Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pošto nije proza, nisam zainteresovana za novog dobitnika Nobela :)

Sasvim prirodna reakcija, mislim da je isto pomislilo jedno 98% ljudi kad je čulo da je pjesnik dobio nagradu. I ja sam bio na neki način razočaran. Iako pojma nemam o dobitnici, znao sam da će izostati debata i uzbuđenje kakvih bi bilo da je neki prozaik laureat.

Većina proznih pisaca bar u mladosti je pisala poeziju (i to redovno godi njihovom jeziku), mnogi i kasnije pišu pjesme. Hoću da kažem, poezija i proza ne bi trebalo da su toliko različite vrste. U principu, isti ljudi stvaraju i jedno i drugo, ali na strani konzumenta razlika je ogromna. Prozna književnost i dalje je masovni medij, veliki romanopisci su pop zvijezde, kada poznati prozni pisac objavi novi roman to postane medijski i kulturni događaj. S druge strane, čitanje poezije je bizarna i ekscentrična aktivnost, nešto kao hodanje na štulama ili pušenje hašiša.
Vijekovima poezija i proza išle su ruku pod ruku, ali u nekom trenutku, gledano iz ugla savremenog čitaoca, putevi su im se razišli.
 
Pošto nije proza, nisam zainteresovana za novog dobitnika Nobela :)

Isti slucaj:D
Dopala mi se juce jedna definicija( nemacki mediji) dobitnice
( ona se stvarno preziva Glück, a tako se i pise sa ovim ü, Glück
znaci Sreca, Jevreji su dok su mogli uzimali lepa prezimena tipa
Stern , Goldstein, Silberstein, Rosenfeld, Bernstein ( cilibar),siromasniji
su uzimali za prezime boje Rot, Weiss, ali i Schwarz, ovaj sto veceras
igra polufinale sa Nadalom jevrejskog je porekla i ima ime Shwartzman)
za koju kazu da je ona nesto kao Handke bez Jugoslavije:D
Ja sam vec unapred znala da to nece biti neko ko bi se meni dopao
pa sam se dala u trosak i kupila ovog Norvezanina ( Jon Fose).
Nova knjiga, uzasno skupa, nadjoh neku kao procitanu za 22 evra.
 
„Nedostaje nam neki Gogolj 2.0 da opiše sve ovo što se od četvrtka u podne dešava povodom Handkeove Nobelove nagrade“, navodi Nebojša Grujičić, urednik časopisa „Moderna vremena“ čiji je poslednji broj – eh, kao da su znali – upravo posvećen Peteru Handkeu.
„Kao da je jedan kostur evropske istorije ispao iz zaboravljenog jugoslovenskog ormara i sve kezeći se počeo da stepuje u ritmu Sen Sansa. Handke: znači Srbi, znači Milošević, Mladić, Karadžić, ali i dalje, znači Brejvik, Tarant, Hitler, znači revizija istorije, znači mizoginija, antisemitizam, genocid… Stanje skoro ratno. Ali zašto NATO ćuti, zašto se ne oglasi, zašto ne bombarduje, zašto ne pohapsi članove Švedske akademije i ne pošalje ih kod Asanža? ‘Poslednji ostatak tvoje časti ti si izgubio time što voliš Balkan’, kaže mu jedan od junaka ‘Moravske noći’“, navodi naš sagovornik.

„Недостаје нам неки Гогољ 2.0 да опише све ово што се од четвртка у подне дешава поводом Хандкеове Нобелове награде“, наводи Небојша Грујичић, уредник часописа „Модерна времена“ чији је последњи број – ех, као да су знали – управо посвећен Петеру Хандкеу.
„Као да је један костур европске историје испао из заборављеног југословенског ормара и све кезећи се почео да степује у ритму Сен Санса. Хандке: значи Срби, значи Милошевић, Младић, Караџић, али и даље, значи Брејвик, Тарант, Хитлер, значи ревизија историје, значи мизогинија, антисемитизам, геноцид… Стање скоро ратно. Али зашто НАТО ћути, зашто се не огласи, зашто не бомбардује, зашто не похапси чланове Шведске академије и не пошаље их код Асанжа? ‘Последњи остатак твоје части ти си изгубио тиме што волиш Балкан’, каже му један од јунака ‘Моравске ноћи’“, наводи наш саговорник.

(Nedeljnik, Недељник)
 
"Malo stvari tako obeleži čitaoca kao prva knjiga koja zaista sebi nađe put do njegovog srca. One prve slike, odjek reči za koje verujemo da smo ih ostavili za sobom, prate nas celog života i vajaju palatu u našem pamćenju, kojoj ćemo se, pre ili kasnije- nije važno koliko knjiga pročitamo, koliko svetova otkrijemo, koliko naučimo ili zaboravimo- vratiti"

Karlos Ruis Safon "Senka vetra"
 
"Malo stvari tako obeleži čitaoca kao prva knjiga koja zaista sebi nađe put do njegovog srca. One prve slike, odjek reči za koje verujemo da smo ih ostavili za sobom, prate nas celog života i vajaju palatu u našem pamćenju, kojoj ćemo se, pre ili kasnije- nije važno koliko knjiga pročitamo, koliko svetova otkrijemo, koliko naučimo ili zaboravimo- vratiti"

Karlos Ruis Safon "Senka vetra"

Meni je ime autora tu i tamo , aj da kazem "iskakalo"
kada bih trazila neke kao popularne knjige ( ja tu uvek tragam
za dobrim trilerima) i slucajno je nadjoh u mojoj telefonskoj govornici,
a tu normalni ljudi ostavljaju svoje knjige.
Nisam je jos citala, ali na zadnjoj stranici stoji da je bivsi nemacki
ministar inostranih poslova ( Joshka Fisher) dao svoju kritiku
rekavsi da je to 1 genijalna knjiga, a lik od skole ima dva razreda
i veliki odmor, jeste pametan, ali nikada do sada nisam naisla
na njegovo odusevljenje "knjigom".
Nego, citacu je ako i kad dodje na red.

Elem, sada je u Frakfurtu cuveni Sajam knjiga, ali virtuelni,
izdavaci su tu, knjizevnici su tu, ali sve bez publike.
Sinoc sam citala 1 jako tuzan i bolan intervju sa nekim USA
autorom za koga nikad nisam ni cula ( a tako ce i ostati)
po imenu David Mendelson, a on tu govori o sunovratu
knjizevmosti. Citira Filip Rota koji je samo pre nekoliko
godina rekao da za recimo 30 godina romana vise nece ni
biti, zapravo bice ih, ali ce imati status kakav danas ima poezija,
a to znaci da ce ljudi pisati, ali citalaca vise nece biti.
Mendelson je jos rekao da bi stvarni pisci trebalo da prestanu
da mlate praznu slamu u nadi da ce im pasti neka nagrada
za politicku korektornost jer to sve nije vise knjizevnost.
 
Pogledaj dom svoj, anđele, Tomas Vulf, SNL,520 sitno, sitno kucanih strana. Jel znate, da se na Googlu tek na četvrtoj strani pojavi knjiga, na prve tri, to je pesma Riblje čorbe.
Posle pet i po meseci, jedne velike i više malih pauza, konačno sam dovršila ovu knjigu, što jasno pokazuje da me nije mnogo vukla da je čitam, a pročitala sam je zato što sam besmisleno uporna. Daleko od toga da nema dobrih mesta, ali su se ona stalno smenjivala sa dosadnim. Izađe tip u grad i sretne se u kafani sa pola grada poimence... Ja naravno, izgubim volju da to čitam, jer ne znam koliko su svi ti likovi bitni, a mnogo ih je. Ne volim kad ima previše likova. A bitni su utoliko što su se pojavili ponovo pred kraj romana u toj istoj ili nekoj sličnoj kafani, da kažu da im je žao što neko umro.
Roman je autobiografski, inspiraciju mu je bila njegova porodica, za koju bi se verovatno sada moderno reklo da je disfunkcionalna, ili je u stvari možda ipak sasvim normalna za današnje uslove gde roditelji jure za svojim poslovima i ineresovanjima (bilo da je to kupovna zemljišta ili pijančenje) a deca su prepuštena sama sebi, pa kako se ko snađe. Ne bih da mnogo kritikujem knjigu jer mislim da joj nisam poklonila pažnju koju verovatno zaslužuje, pa nisam ni dobila od nje neko naročito zadovoljstvo i uživanje.
 
Ja bih rekla da si je citala, onako, preko one stvari.
Ova je knjiga kao sto su i dve-tri Frenzenove, a i Updike
opisuje u svojim romanima neki disfunkcionalni porodicni zivot.

Mene je u knjizi fascinrao lik oca, on je zapravo i glavna licnost.

Taj je roman pre desetak godina ovde u Nemackoj ponovo
preveden na neki kao savremen jezik i kazu da se taj novi
prevod cita sa lakocom. Ja sam citala stari prevod, a posto
mi je to jedna od omiljenih knjiga kupicu nekada i novi pa cu je
citati ponovo.
Wolfe je bio nada uzdanica americke literature, Sinkler Luis je
na ceremoniji dodeljivanja Nobela rekao da je nagradu trebalo
da dobije Wolfe, ali posle ovog romana nije nista vazno vise pisao,
ali je i umro mlad od tuberkoloze.
 
Korona knjiga. Kad nisu radile biblioteke pa sam iz kućne našla nešto. A mogla sam i nešto savremenije. Sve mi to slično, što si pomenula, ti Ameri s početka i do sredine prošlog veka, pa i duže kao Frenzen.
 
Meni je Pogledaj dom svoj, anđele bila dobra knjiga. Čitao sam još You Can't Go Home Again od Vulfa. Sve knjige koje je pisao su autobiografske i govorio je da dobra književnost može biti jedino autobiografska. Poslije Pogledaj dom svoj, anđele imao je dosta problema u rodnom gradu koji je malo previše vjerno opisao u knjizi. Ta iskustva sa reakcijom na knjigu opisao je u
You Can't Go Home Again. Ispada da je bio Knausgor prije Knausgora.​

Neki ljudi halapljivo čitaju, Vulf je halapljivo pisao, rukom, stojeći naslonjen na frižider, i papire ubacivao u sanduk, pa je to onda njegov izdavač Maks Perkins poslije morao da tumači i usput prekriži oko pola svega što je ovaj napisao. Vulf je volio da koristi višak riječi, da upotrijebi tri tamo gdje je jedna dovoljna. Malo je to zamorno, ali malo i prija kad te zatrpa svojom prozom. Osjeti se strast u tome što je pisao, čak i kad nije vrhunska književnost.

Kupio sam nedavno Of Time and the River. Možda pokušam da je čitam uskoro, mada svuda kažu da je slabije od ove dvije koje sam ranije čitao.
 
To ima u pogovoru kako je pisao naslonjen na frižider i ubacivao u sanduk a "kad je sanduk na sredini sobe pio pun, iznajmljuje se mali kamion da rukopis odveze uredniku.

Ti imaš više afiniteta prema Amerikancima. Nije da ih ja ne volim, ali, kao što sam već napisala, mnogi mi liče.
 
Srpski selebriti voli ovakve knjige:

Ovih dana Jelena je svratila do jedne knjižare u centru Beograda i rešila da otkrije svima šta to ona voli da čita.

"Rekli su mi da imam minut da nađem par knjiga za preporuku… Ispalo je tri minuta, a moglo je bar 33. Kad zađem u popularnu psihologiju, pa ne izlazim", kazala je Jelena u snimku koji je objavila na svom Instagramu.


Sa rafova odabrala je dela za koja kaže da su joj promenila život.

"Ja sada najviše čitam popularnu psihologiju i to je ono što najviše doprinosi mom rastu", kazala je Jelena i preporučila knjigu "E, zabole me" pošto govori koliko su važne naše sopstvene odluke za sve ono što želimo od života.


Priznaje da tu knjigu nije ni pročitala, ali jeste čula da je mnogima pomogla.

"Ja vrlo poštujem Džoa Dispencu i jako volim njegove knjige, mislim da je sjajan čovek. A tu je i knjiga 'Četiri sporazuma' koju preporučujem od srca, kao i Ester Perel. Ona je genije za partnerske odnose. Seksualnost je nešto jako bitno i što mnogi izgube u dugim vezama. E, pa ovo je nešto što može da vam da neku interesantnu perspektivu", savetuje Jelena Đoković.

Osim toga, ona preporučuje knjigu "Nesputana duša", koja govori o vraćanju sebi i spiritualnom uzdizanju, a delo nas ohrabruje da slušamo svoje bolove i da se suočimo sa njima.


"Često kažu da u životu svi tražimo sreću, ali onda se desi da ta potraga za srećom bude izbegavanje bola. Ali život je sam po sebi patnja i bol i mi treba da prihvatimo te stanice na putu ka nečemu i da ne izbegavamo bol, da ga ne maskiramo. Ova knjiga ima sjajne primere kako da to uradite u svakodnevnom životu", objasnila je.

Osvrnula se i na dela posvećena ezoteriji i predložila knjigu "10 najvažnijih stvari koje bi umrli želeli da vam kažu".


Jelenine preporuke su oduševile njene pratioce i prihvatili su njen poziv, pa i sami predlagali štivo za ove dane, ali i lepo se zahvalili na dobrim predlozima.

https://superzena.b92.net/zdrav-duh.php?yyyy=2020&mm=10&nav_id=1750339
 
Da nisi link ostavila ja bih mislio da je ovo neka sprdnja tipa njuz.net.
Pazi, sve je kućice popunila: popularna psihologija, seksualnost, spiritualno uzdizanje, potraga za srećom, ezoterija...
Ja nisam znao kakva su oni ekipa, pa sam se iznenadio kad sam vidio da Novak meditira ne piramidama u Visokom.
 
Da nisi link ostavila ja bih mislio da je ovo neka sprdnja tipa njuz.net.
Pazi, sve je kućice popunila: popularna psihologija, seksualnost, spiritualno uzdizanje, potraga za srećom, ezoterija...
Ja nisam znao kakva su oni ekipa, pa sam se iznenadio kad sam vidio da Novak meditira ne piramidama u Visokom.

Ti da budes srecan sto tvoja zena zeli samo joga ljuljasku
i ne smara te sa "popularnom psihologijom".
Odlepili su njih dvoje, a kad sam videla da je
ponovo u Visokom pa kao razgledaju neki muzej
onda sam shvatila da je to reka bez povratka.
 
Da nije tužno bilo bi smešno.
Tragično je što se pored svih prizemnih sadržaja koje TV nudi pojavljuje još i ova mišolika osoba bez ikakvog pravog značaja u vezi bilo čega, kojoj je jedini uspeh to što je udata za tenisera br. 1 i deli lekcije o svemu i svačemu.

A da je jedina... Skoro sam, iako skoro uopšte ne pratim TV bila zapanjena toliko uvrnutim nastupom neke NN osobe da i sada ne mogu da verujem da se to događa.
Ali ja sam odavno za penziju i za neku nedođiju, ja stvarno više ne mogu da primam ovu vrstu informacija... A da je samo ovu :roll:
 
Nego u zadnje vreme mi se ne pojavljuje ono zvonce da ima nešto napisano na ovoj temi (ono kad pratiš temu a ja je naravno pratim) pa sam sada slučajno ušla i videla da ima nekoliko postova za koje nisam znala. Moraću to da opravim :D
 
Ledeni dvorac – Tarjej Vesos, Dereta, 170 str, 7/10
https://dereta.rs/p/5541/Ledeni-dvorac

Pročitala sam je ali mi ova knjiga ništa ne znači. Nije me dotakla ni na koji način.
Pisac je bio kandidat za Nobela i sve to, ali meni tu nije ništa posebno. Čak šta više.

Devojčicama od 11 godina su dodeljene neke sposobnosti i ponašanja koja meni nisu primerena tom uzrastu. Jednostavno nije mi podesno da dete od 11 godina tako zrelo razmišlja i da ima tako uravnoteženo ponašanje u nekim okolnostima gde mi je sasvim logično da dete bude potpuno zbunjeno i zatečeno. Ili sam ja sa 11 godina bila totalno nezrelo glupo derište pa mi ovo zato deluje nemoguće :lol:

Osim toga pretstavljeno je kao nešto normalno da se grupa dece sa dopuštenjem roditelja uputi na jedan vrlo rizičan izlet što meni takođe deluje nerealno bez obzira što se radnja događa u Norveškoj u kojoj je priroda tako divlja a Norvežani veoma skloni boravku u njoj pod bilo kojim okolnostima.
 
Da nije tužno bilo bi smešno.
Tragično je što se pored svih prizemnih sadržaja koje TV nudi pojavljuje još i ova mišolika osoba bez ikakvog pravog značaja u vezi bilo čega, kojoj je jedini uspeh to što je udata za tenisera br. 1 i deli lekcije o svemu i svačemu.
Ово си тачно рекла: тенисера бр. 1, шампиона и најбољег на свету! :worth:
 
Ledeni dvorac – Tarjej Vesos, Dereta, 170 str, 7/10
https://dereta.rs/p/5541/Ledeni-dvorac

Pročitala sam je ali mi ova knjiga ništa ne znači. Nije me dotakla ni na koji način.
Pisac je bio kandidat za Nobela i sve to, ali meni tu nije ništa posebno. Čak šta više.

Devojčicama od 11 godina su dodeljene neke sposobnosti i ponašanja koja meni nisu primerena tom uzrastu. Jednostavno nije mi podesno da dete od 11 godina tako zrelo razmišlja i da ima tako uravnoteženo ponašanje u nekim okolnostima gde mi je sasvim logično da dete bude potpuno zbunjeno i zatečeno. Ili sam ja sa 11 godina bila totalno nezrelo glupo derište pa mi ovo zato deluje nemoguće :lol:
I mene to zbunjuje, a kad me "zbuni" onda ne uzimam ni
knjigu za ozbiljno, kada deca od 10-11 godina vode diskusije
na teme prikladne odraslim osobama, utoliko pre sto danas deca
ne znaju imena, ali ni izgled nijedne biljke, cveta, drveta, ptice,
interesovanja su jako suzena, knjige se ne citaju, konverzacija
se svodi na 500-700 reci, Piza studije sa petnaestogodisnjacima
uvek ispocetka ( i tako vec godinama) pokazuju da ovi tinejdzeri
ne razumeju relativno obican tekst iz nekih malo "zahtevnijih"
novina.
 
Osim toga pretstavljeno je kao nešto normalno da se grupa dece sa dopuštenjem roditelja uputi na jedan vrlo rizičan izlet što meni takođe deluje nerealno bez obzira što se radnja događa u Norveškoj u kojoj je priroda tako divlja a Norvežani veoma skloni boravku u njoj pod bilo kojim okolnostima.

Na ovako nešto sam već naišao u nekoj norveškoj knjizi, mislim da je Sofijin svijet bio u pitanju: dvije djevojčice od 12 ili 13 godina, tako nešto, same odu na izlet i spavaju usred šume u šatoru. Možda su tamo takve stvari normalne, pojma nemam.
 
Kupio sam nedavno Of Time and the River. Možda pokušam da je čitam uskoro, mada svuda kažu da je slabije od ove dvije koje sam ranije čitao.

Ti nedavno, a ja pre tri dana i odmah sam pocela da je citam.
To je nastavak Pogledaj dom svoj, andjele, ali nekako jos zesci
jer je sada najmladji Gant jedini glavni lik. Zesci je i obim knjige,
ima valjda i 900 stranica na citacu, ja sam na pocetku, procitala
sam mozda 100 stranica, a tu se ponavljaju likovi i dogadjaji iz
prve knjige ( a sto je za citaoca dobro jer se zaborave neke jako
vazne stvari). Nervira me u knjizi prevod jer se radi o prevodu starom
100 godina pa su onda koriscene neke cudne reci koje ziv covek
ne koristi tako da mngo lepe i ametne recenice nekako "seljacki"
zvuce. Ima i novog prevoda, ali knjiga kosta 15 evra, ovu sam od
Amazona dobila dzabe. Bacicu se u trosak i kupicu nov prevod
jer ja ovakvu, aj da se laicki izrazim, snagu reci nikada nisam
do sada citala.
Sofijin svet nisam citala, a nisam zato jer sam videla
da je knjiga u Nemackoj prodata u 1,4 milona primeraka, knjiga
je kao filozofska, autor je jako mlad ( barem bio u to vreme) knjigu
je napisao za jedno leto, a to mene nekako odbija od takve
filozofije.
 
Sofijin svet nisam citala, a nisam zato jer sam videla
da je knjiga u Nemackoj prodata u 1,4 milona primeraka, knjiga
je kao filozofska, autor je jako mlad ( barem bio u to vreme) knjigu
je napisao za jedno leto, a to mene nekako odbija od takve
filozofije.

To je super knjiga ako imaš jedno 15 godina, samo što sam je ja čitao sa 30+, pa mi i nije bila toliko interesantna.
Koliko se sjećam, smjenjuju se poglavlja iz istorije filozofije (skoro udžbenički napisana), sa nekom pričom o djevojčici i njenom ocu u nekom blago intertekstualnom ključu.
Super knjiga da je pokloniš nekom bistrom klincu iz familije/komšiluka, ali ako je nisi rano čitao, ni ne moraš.
 
I mene to zbunjuje, a kad me "zbuni" onda ne uzimam ni
knjigu za ozbiljno, kada deca od 10-11 godina vode diskusije
na teme prikladne odraslim osobama, utoliko pre sto danas deca
ne znaju imena, ali ni izgled nijedne biljke, cveta, drveta, ptice,
interesovanja su jako suzena, knjige se ne citaju, konverzacija
se svodi na 500-700 reci, Piza studije sa petnaestogodisnjacima
uvek ispocetka ( i tako vec godinama) pokazuju da ovi tinejdzeri
ne razumeju relativno obican tekst iz nekih malo "zahtevnijih"
novina.
Sada si me podsetila na jedan tekst od pre 10-15 godina. Tako nešto.
Pročitam ja negde da su u (valjda nekim) engleskim školama uveli istoriju kao izborni predmet.
Bila sam zapanjena. Istorija kao izborni predmet?
I onda su posle toga sproveli tako neke razne ankete i ispostavilo se da mnoga deca ne znaju mnogo toga.
Recimo ne znaju ko je Hitler :eek: ovo mi je ostalo u sećanju.
Pa uvedeš jedan od glavnih predmeta kao izborni i iznenadiš se kada deca ne znaju neke osnovne stvari.
Ali već sam rekla da ja mnogo toga odavno ne razumem te tako... odoh ja da :strika:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top