Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja verujem da je u Kini stvarno tako. Ta brutalnost i kafkijanstvo i sve to. Dugo su bukvalno bili gladni i bedni i iz toga se svašta izrodi.

Pola žutog sunca je sjajan roman, ali se uz njena nećeš odmoriti od takvih tema. Možda nije najbolji izbor odmah posle Mo Jena, ali zaista je odličan. Mada je meni još bolji njen Purpurni hibiskus. Možda zato što je to bilo prvo što sam čitala od Čimamande. Pola žutog sunca je kompleksniji, obuhvata širu zajednicu, istorijske događaje, dok je hibiskus uglavnom o porodici. Svakako oba vredi pročitati.
 
Počela sam da čitam roman "Pola žutog sunca" nigerijske spisateljice Čimamande Ngozi Adiči. Kakvo ime.:D Roman obećava, a uz sve to, čitam ga da bih se odmorila od bizarnih tema azijtskih romanopisaca.
Kad govorim o bizarnosti, nalazim da je kulminaciju u njoj postigao Mo Janov roman "Republika pijanaca" koga sam više puta ostavljala zbog težine teme i načina na koji je alegorijski prikazao kinesko društvo.
Radnja otpočinje jednostavno. Policijski inspektor polazi da ispita ima li zločina u glavnom gradu Zemlje pića. Kako su stigle glasine da stanovništvo te provincije na jelovniku ima bucmaste, muške bebe, inspektor Ding Gouer je odlučan da zlikovce privede pravdi. Nakon ovakvog uvoda u roman, gde čitalac

Kompozicija romana je delom u formi pisma gde korespondiraju pisac Mo Jan i njegov učenik. Učenik (ima zvanje doktora alkoholnih studija) mu šalje priče koje su usko povezane sa detektivskom istragom Ding Goera, a Mo Jan uglavnom daje ohrabrenja da učenik nastavi sa svojim književnim radom. Roman se završava njihovim susretom u glavnom gradu Zemlje pića.
Taj je njegov roman naisao na odusevljenje kod kriticara celog sveta, ja zamalo da kupim knjigu, al kad sam videla
i shvatila da ti lepi i bogati ne prezaju ni od jedenja dece, za druge sam zivotnjnke i znala, nisam mogla.
Nekoliko godina kasnije dolazi ceo svet u situaciju da ih mrzi bas zbog tog njihovog ukusa i zelje da jedu neke neobicne
stvari tipa retke zverke pa sad sto je nesto neobicnije to je prestiznije i tako dodjosmo do virusa koji je bas i nastao
iz kineskih perverznih zelja za neobicnim.
Mo Jena sam citala, ali sam uzivala samo u jednoj knjizi, a i tu je tema rakija, ali drugacije. Pokusavala sam i jos jednu
da citam, ali mi ne leze te kienske alegorije ili sta bi vec trebalo da bude, nikako.Posedujem i neki "trecu" naziv je recimo
SHIROKA BEDRA, ali to ne nameravam da citam.
 
Čitam Konrada (Nostromo) koji pomalo smara, možda i malo više, ali pisaću više o tom kad dovršim knjigu (negdje do pola sam stigao).

Zapravo mi se čita jedan ruski teškaš, Vasilij Grosman. Nedavno sam najzad kupio Život i sudbinu, pa jedva čekam da završim Konrada.

Usput, je li neko čitao Klaris Lispektor ili Tove Ditlevsen? Načuo sam da bi mogle biti intersantne, ali volio bih da čujem iskustva ljudi koje znam sa foruma.

Inače, u gužvi sam nekoj, jer gledamo da kupimo malo veći stan. Ispostavio se da je jedan od važnijih faktora moja biblioteka od oko 1200 knjiga. Neću da mi knjige budu u dnevnoj ili spavaćoj sobi, a i htio bih da ne stoje u tri reda kao sad. Sve u svemu, treba mi radna soba/biblioteka, što komplikuje planove, finansijski, naravno.

I javljajte se malo. Šta da radim na poslu kad niko ne piše na forumu. :D

I moje knjige stoje u tri reda, Radine u pet i sta nam fali? Citamo i tako uvek nesto deseto, bas kao sto i ti radis:D
Ma ja stvarno sada nemilosrdno bacam knjige, ima da dodju sve u jedan red i to u samo jednoj polici.
 
i tako dodjosmo do virusa koji je bas i nastao
iz kineskih perverznih zelja za neobicnim.
Posedujem i neki "trecu" naziv je recimo
SHIROKA BEDRA, ali to ne nameravam da citam.
Тако су у Енглеској напали неке Кинезе, а испоставило се да је вирус из Француске!
И мене интересују Велика бедра, а стеатопигију обожавам. :per:
 
Taj je njegov roman naisao na odusevljenje kod kriticara celog sveta, ja zamalo da kupim knjigu, al kad sam videla
i shvatila da ti lepi i bogati ne prezaju ni od jedenja dece, za druge sam zivotnjnke i znala, nisam mogla.
Nekoliko godina kasnije dolazi ceo svet u situaciju da ih mrzi bas zbog tog njihovog ukusa i zelje da jedu neke neobicne
stvari tipa retke zverke pa sad sto je nesto neobicnije to je prestiznije i tako dodjosmo do virusa koji je bas i nastao
iz kineskih perverznih zelja za neobicnim.
Mo Jena sam citala, ali sam uzivala samo u jednoj knjizi, a i tu je tema rakija, ali drugacije. Pokusavala sam i jos jednu
da citam, ali mi ne leze te kienske alegorije ili sta bi vec trebalo da bude, nikako.Posedujem i neki "trecu" naziv je recimo
SHIROKA BEDRA, ali to ne nameravam da citam.

Nije to ništa posebno. Aktivnosti koje krše najdublje ljudske tabue kao kanibalizam i incest simbolično se pojavljuju i u filmskoj umetnosti i književnosti kao simbol krize u društvu, najava sudnjeg dana itd. Imaš brazilsku seriju Klub kanibala sa sličnom tematikom, išao je na Fox Life ili Crime pre nekog vremena.



Kasni kapitalizam što bi društveni kritičari rekli.:mrgreen: Inače serija uopšte nije loša ako gledalac zaboravi da se radi o ljudskom mesu
 
Znam da si svasta citao pa zato molim za preporuku.
Право велиш (причаш), читам свашта, ево, прелиставам Манове дневнике:

Хесе ми је позајмио свој примерак Рата и мира у издању издавачке куће ''Инсел'', тако ја ћу моћи да читам ово издање уместо мог Рекламовог [у Дневницима стоји: Reclam-ovog] издања чији је превод лош.Пре спавања сам мало дуже читао 1. књигу. Немирно спавао услед заокупљености домаћим стварима, са питањем бојкота и талаца, лудог ратног стања, сулудости и подлости. Нова депресија. Око 5 часова сам узео евипан, па сам онда још мало спавао. К. [Катја (Катарина), њ. супруга] је била код мене и оставила отворена врата према својој соби.
Опа, бато! (он 55, она 50 година) ;)
(Дневници 1933 – 1934)
 
Poslednja izmena:
Citam knjigu koja je napisana prije 100 godina u Parizu, jedva sam je dobavila. Pokusavam je naci tri godine. Najzad je imam. Ako neko zeli da citamo zajedno poslacu mu stranice. Radi se o knjizi Moc Volje, koja je drugacija od danasnjih knjiga i jako poucna i mozete se preobraziti sa ovom knjigom, naravno ako ne budete lijenji, i ako budete spremni da radite na sebi svakoga dana.
 
I moje knjige stoje u tri reda, Radine u pet i sta nam fali? Citamo i tako uvek nesto deseto, bas kao sto i ti radis:D
Ma ja stvarno sada nemilosrdno bacam knjige, ima da dodju sve u jedan red i to u samo jednoj polici.
Nasmeja me, Rayela. Kupujem i dalje ko sumanuta knjige, a nikad ih manje nisam čitala nego ovog turbulentnog leta, za koje bih volela da se nije ni desilo... :( Počela sam ih nekoliko, retko koju sam završila. A tek što sam se odmorila od interneta...Tek po malo fb, jer, to je za babe... :)
 
Sive duše – Filip Klodel, NK, 200 str, 8/10
https://www.delfi.rs/knjige/43192_sive_duse_knjiga_delfi_knjizare.html

Klasično delo u izdanju NK, edicija Antologija svetske književnosti.
Volim da čitam knjige u ovom izdanju, volim kako je knjiga urađena, korice, listovi, font...
Ali ovo izdanje izgleda hronično prati nedostatak lekture i korekture. To me je strašno nerviralo jer su greške vrlo česte i nedopustive.

Sama knjiga počinje tako da me potpuno obuzima, da bi to kasnije dosta splasnulo.
Knjiga govori o pozadini rata (u ovom konkretnom slučaju I sv. rata).
O francuskom gradiću uz samu liniju fronta, o tome kako se tu život odvija kao da je sve normalno, a u stvari život se odvija sasvim drugačije nego da je zaista tako.
https://www.delfi.rs/knjige/43192_sive_duse_knjiga_delfi_knjizare.html
 
Blago vama, čitate. Ja nemmam vremena ni na Krstu da privirim. Pošto ste mi vi kao familija, i ovo ću sa vama da podelim. Ako znate nekog da ima kovid, neka pije Aspirin. Ja jesam, mm nije smeo zbog čira u želucu, pa je dobio trombozu na nozi gde je imao proširene vene. Injekcije i lekovi 100 evra... :( Pitam ga pred doktorkom jel konačno priznaje da je imao kovid, ma jok, i dalje demantuje da to postoji... :) Čitala sam neke studije da su prilikom obdukcija pacijenata preminulih od kovida (koje su bile zabranjene, ali u naučne svrhe ipak rađene) utvrdili da je tromboza jedna od posledica i uzrok smrti, a Aspirin razređuje krv (može i Andol, to je isto).
Ма, корона тј. ковид је мачји кашаљ, шта се тек спремало још тридесет треће:

Један индустријалац из хемијске бранше објаснио је Васерману да ''у случају потребе'' у року од 6 часова може бити усмрћено 16 милиона људи – што би значило да се за 6 часова може усмртити онолико људи колико је помрло за 4 године.
Т. Ман: Дневници 1933 - 1934
 
Grosman je prije Života i sudbine napisao Staljingrad. Takođe ratnu knjigu sa istim likovima, tako da je Žis nastavak Staljingrada. Ne znam da li je kod nas prevedena, ne engleskom je izašla tek prije par godina. Staljingrad je objavljen regularno u SSSR, za razliku od Žis koja je bila uhapšena. Čitav tiraž je zaplijenjen i kasnije je na mikrofilmu prošvercana na zapad. Grosman nije bio zatvaran, ali ga je pogodila sudbina knjige i umro je u tuzi. Staljingrad zapadu nije bio zanimljiv, jer ga Sovjeti nisu bili zabranili. Kasnije kad su ga pročitali vidjeli su da je i to odlična knjiga.

Pocela sam da citam Zivot i sudbinu, ali mi nikako nekako ne lezi. Kao da citam ili gledam neki dokumentarni film, nema
tu od knjizevnosti ni slova "k". Nego ponestace mi stivo za citanje pa cu se vratiti na njega. Nije prvi put da me neka knjiga na pocerku
mnogo smara, a kasnije se zaljubim u nju, Tako je kod mene bilo uvek i ne samo sa knjigama;)
Ljubav na treci pogled, cak ni na drugi.
 
Драго ми је што се и Томасу Ману допадао Буњин:

Друштво се играло ''трке коња'', а ја сам читао леп младалачки роман који ми се веома допада због своје животне снаге пуне поезије и његовог класичног руског бића. Буњиново избеглиштво је слично мојем.

(Из Мановог Дневника)
 
Ма, корона тј. ковид је мачји кашаљ, шта се тек спремало још тридесет треће:

Један индустријалац из хемијске бранше објаснио је Васерману да ''у случају потребе'' у року од 6 часова може бити усмрћено 16 милиона људи – што би значило да се за 6 часова може усмртити онолико људи колико је помрло за 4 године.
Т. Ман: Дневници 1933 - 1934

Ti definitivno nisi normalan:heart:
Rada prica o aspirinu, trombozi, ti si se pa opet uFatio za Hitlera:D
Wasserman je nekakav naucnik koji je napravio serum kojim se ispituje sifilis, al to sad nema veze sa pricom.
 
Хвала ти на то нормалан. Ево онда нешто лепо:

У подне у шетњу са Херцовом; она је, између осталог испричала да у Нирнбергу 120 девојака није могло да буде конфирмисано због тога што су после једне националсоцијалистичке патијске светковине, на којој је Хитлер држао свој говор о култури, остале у другом стању. :hahaha:

Из Дневника

Ради таквих светковина и ја бих се учланио! :per:
 
Мало оптимизма:

У филозофији разних школа, ово питање је на извесном месту постављено овако: ''Да ли блудница може да поврати своје девичанство снагом милости Божије?'' :rotf:

Хетероними, Песоа
 
Citam 1 mnogo dobru knjigu, a nisam imala pojma da je uopste i moguce da bude " dobra" jer sam kupila recimo
40 trilera u paketu na nevidjeno pa je i ta knjiga tu nekako zapala, imam utisak da je ja sada prva citam.
Radnja jeste kao neki triler, krimi , kako vec, ali je glavna licnost romana grad Njujork 1875 godine. Ja imam utisak
da smo i mi, musavi i neuki kakvi smo tada bili, ipak bili na nekom visem stupnju i pameti i humanosti od tih
Njujorcana u to vreme. Prosto covek ne moze da zamisli da je samo dvadesetak ( neka je i tridesetak) godina kasnije
taj Njujork postao grad i drustvo, sistem, koji celom svetu pokazuje , ali i doktira cari zivota i uspeha.
Moracu nekada da kupim knjigu o Njujorku jer ne mogu da verujem ( a jeste tako) da Manhatan u to vreme nije ni postojao,
zapravo jeste, ali samo u delu oko Statue i Volstrita, Central Park je bio kao neka pustara.

Knjiga je na engleskom ( ali i na drugim jezicima) Skarletna zena, na nemackom je pre od Magla iznad Menhetna,
ali original jeste J. D. Christilian - "Scarlet Women"

Autor je napisao samo ovu jednu knjigu

:D
 
Ja sam u Francuskoj ( kao sto sam i najavila), sve je mnogo lepo, more plavo ( iako Atlantik) sunce sija, vetar
carlija, ali je atmosfera ( mislim na neki drustvenu, socijalnu) uzasna, jedva da neko nekome kaze dobar dan,
svi sa maskama, svi beze jedan od drugoga tako da je to sve jako neprijatno. To je jedan manji gradic, ali u centru svako
mora da nosi masku tako da izlazim samo u setnju s psom ( rano zorom), zive duse nigde nema, sto bi moja pokojna
baba rekla, "prazno se provodim". Sad razmisljam kako da to na neki prijatan i prihvatljiv nacin saopostim svom suprugu
mada mislim da on jedva ceka da ja objavim da se pre vremena vracamo kuci.

Ubila je ova korona stvarno sve.
 
Citam 1 mnogo dobru knjigu, a nisam imala pojma da je uopste i moguce da bude " dobra" jer sam kupila recimo
40 trilera u paketu na nevidjeno pa je i ta knjiga tu nekako zapala, imam utisak da je ja sada prva citam.
Radnja jeste kao neki triler, krimi , kako vec, ali je glavna licnost romana grad Njujork 1875 godine. Ja imam utisak
da smo i mi, musavi i neuki kakvi smo tada bili, ipak bili na nekom visem stupnju i pameti i humanosti od tih
Njujorcana u to vreme. Prosto covek ne moze da zamisli da je samo dvadesetak ( neka je i tridesetak) godina kasnije
taj Njujork postao grad i drustvo, sistem, koji celom svetu pokazuje , ali i doktira cari zivota i uspeha.
Moracu nekada da kupim knjigu o Njujorku jer ne mogu da verujem ( a jeste tako) da Manhatan u to vreme nije ni postojao,
zapravo jeste, ali samo u delu oko Statue i Volstrita, Central Park je bio kao neka pustara.

Knjiga je na engleskom ( ali i na drugim jezicima) Skarletna zena, na nemackom je pre od Magla iznad Menhetna,
ali original jeste J. D. Christilian - "Scarlet Women"

Autor je napisao samo ovu jednu knjigu

:D
Meni je Njujork tog vremena ostao upečatljiv u filmu “Bande Njujorka”. Kakva je to kaljuga bila! Ne zbog urbane nesređenosti, već zbog ljudskih podlosti i spremnosti na pokvarenjaštvo svake vrste.
 
Lamar
A meni je to predivna knjiga, Sive duše. Znam da me baš oduševila kad sam je čitala, iako je davno bilo. Mada mislim da nisam čitala to izdanje. Brodekov izveštaj, od istog autora je isto odlična.

Ja sam se nagnala da čitam ovog Knausgora, malo me smara da budem iskrena ali guram jer je zgodan gospon
Na mom spisku knjiga pored svake stoji čija je preporuka.
I da, po tvojoj preporuci sam je čitala :D
Generalno je dobra knjiga, i mislim da jeste knjiga za pamćenje.
Atmosfera čitave knjige je nekako posebna.
 
Поставио сам Песоин став да је основни циљ уметности да уздиже. Нико није дао репутацију, осим Нине која не пише на овој теми. Аферим!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top