Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
svetislav-basara-dobitnik-ninove-nagrade

https://rs.n1info.com/kultura/svetislav-basara-dobitnik-ninove-nagrade/

U najužem izboru bilo je još šest finalista – „Sloboda govora“ Vladana Matijevića, „Što na podu spavaš“ Darka Cvijetića, „Ljudi bez grobova“ Enesa Halilovića, „Prekrasne ruševine“ Sava Stijepovića, „Ništa nije ničije“ Bojana Savića Ostojića, kao i „Pod oba sunca“ Ognjena Spahića.

U užem izboru našlo se 17 romana, dok je za 67. Ninovu nagradu konkurisalo ukupno 212 dela.

NIN-ov žiri činili su književna kritičarka Marija Nenezić, pesnik Branko Кukić, književnik Ivan Milenković, pesnik Marjan Čakarević i novinar Teofil Pančić.

“Odluka je da Ninova nagrada za roman 2020. godine bude dodeljena Svetislavu Basari za ‘Kontraendorfin’. Taj roman sačinjen je od nemogućih scena i nedopustivih zaključaka, kojima se pretresaju temelji ne samo Srbije, nego i savremenog sveta uopšte. Ovim romanom čitalac se izvodi iz zone komfora”, navodi se, između ostalog, u obrazloženju žirija koje je na onlajn konferenciji pročitao Teofil Pančić.
 
Nautilus nece zeleti da cita ovu kjigu.

“Kontraendorfin” kroz ispovest izvesnog Stojkovića, slikara koji je prestao da slika, u trenutku kada predoseća svoj kraj 2009. godine ispoveda se naratoru Kaloperoviću i postaje mu neka vrsta vodiča kroz (alternativnu) istoriju Srbije od Drugog svetskog rata do trenutka kada razgovaraju. U ovom, kako navodi izdavač ovog romana Laguna, “vrhuncu Basarinog opusa u demontiranju srpskih mitova”, ispisanom kroz Basarin prepoznatljiv stil, kroz ironiju, hiperbole i grotesku, likovi su i fikcionalizovane istorijske ličnosti poput Ive Andrića, slikara Mira Glavurtića, Milovana Đilasa…
 
Basaru sam onomad prezrela ( kad je presao u Kurir), ali ovo
delo zvuci obecavajuce.
A on sad u Kuriru piše? Nemam ja pojma o tome pošto ne čitam novine.
Što se nagrade tiče, ne znam kakva je knjiga, ali ako i ne valja, Basara je bar bio odličan pisac, pa se i taj minuli rad može honorirati, kad nam je aktuelna književnost već na nivou fudbala, ili ekonomije.
 
A on sad u Kuriru piše? Nemam ja pojma o tome pošto ne čitam novine.
Što se nagrade tiče, ne znam kakva je knjiga, ali ako i ne valja, Basara je bar bio odličan pisac, pa se i taj minuli rad može honorirati, kad nam je aktuelna književnost već na nivou fudbala, ili ekonomije.
Od danas na sutra napustio Danas i otisao u Kurir. I tamo svakog
dana ima kolumne, nije promenio ni stil, ni izraze, a ni teme.
Isto pise. Pismen je on, a i beskrajno lucidan.
 
Basara, inače, uporno i uzaludno pokušava objasniti da njegovi romani nisu isto što i kolumne u novinama.

"Potrebno je odvojiti moj publicističko-novinarski angažman od mog pisanja romana, tako da u ovom poslednjem delu nema politike. To je zapravo umetnička slika društva koje trpi posledice onih zastranjivanja i zabluda koji se razmatraju u mojim kolumnama ili esejističkim knjigama", kazao je Basara.

Džaba on to priča. 99% onih koji ostrašćeno po novinama komentarišu nagradu nisu pročitali ni jedan njegov roman.

Inače, vidim da je Teofil glasao za Spahića. Dečko je pravo književno osvježenje. Moraću u potragu za knjigom.
 
Од Басаре сам читао Монголски бедекер и Фаму о бициклистима, али нису ми се баш допале. Додуше има и занимљивих места:

(...) борци за људска права не траже слободу него слободу самовоље, слободу да свако ради шта хоће.
(Фама о бициклистима)
 
Ja sam sinoc pocela da citam ove Ljude od tvrdog drveta i morala
sam na silu oko 1 posle ponoci da prestanem jer bih mogla da je citam
( svih 900 stranica) i 24 sata. To je najlepsa i najuspesnija epopeja
napisana u vidu romana u cast, slavu i istoriju Amerike jer obuhvata
sve, niko tu nije kriv, prav, lep, pametan, ruzan, svi su ljudi isti na svoje
neke razlicite nacine svejedno da li su Indijanci, kaubojci ili u ovom slucaju neki nepismeni siromasi iz Francuske.
Glavni junak ( prvih 100 strana) neki je Rene, mlad momak koga gazda zeli da ozeni sa svojom skwo jer je nasao zenu iz Pariza i sad
Rene razmislja da je on zapravo zeleo neku lepu, mladu devojku
iz Francuske koju bi kralj brodom poslao, a ne staru Indijanku.

Pre desetak godina bila sam dve nedelje u Namibiji ( razlog
su neki zivotinsjki rezervati), a Namibija je bila jedna od retkih
nemackih kolonija iz doba Cara Vilhelma. I tako u glavnom gradu
( grad malo veci od recimo Zajecara) vidimo na jednoj kuci prezime
koje je identicno sa prezimenom mog muza ( jako, jako retko),
zazvonimo, ljudi nas pozovu unutra, serviraju kafu, vodu i objasne
nam da oni poticu iz Hamburga, deda je bio neki kaplar kod Cara
paje tamo zavrsio, mlad momak kao i cela ekipa i onda Car salje
brodove sa nevestama pa je najvaznije bilo da se brzo trci
i da je ocni vid odlican z:D
 
No Basaran!!!


Udruženje književnika Srbije: Tražimo pomilovanje za Basaru
KULTURA Autor:FoNet29. jan. 202110:2113 komentara


N1
Tražimo pomilovanje za grešnog našeg kolegu Svetislava Basaru povodom njegovog romana "Кontraendorfin" u kome je opisao nešto što se nikada nije desilo sa nebeskom Desankom Maksimović, i oprosti mu Bože, jer ne zna što čini u svom delu ovenčanom prestižnom NIN-ovom nagradom, poručilo je u saopštenju Udruženje književnika Srbije.
U UKS ukazuju u saopštenju na opšti vrednosni pad kriterijuma izdavača i urednika u izdavačkim kućama, kao i žirija.


KULTURA
25. jan. 2021
To dovodi i do ovakvog omalovažavanja ne samo Desanke Maksimović, već nameće trend omalovažavanja srpskih književnih velikana čime se obezvređuju kulturni identitet srpskog naroda i kulturne vrednosti koje su oni stvorili, ocenjuje UKS.
„Žao nam je što se NIN nije izdigao iznad strasti samoporicanja iskazanih u nagrađivanju Basarine umotvorine“, poručio je UKS.
U saopštenju UKS dodaje da želi da „nekada naš najugledniji nedeljnik bude opet ono što je i bio“ i ocenjuje da „put zatiranja naših književnih vrednosti nije put Ninovog izbavljenja“.
Ovo se moglo desiti u „jednoj zemlji na Balkanu“ samo kao slepilo, navode u UKS, a kolegi Basari i žiriju Ninove nagrade poželeli su da progledaju.
 
Uzdigla se kuka i motika u odbrani Desanke Maksimovic.
Ne znam ( knjigu nisam citala) kako je Basara oplevio po njoj,
ali ako je to vec po Andricu zasto ne i po njoj?
Desanki nije potrebna odbrana. Njeno delo je dovoljno da odbrani samu sebe
Ali je zato Nejakom Svetislavu potrebna sva odbrana koju može dobiti, uključujući i onu debilnu:"On je jedan od naših najznačajnijih pisaca":tease:

Kako za koga... kako za koga...
 
Desanki nije potrebna odbrana. Njeno delo je dovoljno da odbrani samu sebe
Ali je zato Nejakom Svetislavu potrebna sva odbrana koju može dobiti, uključujući i onu debilnu:"On je jedan od naših najznačajnijih pisaca":tease:

Kako za koga... kako za koga...
Spomenik Desanki – 25 godina sa nama

Na današnji dan pre četvrt veka, na velikoj svečanosti u Valjevu, otkriven je spomenik pesnikinji Desanki Maksimović i pesništvu uopšte.

Ovom događaju prisustvovala je i sama pesnikinja, a besedu je govorio pesnik i akademik Matija Bećković.


Meni nekako nije normalno da se prave spomenici za zivota
ljudi, a i oni sami prisustvuju otkrivanju i svecanostima za
svoj spomenik.
 
У вези са тим спомеником нашао сам ово:

U Valjevu je, još za života pesnikinje, podignut spomenik Desanki Maksimovic. Ovaj spomenik je otkrio Matija Beckovic 27. oktobra 1990. godine. Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog cina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Ovo je prvi spomenik podignut u cast naše pesnikinje u Srbiji.

У Ваљеву је, још за живота песникиње, подигнут споменик Десанки Максимовић. Овај споменик је открио Матија Бећковић 27. октобра 1990. године. Песникиња је мало негодовала због овог чина, али су је убедили да је то само споменик поезији са њеним ликом. Ово је први споменик подигнут у част наше песникиње у Србији.

Још је имала и 92 године.
 
У вези са тим спомеником нашао сам ово:

U Valjevu je, još za života pesnikinje, podignut spomenik Desanki Maksimovic. Ovaj spomenik je otkrio Matija Beckovic 27. oktobra 1990. godine. Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog cina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Ovo je prvi spomenik podignut u cast naše pesnikinje u Srbiji.

У Ваљеву је, још за живота песникиње, подигнут споменик Десанки Максимовић. Овај споменик је открио Матија Бецковић 27. октобра 1990. године. Песникиња је мало негодовала због овог чина, али су је убедили да је то само споменик поезији са њеним ликом. Ово је први споменик подигнут у част наше песникиње у Србији.

Још је имала и 92 године.
Bas je super da si se bas ti javio jer savrseno dobro znam
da je tebi licno ta njena poezija sviranje uz bubanj.
Ja sam kao devojcica volela njenu poeziju, a i bila je obavezna
po skolama, ali mi je svejedno bila lepa sa mojih 15 godina zivota.
Moja osmogodisnja zajecarska skola sada nosi njeno ime,
verujem da 40% skola po Srbiji ima njeno ime tako da
bi trebalo da verujemo da je Desanka Maksimovic, sta, ko?
Reper za sta?

Basara je napravio svetogrdje jer je pisao nesto ( ja stvarno
ne znam sta i kako je pisao) sto nije bas kulturnopoliticki
ili eventualno istorijski podobno?
 
Uhvati zeca, Lana Bastašić, Kontrast, 208 str. Još jedan roman o ženskom prijateljstvu. Izgleda da je ušlo u modu s Mojom genijalnom prijateljicom. I baš je nekako i sličan odnos njih dve. Neravnopravan i pomalo zlostavljački. Nije mi prijao roman, nisam uživala u čitanju. Ima on i težinu i dubinu i više nivoa i sadašnjost i prošlost i njih i nas, ali kao da sam ga prerasla. Nešto kao filmove Vudi Alena.
 
Basara je napravio svetogrdje jer je pisao nesto ( ja stvarno
ne znam sta i kako je pisao) sto nije bas kulturnopoliticki
ili eventualno istorijski podobno?

Evo prošlo nedelju dana od objave dobitnika NINove nagrada, a ja se mislim da li da nešto komentarišem ili ne. Neću. Ignorisaću.

Aleksandar Jerkov je valjda jedini normalno reagovao na čitavu gungulu o Basari:
Dobar pisac, a Basara ne samo što je dobar pisac nego je izuzetno provokativan, ima pravo na sve – ako napiše odličnu knjigu. Ali, ako knjiga koju je napisao ne valja, onda nema pravo ni na šta. Kontraendorfin, nažalost, još nisam pročitao, ali sudeći po feljtonu ili kolumni koju Basara vodi lako je zaključiti da u njoj mora biti svega i svačega, kao što je bilo ranije o Vuku, Ćosiću i drugim piscima iz srpske književnosti. Otuda mislim da na Basaru treba gledati ovako – on je jedini pisac koji se izborio da kaže apsolutno što god ga volja – kaže, za Novosti, profesor Aleksandar Jerkov.

S druge strane, za to što ga javnost uglavnom posmatra kao političkog komentatora Basara je sam kriv. Ne volim kad pisci pišu za novine.
S treće strane, situacija da Udruženje književnika Srbije objašnjava da se to što je Basara napisao (u romanu!!!) sa D. Maksimović "nikad nije desilo", zaslužuje da Basara napiše još jedan roman.

Nego, @Rayela, manimo se balkanske kaljuže, u maju izazi Frenzenov novi roman.
 
Aleksandar Jerkov je valjda jedini normalno reagovao na čitavu gungulu o Basari:


S druge strane, za to što ga javnost uglavnom posmatra kao političkog komentatora Basara je sam kriv. Ne volim kad pisci pišu za novine.
S treće strane, situacija da Udruženje književnika Srbije objašnjava da se to što je Basara napisao (u romanu!!!) sa D. Maksimović "nikad nije desilo", zaslužuje da Basara napiše još jedan roman.

Nego, @Rayela, manimo se balkanske kaljuže, u maju izazi Frenzenov novi roman.

Ja uzivam u citanju ovih "tvrdokornih ljudi", ali citam polako,
onako natenane, tek sam 1/3 knjige procitala ( knjiga ima 900 strana,
onako, taman za mene) i stvarno se usudjujem da u(s)tvrdim da je
to remek delo dvajesprvog veka, a bas zog ovih detalja oko ekologije.
Neke su mi stvari ( cinjencie) nepojmljive, kao na primer da su sve
shume isecene ( Istocna obala USA i danasnje Kanade) da bi
Britanci pravili svoje ladje.Covek se zapita koliko su miliona ladja
pravili, a ima i mngo zanimljivijih stvari od ladja. Citava je istorija
USA i Kanade napisana na tih 900 strana i to na najknjizevniji moguci nacin.

I Miljenko Jergovic je otisao u drugu novinu za vece pare,
izgleda je to kod nas neko obicajno pravo.

Nego, kako se zove nov roman Frenzena?
 
Ma, znao sam ja da će Barkskins da ti se dopadne.

Frenzenova nova knjiga se zove: Crossroads, a key to all mythologies, volume I
Znači Raskršća, s podnaslovom Ključ za sve mitologije. U pitanju je priča o porodici (otac (protestanski sveštenik u predgrađu Čikaga), majka (brak se raspada), troje problematične djece) kroz koju se prelama šira slika američkog društva, počev od 1971. g. Koliko vidim, više je na tragu Korekcija i Slobode nego što je bio slučaj sa Pjuriti, i dopada mi se to. U pitanju je prvi dio trilogije.
U Americi treba da izađe 10. maja, 592 strane, 28 dolara u pretprodaji.
 
Ma, znao sam ja da će Barkskins da ti se dopadne.

Frenzenova nova knjiga se zove: Crossroads, a key to all mythologies, volume I
Znači Raskršća, s podnaslovom Ključ za sve mitologije. U pitanju je priča o porodici (otac (protestanski sveštenik u predgrađu Čikaga), majka (brak se raspada), troje problematične djece) kroz koju se prelama šira slika američkog društva, počev od 1971. g. Koliko vidim, više je na tragu Korekcija i Slobode nego što je bio slučaj sa Pjuriti, i dopada mi se to. U pitanju je prvi dio trilogije.
U Americi treba da izađe 10. maja, 592 strane, 28 dolara u pretprodaji.

Pjuriti mu za moj ukus nije bila dobra knjiga, ali kazem za moj ukus
i moja neka ocekivanja ali i zelje sta zelim da citam.
Verovatno je veci na nemacki prevedena, pogledacu, ja ga stvarno
obozavam.

Nikada nisam ni samu sebe razumela zasto neke autore obozavam
i citam sve sto pisu, a tu ne mislim na neku klasiku tipa Crnjanski,
Man ili Dostojevski. Oni su pisali sta su pisali, tu vise nema nikakvih
iznenadjenja, ali kod ovih novih i zivahnih autora imam neke kao
prioritete, uglavnom su Amerikinaci, a stvarno nisam nikakav anglofil
ili amerikonofil ( jel ovo drugo uopste i postoji?)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top