestodiseumojojtortimin-1.jpg


Antologija horor priča.

Kako je neko rekao, na Fb stranici –eto šta se desi kada se talentovani okupe.

Koliko smo to zaista, najbolje da čitaoci prosude.

Zamisao autora je da se besplatno deli, tj, skida sa interneta za dž, u elektronskoj formi, za elektronske čitaće. Podržani su epub, mobi i pdf, kako kome odgovara
U stvaranju zbirke je učestvovalo devet autora a nekoliko njih su članovi ovog foruma, tako da neću navoditi puna imena, ionako piše na omotnici.

Predgovor

Dragi čitaoče,
Pre nego što te ošamute strava i užas koji te čekaju na stranicama ove knjige i pipci iz senke ščepaju i odvuku u mrak, želimo ti lep provod tokom predstojećih praznika i sve najbolje u novoj godini.
Ukoliko prepoznaš i sebe među junacima neke od priča, nemoj brinuti. U njima su opisani obični ljudi, tvoji sugrađani i komšije. Nešto tajanstveno i zlo im se dogodilo, a nas navelo da to podelimo sa tobom. Nadamo se da ćeš uživati u onome što jedva čeka da bude ispričano.
Savetujemo ti da se opustiš, jer si to svakako zaslužio.
Samo, imaj na umu – opreza nikada dosta! I zato, kada se završi slavlje, kada prijatelji odu, a svetla se pogase, obavezno zastani pre odlaska u krevet, zatvori oči i dobro oslušni...

Možda nešto diše u tvojoj torti.


:
Antologiju otvara Andreina priča „Ko se zadnji smeje“; pitka urbana priča u maniru tinejdž sleš horora.
Milka je doprinela odličnim psihološkim horor- trilerom (Poklon za lanjske snegove) čija će vas završnica načisto smrznuti.
Goran, u jezovitom hororu, poput holivudske B-produkcije, u zbirku uvodi porodično nasilje i slešere osamdesetih. (Poklon)
Ivicina priča (Tetsuo i čekić) okrenuta je protiv čovečanstva i civilizacije. Kinezi i Japanci na Telepu, telohranitelji u Lazi uz malo Tarantino šmeka.
Boris se bavi svojom iskonskom preokupacijom: ratom i avetima koje izjeda savest. (Noćna straža)
Igor je priložio priču (Gong) sa veoma efektnim elementima čistog treša koji podseća na Rodrigeza i Tarantina
Majstor mračne atmosfere Radoslav pitkim stilom i specifičnim opisima dodaje zbirci pero rođenog pripovedača.(Partija)
Saša svoje junake vodi, (U magli) kroz putovanje preko planine, gde u magli susreću vrlo neobične namernike koji ima otvaraju neprohodive puteve spoznaje i jezivu, novu perspektivu sveta.
Stevan se ( Ponoćna zvona) bavi seksom na granici pornografije ( uglavnom u S/M maniru ), vampirima i prevarama.

Nadamo se da će vam se dopasti ovo malo parče užasa koje smo zamesili.
Linkovi za dounload se nalaze na našoj Fb stranici

https://www.facebook.com/NestoDiseUMojojTorti?ref=stream
 

Back
Top