Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ni sajmovi nisu što su nekad bili. Svratila sam danas s posla na kratko, nisam oduševljena.

Draga moja Bi, žao mi je zbog tvog gubitka. To razumemo samo mi koji smo doživeli. Bol nikad ne prestaje. Smanjuje se, ali praznina raste. Nego, neka ide redom... :cmok:

I ti i ovaj drugi Nishljija ( ili Nishevac, Nisevljanin;)) imate sve knjige pa cak i vise od toga.
Sta da kupujete?
 
I ti i ovaj drugi Nishljija ( ili Nishevac, Nisevljanin;)) imate sve knjige pa cak i vise od toga.
Sta da kupujete?
Да је јефтинија, купио бих Хиљаду душа Писемског. Широј публици непознат писац али, чини ми се, јако добар. Купио бих и Сеча шуме нашег Бернхарда, такође и једну књижицу Серена Кјеркегора Живот и дух. Има још занимљивих књига али сам стопирао куповину, тј. одавно је редуковао, смањио.
 
Да је јефтинија, купио бих Хиљаду душа Писемског. Широј публици непознат писац али, чини ми се, јако добар. Купио бих и Сеча шуме нашег Бернхарда, такође и једну књижицу Серена Кјеркегора Живот и дух. Има још занимљивих књига али сам стопирао куповину, тј. одавно је редуковао, смањио.
A jel Hiljadu dusa neko novo izdanje, nov prevod na srpski?
Ja potrazih na nemackom, ali ga ima samo po nekim antikvarnicama i to u Engleskoj :D

Main Author:Pisemskiĭ, A. F. 1820-1881.
Related Names:Kayssler, L.
Language(s):German
Published:Berlin : Louis Gerschel Verlagsbuchhandlung, 1870.
Physical Description:2 v.
Locate a Print Version:Find in a library

Pazi, stampana knjiga ( ima je valjda u 4 toma) 1870 i to nekom azbukom koju ja nazivam gotica, ali ima drugo ime,
za mene prilicno nerazumljiva. Knjiga je verovatno zanimljiva jer je to kao neka satira, odgovor na Mrtve dushe.
 
A jel Hiljadu dusa neko novo izdanje, nov prevod na srpski?
Ja potrazih na nemackom, ali ga ima samo po nekim antikvarnicama i to u Engleskoj :D

Main Author:Pisemskiĭ, A. F. 1820-1881.
Related Names:Kayssler, L.
Language(s):German
Published:Berlin : Louis Gerschel Verlagsbuchhandlung, 1870.
Physical Description:2 v.
Locate a Print Version:Find in a library
Pazi, stampana knjiga ( ima je valjda u 4 toma) 1870 i to nekom azbukom koju ja nazivam gotica, ali ima drugo ime,

za mene prilicno nerazumljiva. Knjiga je verovatno zanimljiva jer je to kao neka satira, odgovor na Mrtve dushe.
Ваљда је та, на немачком.
https://dereta.rs/90e8dbb5-2a11-4cc6-bc61-2abac4d2a249/Hiljadu-dusa.aspx#.XegXQa-VMdU
 
Rayela, imam za tebe preporuku knjige. I za druge zainteresovane je, ali čini mi se za tebe naročito :) Možda si i čitala, autorka je Nemica i za roman je dobila neku veliku književnu nagradu. Ona se zove Regina Šer (Regina Scheer) a roman Borovica (Machandel). Kod nas objavio Službeni glasnik.
Mislim da je baš po tvom ukusu - po gabaritu, po kvalitetu, širini vremena i radnje koju pokriva, bogatstvu likova, isprepletanosti istorije i ljudskih sudbina - nikakve veeelike sudbine, ali tim zanimljivije i upečatljivije.
Nisam je još završila, tako da postoji šansa da se razočaram, ali zasad sam oduševljena i često pomislim da bi se i tebi dopala.


Knjiga je vrh, mislim da bi se svakome ko voli da cita bas mnogo dopala.
E sad, nisam je ni ja zavrsila, ali uzivam citajuci je.
Moj je muz prvi knjigu citao i on nikako nije primecivao u knjizi neke stvari i pojave zbog
kojih se ja prvo ubijem od guglanja pa onda nadjem citave studije pa to sve procitam da bih
mu objasnila sta je autorka htela da kaze, onda pa opet guglam jer je to deo Nemacke gde je i
Bog odavno rekao Laku noc i gde ni sami stanovnici ne znaju dal su Sloveni ili Germani,
imena i ljudi i reka, i mesta podseca na neki poljski ili je barem slovenskog porekla, prica se o nekim
narodima koji su tu ziveli pre Germana pa otuda i ta sva imena.

Mene je sudbina tih prinudnih radnika ( u ovom slucaju radnica jer su zene u pitanju) stvarno mnogo rastuzila,
jer ih je ova nacisticka marva skupljala po Ukrajini, Poljskoj; Rusiji, Belorusiji, ali obavezno samo ako su imale
15 i 16 godina i obavezno su , kao sto su Jevreji nosili zutu zvezdu, one morale da nose spreda i straga
neki natpis Ost, a Istok je bio ( nazalost i ostalo je tako i ne samo za Nemacku) nesto primtivno, sa istoka
poticu ljudi koji mogu da se tretiraju i kao stoka, mogu da se ubijaju, niko ne pravi pitanje jer su sa Istoka.
E sad, nije bas sustina knjige ovaj Istok nego i bivsi DDR i zivot ljudi u tom delu Nemacke od 1945
do danas. Zaista genijalna knjiga.
 
Knjiga je vrh, mislim da bi se svakome ko voli da cita bas mnogo dopala.
E sad, nisam je ni ja zavrsila, ali uzivam citajuci je.
Moj je muz prvi knjigu citao i on nikako nije primecivao u knjizi neke stvari i pojave zbog
kojih se ja prvo ubijem od guglanja pa onda nadjem citave studije pa to sve procitam da bih
mu objasnila sta je autorka htela da kaze, onda pa opet guglam jer je to deo Nemacke gde je i
Bog odavno rekao Laku noc i gde ni sami stanovnici ne znaju dal su Sloveni ili Germani,
imena i ljudi i reka, i mesta podseca na neki poljski ili je barem slovenskog porekla, prica se o nekim
narodima koji su tu ziveli pre Germana pa otuda i ta sva imena.

Mene je sudbina tih prinudnih radnika ( u ovom slucaju radnica jer su zene u pitanju) stvarno mnogo rastuzila,
jer ih je ova nacisticka marva skupljala po Ukrajini, Poljskoj; Rusiji, Belorusiji, ali obavezno samo ako su imale
15 i 16 godina i obavezno su , kao sto su Jevreji nosili zutu zvezdu, one morale da nose spreda i straga
neki natpis Ost, a Istok je bio ( nazalost i ostalo je tako i ne samo za Nemacku) nesto primtivno, sa istoka
poticu ljudi koji mogu da se tretiraju i kao stoka, mogu da se ubijaju, niko ne pravi pitanje jer su sa Istoka.
E sad, nije bas sustina knjige ovaj Istok nego i bivsi DDR i zivot ljudi u tom delu Nemacke od 1945
do danas. Zaista genijalna knjiga.
Mnogo mi je drago da ti se sviđa! Nedavno sam je završila, dugo sam je čitala jer imam malo vremena za čitanje, ali sam stvarno ostala oduševljena do kraja. Srpsko izdanje, kao što sam čini mi se pomenula, ima fantastičnog prevodioca, Drinku Gojković, koja je pedatno sve to što ti guglaš i tražiš uradila za nas ovde koji ne bismo znali gde da tražimo. Fusnote i objašnjenja su paralelna studija, ali naravno, ne smeta ako se ne pročitaju. Samo bolje razumeš i više uživaš. I kako je prevela dijalekat, to je uživanje!
Službeni glasnik je izdavač, cena je nepunih 500 din.
 
Danas je Handke odeven u frak primio nagradu.

Kada je Handke proglašen za Nobelovca, pitali smo Jergovića šta bi on dodao na taj svoj esej “Pravda za pisca”.
“Uglavnom malo toga. Nobelova nagrada dodjeljuje se za književnost, i to za književnost pod svaku cijenu. Na primjer, dobio ju je 1989. Kamilo Hose Sela, sjajni španjolski prozaist, koji ne samo da je bio falangist i fašist u vrijeme Frankove diktature nego je bio ni manje ni više nego državni cenzor, i nanio je mnogo jada kolegama piscima i umjetnicima, borcima za slobodu javne riječi i za književnost. Ali šta ćemo s tim ako je Kamilo Hose Sela veliki pisac. Španjolci se nisu bunili protiv Nobelove nagrade za Selu, premda mu je dodjeljena u vremenima kada je sjećanje na Franka i frankizam bilo još uvijek vrlo svježe. Diktator je zbačen samo četrnaest godina ranije. Dakle, može zaista biti da je Ruždi u pravu i da je Handke budala godine, i to svake prošle i sljedeće godine, ali šta ćemo kad je Handke veliki pisac”, navodi Jergović.
Jergović je tada naveo da bi bilo zanimljivo napisati esej kako je Peter Handke od zagrebačkoga postao beogradski pisac i šta ta promena znači.
Nije rekao, ali se nekako nameće da nije prvi nobelovac koji je išao u tom smeru…
“Aludirate na Andrića, ali u Handkeovom slučaju riječ je o nečemu drugom”, kaže nam Jergović. “Predstava zagrebačkog alternativnog teatra &TD iz 1970, po Handkeovom ‘Kasparu’, s Ivicom Vidovićem u glavnoj ulozi, jedna je od prekretnih i najvažnijih predstava u povijesti savremenog hrvatskog pozorišta. Njegovi romani su sedamdesetih i ranih osamdesetih izlazili kod zagrebačkih izdavača i u hrvatskim prijevodima, i imao je znatno bolju recepciju u zagrebačkim nego u beogradskim časopisima. Napokon, Handke je prije svega drugog važan pjesnik, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih evropskih pjesnika u sedamdesetima, a jedina njegova knjiga izabranih pjesama je, u sjajnom prijevodu Snješke Knežević, objavljena 1979. u Zagrebu. Knjiga se zvala ‘Živjeti bez poezije’, a izdavač je bio, zvuči bizarno iz današnje perspektive, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreba. Inače, vrlo dobar, avangardan i moderan izdavač, a urednik Handkeove knjige bio je Slobodan Šnajder.
Dakle, u to je vrijeme Handke zaista bio u našim jugoslovenskim okvirima zagrebački pisac. Beogradski postaje od sredine osamdesetih, i to iz razloga koji, kao ni oni prethodni, nemaju veze s nacijom ni politikom. Tada se, naime, Žarko Radaković pojavljuje kao Handkeov prevodilac. On nalazi izdavača u Dečjim novinama iz Gornjeg Milanovca, i kod njih u nekoliko sljedećih godina prevodi sve one važne preostale Handkeove romane. Radaković, naravno, nikad nije preveo ono što je već bilo prevedeno u Zagrebu. Nije to tada bio običaj. I onda dolaze devedesete, kada se naša priča o Handkeu odmiče od književnosti…”
A sada se Nobelovoj nagradi Handkeu spočitava njegova apologija Srbije devedesetih i Miloševićevog režima. On sve vreme govori da je voleo Jugoslaviju, a ne Srbiju samu po sebi. Šta to govori o Jugoslaviji, a šta o Handkeu?
“O Handkeu govori da je u svojim političkim i ratnim opredjeljivanjima promašio ceo fudbal. Bio je za Miloševića, jer je Milošević prkosio Njemačkoj, Austriji i cijelom svijetu, i nije ga previše zanimalo ni kakvu je ulogu Milošević imao u ratovima za raspad Jugoslavije, ni kakvu je ulogu Milošević imao u samoj Srbiji. Zato mislim da nije najkorektnije kada se u Srbiji ili izvan Srbije govori da je Peter Handke podržao Srbe. On je podržao Miloševićev režim, koji se, ako se dobro sjećam, nije sviđao baš svim Srbima. Preciznije, nije se sviđao mnogima i čini mi se da ćete danas teško naći mnogo relevantnih i pametnih ljudi iz srpske kulture i književnosti koji će biti na strani tog režima. Handke sasvim sigurno nije njih podržao, nije bio na njihovoj strani. I još nešto, što je veoma važno: premda je Handke u jednom trenutku postao patriotska ikona promiloševićevske Srbije, to nije doprinijelo čitanosti njegovih knjiga. Zapravo, čini mi se da ga u Srbiji danas ne čita ništa više ljudi nego u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. Oni koji se s nostalgijom sjećaju Miloševića i ratova u devedesetima ne čitaju ga zato što su Handkeova proza i poezija svjetlosnim godinama daleko od njihovih kulturnih i književnih obzora i limita, dok oni koji u Miloševiću vide zlo, a u ratovima iz devedesetih zajedničku i nepopravljivu nesreću i sramotu, Handkea ne čitaju zato što u njemu vide onoga koji je to zlo podržao. Za pisca bi to bila jako loša situacija, e kada pisac ne bi imao svoje evropske čitaoce. Mislim da svi mi zajedno Handkea malo zanimamo kao čitaoci. On ima svoje sjećanje na Jugoslaviju, s kojim, čini mi se, nemaju više veze ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci”, navodi Jergović.

https://www.nedeljnik.rs/handke-je-...o-tome-kako-je-nobelovac-promasio-ceo-fudbal/
 
Danas je Handke odeven u frak primio nagradu.

Kada je Handke proglašen za Nobelovca, pitali smo Jergovića šta bi on dodao na taj svoj esej “Pravda za pisca”.
“Uglavnom malo toga. Nobelova nagrada dodjeljuje se za književnost, i to za književnost pod svaku cijenu. Na primjer, dobio ju je 1989. Kamilo Hose Sela, sjajni španjolski prozaist, koji ne samo da je bio falangist i fašist u vrijeme Frankove diktature nego je bio ni manje ni više nego državni cenzor, i nanio je mnogo jada kolegama piscima i umjetnicima, borcima za slobodu javne riječi i za književnost. Ali šta ćemo s tim ako je Kamilo Hose Sela veliki pisac. Španjolci se nisu bunili protiv Nobelove nagrade za Selu, premda mu je dodjeljena u vremenima kada je sjećanje na Franka i frankizam bilo još uvijek vrlo svježe. Diktator je zbačen samo četrnaest godina ranije. Dakle, može zaista biti da je Ruždi u pravu i da je Handke budala godine, i to svake prošle i sljedeće godine, ali šta ćemo kad je Handke veliki pisac”, navodi Jergović.
Jergović je tada naveo da bi bilo zanimljivo napisati esej kako je Peter Handke od zagrebačkoga postao beogradski pisac i šta ta promena znači.
Nije rekao, ali se nekako nameće da nije prvi nobelovac koji je išao u tom smeru…
“Aludirate na Andrića, ali u Handkeovom slučaju riječ je o nečemu drugom”, kaže nam Jergović. “Predstava zagrebačkog alternativnog teatra &TD iz 1970, po Handkeovom ‘Kasparu’, s Ivicom Vidovićem u glavnoj ulozi, jedna je od prekretnih i najvažnijih predstava u povijesti savremenog hrvatskog pozorišta. Njegovi romani su sedamdesetih i ranih osamdesetih izlazili kod zagrebačkih izdavača i u hrvatskim prijevodima, i imao je znatno bolju recepciju u zagrebačkim nego u beogradskim časopisima. Napokon, Handke je prije svega drugog važan pjesnik, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih evropskih pjesnika u sedamdesetima, a jedina njegova knjiga izabranih pjesama je, u sjajnom prijevodu Snješke Knežević, objavljena 1979. u Zagrebu. Knjiga se zvala ‘Živjeti bez poezije’, a izdavač je bio, zvuči bizarno iz današnje perspektive, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreba. Inače, vrlo dobar, avangardan i moderan izdavač, a urednik Handkeove knjige bio je Slobodan Šnajder.
Dakle, u to je vrijeme Handke zaista bio u našim jugoslovenskim okvirima zagrebački pisac. Beogradski postaje od sredine osamdesetih, i to iz razloga koji, kao ni oni prethodni, nemaju veze s nacijom ni politikom. Tada se, naime, Žarko Radaković pojavljuje kao Handkeov prevodilac. On nalazi izdavača u Dečjim novinama iz Gornjeg Milanovca, i kod njih u nekoliko sljedećih godina prevodi sve one važne preostale Handkeove romane. Radaković, naravno, nikad nije preveo ono što je već bilo prevedeno u Zagrebu. Nije to tada bio običaj. I onda dolaze devedesete, kada se naša priča o Handkeu odmiče od književnosti…”
A sada se Nobelovoj nagradi Handkeu spočitava njegova apologija Srbije devedesetih i Miloševićevog režima. On sve vreme govori da je voleo Jugoslaviju, a ne Srbiju samu po sebi. Šta to govori o Jugoslaviji, a šta o Handkeu?
“O Handkeu govori da je u svojim političkim i ratnim opredjeljivanjima promašio ceo fudbal. Bio je za Miloševića, jer je Milošević prkosio Njemačkoj, Austriji i cijelom svijetu, i nije ga previše zanimalo ni kakvu je ulogu Milošević imao u ratovima za raspad Jugoslavije, ni kakvu je ulogu Milošević imao u samoj Srbiji. Zato mislim da nije najkorektnije kada se u Srbiji ili izvan Srbije govori da je Peter Handke podržao Srbe. On je podržao Miloševićev režim, koji se, ako se dobro sjećam, nije sviđao baš svim Srbima. Preciznije, nije se sviđao mnogima i čini mi se da ćete danas teško naći mnogo relevantnih i pametnih ljudi iz srpske kulture i književnosti koji će biti na strani tog režima. Handke sasvim sigurno nije njih podržao, nije bio na njihovoj strani. I još nešto, što je veoma važno: premda je Handke u jednom trenutku postao patriotska ikona promiloševićevske Srbije, to nije doprinijelo čitanosti njegovih knjiga. Zapravo, čini mi se da ga u Srbiji danas ne čita ništa više ljudi nego u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. Oni koji se s nostalgijom sjećaju Miloševića i ratova u devedesetima ne čitaju ga zato što su Handkeova proza i poezija svjetlosnim godinama daleko od njihovih kulturnih i književnih obzora i limita, dok oni koji u Miloševiću vide zlo, a u ratovima iz devedesetih zajedničku i nepopravljivu nesreću i sramotu, Handkea ne čitaju zato što u njemu vide onoga koji je to zlo podržao. Za pisca bi to bila jako loša situacija, e kada pisac ne bi imao svoje evropske čitaoce. Mislim da svi mi zajedno Handkea malo zanimamo kao čitaoci. On ima svoje sjećanje na Jugoslaviju, s kojim, čini mi se, nemaju više veze ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci”, navodi Jergović.

https://www.nedeljnik.rs/handke-je-...o-tome-kako-je-nobelovac-promasio-ceo-fudbal/
Eto vidite sta kaze moj Jergovic.

Ma salim se. Slabo mene zanima citava ta Nobles prica :malav:
Ali volim da procitam Jergovica ma o cemu pisao :zaljubljena:
Ништа ни Јерговић није бољи. Кобајаги га брани, а у ствари суптилно сугерише да га не треба читати, да не бисте били као ови прокажени!
:thumbdown:
 
Ништа ни Јерговић није бољи. Кобајаги га брани, а у ствари суптилно сугерише да га не треба читати, да не бисте били као ови прокажени!
:thumbdown:
Jergovic je uvek takav, zapravo su svi nasi ( aj i njega da ubrojim u nase) "telektualci" bezmoodni.
Uvek je tako bilo i uvek ce biti. Sve je kod njih okruglo pa na cose, moz da bidne, al ne
mora da znaci i ulagivanje opcijama koje su momentalno u igri.

Juce ( ovo je sada iz nemackih medija) je Handke ( pre svecanosti) mrtav ladan i ozbiljan pitao
neke ljude oko sebe, valjda novinare, sta znaci rec shitstorm jer svi pricaju kako je poceo neki shitstorm
na njega, a on ne zna sta je to jer nije nikada ni cuo za tu rec. :D

Svoj je govor skratio jer je Poljakinja jedan sat drvila o svemu i svacemu kao da se kandiduje
za predsednicu Poljske ili barem UNO.
 
Posljednji muskarac.jpg
Posveta Bazdulj.jpg


Bila sam večeras na promociji ove knjige i dobila posvetu, mada ne znam tačno šta piše. Nešto Beč (jer se radnja dešava u Beču) u... ne znam gde. Možda će mi se kas'ti kad pročitam knjigu.

Pa.... bilo je interesantno. Bože, koliko ti kritičari mogu da pričaju i da u jednoj rečenici pomenu gomilu pisaca i njihovih dela, i filmova, glumaca, scenarista, izdavača i da sve to povežu. Vežba se to.
I nešto mi Bazdulj smulja č i ć, sve mu je neki glas između.
 
Noc knjige.jpg



Danas je Noć knjige, a niko ništa :neutral:
Nisam mnogo, tačnije nisam uopšte, kupovala na toj manifestaciji, ali volela sam ponekad da se promuvam, a najviše sam volela što se i ovde na temi osećalo neko praznično uzbuđenje, slično kao za Sajam knjiga.
Planiralo se šta će se kupiti, razmenjivale ideje, spiskovi, a posle smo čekali ko će se prvi vratiti i napisati šta je kupio i šta je dobio na poklon, i da se razmene utisci kako je gde bilo, muzika, gosti, gužva. Pa kako se sa nepoznatim ljudima kombinovalo da bi se dobili veći popusti.
Od onih koji su redovno učestvovali u Noći knjige, jedino se ponekad javi Elefteria. Nadam se da će nam i ove godine osvetlati obraz. Snežna Pahuljica slabo ima vremena, ali ako ode na Noć knjige, bilo bi lepo da nam podnese izveštaj. Pa neizostavna Rada, tj. Krasuljak, najveća knjigoholičarka koja to priznaje. Možda ima i većih ali se kriju. Nadam se iskreno da se malo oporavila od privatnih briga i da će ponovo biti ona stara. Pa Moonlight, ne znam koliko je kupovala, ali znam da se redovno javljala s poetskim prikazima knjiga koje čita i uopšte trenutaka u vremenu, Kerefeka, koja je baš bila aktivni kupac, pa Waterfall, Wild child (koje sam stalno mešala, valjda zbog tog W), VanZandt, koja nije ovde, pa nije učestvovala u Noći knjige, ali je imala dobre predloge za čitanje. Sad već gledam temu od početka i nabrajam ko je sve pisao i činio je zanimljivom i živom... Night, koja se tu i tamo javi kratko, kao i Linejna i Kamenita, što je lepo, ima članova koji nas ne zaboravljaju iako nisu mnogo aktivni, Lamar, koja piše iako ne kupuje i ne stiže mnogo da čita, ali očekujemo da završi Kukockog ovih dana.
Javite se i koga jesam i koga nisam pomenula, ako nas čitate, šta radite, jeste li dobro.
 
Ja se nešto rasentimentalisala
Rođendan mi je! A od kad sam prošle godine sakrila datum na fejsu da mi ne bi čestitali oni koji nikad nisu ni znali kad je taj dan, a oni koji znaju ostarili pa zaboravili, a nekih više i nema, slabo ima čestitaka. Jutros mi prvi čestitali Telenor i Krstarica, pa onda ništa dok se nisu javili tetka, mama, brat, kuma, ćerka ustala

Danima mi se jede Doboš torta, pa evo jedne da podelimo
Pogledajte prilog 623614
 
Hvala, Zauz,
Tebe sam mogla da pomenem, kao najvećeg obožavaoca, poznavaoca i zagovornika epske fantastike.

I meni je ono izgledalo kao u suterenu, nadam se da ću odgonetnuti kad pročitam.
 
@Mrs.Bi
Zar da se bas nijedan muški ne nadje na tvojoj listi? :)
Nije da nas baš ima nešto previše, ali opet... :D

Ja slabo čitam... ova godina je najlošija od zadnjih 4-5, jedva sam prebacio 20ak... mislio sam da dupliran broj dece u kući neće nužno značiti duplo manje vremena za čitanje, al sam se zeznuo, i više nego duplo :)
 
Ja se nešto rasentimentalisala
Rođendan mi je! A od kad sam prošle godine sakrila datum na fejsu da mi ne bi čestitali oni koji nikad nisu ni znali kad je taj dan, a oni koji znaju ostarili pa zaboravili, a nekih više i nema, slabo ima čestitaka. Jutros mi prvi čestitali Telenor i Krstarica, pa onda ništa dok se nisu javili tetka, mama, brat, kuma, ćerka ustala

Danima mi se jede Doboš torta, pa evo jedne da podelimo
Pogledajte prilog 623614

Bi, srecan rodjendan :rodjendan: Sve najlepse ti zelim :cvet:

U pravu si za Noc knjige..I ja se secam kako su se pravili spiskovi (doduse ja bas i nisam), sto kazes vladala je neka praznicna atmosfera, ko ce sta kupiti i sta je kupio..To mi bas nedostaje.
Ja sam vec duze u citalackoj blokadi :( ali svracam na temu da vidim sta citate i pisete...
Nemam sta pametno da kazem pa slabo i pisem.
 
@Mrs.Bi
Zar da se bas nijedan muški ne nadje na tvojoj listi? :)
Nije da nas baš ima nešto previše, ali opet... :D

Ja slabo čitam... ova godina je najlošija od zadnjih 4-5, jedva sam prebacio 20ak... mislio sam da dupliran broj dece u kući neće nužno značiti duplo manje vremena za čitanje, al sam se zeznuo, i više nego duplo :)
Da znaš da sam kasnije pomislila kako nikog od gospode nisam pomenula, ali to je zato što mi je inspiracija bila Noć, tj. kupovina knjige, a nekako su momci manje kupovali. Naravno, to nije opravdanje da ne pomenem bar tebe, tj del piera, Quentina, Baudrillarda, Наутилуса (on je na sreću često na temi) i ..
nije muško ali je najjača - danasc80 - i kupuje i čita i najlepše i najkonkretnije piše o knjigama. Nabrajanje je uvek opasno jer se najčešće neko propusti.

Imaćeš ponovo vremena za čitanje kad deca malo poodrastu. Posle im samo daš pare i slobodan si.

Bazdulj je sinoć na onoj promociji citirao nekog svog profesora koji je rekao da je samo ono što se pročita do 30. godine značajno jer utiče na formiranje ličnosti, ono posle je sam zabava.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top