Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Tu bih se ja i snasla, ali stvarno ne umem da se "snadjem"
kada moram , zelim, da napisem ( ali i da izgovorim) da sam bila u mestu
sa imenom Marianske lazne ( nemacki Marienbad) ili u jos poznatoj
ceshkoj banji Karlovy vary.
Bila si u Karlovim varima. U čemu je problem?
Sve dok znaš kako se izgovara naziv stranog toponima, normalno ga tretiraš kao našu riječ. Ako pišeš latinicom, možeš i izvorno da pišeš i opet dekliniraš bez ikakve crtice. Tako Hrvati rade, mada je meni to bezveze.
 
Hvala Rayela :) Bas si me zainteresovala za ovu knjigu, volim da citam o Rusiji :)

Ja bih da te sada zainteresujem za ovu Bunjinovu knjigu
ŽIVOT MLADOG ARSENJEVA
Lepse i toplije price iz Rusije nikada
do sada nisam citala, a svasta sam citala.
Nekada se stvarno pitam da li smo mi satkani od neke cudne svile,
ili lana, pamuka pa ovako ( kao recimo sada ja kod ove knjige) reagujemo
ovako emotivno na jednu recimo obicnu pricu decaka iz neke ruske popizdine,
ili je autor genijalan pa onda on kod nas, citalaca pravi taj darmar u dushi.
 
Да, лепа је руска душа!

- Шта ће нама менице! Није то руска ствар. У старо време нико није знао за њих, трговачки човек би записивао ко му је колико дужан, ево овако, обичном кредом на довратку. Ако би дужник пропустио први рок, трговачки човек га је љубазно подсећао на то. Пропусти ли други – упозоравао га је: е, пази, вели, немој заборавити трећи пут, иначе ћу избрисати оно што сам записао. Тебе ће, вели, бити тад стид!
(Живот Арсењева)
:hahaha:
 
Nema to veze sa ruskom ili bilo kojom drugom konkrenom knjizevnoscu. Vec sa knjizevnoscu uopste.
Ja recimo nisam nikakav ljubitelj ljubavnih prica, niti sam nekakav ljubitelj Gorana Cirica, niti je Goran Ciric sacuvaj boze pisac ljubavnih prica, a opet ne znam da sam procitala ista "ljubavnije"od jedne njegove pripovetke. Zaboravila sam i naslov knjige i naslov pripovetke, ali to osecanje koje je svojim recima izazvao, to kao da zauvek zivi negde u meni.
Ovo je samo jedan primer koji mi je prvi pao na pamet upravo zbog toga sto je potpuno neocekivan.
 
Blago vama, čitate. Ja nemmam vremena ni na Krstu da privirim. Pošto ste mi vi kao familija, i ovo ću sa vama da podelim. Ako znate nekog da ima kovid, neka pije Aspirin. Ja jesam, mm nije smeo zbog čira u želucu, pa je dobio trombozu na nozi gde je imao proširene vene. Injekcije i lekovi 100 evra... :( Pitam ga pred doktorkom jel konačno priznaje da je imao kovid, ma jok, i dalje demantuje da to postoji... :) Čitala sam neke studije da su prilikom obdukcija pacijenata preminulih od kovida (koje su bile zabranjene, ali u naučne svrhe ipak rađene) utvrdili da je tromboza jedna od posledica i uzrok smrti, a Aspirin razređuje krv (može i Andol, to je isto).
 
Blago vama, čitate. Ja nemmam vremena ni na Krstu da privirim. Pošto ste mi vi kao familija, i ovo ću sa vama da podelim. Ako znate nekog da ima kovid, neka pije Aspirin. Ja jesam, mm nije smeo zbog čira u želucu, pa je dobio trombozu na nozi gde je imao proširene vene. Injekcije i lekovi 100 evra... :( Pitam ga pred doktorkom jel konačno priznaje da je imao kovid, ma jok, i dalje demantuje da to postoji... :) Čitala sam neke studije da su prilikom obdukcija pacijenata preminulih od kovida (koje su bile zabranjene, ali u naučne svrhe ipak rađene) utvrdili da je tromboza jedna od posledica i uzrok smrti, a Aspirin razređuje krv (može i Andol, to je isto).

Da, Rado, sve je to tacno. I ne, nije taj tvoj gospodin imao kovid, nemoj da
shizis sada. Tromboza se dobija ( uglavnom) bez ikakvog kovida.
Jesu vrsene obdukcije, nisu bas zabranjene, ali nije bas ni uobicajeno ali
su u Hamburgu na univerzitetskoj klinici vrsene detaljne obdukcije i zaista
je tako da su pacijenti oboleli ili zarazeno od korone umrli zapravo od neke tromboze,
u svakom slucaju tromba koji se zaglavio na srcu, mozgu ili plucima.
Ne znam da li je andol isto sto i aspirin, ali aspirin u svakom slucaju
trebalo bi uzimati, barem ovaj od 100 mg. Aspirin zna i da mnogo razredjuje krv
pa onda kod nekih rizicnih grua nije preporucljiv, ali to nema veze sa nama.
 
Да, лепа је руска душа!

- Шта ће нама менице! Није то руска ствар. У старо време нико није знао за њих, трговачки човек би записивао ко му је колико дужан, ево овако, обичном кредом на довратку. Ако би дужник пропустио први рок, трговачки човек га је љубазно подсећао на то. Пропусти ли други – упозоравао га је: е, пази, вели, немој заборавити трећи пут, иначе ћу избрисати оно што сам записао. Тебе ће, вели, бити тад стид!
(Живот Арсењева)
:hahaha:
Lepa je, ali cenim da je recimo i svedska dusha lepa ( ako uopste dusha ima neku lepotu).
Decak u ovom romanu govori da zapadni svet ne moze ni da zamisli zivot seljaka
u Rusiji sredinom devetnaestog veka, a ja onda pomislim da Bunjin stvarno pojma nema
i da ga nikada nije zanimao zivot jednog seljaka u recimo Bavarskoj, Norveskoj ili Normandiji bas u to isto vreme.U ovoj mojoj nemackoj pokrajini ( Hessen)
seljake su grofovi prodavali za pare jer su im pare bile potebne za dvorceve, ljubavnice,
a vatali su mlade momke po njivama pa ih prodavali uglavnom Amerikancima za njihove
oslobodilacke ratove ili ruskom Caru ( valjda su i oni stalno ratovali). Bili su kupci i Englezi.
U drugoj nemackoj pokrajini (Svabija da je jednostavno nazovem, danasnji motor
Nemacke) deca su prodavana, zapravo ne za pare nego su mala deca ( i decaci i devojcice) sa svojih 10-12 godina zauvek odlazili od kuce u nekakvu sluzbu,
uglavnom u Svajcarsku jer je ta pokrajina i jako blizu Svajcarske. Citavi su trekovi
te dece zabelezeni kako u sred zime idu preko nekih prevoja visokih planina.
Tu si i gubio svaki trag. Zivot svih siromasnih , a tu si i seljaci, bio je jako, jako tuzan.
 
Богами, писање страних имена са цртицом је изгледа раширена појава код србских издања штампана латиницом, стално на то наилазим.
Posle ručka u salonu sa Fuldinima I Adrijanom Tomas. U Volk. Beobachter-u predlog jednog lekara da se Jevreji steriliziraju( :hahaha: ). Zabavan vladin list.
(Томас Ман, Дневници 1933-1934)
Ко је схватио схватио је.
 
Нисам читао, зашто баш 'летња'?
Ne znam jesam li izraz "letnja knjiga" negde već čula, ili sam izmislila, ali to nije ni važno, valjda.:confused:
Pod tom leksemom podrazumevam sve knjige koje možete čitati na plaži, u autobusu, čekaonici, svuda gde vam nije neophodna koncentarcija.
Takva literatura se odlikuje jednostavnim stilom pisanja, jasnim rečenicama koje sadrže više informacija, a manje meditacija o svetu. To nužno ne predstavlja lošu literaturu, niti joj je svrha puna zabava za čitaoca jer "letnja" literatura, uprkos majstorski koncipiranoj naraciji koja vas drži u stalnoj znatiželji šta će biti sa glavnim junakom, najčešće u sebi poseduje bitne poruke svetu. Dakle, pisac vas ponekad zabavi, ponekad drži u neizvesnosti, a sve vreme suptilno prenosti sliku društva, ili nekog aktuelnog problema.

Konkreno, u romanu "Čovek zvani Uve" pratimo rutinsku svakodnevicu jednog namćora pred penzijom. U okviru te rutine, kao promena se javlja njegovo nastojanje da izvrši samoubistvo. Svi pokušaji da se ubije nisu mučne, već zabavne scene romana jer ga u samoubilačkom činu, bez svesne namere, ometaju komšije koji mu kucaju na vrata i traže od njega razne usluge. Svako poglavlje opisuje novu samoubilačku taktiku uz koju uporedo, retrogradnom pripovednom tehnikom pisac rasvetljava životni put čoveka pod imenom Uve, počevši od detinjstva kada ostaje bez oba roditelja, preko njegove borbe za goli opstanak, pa zatim preko teškog fizičkog rada iz koga se razvija u samuoukog zanatliju, građevinara, automehaničara, čoveka "zlatnih ruku" pregmatičara, štedišu i rodoljuba koji vozi isključivo švedski auto marke SAB.:D

Nasuprot njemu, stoji svet sačinjen od novopridošlih komšija, mladih ljudi mahom sposobnih za baratanje softverskim inovacijama, ali ne i sposobnih za manje popravke u svom domu. Oni ne poznaju alate, a ni njihovu primenu, ne umeju da se popnu na merdevine i ostanu čitavi. Kao bespomoćna deca u svetu koji zahveta upotrebu veštih ruku i praktičnih znanja, komšije se obraćaju Uveu ne znajući da on, kad ga ne gledaju, pokušava da se ubije, a još manje znaju razlog zbog koga on pri čistoj svesti na plafonu ugrađuje kuku o koju planira da veže omču za svoj vrat. Razlog ne znaju ni sami čitaoci sve do polovine romana, a nećete ga znati ni vi, ukoliko ga ne pročitate.:D
 
Nisam ni ja, razloge za svoje necitanje ne znam tacno.
Zimske su knjige za mene neki Rusi ( pa i Prusi;)), Skandinavci,
a i mnogi drugi tako da zapravo i ne znam sta bi bile letnje knjige.

Pisci "letnjih knjiga"

Momo Kapor
Efraim Kišon
Bora Ćosić
Erika Jong
Julija Voznesenska
Margarit Diras
Perl Bak
Stevan Sremac
Trejsi Ševalije
Džoana Haris
Ana Gavalda
Sajmon Skerou
Džesika Adams
Kolin Makalou
Toni Persons
Justejn Gorder
Džon O Farel
Bernhard Šlink...
ima tu još autora koje je lako čitati, a imaju šta u svojim knjigama da kažu
 
Hehe, baš si lepo prikazala roman. Da ga nisam čitala, posle ovog bih ga sigurno potražila.


Pomalo me je roman po tematici podsetio na "Večitog mladoženju" našega Jakova Ignjatovića. Naravno, kod Ignjatovića su te suprotnosti među generacijama date na višem nivou, nose tragiku, odslikavaju uspon i pad srpske građanske klase u Austrougarskoj, a u romanu "Čovek zvani Uve" slika je naizgled blaža, a glavni junak se prikazuje nespretno idealizovano i to mi je malo zasmetalo u drugom delu romana. Pojavio se kao Supermen koji sve lako rešava i mnoge probleme drugih ljudi privodi "hepi endu".
 
Pročitala sam sve Bakmanove knjige osim poslednje, Uznemireni ljudi, mada sam i nju kupila. Zaista su ,,letnje", posebno naredne dve koje je napisao, Moja baka vam se izvinjava i Brit Mari je bila tu, koje su nekako za publiku od 7 do 77 godina, sa jakom poukom. Četvrta i peta su čista komercijala (Lagunina), dvocifren broj stranica malog formata, upakovane u tvrd povez što me je baš iznerviralo. Ali, Bakman se odrekao prihoda od Poslednje prilike u humaniterne svrhe, pa ako je i Laguna, onda mi nije žao.
Mislim da se Bakmanov opus neće dopasti Kventinu, Nautilusu, Rayeli, na osnovu onoga što vidim da čitaju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top