smokva
Legenda
- Poruka
- 61.227
Svi smo morali 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

Тако је говорио Шеки.Na Sekularca je bre mislio, Tako je govorio Sekularac.


Тако је говорио Шеки.
----------------
Квентин се стиди што је читао стигматизованог Хандкеа, није га поменуо. Са списка сам прочитао четири, али са Хандкеом више.
Са списка госпође Биље само једну, и то ниско оцењену: Slučaj Kukocki, Ljudmila Ulicka, 5
Али ја тој књизи дајем високу оцену.


Pitanje za Danu.
U jesen – Karl Uve Knausgor.
Da li to ima veze sa Mojom borbom ili je ovo nešto drugo.
Zbunjuje me što piše da je ovo "prva od četiri toma lične enciklopedije..."
Trenutno pretresam tvoj spisak![]()
Dragi moji ljudići sa grupe!
Nek novootpočeta godina svima donese dobro zdravlje, bujne osmehe i preko potreban mir.
Prethodna godina sve nas je, na ovaj ili onaj način, dobro izmrcvarila, i red bi bio da sa 2021. otpočne godina koja će od početka do kraja nizati dobre stvari, a one lošije tek toliko da se ne opustimo.
Predugo me nije bilo, znam.
Svašta se izdogađalo, u meni i oko mene, između ostalog, majka mi je teško bolovala i preminula.
No, da ne bih detaljisala i unosila teži ton, a i zato što sam i sama poželela bolje dane u Novoj godini, preći ću na spisak.
Nisam se baš isprsila spiskom, međutim, spram okolnosti, dobro sam se i držala.
Dakle, spisak:
Veliko mahanje iz tople dnevne sobe koja miriše na sveže skuvanu kafu i mirisnu sveću.
- Otkako sam kupila labuda, Tanja Stupar Trifunović 5*
- Kintsugi tijela, Senka Marić 4+
- Stvarni život, Adeline Dijedone 5
- Prima furia, Marina Radovanović 5
- Moja borba I, Karl Uve Knausgor 5+
- Yugoslav, Ana Vučković 5-
- Pozdravi nekog, Vesna Ognjenović 5*
- Nađi me, Andre Asiman 4+
- Moja borba II, Karl Uve Knausgor 4+
- Uznemireni ljudi, Fredrik Bakman 4-
- Moja borba III, Karl Uve Knausgor 5+
- Teret: Mit o Atlasu i Heraklu, Dženet Vinterson 5
- Moja borba IV, Karl Uve Knausgor 4+
- Kada dobijete signal/When you get a signal, Donald Dejvid Elmvuds 4-
- Tajna, Domeniko Starnone 4+
- Nesreća bez želja, Peter Handke 5*
- Uhvati zeca, Lana Bastašić 5*
- Zbogom, aveti, Nadija Teranova 3-
- Moja mama zna šta se dešava u gradovima, Radmila Petrović 5*
- Tri žene, Lisa Tadeo 5-
- Escape room, Megan Goldin 4+
- Dečak iz šume, Harlan Koben 3+
- Majka ubice, Ida Linde 2-
![]()

Dakle, ja klasičan spisak nikad ne postavljam. Nisam navikao da knjigama dodjeljujem brojčane ocjene, a i malo čitam, pa neću da mi ego bude povrijeđen jer mi je mnogo kraći nego kolegama sa teme, mislim, spisak je kraći.
A početi mogu negdje od kraja, i to nadovezujući se na jedan Jersinijin utisak (Nautiluse, ovako možeš i ti da transkribuješ svaki nadimak, da se ne patiš sa mrskom ti latinicom). Jersiniji je među boljim knjigama koje je prošle godine čitao bio Sportski novinar Ričarda Forda. Utisak dijelim i mogu samo da preporučim i njegov nastavak, Dan nezavisnosti, što je roman čije čitanje upravo privodim kraju. Tokom čitanja stalno mi se nametalo poređenje sa Apdajkovim romanima o Zeki Angstromu, očito zbog biografske sličnosti dva junaka - obojici je život rano obilježila smrt djeteta, a kasnije i problemi sa ostalim potomcima, ali zapravo mnogo mjesta za poređenje nema. Apdajk ima oko za detalje i osjećaj za jezik, ali Fordova književnost djeluje neuporedivo dorađenije, sofisticiranije, sa boljom psihologijom i istančanom simbolikom. Uglavnom, Forda ću sigurno nastaviti čitati (serijal o Frenku Baskombu ima još dva nastavka).
A Ričard Ford je jedno od nekoliko ovogodišnjih književnih otkrića. Sljedeći je Denis Džonson, čija je zbirka priča Isusov sin dosta karverovska, ali prljavija, konfuznija. Mnogo tame, tuge i beznađa, ali i lucidne proze.
Još jedno osvježenje u mojoj lektiri bio je Ivan Bunjin, čiji Život Arsenjeva će mi sigurno ostati jedan od dražih ruskih romana koje sam čitao. Sugestivna, snažna, ganutljiva proza, a ni malo patetična - skoro savršena književnost.
Među bolje knjige koje sam pročitao prošle godine svakako spada i Knausgorova A Time to Every Purpose Under Heaven, čitaocima Moje borbe poznata kao knjiga o anđelima. Istovremeno, ovo je i najneobičnija knjiga koju sam u skorije vrijeme pročitao. Kroz istoriju odnosa ljudi i anđela Knausgor zapravo priča o tome kako i koliko se čovjek udaljio od Boga, a sa istim ciljem je podario čitaocima i svoje verzije biblijskih priča o Nojinoj arki i o Avelju i Kainu, koje zauzimaju veći dio romana.
Međutim, kad sve saberem najbolja knjiga koju sam prošle godine čitao bila bi Barkskins Eni Pru - ne znam kako da prevedem naslov, odnosilo bi se na ljude koji su toliko vezani za šumu da im je koža kao kora drveta. U pitanju je saga koja prati dvije porodice od dolaska na američki kontinent negdje u 17. vijeku do danas. Sasvim konvencionalno pisan roman, bez eksperimenata u jeziku i kompoziciji, ali zapravo angažovana knjiga koja ukazuje na poguban uticaj čovjeka na šumske ekosisteme i za njih vezan način života. Da mi je neko unaprijed rekao o čemu se u knjizi radi, vjerovatno bih je sa prezirom zaobišao, jer me inače iritra didakatizam i taj ekološko-svjesni aspekt u književnosti, ali ova knjiga je toliko dobro napisana da moram da joj se poklonim.
Među ostale knjige koje mogu iskreno preporučiti spadaju i Banvilova Knjiga dokaza, Zupanov Menuet za gitaru i Albaharijeva Propuštena prilika.
U ko voli nek izvoli kategoriji bili bi Muzilov Kos i druge priče, Čestertonove Father Brown Stories, Fordov Dobri vojnik, Šnajderovo Doba mjedi, Konradov Nostromo i Perucov Noću ispod kamenog mosta.
E, tako, a sad možemo preći i na negativne utiske. Odmah na početku 2020. razočaralo me Fukoovo klatno. U Imenu ruže sam uživao i očekivao sam sličan utisak, ali drugi Ekoov roman je prekomplikovan i zamoran. Pekićev Kako upokojiti vampira i nije bio toliko razočaranje koliko potvrda mišljenja koje o tom piscu imam, a to je da se radi o rođenom filozofu i esejisti koji jednostavno nema ono nešto da bi bio vrhunski pisac beletristike. Znam da me demantuju brojni poštovaoci i obožavaoci, ali što se mene tiče, njemu nedostaje imaginacije, a stilski habitus mu je pogrešan za tu vrstu književnosti. Istini za volju, prva knjiga Zlatnog runa mi se dopala, ali vidjećemo koliko dugo i tu erudicija može da glumi stil.
Međutim jedina knjiga koju sam prošle godine pročitao, a za koju stvarno mislim da je loša je Pas i kontrabas Saše Ilića, naravno dobitnik NIN-ove nagrade. Ilić je više naučen da piše nego što ima nekog prirodnog talenta i čini mi se da nedostatak originalnosti pokušava nadoknaditi društveno-političkim angažmanom u knjizi u kojoj su čekirane sve kućice, od ratnih zločina i tranzicijskog siromaštva do migrantske krize. Ne omalovažavam sve ove teme, štaviše smatram ih važnima, ali kad ih književno tretiraš usiljeno i neoriginalno efekat će biti upravo suprotan od očekivanog.
Od non-fiction literature pročitao sam knjigu Crnjanskijevih Eseja - učivao u jeziku, teme mi bile uglavnom strane i nezanimljive i Neispričane priče Rajka Grlića (bolje da se drži snimanja filmova).




Nema veze sa "Mojom borbom". I svakako bih ti pre preporučila za prvi susret sa Knausgorom "Moju borbu". Najpre, zato što je knjiga (meni su svih 6 delova jedna knjiga) fenomenalna i ništa nalik tome u životu nisam čitala, verovatno i neću. Drugo, to je ipak roman, bez obzira na neobičan pristup, kontroverze koje ga prate, za i protiv i slično. "U jesen" je zbirka kratkih eseja, više kao kolumni, na bilo koju temu koja mu u tom trenutku pada na pamet, od vaški i wc-a do jabuka i trave. I na isti način mi se dopala. Kao kada čitaš kolumne omiljenog pisca - lepo ti dok čitaš, čitaćeš svaku novu, ali za ljubav se vraćaš romanima.
Mnogo bih volela da se prevede njegova knjiga o anđelima koju je @quentin čitao.
Vjerovatno je izdavačima jednostavnije da monetizuju Knausgorovu popularnost objavljujući te kraće knjige eseja (Jesen, Zima...), nego da prevedu neki od dva romana koji su prethodili Mojoj borbi, a koji imaju po 500-600 strana.
Prvi njegov roman trebalo bi na engleskom da izađe valjda tek 2022, ali zato esej o Munkovom slikarstvu izlazi na engleskom kad i na norveškom.
Esejistički dijelovi u Mojoj borbi su odlični, ali Knausgor je prije sve pripovjedač, čak i ako mu se više, izgleda, ne pišu romani.
Od knjiga Eni Pru čitala sam zbirku priča "Potaman" koja me je potpuno oduševila i roman "Lučke vesti" koji mi se dopao na jedan divan tradicionalan, pitak način. Oštrija je u pričama. Ona je odličan pisac. Volela bih da je Agora nastavila da je objavljuje ali izgleda da ovde nije na cenu. Moraću "Barskins" na engleskom po svoj prilici, i to na Kindlu pošto je gabaritna
Inače, Agora ima popust 50% trenutno na obe ove knjige koje sam gore navela. @Mrs.Bi jesi ti beše čitala "Lučke vesti"? Ako nisi, knjiga je po tvojoj meri
A obe su po meri @lamar![]()
Vjerovatno je izdavačima jednostavnije da monetizuju Knausgorovu popularnost objavljujući te kraće knjige eseja (Jesen, Zima...), nego da prevedu neki od dva romana koji su prethodili Mojoj borbi, a koji imaju po 500-600 strana.
Prvi njegov roman trebalo bi na engleskom da izađe valjda tek 2022, ali zato esej o Munkovom slikarstvu izlazi na engleskom kad i na norveškom.
Esejistički dijelovi u Mojoj borbi su odlični, ali Knausgor je prije sve pripovjedač, čak i ako mu se više, izgleda, ne pišu romani.

Dvoumim se da li da citam il ne citam ove Barskins ( nemacki je
prevod Ljudi od tvrdog drveta ili Tvrdokorni ljudi)
jer cim vidim da postoje i serije mene nekako prodje volja i zelja.
Probaj da čitaš. U suštini, u pitanju je old school porodična saga, ovi ekološki momenti nisu nametljivi, a ima i istorije, antropologije...
Šteta što knjiga nije kod nas prevedena.

Srećan Božić onima koji slave.
Lovački psi – Jern Lir Horst, Laguna 380 str. 9/10
https://www.laguna.rs/n3522_knjiga_lovacki_psi_laguna.html
Sasvim dobar triler. Sve je na svom mestu.
Inspektor je što rekoste vi ranije u nekom komentaru, normalan, nije ni alkos ni sa problematičnom porodicom...
Severnjački/norveški ambijent, priča lepo ide, nekoliko puta je bilo![]()
Moja preporuka za sve koji ćitaju trilere a i za Smokvu naravno
Bi, ti si beše otkrila ovog pisca?
Slučajno sam ga uzela iz biblioteke, nisam ga imala na spisku preporučenih. Ali eto Dana ga je čitala ranije, samo nismo obratile pažnju.Lovački psi – Jern Lir Horst, Laguna 380 str. 9/10
https://www.laguna.rs/n3522_knjiga_lovacki_psi_laguna.html
Bi, ti si beše otkrila ovog pisca?