@lamar
Nemoj ni u snu da citas "Portugaliju", citaoci sa nekih nemackih
sajtova kazu da covek posle citanja ne moze da spava jer su scene
iz knjige kao da gledas mucenje i zivotinjsko ubijanje ljudi u
u Avganistanu ili Iraku, a sve sa odsecanjem glava.
Autor je psihijatar ( i dan danas dva puta nedeljno radi kao psihijatar),
dugo je godina bio i sef neke psihijatrije u Lisabonu autor je i komunist,
a to nema veze sa njegovim genijalnim pisanjem, ali ima veze
da njega svaki posten Portugalac mrzi je se usudio da iznosi prljav
ves te drzave. U svim njegovim knjigama ( ja sam citala samo tri,
ali je ova Portugalija glavno delo) pise o jako mucnim i strasnim
zlostavljanjima ljudi u Angoli. Zlostavljanja iz zelje za izivljavanjem,
nekom perverzijom, a ti koji zlostavljaju lice na one " nedopravljene"
iz Felinijevih filmova, al im se moze jer imaju oruzje.
U svakom njegovom delu postoji barem jedan od 15 ili 30 likova
iz romana koji je i sam bio i nayebao ovako ili onako u Angoli.
Ta kolonijalna proslost rak je rana Portugalaca i ne zele da cuju
i citaju sto njihovom kolonijalnom uhu ne prija.
S druge strane autor obozava Lisabon i njegova ljubav i opisi
tog grada zaista su velicanstveni.
Moguce je da ja volim ove knjige jer sam bila u Lisabonu
( 5 dana, ali intenzivno) i ta obala ( lisabonska) gde
se najveca reka (Tejo, Teho, Tezo) uliva bas tu u more, zaista
je takva da coveku zastaje dah. Na obali ( reke) spomenici
su u cast i slavu u prvoj liniji Vasca de Game a onda i drugih
moreplovaca iz 16 veka.