Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dragi moji ljudići sa grupe!

Nek novootpočeta godina svima donese dobro zdravlje, bujne osmehe i preko potreban mir.
Prethodna godina sve nas je, na ovaj ili onaj način, dobro izmrcvarila, i red bi bio da sa 2021. otpočne godina koja će od početka do kraja nizati dobre stvari, a one lošije tek toliko da se ne opustimo.z:):zjelka3:

Predugo me nije bilo, znam.
Svašta se izdogađalo, u meni i oko mene, između ostalog, majka mi je teško bolovala i preminula.

No, da ne bih detaljisala i unosila teži ton, a i zato što sam i sama poželela bolje dane u Novoj godini, preći ću na spisak.

Nisam se baš isprsila spiskom, međutim, spram okolnosti, dobro sam se i držala.

Dakle, spisak:
  • Otkako sam kupila labuda, Tanja Stupar Trifunović 5*
  • Kintsugi tijela, Senka Marić 4+
  • Stvarni život, Adeline Dijedone 5
  • Prima furia, Marina Radovanović 5
  • Moja borba I, Karl Uve Knausgor 5+
  • Yugoslav, Ana Vučković 5-
  • Pozdravi nekog, Vesna Ognjenović 5*
  • Nađi me, Andre Asiman 4+
  • Moja borba II, Karl Uve Knausgor 4+
  • Uznemireni ljudi, Fredrik Bakman 4-
  • Moja borba III, Karl Uve Knausgor 5+
  • Teret: Mit o Atlasu i Heraklu, Dženet Vinterson 5
  • Moja borba IV, Karl Uve Knausgor 4+
  • Kada dobijete signal/When you get a signal, Donald Dejvid Elmvuds 4-
  • Tajna, Domeniko Starnone 4+
  • Nesreća bez želja, Peter Handke 5*
  • Uhvati zeca, Lana Bastašić 5*
  • Zbogom, aveti, Nadija Teranova 3-
  • Moja mama zna šta se dešava u gradovima, Radmila Petrović 5*
  • Tri žene, Lisa Tadeo 5-
  • Escape room, Megan Goldin 4+
  • Dečak iz šume, Harlan Koben 3+
  • Majka ubice, Ida Linde 2-
Veliko mahanje iz tople dnevne sobe koja miriše na sveže skuvanu kafu i mirisnu sveću. :heart:
 
Ja nazalost ove nase knjizevnike ne mogu da citam jer mi
nisu dostupni, ali uredno zapisujem u tefter ocene koje dajete
pa na kraju kupim nekog Amerikanca koji je dobio Bukerovu
nagradu, a koga mozda necu citati.
 
moonlight, прими саучешће. Са тог списка сам прочитао једну књигу, са списка lamar две а са списка који је поставила danasc80 три, што је мало. Бринем се што нема Раде, ваљда је код њих све у реду.
 
moonlight, прими саучешће. Са тог списка сам прочитао једну књигу, са списка lamar две а са списка који је поставила danasc80 три, што је мало. Бринем се што нема Раде, ваљда је код њих све у реду.

Ja se ne brinem za Radu, ali mi je uzasno zao sto se ne javlja,
jasno je da nije bas mnogo citala, da ima nekih problema u svojoj
svakodnevnici, ali mi je stvarno zao da se uopste ne javlja.

Nego, nadam se da cita i da je videla da je cak i ti volis :heart:
 
Што се тиче Yersiniaje (бем ти два писма у једном језику, Квентине, јесам ли исправно написао назив налога?), са његовог списка сам прочитао 12 књига. Све су из прве и друге групе, што указује на подударност укуса. :)
 
Што се тиче Yersiniaje (бем ти два писма у једном језику, Квентине, јесам ли исправно написао назив налога?), са његовог списка сам прочитао 12 књига. Све су из прве и друге групе, што указује на подударност укуса. :)
Al si ga izdeklinisao, do yaya, sto bi rekla omladina.
Quentin is not amused, a ni ja.
Ne, nemate vas dvojica slican ukus, on je mlad, ti dal na srecu,
i ako uopste, ne znam ni ciju, nisi to vise, nisam ni ja, ali si ti
recimo za razliku od mene, dosledan u citanju Rusa, ali i Evropljana
an zeneral ( malo odes u levo i desno sa haiku poezijom), ali
imas konstantan ukus. Ja jok, a tako i ovaj mladi covek.
Slucajno se pogodilo da je tvoj ukus slican njegovom, a to sve naravno
govori samo u prilog tvoje doslednosti ( da ne uzimam neku drugu rec u usta;)) i njegove mladalacke radoznalosti.
 
Али, Рахела, он је све књиге које сам и ја читао оценио високом оценом, четворком и петицом, није дао ниске оцене. У томе је ствар, што би рекао Шеки.
 
Ovo stvarno nije tema gde bi "Шеки" trebao da se pojavi u bilo kom kontekstu.
Na ovoj temi je nivo tolerancije dosta visok, ali ipak postoji.
Ispravite me ako grešim, a ako grešim teško da ja ovde imam šta da tražim.
 
Pitanje za Danu.
U jesen – Karl Uve Knausgor.
Da li to ima veze sa Mojom borbom ili je ovo nešto drugo.
Zbunjuje me što piše da je ovo "prva od četiri toma lične enciklopedije..."
Trenutno pretresam tvoj spisak :D
 
Lamar, hvala na divnim rečima.
I drugima isto zahvaljujem. Divni ste, a mi smo naši, i uvek ćemo biti. z:bv::heart:

Lamar, Moja borba je jedno, i ima šest tomova, a lična enciklopedija za četiri godišnja doba je sasvim druga stvar.

Iskreno, U jesen sam skoro sasvim pročitala, ne sve, odustala sam, otuda je nema na spisku, i nije mi se dopalo kao Moja borba. Pitanje je hoće li me više kupiti prelistavanje U zimu, delo koje je kod izdavačke kuće Booka u pripremi. :ukras5:
 
Dragi svi, srećna Nova godina i od mene. :jelka2:

Drago mi je da vidim neke ljude kojih dugo nije bilo, kao Yersiniju i moonlight, a bo'me i Snežna Pahuljica je postala redak zver ovde.
Moonlight, žao mi je zbog tvog gubitka.

Gledam prve spiskove, Dane i Bodrijara, na kojima su samo po tri knjige koje sam čitala, i to neke davno u prošlom veku, kao CA blues, Plodovi zemlje, Maštarije.
Sa Yersinijinim spiskom već imam više podudarnosti - 8, dok sa Lamar čak 9. Sa moonlight - 4 Moju borbu 1 do 4.

Pre nego što stavim svoj spisak, hoću da napišem par reči o knjizi koju sam poslednju pročitala u prošloj godini, a njeni drugi i treći deo će biti prve u ovoj.
 
Sećanja, Ana Grigorjeva Dostojevska, izdavač Čvor, (174 str.)

"Ana Grigorjevna je imala 20 godina kad je počela da radi kao stenografkinja kod velikog pisca. Ubrzo je planula ljubav između nje i Dostojevskog koji je tada imao 42 godine i bio udovac. U svojim memoarima Ana otkriva kako joj se udvarao veliki pisac, koje prepreke su imali da savladaju odmah posle venčanja, kako se nosila sa njegovim prgavim pastorkom i celom četom familije koju je izdržavao Dostojevski."

Ana je želela da ostavi svoje iskustvo života sa velikim piscem, a na samom početku kaže da ona nije pisac. Možda je zato njeno pisanje jednostavno, teče glatko, opisuje ono što vidi i doživljava. Prvi susret sa životnim prostorom pisca, koji detaljno opisuje kao na početku neke drame, kad se opisuje scena, pa sa njim, kako izgleda, kako je obučen kako se ponaša. Ona je uplašena, ali strogo poslovna. On je rasejan, nema iskustva sa radom sa stenografkinjom, ali posle nekoliko dana uhodavanja, ide im odlično i "Kockar" je napisan u roku, a oni se zbližavaju i ubrzo venčavaju.
Život s Dostojevskim nije bilo nimalo lak. Večito u finansijskoj oskudici, stalno se stvari nose u zalagaonicu, (pa usred zime Dostojevski dolazi kod nje u jesenjem kaputu, jer je založio bundu, jede drvenom kašikom, jer je srebrne založio), žuri se da se završi roman ili članak za časopis, pa se od tih para stvari uzimaju iz zalagaonice, ako nije prošao rok, a četa rođaka, pastorak, bratova udovica i njena deca, koji žive na njegovoj grbači samo traže još i još, a pored toga stalno je neko kod njih, uvek je neka tenzija, nikad nisu sami.
Pored svih tih muka, njene mladosti i neiskustva u vođenju domaćinstva, mora da se bori i sa njegovom ljubomorom, epilepsijom i zavisnošću od kocke. Ali ona ga voli i rešena je da sve to izdrži.

Uživam u čitanju ovog dela - jednostavno, hronološki, bez puno digresija, lako pratim.
U poslednje vreme mi takve knjige prijaju, što sam shvatila kad sam se jedva izborila s onim ovde mnogoobožavanim Portugalcem Antunešom, koji me je izludeo sa svojim zbrdazdolisanim ispovestima.
Zato mi je ovo pravo osveženje.
 
Dakle, ja klasičan spisak nikad ne postavljam. Nisam navikao da knjigama dodjeljujem brojčane ocjene, a i malo čitam, pa neću da mi ego bude povrijeđen jer mi je mnogo kraći nego kolegama sa teme, mislim, spisak je kraći.

A početi mogu negdje od kraja, i to nadovezujući se na jedan Jersinijin utisak (Nautiluse, ovako možeš i ti da transkribuješ svaki nadimak, da se ne patiš sa mrskom ti latinicom). Jersiniji je među boljim knjigama koje je prošle godine čitao bio Sportski novinar Ričarda Forda. Utisak dijelim i mogu samo da preporučim i njegov nastavak, Dan nezavisnosti, što je roman čije čitanje upravo privodim kraju. Tokom čitanja stalno mi se nametalo poređenje sa Apdajkovim romanima o Zeki Angstromu, očito zbog biografske sličnosti dva junaka - obojici je život rano obilježila smrt djeteta, a kasnije i problemi sa ostalim potomcima, ali zapravo mnogo mjesta za poređenje nema. Apdajk ima oko za detalje i osjećaj za jezik, ali Fordova književnost djeluje neuporedivo dorađenije, sofisticiranije, sa boljom psihologijom i istančanom simbolikom. Uglavnom, Forda ću sigurno nastaviti čitati (serijal o Frenku Baskombu ima još dva nastavka).

A Ričard Ford je jedno od nekoliko ovogodišnjih književnih otkrića. Sljedeći je Denis Džonson, čija je zbirka priča Isusov sin dosta karverovska, ali prljavija, konfuznija. Mnogo tame, tuge i beznađa, ali i lucidne proze.

Još jedno osvježenje u mojoj lektiri bio je Ivan Bunjin, čiji Život Arsenjeva će mi sigurno ostati jedan od dražih ruskih romana koje sam čitao. Sugestivna, snažna, ganutljiva proza, a ni malo patetična - skoro savršena književnost.

Među bolje knjige koje sam pročitao prošle godine svakako spada i Knausgorova A Time to Every Purpose Under Heaven, čitaocima Moje borbe poznata kao knjiga o anđelima. Istovremeno, ovo je i najneobičnija knjiga koju sam u skorije vrijeme pročitao. Kroz istoriju odnosa ljudi i anđela Knausgor zapravo priča o tome kako i koliko se čovjek udaljio od Boga, a sa istim ciljem je podario čitaocima i svoje verzije biblijskih priča o Nojinoj arki i o Avelju i Kainu, koje zauzimaju veći dio romana.

Međutim, kad sve saberem najbolja knjiga koju sam prošle godine čitao bila bi Barkskins Eni Pru - ne znam kako da prevedem naslov, odnosilo bi se na ljude koji su toliko vezani za šumu da im je koža kao kora drveta. U pitanju je saga koja prati dvije porodice od dolaska na američki kontinent negdje u 17. vijeku do danas. Sasvim konvencionalno pisan roman, bez eksperimenata u jeziku i kompoziciji, ali zapravo angažovana knjiga koja ukazuje na poguban uticaj čovjeka na šumske ekosisteme i za njih vezan način života. Da mi je neko unaprijed rekao o čemu se u knjizi radi, vjerovatno bih je sa prezirom zaobišao, jer me inače iritra didakatizam i taj ekološko-svjesni aspekt u književnosti, ali ova knjiga je toliko dobro napisana da moram da joj se poklonim.

Među ostale knjige koje mogu iskreno preporučiti spadaju i Banvilova Knjiga dokaza, Zupanov Menuet za gitaru i Albaharijeva Propuštena prilika.

U ko voli nek izvoli kategoriji bili bi Muzilov Kos i druge priče, Čestertonove Father Brown Stories, Fordov Dobri vojnik, Šnajderovo Doba mjedi, Konradov Nostromo i Perucov Noću ispod kamenog mosta.

E, tako, a sad možemo preći i na negativne utiske. Odmah na početku 2020. razočaralo me Fukoovo klatno. U Imenu ruže sam uživao i očekivao sam sličan utisak, ali drugi Ekoov roman je prekomplikovan i zamoran. Pekićev Kako upokojiti vampira i nije bio toliko razočaranje koliko potvrda mišljenja koje o tom piscu imam, a to je da se radi o rođenom filozofu i esejisti koji jednostavno nema ono nešto da bi bio vrhunski pisac beletristike. Znam da me demantuju brojni poštovaoci i obožavaoci, ali što se mene tiče, njemu nedostaje imaginacije, a stilski habitus mu je pogrešan za tu vrstu književnosti. Istini za volju, prva knjiga Zlatnog runa mi se dopala, ali vidjećemo koliko dugo i tu erudicija može da glumi stil.

Međutim jedina knjiga koju sam prošle godine pročitao, a za koju stvarno mislim da je loša je Pas i kontrabas Saše Ilića, naravno dobitnik NIN-ove nagrade. Ilić je više naučen da piše nego što ima nekog prirodnog talenta i čini mi se da nedostatak originalnosti pokušava nadoknaditi društveno-političkim angažmanom u knjizi u kojoj su čekirane sve kućice, od ratnih zločina i tranzicijskog siromaštva do migrantske krize. Ne omalovažavam sve ove teme, štaviše smatram ih važnima, ali kad ih književno tretiraš usiljeno i neoriginalno efekat će biti upravo suprotan od očekivanog.

Od non-fiction literature pročitao sam knjigu Crnjanskijevih Eseja - učivao u jeziku, teme mi bile uglavnom strane i nezanimljive i Neispričane priče Rajka Grlića (bolje da se drži snimanja filmova).
 
eh, sad mi Kventin razbio kontinuitet, ali nema veze, nastavljam:

Sećanja, Ana Grigorjeva Dostojevska, izdavač Čvor,

I hoću još da pohvalim opremu knjige. Mali izdavač (iz Zemuna), tvrde korice, bela, nežna, gotovo svilenkasta hartija, ćirilični font prijatan za oko, i ona vrpca za obeležavanje (što sam zaboravila i da postoji). Ne smetaju meni broširana izdanja, na žutom, grubom papiru (recikliranom ?), kad je sadržaj dobar (Ukulele jam), ali moram da istaknem kad je nešto fino, lepo, prijatno, kad se neko posebno potrudio.
Pri tome cena nije nemoguća. Dobila sam ih za rođendan od brata, čija drugarica radi u toj kući pa mu poslala neku reklamu. Znači, tri toma, druga dva su deblja, komad je 600 dinara, ako se kupe sva tri 1500 dinara i još 10% popusta 1350 dinara.

Pišem ovo o ceni zato što sam pre neki dan naišla na polemiku oko cene knjige Češljugar i uopšte knjiga u Srbiji
https://www.danas.rs/bbc-news-serbi...eftinije-u-regionu-ali-i-dalje-mnogima-skupe/.
Puna cena kod izdavače Derete je 3.410,00. Jest da ima 777 strana.. U tekstu kaže da je ova knijga jednako košta i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, iako su obično jeftinije u Srbiji.
E pa nisam bila lenja pa sam pronašla da u Hrvatskoj košta 139 kuna, što je 18 eur, u Bosni 29 KM, što je 15 eur, a u Srbiji, bez popusta 29 evra, s popustom 2.387 dinara - 20 evra. Ispravite me ako grešim.
 
Ana Grigorjevna Dostojevska. Ispustila sam n, i zaboravila da kažem da ću posle ovoga sigurno čitati Dostojevskog. Mada, nisam ja baš neki njegov fan. Čitala sam šta sam morala, Braću Karamazove, Zločin i kazna...
 
Quentine, održao si reč :lol: hvala za spisak.
Nije bitno koliko je knjiga na spisku, bitno je da podeliš sa nama svoje utiske. A svako od nas će po nešto da štrbne za sebe :D

Bi, neobična knjiga, izdavač prvi put čujem (a ja kao znam sve izdavače :lol: ).
I sviđa mi se opis opreme te knjige. To: bela, pa vrpca, pa nežna... nesvakidašnja svakako.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top