Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Завршио Купринове приповетке. Одушевљен сам, препоручујем.
[Капетан Рибников добија позив да се јави ратној јединици која је на бојишту, он узима најпотребније личне ствари и иде од града до града правећи се шерет, како га не би открили. Међутим, Шчавинском је подозрив, сумња да је то јапански шпијун.]
  • Ви сте, генерале, почели нешто о снимању терена – примети Матања.
  • Аха, о снимању. Мерси. Глава ми је... Данас сам се наљоскао. – Рибников баци хитар оштар поглед на Шчавинског. – Па, дакле... Једног пуковника из генералштаба одредили да извиди терен. Узима са собом вод козака – дивни момци, доврага... Шта? Зар није тако?.. Узима тумача и иде. ''како се зове?'' Тумач ћути. ''Дед, момци!'' Козаци су га одмах корбачима. Тумач каже: ''Бутунду'' А ''бутунду'' кинески значи: ''не разумем''. Аха, проговори, пасји сине!'' Пуковник бележи на схеми: ''Село Бутунду''. Иду даље – опет село. ''Како се зове?'' – ''Бутунду'' – ''Како? Опет Бутунду?'' – '' Бутунду''. Пуковник поново пише: ''Бутунду''. Тако је он десет села назвао ''Бутунду'' и испало је као код Чехова: ''Мада си – вели – Иванов седми, ипак си будала!''
  • Аха, ви знате Чехова? – упита Шчавински.
  • Кога? Чехова? Антошу? Па како да не, доврага! Пријатељи смо! Пили смо заједно, и те како... Мада си – вели седми, ипак...
  • Ви и он сте се тамо на Истоку виђали? – упита Шчавински брзо.
  • Па да, разуме се, на Истоку. Ми смо брате мој, ја и Антон Павлович... Мада си седми, ипак...
:hahaha:
Куприн: Двобој (приповетка Капетан Рибников)
 
Ko li prevodi ove spiskove, da mi je samo znati?
Midlmarč preveden kao Srednji put, Avgustinove Ispovijesti kao Priznanje, A Handful of Dust kao Ruke pune prašine itd.

Inače, tipična anglocentrična lista. Vini Pu i Tolkin ispali važniji od Fausta i Don Kihota, Kafke... Ako se ne varam, od 99 knjiga 80 ih je napisano na engleskom jeziku.
 
Atonement je odlicna knjiga, narocito za ljude kao sto sam ja,
a koji ne znau vise sta da citaju.
Odlicna je knjiga, ali ja nemam vise nerava da citam takve knjige.
Knjiga je podeljena u tri dela ( prvi i drugi sam procitala, a to je 70%
knjige) prvi je deo i najlepsi i najvazniji, a i najduzi.
Devojcica od 13 godina koja kao pocinje da pise nekakve drame
upropscavaava zivot coveku od 22 godine ( zive svi na istom imanju)
i to za vjek i vjekovma, a samo zato sto je zla.
Radnja prvog dela vreme je izmedju dva rata, drugi deo je WWI
i uzasi engleske vojske po Francuskoj, treci deo ne znam sta ce biti
jer mi se cini da ce glavni junak umreti i pre nego sto se vrati u UK.
Covek odlicno pise, ali su ( za moj ukus) sve te teme prezvakane.
Nisam čitala knjiga, ali se sećam istoimenog filma koji je odličan. Čini mi se daje dobio i nekogg Oskara.
https://www.imdb.com/title/tt0783233/
 

Zec ćilibarskih očiju​

Ovo je jedna od najlepsih knjiga koje ( nisam procitala jos do kraja)
citam zadnjih godina. Ko voli umetnost, arhitekturu, istoriju, ali
i beskrajno lepo opisanu i napisanu (auto)biografiju jedne ( zapravo dve,
al kao da je jedna) porodice u Parizu i Vieni ( i to od recimo 1880
do kraja dvadsetog veka, neka odmah pocne da cita :)
Pisacu ja jos kojesta o knjizi, ali sutra. Retko kada me je neka knjiga ovako
dirnula u srce i dushu ( potresla me nije jer i nema nekih situacija
za stresove). Al umetnost, estetika, knjizevnost, narocito slikarstvo,
poezija i muzika i za srce i za oci.
 
:ortaci2:
Него, и ти поче да читаш тање књиге. :)
Pa i nije tanka, preko 300 strana, ali je uzasno sporo citam
jer stalno moram ( ne moram, ali tako zelim) da trazim neke slike,
tudje biografije, a sad sam stigla do WWI i tek sada pocinje
glavni picvajz. Pola je knjige Pariz ( uglavnom u vreme impresionista
i Drajfusove afere), druga, za mene cak i zanimljivija polovina je Viena
sa sve Jozef Rotom, Frojdom, Klimtom, Rilkeom, ali svi su oni
kao igrali u sporednim ulogama.
 
Nocas sam procitala knjigu i opcinjena sam, odusevljena, ocarana
( lep nam je nas srpski :) ) i to je jedna od knjiga koju necu "odstraniti",
ponovo cu je nekada citati. Na 330 stranica nema sta nema.
Ima sve, Centralna Evropa, ali malo pojednostavljena, bez
problema za prevodioce. Doduse ima i na samom pocetku, a i na kraju
knjige genijalnog pisanja o Japanu ( za mene sve nesto novo i nepoznato), ali je za mene bilo i na neki nacin otkrovenje zivot tih
ljudi u Vieni, a narocito pred WWII jer sve sto sam saznala iz knjige
uvek sam projketovala na Berlin i Frankfurt.

Za mene, za vas i nas koji citamo knjiga je zaista zlata vredna
jer se tu umetnost preplice sa knjizevnoscu ( umetnost= umetnost=
slike i vajarstvo, porcelan , arhitektura), ali knjiga pocinje sa nekim
minijutarnim figuricama ( netsuke) i zavrsava se s njima.
Baba autora imala je koreSHponendenciju i to obimnu sa Rilkeom
( nikakva ljubavna veza, nego poezija), u Tokiju Mishima odlazi
u päderske klubove, njegov jedan pradeda zapravo je Prustvov Swan,
pradedova ljubavnica je Odet, Swan studira flamanskog slikara. pradeda
Direra, babin brat, päder, odlazi na vreme u USA, slika njegova
u operaciji Normandija biva na prvoj strani americkog nedeljnika, onda odlazi 45 u Japan i tamo ostaje do kraja zivota, a nosi sa sobom
i ove minijature ( to im je jedino i ostalo) i testamentom ih
ostavlja autoru knjige jer je on i jedini potomak ove nekada cuvene
porodice Efruzi.
Cukundeda nije roden u Odesi nego u nekom gradicu ( tada ruskom)
po imenu Berducjev, a tu je rodjen i Vasilj Grosman, a i Dzozef Kondar,
a i Horovic.Jozef Rot je u svojoj knjizi Radecki marsh napisao
sagu o bankaru Esfruzi, autor sam kaze da je sve procitao, ali sve,
sto je Rot pisao.
Citira neprestano recenice Musila iz njgovih dnevnika i Musil
( i on je Jevrejin kao i Rot) kaze da ne bi mozda bilo tih pogroma
da su oni ( Istocni Jevreji) dosli u svojim kaftanima i tako i ostali
nego su svojim umecem, snalazljivljoscu, pamecu i osecaju za biznis
boli oci ovim koji to nisu umeli.


Ko knjigu ne procita necu se s njim vise druzim:D
 
Poslednja izmena:
I jos nesto da kazem pa onda necu vise.
Nekolicina nas je citala sestu knjigu Knausgora, biografija
Hitlera na mozda i 400 strana knjige, bila je upecatljiva, ali
tek ova knjiga ( na samo pedesetak stranica) nama , citaocima
razjasnjava tu misteriju jer je Hitler samo seo na osedlanog koja,
on, Hitler sa ovom mrznjom ima malo veze, sve je vec bilo pripremljeno
za Auschwitze, On je samo iskoristio raspolozenje naroda.
 
Poslednja izmena:
Denis Johnson: Tree of Smoke

Prošle godine sam čitao Džonsonovu prilično karverovsku zbirku priča Jesus' Son, tako da sam sa imao izvjesna očekivanja i od ove knjige. Međutim, u pitanju je nešto sasvim drugačije, špijunsko-ratni roman u kome Don Delilo susreće Džona le Karea koji u džepu nosi Konradovo Srce tame. Međutim, i pored ovih značajnih poređenja knjiga mi se nije naročito dopala. Osim što sam konstantno želio da je više povukao od Konrada nego od Delila, ne mogu baš precizno da kažem koji problem imam sa Džonsonom. Rekao bih da nije stvorio atmosferu koja bi me sasvim uvukla u čitanje.

Ovo je priča o jednom poluodmetnutom američkom pukovniku u Vijetnamskom ratu koji preko svog nećaka, takođe agenta CIA, i nekoliko američkih i vijetnamskih sljedbenika provodi svoju verziju psiholoških i obavještajnih operacija. Pukovnikova ideja je, otprilike, da su obavještajci najuspješniji kada djeluju izolovano od pritiska nadređenih struktura, uključujući i komandni uticaj, zalažući se time za neku vrstu decentralizovanog vođenja rata, pa i države, u kome desna ruka ne treba da zna šta lijeva ruka radi. Ti esejizirani dijelovi u kojima se izlaže pukovnikova teorija zaista podsjećaju na neke bolje Delilove knjige (Underworld, Libra), ali opet, Delilo je od paranoje i konspiracije uspijevao da izgradi privlačnu atmosferu. Isto tako, omaž Srcu tame je nedorečen. Umjesto toga, mnogo puta se poziva na Tihog Amerikanca Grema Grina, što je ipak inferiorna knjiga.

S druge strane, prilično uspješno se izborio da ne padne u žanrovski kliše. Stilski, jezički, strukturalno knjizi nema šta da se prigovori. Ljubavna priča i brojne biblijske reference (počev od naslova) imaju smisla, ali ipak ostaje osjećaj restoranskog jela skuvanog profesionalno i po svim pravilima, ali bez onog jednog začina koji bi promijenio čitav utisak.
 
'De ste, ljudi
Svratim ponekad i bacim pogled na to što čitate (vidim da se Knausgor pominjao na više strana, ali mi je to preveliki zalogaj, a i ne privlači me). Nemam ništa protiv izdavača Booka, štaviše, drago mi je da postoji, ali sam primetila da me njihovi naslovi ne zanimaju (a redovno čitam opise na osnovu kojih odlučujem da li da se nečeg latim), zaista ne znam zašto. Nikad ne biram knjige po izdavaču, ovo je samo zapažanje.

Svakako je lepo saznati nešto.

Ja trenutno čitam Pisma iz Srbije i nisam oduševljena, mnogo mi je to usiljeno. Zaista sam mnogo očekivala (''smešno je'', ''mnogo je zabavno'') i jeste me u jedan ili dva navrata nasmejala Ljubenovićeva ironija, ali zasigurno znam da neću uzimati druge njegove knjige, ova mi je dovoljna. Čine je kratka, tematski raspoređena poglavlja u kojima iz perspektive stranca opisuje naš narod, situaciju u zemlji (na primer, sprda se na račun nepostojećeg metroa, državne službe, vojske, odnosa prema strancima itd.) Čekaju me Kap španske krvi i Ljubav u Toskani, pa ću neku od njih sledeću. Možda Crnjanski i nije najbolji izbor za leto, dok maštam o tome kad ću na more, ali eto.

Juče sam od Snežne pahuljice dobila knjigu (uskoro mi je rođendan), tako da je i ona sad na vrhu liste (Džerard Darel, ''Moja porodica i druge životinje'') :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top