Нисам читао, зашто баш 'летња'?
Ne znam jesam li izraz "letnja knjiga" negde već čula, ili sam izmislila, ali to nije ni važno, valjda.

Pod tom leksemom podrazumevam sve knjige koje možete čitati na plaži, u autobusu, čekaonici, svuda gde vam nije neophodna koncentarcija.
Takva literatura se odlikuje jednostavnim stilom pisanja, jasnim rečenicama koje sadrže više informacija, a manje meditacija o svetu. To nužno ne predstavlja lošu literaturu, niti joj je svrha puna zabava za čitaoca jer "letnja" literatura, uprkos majstorski koncipiranoj naraciji koja vas drži u stalnoj znatiželji šta će biti sa glavnim junakom, najčešće u sebi poseduje bitne poruke svetu. Dakle, pisac vas ponekad zabavi, ponekad drži u neizvesnosti, a sve vreme suptilno prenosti sliku društva, ili nekog aktuelnog problema.
Konkreno, u romanu "Čovek zvani Uve" pratimo rutinsku svakodnevicu jednog namćora pred penzijom. U okviru te rutine, kao promena se javlja njegovo nastojanje da izvrši samoubistvo. Svi pokušaji da se ubije nisu mučne, već zabavne scene romana jer ga u samoubilačkom činu, bez svesne namere, ometaju komšije koji mu kucaju na vrata i traže od njega razne usluge. Svako poglavlje opisuje novu samoubilačku taktiku uz koju uporedo, retrogradnom pripovednom tehnikom pisac rasvetljava životni put čoveka pod imenom Uve, počevši od detinjstva kada ostaje bez oba roditelja, preko njegove borbe za goli opstanak, pa zatim preko teškog fizičkog rada iz koga se razvija u samuoukog zanatliju, građevinara, automehaničara, čoveka "zlatnih ruku" pregmatičara, štedišu i rodoljuba koji vozi isključivo švedski auto marke SAB.
Nasuprot njemu, stoji svet sačinjen od novopridošlih komšija, mladih ljudi mahom sposobnih za baratanje softverskim inovacijama, ali ne i sposobnih za manje popravke u svom domu. Oni ne poznaju alate, a ni njihovu primenu, ne umeju da se popnu na merdevine i ostanu čitavi. Kao bespomoćna deca u svetu koji zahveta upotrebu veštih ruku i praktičnih znanja, komšije se obraćaju Uveu ne znajući da on, kad ga ne gledaju, pokušava da se ubije, a još manje znaju razlog zbog koga on pri čistoj svesti na plafonu ugrađuje kuku o koju planira da veže omču za svoj vrat. Razlog ne znaju ni sami čitaoci sve do polovine romana, a nećete ga znati ni vi, ukoliko ga ne pročitate.
