Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ma necu ga sigurno ni ja citati jer te neke tuge mene podsecaju na knjigu ( koju takodje necu citati)
od Neleta Karajlica po matrici Sarajevo, ljubavi moja.

Medjutim jeste velika tuga po manjim gradovima ( mi velike i nemamo, eventualno jedan),
a tuga se uvecava u segmentu kada u gradu postoje lokalni politicari koji su stvarno namestenici
lokalnih mafijasa i to ulazi u svaki segment drustva, ukljucjjuci bas i kulturu u smislu da nepismeni
mafijasi odlucuju ko ce biti direktor pozorista ( Zajecar) i kakve ce se predstave igrati.
Nije to naravno knjizevnost, ne moraju nadareni ljudi o tome da pisu, ali pa opet ako nivinari,
mediji ne zele ili ne smeju da pisu o tome, zasto ne bi neki nadaren covek koji ume da pise.

Ma slažem se. Samo ja volim literaturu koja je, ako ne eskapistička, a onda se bar ne bavi toliko konkretno stvarima koje su nam svakodnevnica. Nervira me sve to, naravno, ali gledam da se ne nerviram. Ionako mi je visok pritisak
 
Ma slažem se. Samo ja volim literaturu koja je, ako ne eskapistička, a onda se bar ne bavi toliko konkretno stvarima koje su nam svakodnevnica. Nervira me sve to, naravno, ali gledam da se ne nerviram. Ionako mi je visok pritisak
Ma razumem te, zato ja i ne citam nasu noviju knjizevnost jer je samo zalos i tuga, a zapravo to covek
sve i sam vidi oko sebe.
 
Ti si svojevremeno pisao da ces citati jos nesto od Knausgöra ( da ne kazem Knausgarda ;) )
Da li si nasao nesto sto bi se eventualno i meni dopalo?
Čitao sam onu o anđelima, (na engleskom A Time to Every Purpose Under Heaven). Negdje na temi sam pisao o toj knjizi, potražiću. Sasvim moguće da bi ti se dopala, iako nije Moja borba. Neobična knjiga, svakako.
 
Evo prikaza, mada mi se čini da si to već vidjela.

Nego, pročitao sam onu Knausgorovu knjigu o anđelima (na engleskom A Time to Every Purpose Under Heaven ili A Time for Everything).

Sjećam se, kao i svako ko je čitao Moju borbu, vremena dok je pisao tu knjigu. Sjećam se da je kupovao tada gomile teoloških knjiga. U nekom trenutku je otkrio (mislim da je živio u Stokholmu u to doba) rusku pravoslavnu knjižaru, pa se oduševio drugačijom perspektivom u knjigama koje je tamo kupovao. Međutim, ne sjećam se da su Knausgora tada morila neka teška vjerska pitanja. Nije pisao o tome. Ne sjećam se ničega o odnosu čovjeka i Boga, o prisustvu božanskog među ljudima nekad i sad.

Jer, ova knjiga bavi se u osnovi baš time - koliko je Bog nekad bio ljudima blizak, kada i kako se udaljio i kako ga je, po piščevom mišljenju, nestalo. Te ideje razrađuje kroz priču o Antinusu Beloriju Italijanu iz šesnaestog vijeka koji je kao dječak, izgubivši se u šumi, slučajno naišao na dva anđela. Ostatak života Belori provede tražeći anđele i pišući o njima. Knausgor ovdje dosta esejizira, čak spekulira, poseže za nekanonskim jevanđeljima i sl. ali priča ne postaje dosadna. Kao i u Mojoj borbi, razoružavajuća je Knausgorova iskrenost i odsustvo ironije.

Međutim, knjiga nije jednostavan roman. Štaviše, nije sigurno ni da je uopšte roman u pitanju. Dobar dio teksta zauzimaju dvije knjige u knjizi, Knausgorove verzije poznatih starozavjetnih legendi. Izgleda da mu biblijske verzije priča o Avelju i Kainu, te o Noju i velikom potopu nisu bile dovoljne, pa ih je razvio u punokrvna književna djela. I to je zapravo najbolji dio knjige o anđelima. Knausgor je savršeni pripovjedač. Način na koji on može da opiše i razvije likove, da stvori atmosferu, da opiše prostor, prirodu... to je fantastično.

Knausgora kog znamo iz Moje borbe najviše ima na kraju knjige, u završnom, epiloškom dijelu koji je nazvao Koda. Iako je i to fikcija, a ne autobiografija, ima dosta poznatih detalja, uključujući pojavu oca i još nekih prepoznatljivih situacija.
Ali ovdje mislim sam na opisane događaje. Knausgorov stil i senzibilitet iz Moje borbe jasno su prisutni kroz cijelu knjigu koja mi je donijela veliko zadovoljstvo.
 
Da , citala sam tvoj prikaz, ali sam se tek sada potrudila da shvatim kako je naslov na nemackom jer i taj naslov
na engleskom malo je "prosiren", u USA je kraci.
Na nemackom je " sve u svoje vreme". Citacu ga.
 
Kratka "priča" ali svako je shvatio na svoj način. Meni je više pažnje privuklo : Malim mestima, u potpunoj tmini i tišini, vladaju ordinarni kriminalci iz svojih nabudženih vila.
Bogme sam se ja ovakvih knjiga nacitala. I uvek mogu, samo ako je dobro napisana.

Danas i Vreme i ja rado procitam kad imam zivaca za ovu nasu jadnu stvarnost. I kad popijem pomenute tablete za pritisak :mrgreen:
 
Dosta jeftin, uličarski jezik. Izbegavam savremene autore između ostalog i zbog toga. Vrlo plitko i bez umetničke vrednosti.

Ulicu nikako ne mozes da izbegnes, a i ovo nije bas jeftin, ulicarski jezik.
Ovo je nazalost stvarno stvarnost ( realnost) u Srbiji, nikako to nije plitko,
a sad, sta su umetnicke vrednosti, to je vec tema za diskusiju.
 
Ulicu nikako ne mozes da izbegnes, a i ovo nije bas jeftin, ulicarski jezik.
Ovo je nazalost stvarno stvarnost ( realnost) u Srbiji, nikako to nije plitko,
a sad, sta su umetnicke vrednosti, to je vec tema za diskusiju.
Naravno da je realnost, ali to nema veze sa umetičkom vrednošću ovakve uličarske književnosti. To me podseća na voditeljke koje pišu knjige u starletama. Sve tačno, ali vrednost tih "dela" je ravna nuli.
 
Ne smatram da sam u obavezi da citam nuzno samo umetnicke vrednosti.
Ja sam prosecan citalac bez formalnog visokog obrazovanja vezanog za knjizevnost, pa samim tim je i moj izbor literature veoma sarolik.

Isti moy, kao i ja, ja zapravo i ne bih umela da definisem ( barem ne onu za moj ukus jer i ja citam
sta stignem, a stizem da citam svasta) neku umetnicku vrednost knjige.
Licn o mislim da takva definicija barem za knjige i ne postoji.
 
Naravno da je realnost, ali to nema veze sa umetičkom vrednošću ovakve uličarske književnosti. To me podseća na voditeljke koje pišu knjige u starletama. Sve tačno, ali vrednost tih "dela" je ravna nuli.

Vidi Truman , ja sam i sama rekla da nisam citale te knjige, ali ako bih ih imala citala bih ih,
ovaj citat koji sam postavila zapravo opisuje i ovu tvoju " otmenost jeza", neku citalacku elitu
koja zapravo nigde i ne postoji, ali i ove neke totalno besmislene teorije i definicije o vrednostima
neke knjige. Ti nisi ni sam citao ovu knjigu, nije niko od nas, a nazivas je ulicarskom knjizevnoscu.
 
Da, dovoljna mi je jedna rečenica da procenim stil pisca a njegov je previše moderan za moj ukus. Imam valjda dovoljno čitalačkog iskustva."Ordinarni kriminalci", "nabudžene vile"...turborečnik u rangu "tebra", "keve mi", "utoka" isl. što se čuje na ulici. I ja ga koristim u govoru ponekad ali nikada ne bih tako pisao jer je loše.
 
Da, dovoljna mi je jedna rečenica da procenim stil pisca a njegov je previše moderan za moj ukus. Imam valjda dovoljno čitalačkog iskustva."Ordinarni kriminalci", "nabudžene vile"...turborečnik u rangu "tebra", "keve mi", "utoka" isl. što se čuje na ulici. I ja ga koristim u govoru ponekad ali nikada ne bih tako pisao jer je loše.

Niko te i ne tera da ga citas, niko ga od nas nece ni citati, a i pitanje da li ce taj covek ikada napisati jos neku knjigu.
I moj motiv da postavljam ovaj tekst nikako nije bio taj sto sam odusevljena tim umetnickim dostignucem meni totalno
nepoznatog autora, nego sam htela nesto drugo da kazem pa sad ko je razumeo, razumeo je.
 
Svaka vrsta jezika ima mjesta u književnosti, ali što je jezik prizemniji, bliži diskursu koji ne doživljavamo kao umjetnički vrijedan ili poetičan, to pisac treba da je veći majstor da bi nešto iz njega izvukao.

U pravu je Truman kada pominje ove glupave tinejdzerske tebre i kojesta nego ja pogledah opet u onas´j svoj tekst
i videh da tu nema tih reci, Nego nema veze, neka svako cita sta i kako zeli.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top