Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da li Cvajg pominje latinski ili ne, to je nevazno. Zaista je bio latinski sluzbeni jezik
Inace su neki Krajisnici i profitirali od te carevine, dobili su i plemicke titule, najcuveniji
je feldmarschal:

Svetozar Borojević od Bojne, (nem. Svetozar Boroević von Bojna; Umetić, kod Kostajnice, 13. decembar 1856Klagenfurt, 23. maj 1920) bio je feldmaršal austrougarske vojske, jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa, ugarski (mađarski) plemić (od 1905) sa predikatom „od Bojna",[1] i pravom da bude proizveden u mađarskog barona (od 1917), rođen u srpskoj pravoslavnoj porodici.[2]
Taj Borojević je držao front na Soči (gdje se i mladi Hemingvej tada motao) i tokom čitavog Prvog svj. rata Italijani ga nisu ni za metar pomjerili. Razoružao se neporažen.

Krleža, inače, piše o Borojeviću. Kaže, svaki dan je gubio ne znam koje hiljade vojnika, ali važno mu je bilo ljubakanje s nekom austrijskom groficom na Brionima. Slavko Kvaternik, kasnije viđeni ustaša, bio mu je ađutant, nabavljao šampanjac i prezervative za ljubavne avanture.
 
Taj Borojević je držao front na Soči (gdje se i mladi Hemingvej tada motao) i tokom čitavog Prvog svj. rata Italijani ga nisu ni za metar pomjerili. Razoružao se neporažen.

Krleža, inače, piše o Borojeviću. Kaže, svaki dan je gubio ne znam koje hiljade vojnika, ali važno mu je bilo ljubakanje s nekom austrijskom groficom na Brionima. Slavko Kvaternik, kasnije viđeni ustaša, bio mu je ađutant, nabavljao šampanjac i prezervative za ljubavne avanture.
Nemacki izvori kazu da je bio vrlo ohol, dobio je titulu barona, ali je hteo titulu grofa, na kraju nije imao nista,
ali nije bio jedini koji je izgubio sve.

Gatalica ga lepo opisuje u svom Velikom ratu.
Imao je nadimak Lav sa Soche ( ili tako nekako).
Eto, imamo generale i marshale na svim stranama sveta, i na srpskoj, i na austrijskoj, a u Seobama i na ruskoj.
 
Da li Cvajg pominje latinski ili ne, to je nevazno. Zaista je bio latinski sluzbeni jezik
Inace su neki Krajisnici i profitirali od te carevine, dobili su i plemicke titule, najcuveniji
je feldmarschal:

Svetozar Borojević od Bojne, (nem. Svetozar Boroević von Bojna; Umetić, kod Kostajnice, 13. decembar 1856Klagenfurt, 23. maj 1920) bio je feldmaršal austrougarske vojske, jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa, ugarski (mađarski) plemić (od 1905) sa predikatom „od Bojna",[1] i pravom da bude proizveden u mađarskog barona (od 1917), rođen u srpskoj pravoslavnoj porodici.[2]
Јесу, профитирали су сви који су радили контра српског интереса. Сви Срби Крајишници тог типа. Има ту много звучних имена која се вуку чак и у период комунистичке владавине. Заправо та нит им је кључна- АУ обликовање.
Зато Крајишници не воле кад се хвали АУ, а понајмање Терезија која им је секла главе увек кад би покушали да их исправе.
 
Јесу, профитирали су сви који су радили контра српског интереса.

Inače, bilo bi sasvim prirodno da je AU podržavala i nagrađivala svoje građane koji su radili u korist suparničke države. :hahaha:
Mislim, nemam iluzija o AU kao o naročito naprednom sistemu (čitajte Muzila), ali, u osnovi, svaka država je takva.
 
Inače, bilo bi sasvim prirodno da je AU podržavala i nagrađivala svoje građane koji su radili u korist suparničke države. :hahaha:
Mislim, nemam iluzija o AU kao o naročito naprednom sistemu (čitajte Muzila), ali, u osnovi, svaka država je takva.
Немам ја никакве илузије гледе супарничког интереса, већ говорим о конвертитима.
 
Inače, bilo bi sasvim prirodno da je AU podržavala i nagrađivala svoje građane koji su radili u korist suparničke države. :hahaha:
Mislim, nemam iluzija o AU kao o naročito naprednom sistemu (čitajte Muzila), ali, u osnovi, svaka država je takva.
I Muzil i Stefan Cvajg imaju neki romantican stav prema toj tvorevini, iako je jedan Jevrejin,
a drugi nesrecnik iz sasvim desetih razloga.

Kod Muzila se pojavljuje izraz ( igra reci) za tu tvorevinu K+K = Kakania, a i u nemackom kaka znaci isto
sto i kod nas. Cak se u nemackom to jako cesto koristi, ali ne za K+K jer ko nije citao Muzila i ne zna za taj
njegov izraz, nego postoji izraz kakofonija koja uglavnom ima veze sa losom muzikom.

Inace je rec grcka (kaka) a na grckom znaci nesto ruzno, lose, mozda i sa smrdljivim mirisom.


Дисфемизам (грч. dys = не, pheme = говор) или какофемизам (грч. kakós = лош) намерно је коришћење ружнијег, оштријег израза или речи уместо нормалног еуфемизма.
 
Počela sam da čitam Vegetarijanku, pa sam otišla na pretraživanje teme da vidim kakvi su vam utisci. Pozitivni su, da mi nije tako ostalo u sećanju ne bih je ni uzela.
Ali, ono što sam htela da prokomentarišem ovde je da su ti postovi koji izađu u pretrazi potpno izmešani. Ranije je bilo od najnovijih ka starijim, a sad počne 2019 pa uleti neka 2017, pa onda kao ide redom, misliš, kad ono eto jedan iz 2015. Jel to još neko primetio? Ili je samo kod mene ili sam samo ja obratila pažnju?
 
Ja sam pocela da citam drugu knjigu (Zlatno runo) i za sada sam batalila citanje. Odlozila sam je za jesen,
zimu. Vec na samom pocetku po deseti put detaljno opisivanje nabijanja na kolac.
Citanje ovog dela zaista je mnogo zahtevno i komplikovano. Citalac ima utisak da je autorova
dijagnoza ( ako takva uopste i postoji) narcisoidni egzebicionista:D
Jeste zapanjujuce njegovo poznavanje svega, ali stvarno svega, pocevsi od istorije, knjizevnosti,
slikarstva, raznih zanata, filozofija, religija, naroda i narodnosti, ali nekako ti silni podaci uniste citaoca
pa se onda bavi samo tim za roman u principu nevaznim detaljima, a mozda roman zapravo i ne postoji.
I onda sam iz besa ( a i ne znam tacno sta bih citala) kupila i sestu knjigu Moja borba.
Quentin verovatno nije bio bas odusevljen, necu biti sugurno ni ja, ali autor zadovoljava
moje letnje potrebe za voajerizmom.
 
Poslednja izmena:
Počela sam da čitam Vegetarijanku, pa sam otišla na pretraživanje teme da vidim kakvi su vam utisci. Pozitivni su, da mi nije tako ostalo u sećanju ne bih je ni uzela.
Ali, ono što sam htela da prokomentarišem ovde je da su ti postovi koji izađu u pretrazi potpno izmešani. Ranije je bilo od najnovijih ka starijim, a sad počne 2019 pa uleti neka 2017, pa onda kao ide redom, misliš, kad ono eto jedan iz 2015. Jel to još neko primetio? Ili je samo kod mene ili sam samo ja obratila pažnju?
Ja to nikada nisam pretrazivala, ja pokusavam da pamtim pa sta ostane , ostane.
 
Mohsin Hamid – svi smo mi migranti u nekom trenutku
582328

Preporuko Citaj knjigu uzela sam ovu ,koja jeste jedna od najlepsih ljubavnih prica.milina za vrele dane u kojima smo!Nadiaa i Saaed,odolevaju sredini,uslovima,ljudskoj zlobi ...Probaju zivot mladih cak i probajuci dzoint.Zaljubljeni odlaze iz zemlje,ulaze u zapadni svet i tu pocinju pravi dozivljaji...
 
Ako se dobro sećam, u ovoj maloj zajednici ne postoje čitaoci koji vole Milorada Pavića i njegov Hazarski rečnik. Sa druge strane, priča o njegovom nastanku je prilično zanimljiva. Sedamdesetih godina, na području Čelareva počelo se sa otkapanjima grobova za koje se u prvo vreme mislilo da pripadaju Avarima (odatle i ime Avarsko groblje kod čelareva za tu lokaciju)da bi se kasnije, kako du dolazili materijali s terena, ispostavilo da se verovatno radi o Hazarima, pošto su u grobovima pronalaženi crteži menora (jevrejskih ritualnih svetiljki) i imena pisana jevrejskim pismom.

Ta otkrića su poslužila Miloradu paviću kao inicijalna ideja za pisanje romana Hazarski rečnik.

Na Youtube- se može pronaći emisija Mesto koje čuvam: Neispričana lakoća postojanja posvećena arheologu Radovanu Bunardžiću koji je rukovodio tim iskopavanjima. Emisija ima širi sadržaj od tog i počinje njegovim iskopavanjima na Petrovaradinu i na Rimskom šancu kod Gospođinaca, a deo o iskopavanjima u Čelarevu počinje oko 25-og minuta, no mislim da se isplati pogledati celi prilog koji govori o njegovom radu.


U prilog tome dodajem i dva priloga, jedan iz Politike, a drugi iz časopisa Planeta

http://www.politika.rs/sr/clanak/324884/Drustvo/Hazari-na-jugu-Backe

http://www.planeta.rs/01/arheologija.htm

U krajnjem slučaju, prilog za Rajelu. Voli Mitteleurope, voli Jevreje, voli kulturu i istoriju. Bingo, bingo, bingo, bingo
 
Ovo sve je baš zanimljivo. Ja zaista nisam nešto bila oduševljena Hazarskim rečnikom, u ono davno vreme kad sam ga čitala, a ne znam za ostale članove Biblioteke, ali ovi prilozi su mnogo interesantni.Svašta ima na našoj teritoriji, a mi ili ne znamo ili nismo obišli. Evo već godinama hoću da obiđem arjheološko nalazište Vinča koje mi je tu pred nosom, i nikako.
 
Ovo sve je baš zanimljivo. Ja zaista nisam nešto bila oduševljena Hazarskim rečnikom, u ono davno vreme kad sam ga čitala, a ne znam za ostale članove Biblioteke, ali ovi prilozi su mnogo interesantni.Svašta ima na našoj teritoriji, a mi ili ne znamo ili nismo obišli. Evo već godinama hoću da obiđem arjheološko nalazište Vinča koje mi je tu pred nosom, i nikako.


Ja sam pocinjala da ga citam, takodje bas odavno, ali nisam nekako mogla. Mozda cu ponovo da ga uzmem " u postupak",
ali ne bas sada.
 
Jasmina Ahmetagic je napisala neku knjigu gde je iznela mozda i najnegativniju kritiku Pavica, razoblicavajuci ga kao kvazieruditu ili tako nekako. Posle toga su je svi razapeli u javnosti, jer eto, usudila se da dira u nesto sto se ne dira.
 
Nisam nista Pavicevo procitala. Pocela Predeo slikan cajem, predosadan mi je bio. Mozda bi mi sad bolje legao. Al sav mi je djelovao isiljeno.
Meni je I Andric pomalo takav, savrseno precizan, sterilan.

Au, sad zbog Andrica sledi drvlje i kamenje. Jednom sam rekao da mi Prokleta Avija nije bas nesto i mogu ti reci da sam tad najvise bio uplasen za svoj zivot.
 
Pavić nije pisac po mom ukusu. Dosta davno pročitao sam dvije njegove knjige (Hazarski rečnik i Unutrašnju stranu vetra) i mislim da mu se neću vraćati. Barokni, kićeni jezik i stalna alegoričnost me ne privlače. S druge strane, ne mogu da kažem da on nije dobar pisac. Sve je stvar ukusa. Nekome se baš to sviđa što mene odbija. U svakom slučaju, Pavić nije neka fabrikovana veličina kao pisci koji se pojavljuju u ovom vijeku. Uostalom, Pavić je bio i možda i posljednji naš pisac koji je imao ozbiljniji uspjeh u inostranstvu. Mislim da je u Rusiji i Francuskoj još prilično čitan.
 
I onda sam iz besa ( a i ne znam tacno sta bih citala) kupila i sestu knjigu Moja borba.
Quentin verovatno nije bio bas odusevljen, necu biti sugurno ni ja, ali autor zadovoljava
moje letnje potrebe za voajerizmom.

Otkud ti da nisam oduševljen? :lol: Jesam oduševljen. To jest, knjiga je drugačija od prvih pet, epiloška, ali logičan i jedini moguć kraj priče.

Usput, je li se neko gore žalio na pretraživanje foruma? Ja sam sad potražio šta sam u ovih sto godina na forumu pisao o Paviću. Iznenadio sam se koliko dobro pretraga funkcioniše. Mnogo bolje nego na starom forumu.
 
Ja sam se žalila. Jeste, mnogo bolje je kad hoćeš da pretražiš ceo forum, pa ti odmah izađe i tema i post sa zadatim pojmom. Ali ja sam pretraživala samo ovu temu pa mi rezultati nisu bili po hronološkom redu, što ja, inače, mnogo volim.
 
Pavić nije pisac po mom ukusu. Dosta davno pročitao sam dvije njegove knjige (Hazarski rečnik i Unutrašnju stranu vetra) i mislim da mu se neću vraćati. Barokni, kićeni jezik i stalna alegoričnost me ne privlače. S druge strane, ne mogu da kažem da on nije dobar pisac. Sve je stvar ukusa. Nekome se baš to sviđa što mene odbija. U svakom slučaju, Pavić nije neka fabrikovana veličina kao pisci koji se pojavljuju u ovom vijeku. Uostalom, Pavić je bio i možda i posljednji naš pisac koji je imao ozbiljniji uspjeh u inostranstvu. Mislim da je u Rusiji i Francuskoj još prilično čitan.
možeš da kažeš,zašto nebi mogao,jer očigledno NIJE dobar pisac-ZA TEBE,po tvom mišljenju
 
možeš da kažeš,zašto nebi mogao,jer očigledno NIJE dobar pisac-ZA TEBE,po tvom mišljenju

Ja nikada nisam iskljuciva, a i nikada ne bih rekla da recimo Pavic koga ja ne razumem, ne shvatam,
nije odlican pisac. Moje su intelektualne mogucnosti skromne ili prosto, ne volim takvo pisanje.
Pavic je kako je Quentin lepo primetio poslednji Mohikanac iz Srbije koji je prevodjen, citan ( sad
kako ,od koga, nema veze), o kome na svim jezicima mozes da nadjes podatke pa i kritike, recenzije
njegovih knjiga. Ove je godine preveden i na tamilski jezi, a to je trijedeveti jezik na koji je preveden.
 
Jasmina Ahmetagic je napisala neku knjigu gde je iznela mozda i najnegativniju kritiku Pavica, razoblicavajuci ga kao kvazieruditu ili tako nekako. Posle toga su je svi razapeli u javnosti, jer eto, usudila se da dira u nesto sto se ne dira.
Pokušavao sam da čitam Pavića, ali nije to za mene, ne sviđa mi se.
Inače Ahmetagić je napisala i dve knjige o Pekiću, on joj je omiljeni pisac.
 
Pokušavao sam da čitam Pavića, ali nije to za mene, ne sviđa mi se.
Inače Ahmetagić je napisala i dve knjige o Pekiću, on joj je omiljeni pisac.

Ja sam sinoc citala njenu " recenziju" na Pavica, pridruzio se tu i Teofil Pancic, onda sam se "zanela"
pa sam pola sata citala zamlatu od njegove zene ( Paviceve ;) ) koja kaze da je Pavic dobio infarkt
posle ove knjige Jasmine Ahmetagic, ali je uglavnom pricala kako su imali do njegove smrti mnogo dobar seks:D

Svojevremeno smo pisali o knjizi Orhana Pamuka Zovem se crveno, nekolicina nas je rekla da knjigu ne razume
tako da bih ja u tu kategoriju svrstala i Pavica. Kod Pamuka je za mene tako da ja samo tu knjigu nisam razumela,
ali zato ostale obozavam sto kod Pavica ( za moj ukus) nikako nije slucaj jer sam batalila i pomisao da bilo
sta vise citam od njega.
Nema Nautilusa da nam sada sve po spisku, i za Pavica i za Zovem se crveno :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top